Kako ja kazem...

Pa kako je u vezi, kako vi kazete ili kako druga strana kaze?
Po mom misljenju, ljudi koji su iskljucivo "kako ja kazem" su u neku ruku egocentricni i sebicni i navikli da dobijaju bez pitanja koliko uzimaju i bez obzira da li druga strana moze da im to da.
Svi mi volimo da bude po nasem, ali valjda neki kompromis, razumevanje i tolerancija mora da postoji za normalnu i zrelu vezu.
Pa kako je, kako vi kazete, kako druga strana kaze ili trazite kompromisno resenje?

Opet moram priznati da se sve vrti oko para.Ako osoba ima dosta para,zaradjuje,dobro mu ide,onda racuna da druga strana treba da cuti i trpi,zarad zaradjenih para,i luksuza koji se pruza...........e sad,ne moze se sve novcem kupiti,i pitanje koliko,i iz kojih motiva neko trpi nesto,i prelazi preko mnogo toga..........ja ne bih nikad mogla da cutim i trpim,bez kompromisa..........kompromis je jedino resenje i reciprocitet.............samo neki misle da mogu da rade nekome nesto,a da se to njima ne radi........ali kosmicki balans postoji...........oni koji nece da se menjaju i prilagodjavaju,ostaju sami,neshvaceni,nesrecni,i puno je takvih.........:manikir:
 
Pa kako je u vezi, kako vi kazete ili kako druga strana kaze?
Po mom misljenju, ljudi koji su iskljucivo "kako ja kazem" su u neku ruku egocentricni i sebicni i navikli da dobijaju bez pitanja koliko uzimaju i bez obzira da li druga strana moze da im to da.
Svi mi volimo da bude po nasem, ali valjda neki kompromis, razumevanje i tolerancija mora da postoji za normalnu i zrelu vezu.
Pa kako je, kako vi kazete, kako druga strana kaze ili trazite kompromisno resenje?
To o čemu si postavio temu-čista je utopija. Ne zto što sam ja ekvivalent kompromisnog i divnog potencijalnog partnera, nego prosto što je u ljudskoj biti-da nam se smuči neko ko nam apriori sve povlađuje ili neko kome bi smo mi morali apriori sve da povlađujemo.
Dalje, imenuješ neke normalne i nenormalne veze, ustvari normalna veza-šatro kompromis. Pa, kako da ne, niko ne dobija kompromis na dlanu, uvek se ljudi natežu ili pričaju ili svađaju, tuku...Da bi se postigao kompromis. To onako realno. I extra je , ako ljudi opstanu i prevaziđu tu fazu privikavanja jedno na drugo-i napokon neke bar - tu i tamo ravnoteže.
Najgore je ako neko provede život kao pasivno agesivno biće, jedno 30 god i onda nastupi samodestrukcija ili destrukcija partnera.
Loše je i ( mada u neznatnoj meri manje) ona osobina u ljudima koji izgaraju u tripu da će dobiti kompromis na dlanu, pa na prve razmirice-odlaze, takvi ljudi ne okušaju zajedništvo u ma kakvoj formi. To su infantilni ljudi, koji misle da će njihov izmaštani ideal iskrsnuti kad-tad, bez snage da učine ustupak.
 
Opet moram priznati da se sve vrti oko para.Ako osoba ima dosta para,zaradjuje,dobro mu ide,onda racuna da druga strana treba da cuti i trpi,zarad zaradjenih para,i luksuza koji se pruza...........e sad,ne moze se sve novcem kupiti,i pitanje koliko,i iz kojih motiva neko trpi nesto,i prelazi preko mnogo toga..........ja ne bih nikad mogla da cutim i trpim,bez kompromisa..........kompromis je jedino resenje i reciprocitet.............samo neki misle da mogu da rade nekome nesto,a da se to njima ne radi........ali kosmicki balans postoji...........oni koji nece da se menjaju i prilagodjavaju,ostaju sami,neshvaceni,nesrecni,i puno je takvih.........:manikir:

sponzorke dot kom ?
 
