1) Moje nije. Nema veze sa mnom.
2) Jednostrano nije. Profesor Višnjakov јe danas jedan od najvećih svetskih autoriteta za rusko-srpske odnose u XIX i XX veku i već godinama se bavi specifično odnosima u vreme kralja Aleksandra i Majskim prevratom. Postoji razlog zašto je kralj Aleksandar bio srpski vladar koji je svoju biografiju prvi put dobio tek 2014. godine.
Uostalom, sve što sam naveo nisu apsolutno nikakva
tumačenja. Suvoparne činjenice se ne mogu
tumačiti kada se kao takve navedu. Činjenica je da su ruske obaveštajne službe obezbeđivale kralja Aleksandra Obrenovića, da je u vreme ubistva on bio smatran za prijatelja ruske carske porodice i saveznika Rusije. Činjenica je da je jedan metak prošao kroz prozor ruskog ambasadora i zamalo ga ubio, kao i da su Rusi sa grozotom opisivali ono što se dešavalo u Srbiji u maju 1903. godine. Takođe i da je car Nikolaj u celoj Ruskoj imperiji proglassio 40-sedmičnu opštu žalost za kraljem Aleksandrom i njegovom suprugom. Car Nikolaj II je bio doslovno venčani kum kralja Aleksandra i blagoslovio njegov brak.
Te stvari su istoriografiji danas dosta dobro poznate i nisu predmet spora, mada pretpostavljam da je potrebno da dođe dosta vremena da prodru u javnost zbog namazanih stereotipa koji su dugo živeli. No, to je samo stvar vremena. Samo treba sesti i pročitati, jer sve lepo piše. Ako je problem neznanje, to se domesti. E, ako pak neko svesno bira da živi u neznanju, to je jedan sasvim druga tema.
Biografija kralja Aleksandra napisana je pre svega uz bogatu arhivu ruskih izvora, koja je bila u ogromnoj meri netaknuto blago, neistraženo. Percepcije o kralju Aleksandru drastično su se promenile od otvaranja ruskih arhiva i baš mnogo stvari je otkriveno u proteklih par decenija. Jasan zaokret u spoljno političkim odnosima Srbije ka Rusiji nije vezan za majski prevrat i dolazak kralja Petra. Njega je (ili možda da kažemo ključne korake) napravio upravo kralj Aleksandar I Obrenović, kojem Austrougarska nije dopustila da prisustvuje sahrani sopstvenog oca.