Kako je nastala generacija Z?

Znas kako, promenio se zivot, mladi (pa i za mene vazi a nisam bas mlada) ne zele pizza essen i sladoled, nece u restorane i da proslavljaju nesto skupa sa kolegama koji im nisu prijatelji, vec zele platu i slobodno vreme.
A meni se npr.svidja kolektiv koji gaji kolegijalnost.
I dopada mi se da kolege mogu da smatram prijateljima,jer realno,sa kolegama skoro da provodim vise vremena nego sa porodicom.
Imala sam priliku da radim i u atmosferi kolegijalnosti,gdje je svako svakom pomagao i mogao da priskoci u pomoc u vezi posla,gdje su se ljudi druzili i na poslu i van njega i uopsteno gdje je stvarana atmosfera da radis za firmu,a time ce i tebi biti bolje.I bilo je.
Onda je doslo neko drugo vrijeme,u kome se cijeni izricita individualnost,gdje kolegi ne smijes pomoci,cak i ako znas ili mozes,jer se to moze protumaciti kao da se mijesas u tudji posao,onda za isti rad su ljudi razlicito placeni i stvorila se atmosfera zavisti,plate su tajna...do tada su bile jave i znali smo okvirno svaciju,ukinuta su druzenja i proslave,sto je dovelo do toga da ne poznajes ljude s kojim radis u istoj firmi,sto takodje,otezava saradnju,neke odluke se ne odnose na sve radnike,nego samo na dio...kao da nismo jedan kolektiv itd.
U svakom slucaju,atmosfera razjedinjenosti,egoizma,borbi za poziciju svim sredstvima,nejedinstvo i uopste nezdrava atmosfera.
Meni se svidja ovo prvo i taj period pamtim kao najljepsi i najproduktivniji,i ljudi su bili zadovoljniji,a radilo se mozda i vise nego sada.
 
Poslednja izmena:
Лимуне, другачија је ствар код нас и у Немачкој.
Код нас баш и нема много избора, мало је добрих послова и отуда и такво наше размишљање.
Ми смо овде и иначе седелачки народ, не волимо баш селидбе, па у свом окружењу гледамо да прођемо најбоље што можемо.
Тамо млади имају више прилика, самосталнији су, није им проблем ни да се преселе...
И најбитније, а то сви заборављамо, млади су, живот је пред њима и имају све време овог света да биркају и да се фемкају.
Shvatam ja to.Ja govorim o stanju kod nas.
Ko se odlucio za Njemacku,taj ovde i ne trazi posao.
Ali i za Njemacku treba trud,a vjerujem i rad.
A oni koji nece ni kod nas da uloze trud,sumnjam da bi uspjeli i u Njemackoj.
 
Shvatam ja to.Ja govorim o stanju kod nas.
Ko se odlucio za Njemacku,taj ovde i ne trazi posao.
Ali i za Njemacku treba trud,a vjerujem i rad.
A oni koji nece ni kod nas da uloze trud,sumnjam da bi uspjeli i u Njemackoj.
Да, али Ружна живи тамо, има другачију перцепцију, а и млади се разликују.
Свако од нас гледа из свог угла.
 
Да, али Ружна живи тамо, има другачију перцепцију, а и млади се разликују.
Свако од нас гледа из свог угла.
Ona ima percepciju koju imaju svi poslodavci u Njemackoj.
A i kod nas se zeli ta percepcija navodno,ali izgleda samo dio koji nam odgovara...onaj o visokim platama.🙂
A to sto kod Svabe uglavnom moras i da rintas duplo nego kod nas za tu platu,to ne vidimo.
Nema zabusavanja,kasnjenja,odlaska na pus pauze i sl.
Bar nije bilo do sada,sad se i oni zale.😂
 