To o čemu si postavio temu-čista je utopija. Ne zto što sam ja ekvivalent kompromisnog i divnog potencijalnog partnera, nego prosto što je u ljudskoj biti-da nam se smuči neko ko nam apriori sve povlađuje ili neko kome bi smo mi morali apriori sve da povlađujemo.
Dalje, imenuješ neke normalne i nenormalne veze, ustvari normalna veza-šatro kompromis. Pa, kako da ne, niko ne dobija kompromis na dlanu, uvek se ljudi natežu ili pričaju ili svađaju, tuku...Da bi se postigao kompromis. To onako realno. I extra je , ako ljudi opstanu i prevaziđu tu fazu privikavanja jedno na drugo-i napokon neke bar - tu i tamo ravnoteže.
Najgore je ako neko provede život kao pasivno agesivno biće, jedno 30 god i onda nastupi samodestrukcija ili destrukcija partnera.
Loše je i ( mada u neznatnoj meri manje) ona osobina u ljudima koji izgaraju u tripu da će dobiti kompromis na dlanu, pa na prve razmirice-odlaze, takvi ljudi ne okušaju zajedništvo u ma kakvoj formi. To su infantilni ljudi, koji misle da će njihov izmaštani ideal iskrsnuti kad-tad, bez snage da učine ustupak.

Ja ne vidim smisao veze sa nekim, sa kim bih se svadjao, raspravljao, jurio cija ce biti zadnja, nekako uopste ne vidim smisao da i zapocnem takvu vezu na startu. Jer to nije kompromis, to je svadja i prepiranje zar ne? Mislim da su kompromisi nesto sasvim drugo...
 
Pa kako je u vezi, kako vi kazete ili kako druga strana kaze?
Po mom misljenju, ljudi koji su iskljucivo "kako ja kazem" su u neku ruku egocentricni i sebicni i navikli da dobijaju bez pitanja koliko uzimaju i bez obzira da li druga strana moze da im to da.
Svi mi volimo da bude po nasem, ali valjda neki kompromis, razumevanje i tolerancija mora da postoji za normalnu i zrelu vezu.
Pa kako je, kako vi kazete, kako druga strana kaze ili trazite kompromisno resenje?

nisam posebno liberan ali cenim da dve glave razmisljaju bolje od jedne
tako da...sto se tice izvesnih odluka rado konsultujem drugu stranu,saslusam misljenje,savet
kao kupovina namestaja recimo
 
Pa kako je u vezi, kako vi kazete ili kako druga strana kaze?
Po mom misljenju, ljudi koji su iskljucivo "kako ja kazem" su u neku ruku egocentricni i sebicni i navikli da dobijaju bez pitanja koliko uzimaju i bez obzira da li druga strana moze da im to da.
Svi mi volimo da bude po nasem, ali valjda neki kompromis, razumevanje i tolerancija mora da postoji za normalnu i zrelu vezu.
Pa kako je, kako vi kazete, kako druga strana kaze ili trazite kompromisno resenje?

kako ja kazem...
 
Ja ne vidim smisao veze sa nekim, sa kim bih se svadjao, raspravljao, jurio cija ce biti zadnja, nekako uopste ne vidim smisao da i zapocnem takvu vezu na startu. Jer to nije kompromis, to je svadja i prepiranje zar ne? Mislim da su kompromisi nesto sasvim drugo...
Pa niko ne vidi smisao veze u tome, samo sam napisala da se do kompromisa dolazi-on se ne dobija na tacni.
 
Niti zelim da zapovedam zeni koju volim nit bi trpeo da mi ona pokusa zapovedati.
Moze samo da me zamoli za nesto a ja mogu prihvatiti ili ne i obratno.
Bitan je dogovor i da se niko ne oseca ponizenim i izmanipulisanim.
A ako je prava ljubav u pitanju oboje ce biti spremni na neke kompromise bez kukanja i nabijanja na nos partneru, i dok oboje osecaju da slicno daju i dobijaju nece biti problema.
 
