Nije moguce napraviti takav uspeh iz prostog razloga zato sto vise ne postoje sistemi, niti postoje ono sto se zvalo "powerhouses" u EL. Sve je razvodnjeno i postaje cirkus.
Lepo je rekao Vlada Jovanovic na kraju, to nije samo ta sezona, to su prethodnih pet sezona kulminirale u toj jednoj. Tu je bio jedan sistem, jedan razvoj, jedna sinergija za halom i navijacima, kontinuitet nekih igraca. Cak i kada ode jedan Novica, menja ga jedan deckic Veseli koji je na svoj nacin isto sto i on. Tesko da ce iko ikada ispracati svoje igrace posle poraza satima pesmom. Tesko ce biti igraca koji ce imati toliku veru u sebe i u nemoguce. Kecmanova nenormalna trojka u Zagrebu nije plod srece niti onog, hajde da bacim, ti momci su toliko trenirali i toliko se borili da im je prosto bilo nemoguce da bilo sta izgube.
Nazalost, nisu imali srece u polufinalu protiv Olimpijakosa. Mislim da je Barselona tada bila prejaka da se osvoji trofej opet, ali sigurno bi se dobro posibali za njega za razliku od ciganskog Olimpijakosa koji se predao posle 10min, a ni sami ne znaju kojom srecom su usli u to finale.
Meni zapalo za oko kakav je kontrast napravljen. Sa jedne strane Sasa, Dule i Boza, mural pokojnog Tumbasa, a sa druge strane se Silobad, Tegi i Tosa kuckaju casama u dvoristu luksuzne vile na Dedinju. Crno-bele platice, ceka se Tosin 50. trofej pa da konacno ode, jer Partizan je tu zbog njih, verovatno. A to sto ce nam sa njima i Vucicevim izaslanikom trebati jos nekoliko godina za jos dva kupa, koliko nam dozvole, to nema veze.