Šteta. Plašio sam se ove utakmice jer je pobeda nekako već bila upisana i pričalo se samo o Albi. Nikad se takve situacije nisu završavale u našu korist.
Loše otvaranje utakmice gde smo dopustili Ritasu da nametne svoju igru, uđe u utakmicu pogađajući otvorene trojke i time podigne samopouzdanje. Jednostavno smo morali čvršće i agresivnije na početku. Konstantno smo jurili rezultat i konstantno smo propuštali priliku da prelomimo. Kad god bismo stigli sledila je neka trojka, neki 2+1 i slično koji bi nas vraćao na početak. Ekipa se borila do kraja i tu se nema šta zameriti. Na kraju se u poslednja 2 Ritasova napada videlo ono što je Trinkijeri potencirao otkad je došao - defanzivni skok i koncentracija. Prvo im poklanjamo aut, a u poslednjoj odbrani na 2,7 sekunde smo bili totalno pogubljeni. Ako se igralo preuzimanje, Vanja nije trebalo da trči sa svojim igračem nego je trebalo da ostane na Parahovskom. Lendejl je takođe krenuo na beka, pa posle izašao na ovog glavonju, ali je već bilo kasno. Dakle, totalna dekoncentracija njih dvojice jer nisu znali koja se odbrana igra...
Atmosfera u hali standardno očajna, dve frakcije se nadjebavaju međusobno ko će da bude glasniji a za dešavanja na terenu ih zabole. Mi više nemamo domaći teren, štaviše čini mi se da Pion odmaže našim igračima, dosta bolje izgledamo na gostovanjima. I ne zameram igračima, dosta je šizofrena atmosfera koja i mene na tribinama dekoncetriše i nervira, a mogu samo da zamislim kako je njima dole na terenu.
Šta je tu je, vrlo težak poraz. Glavu gore, sledi Kup, nema mesta kukanju. Napred Partizan!