Pa kako je u vezi, kako vi kazete ili kako druga strana kaze?
Po mom misljenju, ljudi koji su iskljucivo "kako ja kazem" su u neku ruku egocentricni i sebicni i navikli da dobijaju bez pitanja koliko uzimaju i bez obzira da li druga strana moze da im to da.
Svi mi volimo da bude po nasem, ali valjda neki kompromis, razumevanje i tolerancija mora da postoji za normalnu i zrelu vezu.
Pa kako je, kako vi kazete, kako druga strana kaze ili trazite kompromisno resenje?


Tražim kompromisno rešenje jer kao što ja ne trpim da mi neko komanduje, isto tako ni druga strana verovatno to ne bi trpela. Kad nekoga voliš onda ga prihvataš sa svim njegovim vrlinama i manama.
 
Pa kako je u vezi, kako vi kazete ili kako druga strana kaze?
Po mom misljenju, ljudi koji su iskljucivo "kako ja kazem" su u neku ruku egocentricni i sebicni i navikli da dobijaju bez pitanja koliko uzimaju i bez obzira da li druga strana moze da im to da.
Svi mi volimo da bude po nasem, ali valjda neki kompromis, razumevanje i tolerancija mora da postoji za normalnu i zrelu vezu.
Pa kako je, kako vi kazete, kako druga strana kaze ili trazite kompromisno resenje?
mislim da umem da budem trvrdoglava, ali samo za neke sporedne stvari
pogresno je bilo sta "isterivati" na taj nacin sto nekome nesto pricas, mislim da je najbolji nacin prilagoditi nekoga sebi, samo ponasati se onako kako bi trebalo
 
Niti zelim da zapovedam zeni koju volim nit bi trpeo da mi ona pokusa zapovedati.
Moze samo da me zamoli za nesto a ja mogu prihvatiti ili ne i obratno.
Bitan je dogovor i da se niko ne oseca ponizenim i izmanipulisanim.
A ako je prava ljubav u pitanju oboje ce biti spremni na neke kompromise bez kukanja i nabijanja na nos partneru, i dok oboje osecaju da slicno daju i dobijaju nece biti problema.

amen to that broth'a.
 
Pa kako je u vezi, kako vi kazete ili kako druga strana kaze?
Po mom misljenju, ljudi koji su iskljucivo "kako ja kazem" su u neku ruku egocentricni i sebicni i navikli da dobijaju bez pitanja koliko uzimaju i bez obzira da li druga strana moze da im to da.
Svi mi volimo da bude po nasem, ali valjda neki kompromis, razumevanje i tolerancija mora da postoji za normalnu i zrelu vezu.
Pa kako je, kako vi kazete, kako druga strana kaze ili trazite kompromisno resenje?

