Kako ste prihvatili "neka ide po redu" kad to znaci da nece biti nikoga tu?

Zauz

Buduća legenda
Poruka
35.170
Stiglo me je to da realnost recenice znaci kako svako ostaje sam u nekom trenutku.
Kako ste prihvatili samocu,usamljenost koju to sa sobom neizbezno nosi?
Pradede,prababe,dede,babe,tetke,ujaci,stricevi,otac,majka mozda brat,sestra ce otici u versku dimenziju postojanja.(Neko od njih je ziv ili sa nekim od njih zivite,vezani ste navikama ste se kako god,sta god.)Al' pre vas te cete ovde ostati bez ikog.

Kao vaša iskustva kako ste prihvatili samocu,usamljenost a da vas ne unisti?
 
Uzdah po uzdah, sat po sat, dan po dan i tako u krug, nastaviš i naučiš da živiš bez njih i za njih.

Prošlost ne možeš da promeniš, nemaš uticaja na nju i osvrćeš se samo na lepe stvari, sećaš se lepih stvari i držiš ih se sve dok ti nabacuju osmeh na lice i ispunjavaju srce.
Samoća te ščepa kada se najmanje nadaš i ako nisi spreman satera te u ćošak i ne da ti da dišeš ali se vremenom navikneš tako da kada se pojavi ti je stisneš jako, prihvatiš je i kreneš dalje. Onako kako znaš.
Ako ti neko kaže da se prolazi, laže te. Ništa ne prolazi, ništa ne bude lakše samo navikneš da živiš sa tom prazninom.
 
Često razmišljam o tome. Pripremam se za to, u mislima. Nisam ostavio potomstvo, i jednom ću verovatno živeti sam. Uglavnom sam se prešaltao na virtuelno, razgovori i kontakti. Verovatno ću i tad tako živeti. Neki ljudi, umetnost, šetnja, molitva. Tražim bliske prijatelje, ne površna poznanstva. S druge strane sam prilično asocijalan. Samoća je ok, ali ne uvek, ne stalno. Nadam se da će biti ok. Ionako veći deo života živim prilično usamljeno.
 
Zauz.. Danas bi moj tata napunio 81 godinu, da je živ...

Posle njega je otišao deda ( mamin otac ), zatim jedan od najboljih prijatelja, i za njima MNOGO, MNOGO dragih i voljenih ljudi..babe, deda, kumovi, najbolja drugarica, čovek za koga sam htela da se udam..i..da ne nabrajam dalje.

Od 1993.do 2019.godine išla sam uglavnom na sahrane, retko na svadbe.

Svi ovi odlasci bili su sigurno okidač za depresiju. Nisam bila spremna za te odlaske. Dugi niz godina imala sam problem otežanog tugovanja.

Više nisam u depresiji. Prošla sam sve faze otežanog tugovanja.

Sve te drage ljude nosim u srcu. Ostala su sećanja..nekad bole, nekad ne.
 
U poslednjih 16 godina otisli su mnogi.
Svaciji odlazak sam podneo drugaccije ali sam dugo patio.
Mnogo je bola bilo...toliko da na bakinu sahranu nisam issao...
a kada je deda preminuo dosao sam na selo i slomio se nisam mogao da odem na groblje.
Pre dva i po meseca otisao je i moj dobri tata.
Boli. Nekad manje a nekad visse. Zahvalan sam Bogu sto mi je dao snage.
Jer ja je nemam. Nimalo. Uccim da zivim iznova svaki put kad neko od dragih ode.
Za sada se snalazim i zahvalan sam zbog toga.
 
Poslednja izmena:
Ne daj Bože da nam deca odu pre nas... zato se kaže "neka ide po redu"
Sve drugo čovek mora i može da podnese...
Teško, ali se nekako preživi... ne znam kako, jedva...
Meni su svi otišli...
Ne smem da mislim na njih, jer ako počnem da plačem, neću prestati nikad...
Ostala su mi deca i brat blizanac...
Molim Boga da umrem pre njega...
Moja generacija odlazi...
Čekam...
Mislim da je najstrašnija samoća sam umreti..
Biti sam u životu nije najstrašnija samoća...
 
Уништиће вас самоћа ако се не окренете Богу који је у вама, или предате лењствовању и нераду или превише фокусирате на себе и свој бол и неуспех или.. или или...

