Josip Vončina, Četiri glagoljske listine iz Like:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21499&lang=en
str. 217 (gore iz nejasnog razloga preskočeno):
Titula gospodin svakako je pripadala feudalcu prema kojemu su ovi Vlasi imali obaveza. Oni sami nazivaju sebe "dobri Vlasi svete krune kraljevstva ugarskoga v Hrvatih", što znači, da su bili podložni kralju.(Vončina, str. 217.)
U glagolskoj bilješci na naleđu listine nalizi se oblik junakom, dativ plurala muškoga roda. Riječ znači isto što i famulis, t.j. sluga, ili u prenesenom smislu kmet. I ta bilješka jasno pokazuje, da Vlasi nisu bili u zavisnom položaju prema crkvi sv. Ivana, jer se ne tretiraju kao njeni kmetovi (sluge). (Vončina, str. 217.)
Vjekoslav Klaić (Povjest Hrvata, svezak II., dio II., str. 21.) veli, da su Vlasi, "naseljeni u hrvatskom kraljevstvu, a podanici budi kraljevski budi pojedinih velikaša, imali... svoje vlastite knezove i sudce, koji su im sudili...". (Vončina, str. 219)
Ko su bila
gospoda Vlasima otkriva se u drugoj povelji:
Zakon za vlahe (niži stalež) i Srbe (njihovu gospodu) u Cetinskoj županiji, od 18. III. 1436.
Isprava pisana ćirilicom, izdao prema danas izgubljenom originalu, R. Lopašić, „Hrvatski urbari”, MHJSM V, 1894, str. 8-11.
„Va ime oca i sina i svetoga duha amen. Mi knez Hanž Frankapan, krčki i modruški, cetinski i kliški knez i veće, ban Dalmacije i Hrvat, damo viditi vsakomu človiku, komu se dostoji, po sem(ovom) našem otvorenu listu, da pridoše prid nas počteni i dobri muži, bivše virne i prave sluge bana Ivaniša Ivanovića(sin kneza Ivana Nelipčića), vsi dobri Vlasi: Viganj, Dubravčić, Ninoje Sanković, Tomaš Ročević, Matijaš Vukčić, Milić Ostojić, Dragic Prodanić, Blaž Kočić, Hrelja Golešević, Vukat Vojinović, Ivaniš Grobačić, Budanj Grubšić, Biloslav Dražević, Jelovac Draživojević, Radivoj Vitković, Bulat Kustražić, Ivan Poznanović i ini vsi dobri Vlasi, pitajuće i išćuće ot nas dobrih i počtenih zakonov svojih navadnih(uobičajenih), ki im su bili za njih bivšega gospodna bana Ivaniša Ivanovića i za njegova oca, kneza Ivana. I mi smislivše se i vidivše pravo i podobno iskanje i pitanje njih, prijasmo(primismo) više rečene dobre dobre muže, bivše virne sluge bana Ivaniša, sebi za sluge i svomu ostanku, i učinismo im i dasmo i potvrdismo počtene i dobre i prave njih navadne zakone, ki im su bili najpraviji i najbolji za njih bivšega gospodina bana Ivaniša i za njegova oca kneza Ivana, i kimi su zakoni njim služili oni i njih stariji; a ovo su oni dobri zakoni.
Najpri da ni nad njimi kneza posionoga(silovit). S nami se zgoravaje, knez, ki bi im mrzak, da su ga voljno prominiti.
Ki Vlah ima selo(selište, posjed), da služi s unčom(danak), a ki nima sela, taj na konji šćitom i s mačem, ali strilami i s mačem. Ki ne ide na vojsku, a zapovi mu se, šest libar plaća; ot togaj gre vojvodi Vlaškomu deseto. Da im se ne uzme konj vojnički u podsadu(zalog) ni za nijedni krivinu; a da ne vojuju ot Stipana dne do Martinja; a kada gredu na vojsku, dva dila vojnikov da gre, a treti dio da je napravlja(opskrbi) brašnom i kobilami.
I da ni nad njimi nijedan Hrvatin vojvoda, ner jedan izmeju njih da je vojvoda nad njimi, ki njim zapovida, s našim se knezem dogovaraje.
