1000 turcizma kojima se najvise vi sluzite (da je samo 1000).
Imam osjecaj da ne znas ni sto spada pod turcizme.
Medju tim istim turcizmima koje ne vadis iz usta se krije masa perzijskih rijeci (Skok, Jagic, Kalimi, Uhlik, Racki, Moskovljevic - ima literature koliko ti srce iste, u dzakovima), a stari perzijski jezik nedvojbeno semitske provenijencije je nadaleko poznat kao pozrtvovani nosilac materijalne islamske kulture...

A da ne govorim da je bastina Seldzucke drzave jednim dijelom obogacena ceremonijalnim, zakonodavnim i administrativnim elementima vizantijske civilizacije...
Orijentalna muzika, bla, bla, pa treba samo procitati par redova o klasicnoj perzijskoj muzici i na koga je sve uticala...
Ne shvacam uopce poentu tvog izlaganja (rugala se koza ovci da joj se vidi pichka), niko nece trijebiti paranoicno turcizme iz srpskog jezika jer oni tamo pripadaju, niti turske nazive za jela jer je to sastavni i neodvojivi dio srpske kulture...
Da znas kako kulture nastaju i evoluiraju putem prozimanja, drzao bi jezik za zubima, a na kaze se dzabe da su Turci bili, paradoksalno, i bastinici Bizanta.
Uostalom, Srbin ti je uradio prvi prevod casnog Kur'ana, SAN(U), koju toliko volis je ranije pokazala zanimanja za tursku kulturu i djela, prevodjenjem dijelova iz Hadzi Halife, putopisa Evlije Celebije, Nusic ne bi onda pisao Ramazanske veceri da je bio fobican prema Orijentu ili, pak, Aleksa Santic i Jovan Ilic svoje pjesme, a ova trojica su posebno poznata sto svoja djela oplemenjuju senzualnim istocnjackim strujanjima.
Nije bas sve u rusenju dzamija i protjerivanju stanovnistva.
Jedan od najpoznatijih prevoda Namik Kemalovog Dzezmi je uradio Aleksa Popovic-Sarajlija u "Bosanskoj Vili", isto tako je preveo Ahmed Muhtar-pasino djelo o osvojenju Carigrada, a da ne govorim da je objavio i srpsko-turski rjecnik 1899. godine.
Srbi (kao i Hrvati) su preveli mnoga turska djela od Huseina Dzahida, Makhbule Lemana, Mehmed Ihsana, Halida Ediba, Ahmeda Hikmeta, Ajse Dzavida, Maksudzade Mehmed Dzemala, Ibni Ganima, Mehmeda Dzelala, F. Rasihe, Rustu Nedzeta, Raffa Binaza, itd.
Opet gluposti o Ilirima na koje se izgleda svako danas poziva, a Papazoglu, Benac, Suic, Gabela i co. su fino pisali o tome u detalje samo se ne cita ono sto treba da se cita... Smatram da bez fakultetske diplome iz istorijskih nauka (ili pomocnih, poput arheologije) i minimalno 20 godina akademskog, istrazivackog i spisateljskog iskustva... ne bi trebalo zapocinjati spiku o antickom Balkanu na bilo kojem forumu...
Koliko puta treba ponavljati...
Originalna hipoteza bosnjacke visevjekovne samobitnosti nije u vezi s Ilirima nego sa trackim plemenom koje se naziva Besi i koje je protjerano u Bosnu, i tako je regija Bosna dobila ime po njima, zamjenom samoglasnika, tako da su Besi istinski prethodnici Bosnjaka prozvani Bosiima, i na kraju nase etimoloske avanture nastade Bosna.
Hipoteza je aktuelna vec vjekovima, javlja se kod Mavra Orbina u Kraljevstvu Slovena (1601), mada i kod Milica Velimisljica ciji
Ljetopis je obradio dubrovacki historik Jakov Lukarevic, ali i kod Bonfinia (preminuo 1503.), Munstera (1489-1552), Tubera, Cerva, Bommana, Franje Glavinica (umro 1652), Kacica, Androsevica, od malo novijih - E. Pricota, Abela Luksica, Salih-efendije Muvekita (
Historija Bosne, rukopisna verzija).
Zanimljiva je Muvekitova interpretacija - Besi su pobijedjeni od Grka, naselise se zapadnije u Bosnu, po imenu njihovog plemena nazva se rijeka Bosna, na kraju Bosi se razmnozise i zaposjedose sire predjele - Novi Pazar

, Krajinu i Posavinu...