Kompromis. Ne volim kada mi neko natura samo svoje ja - pa - ja fazon, znači sve znaju najbolje, najlepše, najpametniji, najbolji. Ma, sve ste naj. Od dominacije, do ophodjenja. E, to me onako istinski nervira i živcira, jer me nervira da me neko spočitava i na kraju ispada da ja treba šta...da mislim tudjom glavom, da me neko oblikuje, ili naprosto idealizuje? Ja to neću. Ja imam svoju glavu, svoj stav i razmišljanja. I nervira me to silenje više moje je*ene ličnosti do krajnjih limita i mogućnosti, da trebam ovo ili ono, ili ne valjam, znači ako ne dišem kako drugi hoće ili jednom pogrešim , ja en valjam, ne trebam, šta? Ok, onda ne trebam. E, to en volim, i to me guši, sputava. To znam da me ne ceni i ne voli, i sa takvima ne mogu da izadjem na kraj. Ne mora da bude po mome, po nečije, nije to takmičenje, da je sada tuk na luk, i to ne znači da je moje ispravno, nečije pogrešno. Ne. Svi smo odrasli drugačije, pbrazac ponašanja drugačiji, ljudi su nam navike drugačije...I treba se tome prilagoditi, truditi se da razumete, zašto neko tako reaguje. Često nekada neko i nije takav ili onakav, nego odbrambeni mehanizam tipa, ili ću mučiti ili ću biti mučen, ljudi se plaše toga, da razgovaraju, da dele, da budu ranjivi. Ne žele da se znaju slabosti, Ahilove petice, u tome je kvaka, štos. Caka. A nerviraju me i oni, kojima treba sve govoriti, kako ja hocu, kako ja želim, znači ne treba mi dete, jer kada ga budem htela, ja cu ga sebi roditi, to em zivcira najstrasnije kada neko nema svoje ja, nego mi se slihta i da sve bude kako ja hocu, ni to mi nije normalno, jer kako moze da ti se svidja ama svem, sto se i meni svidja? Znači, nije ok. Mislim, ako nekoga zaista volis , se trudis da ga razumes, da imas razumavanja, tolerancije, jer time zapravo pokazujes da ga volis, jer kada volimo i mane necije, tada zapravo stvarno volimo, vrline je super lako voleti i ljubiti, ahaM. Smatram, da takvim ponašanjem, gde se trudiš da ugodiš nekome, da bude dobro i njemu, a i tebi, da se niko ne oseća ugroženim i sputanim, je srećna veza. Jer naprosto u srecnoj vezi se ne takmicite, vec idete u istom pravcu, na isti cilj. Kao tim. A, ne kao protivnici. Konkurenti. ♥
 
Kompromis. Ne volim kada mi neko natura samo svoje ja - pa - ja fazon, znači sve znaju najbolje, najlepše, najpametniji, najbolji. Ma, sve ste naj. Od dominacije, do ophodjenja. E, to me onako istinski nervira i živcira, jer me nervira da me neko spočitava i na kraju ispada da ja treba šta...da mislim tudjom glavom, da me neko oblikuje, ili naprosto idealizuje? Ja to neću. Ja imam svoju glavu, svoj stav i razmišljanja. I nervira me to silenje više moje je*ene ličnosti do krajnjih limita i mogućnosti, da trebam ovo ili ono, ili ne valjam, znači ako ne dišem kako drugi hoće ili jednom pogrešim , ja en valjam, ne trebam, šta? Ok, onda ne trebam. E, to en volim, i to me guši, sputava. To znam da me ne ceni i ne voli, i sa takvima ne mogu da izadjem na kraj. Ne mora da bude po mome, po nečije, nije to takmičenje, da je sada tuk na luk, i to ne znači da je moje ispravno, nečije pogrešno. Ne. Svi smo odrasli drugačije, pbrazac ponašanja drugačiji, ljudi su nam navike drugačije...I treba se tome prilagoditi, truditi se da razumete, zašto neko tako reaguje. Često nekada neko i nije takav ili onakav, nego odbrambeni mehanizam tipa, ili ću mučiti ili ću biti mučen, ljudi se plaše toga, da razgovaraju, da dele, da budu ranjivi. Ne žele da se znaju slabosti, Ahilove petice, u tome je kvaka, štos. Caka. A nerviraju me i oni, kojima treba sve govoriti, kako ja hocu, kako ja želim, znači ne treba mi dete, jer kada ga budem htela, ja cu ga sebi roditi, to em zivcira najstrasnije kada neko nema svoje ja, nego mi se slihta i da sve bude kako ja hocu, ni to mi nije normalno, jer kako moze da ti se svidja ama svem, sto se i meni svidja? Znači, nije ok. Mislim, ako nekoga zaista volis , se trudis da ga razumes, da imas razumavanja, tolerancije, jer time zapravo pokazujes da ga volis, jer kada volimo i mane necije, tada zapravo stvarno volimo, vrline je super lako voleti i ljubiti, ahaM. Smatram, da takvim ponašanjem, gde se trudiš da ugodiš nekome, da bude dobro i njemu, a i tebi, da se niko ne oseća ugroženim i sputanim, je srećna veza. Jer naprosto u srecnoj vezi se ne takmicite, vec idete u istom pravcu, na isti cilj. Kao tim. A, ne kao protivnici. Konkurenti. ♥

Sto volim te tripove, ako hocu dete, ja cu ga sebi roditi. Tu je sve receno lepo.
 