Jos ovo da kazem,pa odoh sa teme...
Prica mi koleginica koja ima sina ove generacije iz teme,kako on samo masta o milionima i kamionima...a promijenio do sada tri fakulteta i nigdje se nije pronasao,roditelji mu sve te egzibicije i troskove i to ne male,placali.
Onda upisao neki privatni faks na kraju,a i to mu mrsko ici.
Majka vodi racuna o ispitima kad su i podsjeca ga da ode na isti.Izlazi,trosi,ima sve sto pozeli.
Ne zna sta hoce,ne radi nista,ne uci nista ili malo,ali zna sta nece.Nece da bude radnik,hoce da bude gazda i sef.
Takvu predstavu ima o sebi.Ne gubi mu se vrijeme na trivijalnosti kao sto je rad za platu.
Zasto?Zato sto ima roditelje koji su mu sve omogucili i zato sto se nije namucio bukvalno nizasta.A takva je vecina danasnje djece,htjeli to priznati ili ne.I nisu oni krivi zbog toga.
 
E,moram jos i ovo dodati...razlika izmedju Njemacke i nas.🙂
Kod njih,bio to posao konobara,trgovca,bilo sta radnici su poslovicno ljubazni i bar znaju pozdraviti.
Kod nas je to rijetkost.
Svaki dan npr.kupujem u jednoj pekari.
Radnica,mlada osoba,nema mozda ni dvadesetak godina je toliko mrzovoljna i namrgodjena kao da je pred penzijom pa joj sve dosadilo,i toliko se vidi da svoj posao radi "preko one stvari",da sam ja vlasnik te pekare,davno bi dobila otkaz.
I tu nije stvar u plati.Ako ti ona ne odgovara,trazi bolje,ali ako si vec pristao da radis,radi kako treba.
S druge strane,ima i pozitivnih primjera...u jednom marketu,u kom svaki dan kupujem,jedna od radnica je toliko usluzna,ljubazna,okretna, da mi sto puta padne na um da kad bih mogla rekla bih poslodavcu da joj poveca platu i da sam ja poslodavac tako bih ucinila.
 
Kad sam tek pocela raditi bila sam srecna sto su me uopste primili na posao u firmu koja je dobra i u koju nije tako lako upasti.
Tri godine sam radila na odredjeno,sa platom manjom u odnosu na obrazovanje koje imam.
Radila sam sve sto mi kazu sefovi ,ostajala prekovremeno i kad mi nije bilo do toga,kuvala kafu,radila godinama bez svjetla i vazduha,tj.prozora.(Ne,nisam bila u zatvoru.😂)
Ali plata je bila dobra,nije nikad kasnila,radna atmosfera je bila dobra.
Posle je slijedilo i poboljsanje statusa.Ali proslo je vrijeme i trebalo je istrpjeti te lise stvari.
A slusam jednog kolegu koji je skoro primljen,i koji,iako fakultetski obrazovan je do tada nalazio samo nikakve li lose placene poslove,kako kuka da nije dovoljno placen i da to nije radno mjesto koje njemu odgovara jer on bi bar neko sefovsko,iako do tada nije imao nikakvo,i tako dalje i tako blize.
Znaci,nezadovoljan je u startu,iako jos nikakvo umijece ni rad nije pokazao, i misli da zasluzuje vise,iako nije uopste malo ni ono sto dobija.
Umjesto da bude zahvalan u danasnje vrijeme sto uopste ima posao,sa redovnom i prilicno visokom platom u odnosu na prosjek,dobrim radnim uslovima...on bi odmah da bude sef ili direktor ako moze,bez dana staza i da je plata ona koju je on zamislio.
Da sam ja privatnik i da takvog zaposljavam,odmah bi dobio sut kartu.
preko veze posao ili preko biroa?
 
