Svejedno mi je da li su njene nesuvisle rečenice bile konstatacija, pitanje ili zahtev da je pozovem kod sebe u goste, ili sve troje, ili nijedno, nisam lud da prestanem. Suviše sam gladan da bih ponovo mogao da počnem, ako bih pristao da načinim pauzu i jednu jedinu sekundu, i zato od pauze nema ništa.
Sve ovo bi palo u vodu, ukoliko bih sada zastao, i pobedilo bi njeno vragolasto naklapanje o poimanju kafane kao jedne od osnovnih institucija u kojoj se prepliću šarolike slike iz života, kako ljudi tako i žena. Moram iskoristiti ovo malo inercije koju još posedujem, inače je ako sad prekinem i odem na ručak, sa mnom kao pesnikom gotovo. "Mo... rrram!", pokušavam da kažem Crvenoj, dok ovo pišem.
Nisam prepoznao svoj glas. Bilo je to nešto između krkljanja, škripanja i govorenja šapatom. Nensi plače još jače (zbog nesrećnika koji je danas rastužio u restoranu društvene ishrane u kome redovno obeduje), ali ne jeca još uvek. Legenda kafane joj je prišao i zagrlio je. Saučesnički, bratski. Da li on u njoj vidi njegovu Elizu, ili pak Ondinu ili ćerku Albu? Možda, ne smem ni da pomislim da u njoj vidi Crvenu Zvezdan
Ku!
Ne, ne bi njegov zagrljaj bio ovoliko bratski da u njoj vidi Crvenu. No, nije to sada najvažnije.
Dramatičnost situacije u kafani u kojoj se istovremeno nađu dve rasne, mlade žene, pokazuje naznake da će udariti po volumenu do crkavanja njenog pojačala zajedno sa zvučnicima. U trenutku kada je Legenda prebacio ruku preko Zvezdan
Kinih ramena, što ona naravno nije osetila zaokupljena dosadnim naborom na haljini i svojim dekolteom, vrata su se sa blagim treskom zatvorila. Nisam toliko naivan da mislim da su to učinila sama od sebe. S naporom pomeram pogled ka vratima. Pretpostavljao sam. U kafanu je ušla Ona. Situacija ne da nije nevina, situacije je običan kamenac!
Srce mi se razlupalo više nego ikad pre. Osećam da se bliži oluja. Tri žene istovremeno, u istoj prostoriji, u istoj pesmi - mnogo je. Čak i za mene je mnogo. Nisam ja dorastao takvim situacijama. Verovatno postoje neki kolege registrovani članovi ili čak neki pesnici koji mogu da izdrže i mnogo više žena (iako ne vidim kako, poigotovu ako se nalazi pri kraju pesme i ukoliko su u ovakvom stanju).
Pristao bih da mi ti ženski pesnici rade šta hoće, samo da mi pokažu kako da izdržim. Ovako će mi srce sve što imam u grudima porazbijati, a njegove velike amplitude će mi svojim oštrim vrhovima izbušiti svu kožu, dok na kraju i sebe,
moje srce, ne dokrajči.
Nijedna od njih tri ne čita šta pišem, samim tim nijedna ne odlazi. Mada, i da čitaju sve u šesnaest, pitanje je da li bi neka od njih otišla iz kafane. Uviđavnost vrlo teško može biti osobina žene.
Zvezdan
Ka vrlo nežno spusti moju nišku glavurdu na svoje beogradske grudi, kao da hoće da demantuje moju tvrdnju o uviđavnosti žene, i nasmeja se. Gleda u Nensi i Nju. Više ne plače. Sada frkće... pardon, mjauče kao mačka i smeje mi se. Osmehujem se i ja njoj.