I da im je pitanje poda Vsinjem(sud pod Sinjem), a na njih pitanje da ne sida ni jedan Hrvatin, ner(nego) njih knez i suci njih. I da ima njih knez i suci dvakrat u godišću po Vlasih pojti, po vsih jedino više rečenih. I da ni meju njime oplinika zatiskom(plijenjenik na silu), ner što bi koga pravda dopitala. I ot vsakoga osuda(globa) da im se tretina ostavlja, a sucem deseto gre ot osudov, a ot našega dohotka knez deseto li(također) ot osudov. I tko bi osuda dopal, da mu se uzme ovca za libru, a krava za šest libar. I da mu se ima rok učiniti do dvadeset dana, a ako je dotle ne iskupi, da je zgiblo.
Da ima dati vsaki stan(pastirki stan, kuća) o Jurjevo(!) ovna ili ovcu , a ovna prihodnika(janje), ter sir, a tko je toli ubog, ter sira nima, a on vrvču(novac), ter podimni dukat, po njih zakonu sedamdeset i četiri bolanče(sitan novac), tko ima kljuse i trideset brav, a tko je ubožiji(siromašniji) dva dukat ali(ili) imri(vrsta novca), i jeseni o Martinjoj da imaju davati po svom zakonu ot vsakoga kljuseta dinar, dalje katunari(načelnik katuna) i dvornikov(službenik).
A u Cetini(Cetinskoj županiji) da ne daju nigdir trgovine(daća za dozvolu trgovanja). I da ni ot njih obišenika(da se nitko ne kažnjava vješanjem) ni za jednu krivinu. I da više rečeni muži, vsi dobri katunari, ot svojih ljudi pol dohodak da sebi ustavljaju dukatov, kako im je bilo za njih bivšega gospodina bana Ivaniša.
I da ne more otdati(tužiti) Vlah na Vlaha sto libar, ki sam nima sto libar. I da ne more otdati najamnik(plaćenik) ni lovas(sluga, konjušar) na gospodara, i Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina. I da ni među njimi ku.a stav...ović(nečitljivo) ni svidok ni porotnik, ni nitkor ot njih da ni časnik; ni da je virovan mimo četire bolanče (ne može svjedočiti na sudu, ako je veća svota od 4 bolanče). I da ne daju travnine na planini, ni u zimišćih, ni indi, gdi nisu davali za bana Ivaniša, kada je(ih, akuz. množ.) je nakon sebe ostavil. I da ne drže Hrvati Vlahov mimo jednog bravara(pastir za ovce, brav).
Dalje knez Vlaški i vsi više pisani dobri muži, vsi katunari, na prijaše i zavezaše se virom i dušom svojom, da hote nam virno služiti i našemu ostanku, a mi se njim obitovasmo i na toj prijasmo našom ričju gospockom, da je hoćemo u vsih njih više pisanih zakonih tvrditi i udržati viku vičnim zakonom, nje i njih ostanak, dokle nam pravo i virno služe. I na to im dasmo taj naš otvoren list, jere vsi ovi više pisani dobro muži katunari svojom bratjom i svojimi katunami i svojimi općinami obitovaše se i prijaše i obezaše viramo i dušami svojim, da nas i naš ostanak oni i njih ostanak hote virno i pravo služiti svojimi glavami i svojim blagom i svim svojom moćju i ne ostaviti nas i naš ostanak protiv vsakomu človiku.
Pisan na Klisi, miseca marča osmi na deste dan va litih rojstva Isus Krstova 1436, lito. I na vse ovoj više rečeno prijasmo im tvrdo, dalje, što bi i njih zgovorom i š njim dobrom voljom bilo.”
Dr. Jaroslav Šidak, „Historijska čitanka za hrvatsku povijest”, Zagreb, 1952, str. 79-81.
Da i ja nešto naskladujem na imageshack:
I još jednom:
I da ni(je) nad njimi (vlasima) nijedan Hrvatin vojvoda, ner jedan izme(d)ju njih da je vojvoda (Srblin) nad njimi, ki njim zapovida, s našim se knezem dogovaraje (Hrvatom). ... i Srblin da ne more otdati na Vlaha, ni Vlah na Srblina.
Stalno nesto izvrces...
