Vaskrsenje nije čudo spolja, nego buđenje iznutraКао религиозни концепт, користи се у два различита аспекта: вера у васкрсење појединачних душа које је актуелно и у току (хришћански идеализам, остварена есхатологија), или вера у јединствено телесно васкрсење мртвих на крају свет.
znači odmah nakon fizičke smrti ili bauljaš do kraja sveta pa tek onda?
Ljudi često zamišljaju vaskrsenje kao da neko umre pa se čudesno vrati u telo. Ali to je samo slika, simbol za nešto mnogo dublje i ličnije — unutrašnji preobražaj čoveka.
Isus je govorio u pričama i slikama, a vaskrsenje je jedna od najsvetijih. Ne dešava se “tamo negde”, već u tebi, kad umre ono staro u tebi — tvoj ego, tvoj strah, tvoja vezanost za prolazno — i kad se iznutra rodi nova svest, novi čovek, iz Boga rođen.
To je ono kad prestaneš da reaguješ iz bola, iz prošlosti, iz potrebe da budeš “u pravu”, i počneš da vidiš. Da dišeš iznutra. Da hodaš u svetlu umesto u senkama.
Isus je rekao: “Ko ne umre sebi, neće živeti.”
To nije pretnja. To je poziv.
Na unutrašnje vaskrsenje. Na Život