Osećaj zadovoljstva kada umre neko koga ste mrzeli

Da li osećate zadovoljstvo kada umre neko koga ste mrzeli?

  • Da

  • Ne

  • Ne osećam ništa


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Pa mozda za tebe, ja doduse nisma imala takve odnose u porodici, ni siroj, ni medju prijateljstvima i poznanstvima, da bih "odahnula" kad neko umre. Nikad do te mere, bar.

A ako je tako, mora da se pitamo sta (i) s nama nije u redu.
Blago tebi ako nisi imala babu kojoj nijedne ženske cipele nisu odgovarale, zbog toga što je umjesto stopala imala sotonske papke.
Nikada neću zaboraviti kada su dida i baba nešto trajektom išli iz Preka u Zadar, pa je on rekao: " Stara, izuj te patike i obuci cipele, inače te neću voditi u grad. Izgledaš kao huligan."
Eto kako je pokojni, sotonski dida prepoznao Sotonu u babi, zato što je i sam bio Sotona, ali to je već druga priča.
 
Blago tebi ako nisi imala babu kojoj nijedne ženske cipele nisu odgovarale, zbog toga što je umjesto stopala imala sotonske papke.
Nikada neću zaboraviti kada su dida i baba nešto trajektom išli iz Preka u Zadar, pa je on rekao: " Stara, izuj te patike i obuci cipele, inače te neću voditi u grad. Izgledaš kao huligan."
Eto kako je pokojni, sotonski dida prepoznao Sotonu u babi, zato što je i sam bio Sotona, ali to je već druga priča.
Ne lupetaj.
 
Eto... sad ja lupetam.
Molim te onda za odgovor - gdje su ti zli ljudi? Odakle? Gdje žive?
Svi pričamo o tome kako je svijet prepun zlih ljudi, ali kada se postavi pitanje, koji su to točno zli ljudi, svi guraju krivnju na drugog.
Evo, ja sam prvi spreman javno reći da su mi baba i dida bili Zlo.
Baš zbog njih sam odlučio biti dobar, da budem protuteža Zlu.
 
Eto... sad ja lupetam.
Molim te onda za odgovor - gdje su ti zli ljudi? Odskle? Gdje žive?
Svi pričamo o tome kako je svijet prepun zlih ljudi, ali kada se postavi pitanje, koji su to točno zli ljudi, svi guraju krivnju na drugog.
Evo, ja sam prvi spreman javno reći da su mi baba i dida bili Zlo.
Baš zbog njih sam odlučio biti dobar, da budem protuteža Zlu.
Ne kazem da nema zlih ljudi, losih ljudi, ali sigurno nije nacin da kad takav neko umre, ti osecas zadovoljstvo ili "odahnes". Njemu ce Gospod da sudi ako je stvarno los, vise nije tvoje da se zamaras time.
 
Slažem se 100%
Svi koji pričaju drugačije lažu i sebe a i nas (nas pokušavaju)
Ne znam, KDC, al meni bi lakše bilo da znam da probijaju negde i zatvoru i to teška robija. Jest da ih ia ko da su iz tog nekog pakla izašli, al niko ne zna kuda su se vratili kad umru. Nema ko da nam kaže. Ovako, kad znaš da robija, bar si siguran da mu nije lepo. Nije ništa protiv tebe, veruj mi. A onaj što mi je oca ubio penicilinom pa dobio metak u čelo, jer je drugom sina terapijom ubio, opet je "otišao" odjednom, u sekundi. A valjda se našao neko da to sve osveti. Samo, volela bih da je na teškoj robiji, doživotno. Il da dopadne u šake nekom bez znanja i duše kao on. Eto, ne znači da sam dobra. Zla sam do bola kad mi bližnjeg povrede, pogotovo kad umru. Za sestru i moju kmezu, bila bih u stanju da ubijem. Al uvek gledaš koga ostaviš od svoji da pati. Nije to kukavičluk, i ne skupljam poene za "drugi" život.Nikobse vratio nije da nam kaže dal postoji. Ne skupljam ni lajkove, tužiće, srca, repke. Ništa mi ne treba. I bez komentara i citiranja na moje mišljenje, molim, ako može. Imam pravo da mislim kako hoću. Bar mi to niko ne može da zabrani. Mogu i da banju, udalje sa Krste, zabole me. Ne terorišem druge.
 
Odlicna tema, to jest anketa za prepoznaj licnosti raznih. Realno, svi cemo umreti, jer smo se i rodili. Tako da tu nema dileme, niti osecaja ovakvih ili onakvih. E sada, ako si srecan jer je neko tamo preminuo, to je siguran znak da si ostecen, slab i bio nemocan dok je taj neko bio ziv, a i sam nacin uticaja tog nekoga je dokaz na prethodno navedeno, da si los covek(skart). Ako patis puno i dugo kad neko umre ili te debelo grize savest zbog nedela, nepostovanja, sopstvenih izliva negativne/pozitivne energije u momentima dok je umirao i borbi protiv sebe i prirode, mrznje ili voljenja istog tog pokojnika... to je glupoca, nezrelost, zanosenje, patetika, foliranje, emotivna poremecenost i ... sta jos da dopisem? Dakle, svi se radjamo da bi umrli. Tema je krajnje ili bolesna ili psiholoski procentualna.
 
Trenutno nemam osobe koje mrzim, a kontam da sam takvu mržnju prevazišao u nekom momentu života...
Bilo je davno nekoliko situacija sa nekim osobama sa kojima sa bio na krv i nož, kada su odlazile baš ništa nisam osećao, mada jesam osećao neku žal za one koje su ostavili razvaljenje iza sebe, kao i probleme koji su na njih prešli.
O pokojnicima ne pričam niti mislim loše (niti dobro ako ga po meni nema)
 
Da li osećate zadovoljstvo ili pak smatrate da je božja/kosmička pravda zadovoljena kada umre neko ko vam je naneo zlo u prošlosti, tipa: maltretirao vas je fizički, ponižavao pred drugima, vređao vaše dostojanstvo itd?
не би требало да те то радује макар ако је и најобичније људско смеће у питању (буквално)
то носи лошу енергију исто ко и то смеће што ју је имало
на крају наставља се лоша енергија у некоме смислу
пушти нека смеће однесу мутне канализацијске воде и иди даље својим путем ....
 

Back
Top