Iako je imao sasvim dobre partije prošle sezone u Partizanu, Luković se nije zadržao u klubu koji voli od malih nogu.
„Muta me nije hteo. A da je bilo bar nekakve šanse, ostao bih u Partizanu. Samo, tužno je što mi se baš niko nije javio posle onog poraza od FMP-a u polufinalu Superlige kad smo i završili sezonu“.
To znači da bi se ipak jednog dana vratio u klub iz Humske?
„Prijatelju, uvek bih se vratio u Partizanu. Šta ću kad ga volim“!
Kakav je bila tvoja saradnja sa Aleksandrom Džikićem?
"Imao sam ok odnos sa Džiletom. Mnogi treneri su pričali kako sam talentovan, ali me je samo on doveo u Partizan. I na tome ću mu večno biti zahvalan“.
Luković kaže da je, iako je prošla sezona završena neočekivanim porazom, atmosfera u timu bila dobra.
„To mi nedostaje. Sa mnogima sam ostao u kontaktu. Sa Novicom se čujem deset puta dnevno“.
Ima tu dosta anegdota koje oslikavaju kakvi su odnosi vladali u ekipi.
„Sećam se da je Hečeru na Božić bila potrebna pomoć. Nisu htela da mu upale kola, zvao je portparola kluba, a onda ga je on uputio na mene. Ja sam jedini imao kablove. Au, što je bilo hladno. Palili smo ga na minus deset, srećom, nije padao sneg“.
,,E sad, ja ne bi bih imao dilemu kada bi mi neki klub iz regiona, poput Mornara nudio 100.000 evra ili poslednji klub u Španiji, kao Betis, davao iste pare, pre bih izabrao Mornar. A kada bi tu bio i Partizan, ne bi ni pitao koji su ostali klubovi“.
Brat Marko i sestra Branka takođe su uspešni košarkaši. Uroš i Marko su već igrali zajedno za MZT, ali 213 centimetara visoki centar ima još jednu želju.
„Daće bog da jednog dana zajedno sa bratom zaigram u Partizanu. Na primer, da to bude kad se crno-beli vrate u Evroligu“.