preko veze posao ili preko biroa?
Ma,kakvog crnog biroa...preko veze,naravno.
Niko se nigdje ne zaposljava preko biroa.
Ali sam imala i srece jer ta "veza"od mene nije imala bas nikakve koristi.
Mogla je umjesto mene da zaposli nekog svog ili za novac i neku protivuslugu.A nije.
I ja se tu nikad ne bih zaposlila,ali nikad,bez obzira sto imam kvalifikacije,da nije bilo te srecne okolnosti.Ja sam toga vrlo svjesna i ne zivim u oblacima.Ali ipak tu ne bih ostala da nisam bila odgovorna i da sam zabusavala.
Bila sam lako zamjenljiva.
Isto sam tad bila mlada,ali ipak nisam fantazirala,nego mi je bilo stalo da nadjem bilo kakav posao za pocetak.
I radila sam na mjestu nize placenom od onog za kog sam imala kvalifikacije.Ali daj,sta das...bolje ista,nego nista.
Nisam sigurno trazila da odmah budem sef.A nisam to ni dan danas posle toliko godina i iskustva.Ali sam opet zadovoljna.
 
Poslednja izmena:
A meni se npr.svidja kolektiv koji gaji kolegijalnost.
I dopada mi se da kolege mogu da smatram prijateljima,jer realno,sa kolegama skoro da provodim vise vremena nego sa porodicom.
Imala sam priliku da radim i u atmosferi kolegijalnosti,gdje je svako svakom pomagao i mogao da priskoci u pomoc u vezi posla,gdje su se ljudi druzili i na poslu i van njega i uopsteno gdje je stvarana atmosfera da radis za firmu,a time ce i tebi biti bolje.I bilo je.
Onda je doslo neko drugo vrijeme,u kome se cijeni izricita individualnost,gdje kolegi ne smijes pomoci,cak i ako znas ili mozes,jer se to moze protumaciti kao da se mijesas u tudji posao,onda za isti rad su ljudi razlicito placeni i stvorila se atmosfera zavisti,plate su tajna...do tada su bile jave i znali smo okvirno svaciju,ukinuta su druzenja i proslave,sto je dovelo do toga da ne poznajes ljude s kojim radis u istoj firmi,sto takodje,otezava saradnju,neke odluke se ne odnose na sve radnike,nego samo na dio...kao da nismo jedan kolektiv itd.
U svakom slucaju,atmosfera razjedinjenosti,egoizma,borbi za poziciju svim sredstvima,nejedinstvo i uopste nezdrava atmosfera.
Meni se svidja ovo prvo i taj period pamtim kao najljepsi i najproduktivniji,i ljudi su bili zadovoljniji,a radilo se mozda i vise nego sada.

Moje je misljenje da zaposleni treba da bude u minut tacan na radnom mestu, korektan i da zavrsi predvidjeno. Ako kliknu ljudi, dobro jeste, ako ne kliknu, ljibazni su medjusobno.
Kada se zavrsi radno vreme, slobodan je da radi sta zeli a ne sta je poslodavcu palo na um.
Ne svidja mi se odnos zahvalnosti, poslodavac zaradjuje na radnicima, nema tu zahvalnosti, to bi trebalo da je cist posao.

Ja volim vredne i brze ljude ali ne volim stav iz '90-ih "budi srecan sto sam te primio, pogini za firmu, sta ti meni dajes".
Mislim, nadji nekog ko ce da pogine, ja imam zivot i ne mislim da ginem.
Iskreno, mislim da su joj klinci dobro odgovorili sa "dolazicu na posao (i radicu svoj posao)". Sta da kazu na taj damping "sta ti meni nudis osim diplome"...odmah je jasno u kom pravcu ide, sta treba da ponudi, pola bubrega...dolazice na vreme i odlazice nakon radnog vremena. Sta vise...
 
Moje je misljenje da zaposleni treba da bude u minut tacan na radnom mestu, korektan i da zavrsi predvidjeno. Ako kliknu ljudi, dobro jeste, ako ne kliknu, ljibazni su medjusobno.
Kada se zavrsi radno vreme, slobodan je da radi sta zeli a ne sta je poslodavcu palo na um.
Ne svidja mi se odnos zahvalnosti, poslodavac zaradjuje na radnicima, nema tu zahvalnosti, to bi trebalo da je cist posao.

