Šejh Jujo (1650.-1707.) - "Bio je na daleko poznat u islamskom svijetu po narodnom tevatru (predaji), kao evlija (dobri). On je poznat i pod imenom Hadži Juja efendija. I ovaj dakle islamski muverihh, koji je cijeloga svoga vijeka ibadet (bogosluženje) Bogu činio, izrično nazivlje u svojim spisima Hercegovce i Bošnjake Nam-Hrvatima, dakle porijeklom, koljenom Hrvatima. Mezar (grob) ovog čuvenog evlije nalazi se u Mostaru."
Slično kao i putopisac Evlija Čelebija, naziva i znameniti turski povjestnik Ibrahim ef. Pečevija (Alajbegović), pisac XVII. st., jezik Hrvata bosanskim i hrvatskim. (Draganović-Mandić).
Mnogi se glasoviti turski paše i veziri nisu stidjeli svoga hrvatskoga podrijetla, pa su uza svoja imena stavljali pridjevak Hrvat. O njima piše dr. Safvetbeg Bašagić u svomu djelu Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini (Zagreb, 1931.). Evo ih nekoliko: Mahmutpaša Hrvat, koji "stoji na čelu svim vezirima, učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva", vezirom je postao nakon zauzeća Carigrada 1453.; Memipaša Hrvat iz Gradačca; Rustempaša Hrvat, rodom iz Sarajeva (kako misli Hamdija Kreševljaković); Sijavušpaša Hrvat; Tahvilpaša Kulenović Hrvat, sadrazam (veliki vezir) sultana Selima II.
Iz carskih fermana (naredbi, zapovijedi) osmanskoturskih sultana i starih pisama jasno se vidi, da su hrvatskoga roda i koljena begovi Kulenovići, Kapetanovići, Evlijići, Filipovići i mnogi drugi. Sarajevski Mutevelići potomci su Muradbega Fardića, Hrvata iz Šibenika. Potomci srednjovjekovnoga bosanskohrvatskoga plemstva su Kopčići, Kulovići Hrasnice, Gradaščevići, Korići, Dugalići (Malkoči), Starčevići, Dženetići (nekad Rajkovići). Neka su prezimena sačuvana samo u bosanskih katolika i muslimana: Đikići, Svrze, Čengići, Križevci.
Begovi Kulenovići bijahu hrvatski plemići, kojima su praoci bili hrvatski plemići još u doba hrvatskih narodnih vladara. Nakon Pacta conventa, ne htijući prihvatiti ugarskoga kralja za svoga kralja, odselili su se u Bosnu. U doba bosanskohrvatskoga kraljevstva pripadali su stališu velikaša. Velika je mogućnost, tako se govorilo, da je iz njihova roda Kulin-ban, po kojemu su dobili prezime Kulenović (Kulinović). "Begovi Kulenovići nikada nisu nijekali svoje hrvatstvo, nego su ga uvijek izticali. Malo je poznato, da je Ibrahim-paša Kulenović na saboru u Frankfurtu godine 1562. ponosno govorio 'svojim hrvatskim jezikom'" (dr. Džafer Kulenović, Izbor iz djela, Uzdanica d.d., Zagreb, 1992.).
Prezime je s jezičnog motrišta izvedeno od kapitan, naše prilagođenice talijanskog capitano, naziva naslova kapetan (latinski capitaneus = prvak, vrh, a došlo od caput = glava, francuski capitaine, talijanski capitano, njemački Kapitan). Kapitanović i Kapetanović.
Kapitanovići su nastali od roda Rajčića, a onaj po kome su dobili novo prezime zabilježen je u venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine:
-u Ogorju kao Ante Rajčić, pokojnog Nikole, ka(valler), harambaša, kapitan;
-u Ramljanima, gdje je imao dio zemlje, kao Ante Rajčić, ka(valler);
-u Radošiću, gdje je također imao dio zemlje, kao Ante Rajčić, kapitan.
Kapitan Ante Rajčić imao je 1711. godine 11 članova obitelj, od kojih su trojica sposobni za oružje; vlasti su mu u Ogorju dale 39 kanapa zemlje, u Ramljanima 4, te u Radošiću 5 kanapa.
porijeklo vitinskih (ljubuski) begova kapetanovica:
Po narodnom predanju koje je uporno i kategorički zastupao u više svojih radova
Kasim Gujić,porodica vitinskih begova Kapetanovića je hrvatskog
porijekla. Rodonačelnik te porodice Sulejman-beg,posljednji ljubuški kapetan i prvi
ljubuški muselim,potiče od ugledne hrvatske porodice Cvitković iz sela Glavine kod
Imotskog,od oca Petra i majke Katarine.
rimski most sarajevo:
Godine 1530. ovim krajevima je prolazio čuveni putopisac Benedikt Kuripešić i nije zabilježio ništa o ovom mostu. Međutim 20 godina kasnije Katarin Zeno piše o ovom mostu, i govori da je to kameni most sa sedam lukova na rijeci Bosni. Znači da je izgrađen poslije 1530. a prije 1550. godine. Ne zna se ništa o tome ko je naredio gradnju mosta niti ko ga je zidao. Most je obnavljan već polovinom 16. vijeka i moguće da je njegov obnovitelj bio veliki vezir Rustem-paša Hrvat, koji je sagradio i jedan most na Željeznici. Spominje se i da je obnovitelj mogao biti Gazi Ali-paša.
Imena brojnih sela, zaselaka i brda, osobito u Istočnoj Bosni, izvode se od imena Hrvat. Tako se kod Zvornika na Drini nalazi predio ,>Hrvatske njive« i selo Hrvacići, mahala Kalesija. U brčanskom kotaru Hrvati su kod Celića, a u tuzlanskom opet zaseoci Hrvati kao dio Turskog Lukavca i Brnjicana, ter dalje na jug dio Repnika; nad Repnikom je Hrvatsko brdo (kota 503). Hrvati su nadalje mahale sela Sladne i Babunica kod Gračanice, a Hrvatovići zaselak Donje Zeline u kotaru Gradačac. Isto tako postoje mahale Hrvati u selu Sokolovićima, rodnom mjestu velikog vezira Mehmeda Sokolovića, i Hrvatinovići u Tešnju. Hrvatskim brdom zove se jedno brdo jugozapadno od Travnika. Sva navedena sela i zaseoci pripadaju muslimanima.
Bogumili nisu narod to je tacno a jos manje su srbi.
.