Све те страхове и фокусе на зло треба потрти вером, а вера долази од проповеди и читања проповеди ако нема живе речи... Разговори само треба да вас припреме за оно претходно речено
 
Sama činjenica prolaznosti je poražavajuća, kad je u pitanju neko ko mi je drag. Kad sam ja u pitanju, raduje me.
Душа је непролазна и бесмртна, та чињеница је темељ... на њему градимо свој поправак и утеху за све пролазно и непролазно
 
...
Душа је непролазна и бесмртна, та чињеница је темељ... на њему градимо свој поправак и утеху за све пролазно и непролазно
Verujem, ali srcem sam okrenut kosmičkoj noći.
Ili bar tako mislim.
 
...

Verujem, ali srcem sam okrenut kosmičkoj noći.
Ili bar tako mislim.
4. Настава очинска како да се иде путем мудрости.

1. Слушајте, дјецо, наставу очину, и пазите да бисте познали мудрост.
2. Јер вам добру науку дајем, не остављајте закона мојега.
3. Кад бијах син у оца својега млад, и јединац у матере своје,
4. Он ме учаше и говораше ми: Нека прими срце твоје ријечи моје, држи заповијести моје и бићеш жив.
5. Прибави мудрост, прибави разум; не заборављај и не одступај од ријечи уста мојих.
6. Немој је оставити, и чуваће те, љуби је, и храниће те.
7. Мудрост је главно; прибави мудрост, и за све имање своје прибави разум.
8. Подижи је и она ће те узвисити, прославиће те кад је загрлиш.
9. *Метнуће ти на главу вијенац од милина, красну круну даће ти. [*ПрС 1, 9.]
10. Слушај, сине мој, и прими ријечи моје, *и умножиће ти се године животу. [*ПрС 3, 2.]
11. Учим те путу мудрости, водим те стазама правијем.
12. Кад усходиш, неће се стезати кораци твоји, и ако потрчиш нећеш се спотакнути.
13. Држи се наставе и не пуштај; чувај је, јер ти је живот.
14. *Не иди на стазу безбожничку и путем неваљалијех људи не ступај. [*ПрС 1, 10.]
15. Остави га, не ходи по њему, уклони се од њега и мини га.
16. Јер не спавају ако не учине зла, и не долази им сан ако кога не оборе.
17. Јер једу хљеб безбожности, и пију вино насиља.
18. А пут је праведнички као свијетло видјело, које све већма свијетли док не буде прави дан.
19. А пут је безбожнички као мрак, не знају на што ће се спотакнути.
20. Сине мој, слушај ријечи моје, пригни ухо своје бесједи мојој.
21. Да ти не одлазе из очију; чувај их усред срца својега.
22. Јер су живот онима који их налазе и *здравље свему тијелу њихову. [*ПрС 3, 8.]
23. Сврх свега што се чува, чувај срце своје, јер из њега излази живот.
24. Уклони од уста својих опачину, и од усана својих неваљалство удаљи.
25. Очи твоје нека гледају управо, и вјеђе твоје нека се управљају право пред тобом.
26. Мјери стазу ногама својим, и сви путови твоји нека су поравњени.
27. Не сврћи ни надесно ни налијево, одвраћај ногу своју ода зла.
 
Hvala, Zilote. Divim se jakoj volji ljudi, koji uspevaju postojano da žive taj neki čist vernički život. Ja imam slabost u sferi volje, često ne vidim smisao, i padam u malodušnost.
Ништа страшно, ради на том делу душе где си јак, снагом победи слабост...

Ради оно у чему си одличан и то ти је одскочна даска... Малодушност се коље надом у победу добра, што личног што заједничког и то је сва памет против очајања...

Мора кад си слаб себе да убедиш да си јак, мора на силу ум да се саобрази са врлином
 
Да...

Смисао и не треба увек да видиш јер је онда увек лако, него практично да радиш, почнеш на време са запосленошћу послом и не хвата те бесконачни круг размишљања...

Има једна добра руска пословица - ко много ради - тај не мисли ...

Пошто је учмалост тешка, радиш миц по миц и то ти је...
 
Kao vaša iskustva kako ste prihvatili samocu,usamljenost a da vas ne unisti?
Imam jedan način, možda malo neobičan, nije nešto o čemu bih pisala u detalje.
Usamljenost sam prihvatila, s olakšanjem. Poredeći s nekim drugim opcijama, delovala mi je lekovito. Ne uništava me, pomaže mi da istrajem u ovome u čemu sam, dok traje.
Ps- da se upišem..nemam F dijagnozu, tako da je moj post validan.
 

Back
Top