KORIJENI BOGUMILSTVA
Vidim da vam moram objasniti neke stvari.
Svi očito mislite da je bugarski pop Bogumil "izmislio" Bogumilstvo.
Evo malo informacija da ne lutamo više.
Bogumilsto je nastalo na manihejskom nauku.
Prilikom arheoloskih iskopavanja 1931. godine u Egiptu blizu mjesta Lycopolis otkrivena je manihejska biblioteka-sa kompletnim manihejskim himnama koje opisuju tragicnu smrt lidera Manija. Sve je pisano koptskim jezikom. Ovo je dobro opisano u djelu Ancient history, N. York, Macmillan, p. 505.
VJEROVANJE
Manijevo ucenje o svojstvima Vjecnog Boga (neka je uzviseno njegovo ime, kako je svijet formiran u borbi izmedju svjetla I mraka).,Sunce I mjesec igraju vaznu ulogu u manihejskom sistemu, stoga je svijet od pamtivijeka sacinjen od dva elementa: svjetla I tmine. Svjetlo je bozanstvo koje ima suverenu vlast nad rajskim perivojima. Zato je post udesen prema nebeskim pozicijama Sunca I Mjeseca, jer post, molitva I druga djela postizu izdvajanje svjetla od tmine I konacan trijumf svjetla nad silama tmine. U tom mracnom svijetu formirala se sotona.
Manihejci su vjerovali da su demoni (sotone) nastojali kroz citavu historiju covjecanstva zarobiti ljude putem perverzija, pogresaka I krivih vjera. Kad se govori o Isusu I njegovim djelima, tu treba odvojiti pravog Isusa koji je dosao iz svijeta svjetla da pouci covjeka o velikoj drami zivota I moralnog vladanja.
Mani kaze "Isusa koga krivovjerci nazivaju sinom bozijim, a koga su po njihovom ucenju Zidovi razapeli na krstu, ustvari onaj pravi Isus niti je trpio niti je umro na krizu.
DOLAZAK U BOSNU
Manihejstvo se sirilo na zapad u dva pravca: prema Siriji I Egiptu. Ovi iz Egipta su sirili Manihejstvo po sjevernoj Africi I u svom prodoru dosli do Spanije, Francuske I Italije. U tim zemljama zatrveni su ognjem I macem, sto ce biti detaljnije elaborirano u zasebnom poglavlju.
Drugi pravac je isao preko Sirije do cartsva velikog kana-kralja Turaka I dalje u Bugarsku, Rasku I Zetu, a iz ovih srpskih zemalja u Bosnu.
BOGUMILSTVO U BUGARSKOJ
Jos u 8.stoljecu javlja se u Bugarskoj bogumilstvo, kao direktan izdanak Manihejstva. Taj novi izdanak imace u sebi izvjesne slavenske karakteristike, ali ce zadrzati stari manihejski dualizam. Vrlo vazan dokumenat za proucavanje bogumilstva na Balkanu je "Besjeda-Slovo" bugarskog svecenika Prezbitere Kozme, koji je zivio u 10. Stoljecu. Njegovo djelo se nalazi u biblioteci Teoloske akademije u Moskvi. S obzirom da je djelo vrlo obimno, ovdje ce biti dat vrlo koncizan osvrt. Kozma pise kako Bogumili odbacuju liturgiju I crkvene sakramente, te napadaju svecenike radi lijenosti I pijanstva. Oni kazu: "ako ste vi posveceni kao sto tvrdite, zasto onda ne prilagodite vas zivot idejama zakona I rijecima apostola Pavla? Biskup treba biti besprijekoran, muz samo jedne zene, trijezan, agilan, uredan, dobrog vladanja, gostoprimiv, odan ucenju I propovijedi a ne vinu I tuci. Oni ne smiju biti pohlepni za novcem, te imati materijalne prohtjeve I ucestvovati u bucnim pijankama. Nadalje, svecenici treba da drze svoje kuce u dobrom redu a djecu podvrgnuti uzornoj disciplini. Svecenici isto tako rade sve suprotno Evandjelju. Oni su odani picu, pljacki I tajno rade svaki grijeh. Pavle kaze: "One koji grijese ukori pred svima tako da bi ostali imali straha (Prva poslanica Timotiju, 5:20)." Biskupi kjoji se sami ne mogu suzdrzati, pa prema tome ne mopgu sprijeciti ne mogu sprijeciti ni svecenike od krsenja bzoijih zapovijedi. Bogumili odbacuju ikone I kazu: Ako smo mi potekli od Boga, ne smijemo zamisljati da je bozanstvo slicno onome sto je izradila ljudska ruka, bilo to od zlata, srebra, ili kamena. Oni se ne usudjuju pribliziti sanduku u kome su pohranjene svete relikvije, koje su date pravim krscanima da ih stite od zla I nesrece. Oni (bogumili) se ismijavaju nama kad nas vide da relikvije sa poboznoscu postujemo.
O bozijem krstu oni kazu: kako cemo se klanjati krstu ako je Isus razapet na njemu, krst bi morao biti mrzak Bogu. Kad bi neko umorio sina kraljeva na komadu drveta, logicno bi bilo da taj kralj mrzi to drvo. To je isto sa krstom. Bogumili ne pricaju previse niti lijeno, niti se glasno smiju, te ne pokazuju nikakvu znatizeljnost. Oni paze sta rade. Mole se Bogu vise nego prvai krscani. Odbacuju sveto krstenje I osjecaju neku odvratnost prema krstenoj djeci. Zatvore se u kuce I tamo se mole pet puta dnevno, ali u molitvi se nikada ne prekrste. Padaju na koljena izrazavajuci poniznost Bogu. Oni uce svoje pristalice da se ne klanjaju gospodi, grde bogatase , ismijavaju cara I prigovaraju plemstvu da su propali kod Boga.
SLIČNOST SA ISLAMOM
"Njihovo prihvatanje Islama nije trebalo velike modifikacije", to su doslovne rijeci eminentnog historicara profesora londonskog univerziteta Arnolda Toinbia, Truhelke, Franje Rackog, Dr. Basagica I drugih.