Sto volim te tripove, ako hocu dete, ja cu ga sebi roditi. Tu je sve receno lepo.

A, što ja volim, kada mi izbace rečenicu, a njome ne kazu nista. :) Ja ne volim, kada mi od svega navedenog, izbace jednu rečenicu iz konteksta. To nije niti dobronamerno , niti je kulturno. Niti lepo, niti je diskusija. Objasni sta ti smeta u postu, ne mozes vaditi jednu rečenicu, a ne pojmiti ništa, sta je pisac hteo za reći. Ja sam time htela za reći, da svi volimo odnose u vezama, gde smo sa tim nekim ravnopravni. Znači, ni više ni manje. da neko ide u korak sa tobom, ko te moze pratiti. A ako ti nekoga "vučeš", brineš, ajde ovo, ajdeeeeeeee ono, pa zašto nećeš, pa dokle ćeš, jel to tebi zdrava veza, Mister? Vidiš, meni nije. Ja na primer želim to, ko želi da ide u korak sa mnom, ko može i ko to želi. Šta je u tome loše? " A ako hoćeš da diskutuješ, ne mozes govoriti da su tudja misljenja koja su drugacijeg rezona od tvog tripovi, jer ne znaci da je tvoje ispravno niti da je moje pogresno. Jedno je ispravnost a drugo različitost gledanja na iste stvari. Pravis razliku ta dva? ♥
 
A, što ja volim, kada mi izbace rečenicu, a njome ne kazu nista. :) Ja ne volim, kada mi od svega navedenog, izbace jednu rečenicu iz konteksta. To nije niti dobronamerno , niti je kulturno. Niti lepo, niti je diskusija. Objasni sta ti smeta u postu, ne mozes vaditi jednu rečenicu, a ne pojmiti ništa, sta je pisac hteo za reći. Ja sam time htela za reći, da svi volimo odnose u vezama, gde smo sa tim nekim ravnopravni. Znači, ni više ni manje. da neko ide u korak sa tobom, ko te moze pratiti. A ako ti nekoga "vučeš", brineš, ajde ovo, ajdeeeeeeee ono, pa zašto nećeš, pa dokle ćeš, jel to tebi zdrava veza, Mister? Vidiš, meni nije. Ja na primer želim to, ko želi da ide u korak sa mnom, ko može i ko to želi. Šta je u tome loše?

Ako pricamo o zdravim vezama. Bolesnija ideja ne moze da mi padne na pamet, nego da uzmes i iskoristis nekoga da ti napravi dete. I to ne samo zbog tog coveka koga bi iskoristila i posle 5 godina dosla i trazila pare, nego i zbog te dece, koja bi rasla samo sa jednim roditeljem. Sa jednim, samozivim, samopravicnim roditeljem Misiz. I sve to sto pricas, ahilova peta, otvaranje karti, razumevanje, pokazivanje slabosti. Pa bas zbog toga i muskarci ne pokazuju slabosti. Uzme i navuce ga na dete. Zato lepo, kazem i ponavljam, sa tom izjavom si sve rekla. Apsolutno sve. Jer ne znam koji jadan i zaludjen covek moze da ide uz taj korak. Taj bolestan i sebican korak samozivosti. Nego sta nego da postoji to, "Bice kako ja kazem" bas zbog tih stvari. Oholosti, samozisvosti, samopravicnosti, neobjektivnosti, i zilion drugih stvari. Hajde kazi tom liku sa kojim zelis da se potpuno otvorite nesto poput toga- Ako hocu, ja mogu da imam dete od tebe kada god ja hocu, sama.
 

Back
Top