Ja volim vredne i brze ljude ali ne volim stav iz '90-ih "budi srecan sto sam te primio, pogini za firmu, sta ti meni dajes".
Mislim, nadji nekog ko ce da pogine, ja imam zivot i ne mislim da ginem.
Iskreno, mislim da su joj klinci dobro odgovorili sa "dolazicu na posao (i radicu svoj posao)". Sta da kazu na taj damping "sta ti meni nudis osim diplome"...odmah je jasno u kom pravcu ide, sta treba da ponudi, pola bubrega...dolazice na vreme i odlazice nakon radnog vremena. Sta vise...
Ja nisam tako shvatila,ali ok.
Ja sam shvatila dolazicu na posao i radicu koliko hocu,a ne koliko treba.
Postoje poslovi gdje ti ne mozes biti precizan sta je tacno samo tvoj posao,a to su bas mislim najvise ti medicinski i rad sa ljudima.
Tu imas nepredvidjenih situacija i ne mozes npr. napustiti posao u minut,ako situacija zahtijeva da ostanes malo duze.
Ne mozes svugdje i u svim poslovima biti bukvalista.
Ja sam nekad ostajala da zavrsim nesto i posle radnog vremena,iako mi nije bilo placeno.
Ali sam osjecala odgovornost da to uradim i zavrsim.
 
Ja volim vredne i brze ljude ali ne volim stav iz '90-ih "budi srecan sto sam te primio, pogini za firmu, sta ti meni dajes".
Mislim, nadji nekog ko ce da pogine, ja imam zivot i ne mislim da ginem.
Iskreno, mislim da su joj klinci dobro odgovorili sa "dolazicu na posao (i radicu svoj posao)". Sta da kazu na taj damping "sta ti meni nudis osim diplome"...odmah je jasno u kom pravcu ide, sta treba da ponudi, pola bubrega...dolazice na vreme i odlazice nakon radnog vremena. Sta vise...
Ne,ne govorim ni o kakvom "ginjenju"za firmu,samo o normalnoj radnoj etici i odgovornosti.
Ginuti moze samo vlasnik,ako mu se gine.
Radnik radi za platu.Ali to ne iskljucuje lojalnost i trud i odgovornost prema poslu.
Poslodavac treba to da prepozna i nagradi jer ne bi ni on imao profit da radnik nije dobar.
Ali,kao sto rekoh,ako treba ginuti,to se moze ocekivati samo od vlasnika.
 
Mlada osoba mora da nauči kako da rukuje novcem da nauči kako da rukuje novcem mnogi to nisu naučili a ovo je obaveza roditelja

Svi, pa i mladi, moraju da ispunjavaju svoje želje i da rade za njih i da štede , čisto da ih zarade trudom
Malo previse demagogije. Uz ovakav stepen inflacije, mladima nije dovoljno da štede nego da se odriču raznih stvari i oni neće da pristanu na to.

Svaka kompanija ima uvodne koncepte i fazu uvođenja
Ima se na papiru. U praksi, bila sam u tom konceptu i ne liči ni na šta jer svi imaju manjak radnika i hoće što pre da se taj uvod zavrsi preskakajuci milion faza.
 
Pa svako tumači onako kako hoće, ja recimo tumačim to kao nepristajanje na sve što ti se servira i "ćuti i trpi" mantru.
Ali sa vama ne vredi polemisati jer kao da bumeri nisu sposobni da sagledaju trenutno stanje u drzavi i drustvu iz sadašnjosti.
Onda nemoj ni polemisati.Ja sam sa svojim poslom zadovoljna.Nije savrsen,ali je dobar.
Ti nisi koliko vidim.Ponekad treba cuti i tudje misljenje.
 

Back
Top