Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.023
Iz poštovanja prema pokojniku nisam htio nešto oštrije da napišem, zbog žalosti članova porodice i bližnjih.
No, sada kada je to vreme malčice prošlo, imam moralnu dužnost da kažem na ovoj temi vrlo jasno i glasno: velika je sramota i poniženje za Beograd i celu Srbiju što je Jovan I. Deretić sahranjen u Aleji zaslužnih građana. Kao što je forumaš @sumljiv_tip svojevremeno bio napisao, činjenica da je Goran Vesić odobrio ovaj potez samo je još jedna od brojnih čudnih odluka naše vlasti, kojima pravi ustupke iz vrlo jasno političkih razloga, radi jeftinog populizma, a na štetu sopstvene nacije, njenog duha, mentalnog i duhovnog zdravlja i inteligencije.
Deretić za svog života ništa nije ostvario. Nikakvo otkriće nije napravio; niti jedan jedini izvor nije objavio. Podatke je pokupio bukvalno prepisujući od drugih, kao što su Miloš S. Milojević ili Olga Luković Pjanović, a oni koji bliže poznaju njegovu situaciju, znaju i da je samo stavljao svoje ime dok su drugi pisali tekstove, u prvom redu Dragoljub Antić. Jedine Deretićeve izvorne zasluge su notorna lupeta ja gluposti, naprasno izmišljanje stvari, kao npr. da će Irci sutra svi Srbi postati, ili da Katalonci znaju da su Srbi.
Svi ljudi, od Branka Dragaša pa na dalje, koji su se izborili za ovo, naneli su ogromnu štetu ugledu i poziciji srpskog naroda, srpske države i srpske nauke, kao i srpskim nacionalnim interesima. Njihovi će se potomci stideti njihovih odluka, jerbo svi znamo koliko su retke i teške stvari kao što iskopavanje nečijih ostataka i premeštanje na drugo mesto.
Ovim potezom, Deretićevim sahranjivanjem na prestižnoj parceli, jedina stvar koja je efektivni rezultat ovog dela jeste da danas postoji razlog više da se svi smeju Beogradu i srpskom narodu; da se pokazuje turistima koji prolaze ova bestidna sramota, ako je već nemoguće sakriti od očiju javnosti, dok sad svi imaju razlog više da Srbe ponižavaju, ismevsju i pljuju, što je najveći plod Deretićevog rada.
Neka Deretić počiva u miru, ali neka bude jasan moj stav; stav u kojem, srećom, nisam bi izbliza usamljen: nijedan normalan čovek nabi preuzeo ulogu Deretićevog apologete, što je bukvalno fizički nemoguće. Neka sad neki ospu po meni da vređam zbog ovog što pišem, ali ako me žele opovrgnuti, neka demantuju bilo šta od ovog što sam napisao; s argumentima, naravno.
Preci se okreću u svojim grobovima, a potomci će zbog ovakvih stvari imati probleme i suditi današnjem narodu što je ovako nešto dopustio.
No, sada kada je to vreme malčice prošlo, imam moralnu dužnost da kažem na ovoj temi vrlo jasno i glasno: velika je sramota i poniženje za Beograd i celu Srbiju što je Jovan I. Deretić sahranjen u Aleji zaslužnih građana. Kao što je forumaš @sumljiv_tip svojevremeno bio napisao, činjenica da je Goran Vesić odobrio ovaj potez samo je još jedna od brojnih čudnih odluka naše vlasti, kojima pravi ustupke iz vrlo jasno političkih razloga, radi jeftinog populizma, a na štetu sopstvene nacije, njenog duha, mentalnog i duhovnog zdravlja i inteligencije.
Deretić za svog života ništa nije ostvario. Nikakvo otkriće nije napravio; niti jedan jedini izvor nije objavio. Podatke je pokupio bukvalno prepisujući od drugih, kao što su Miloš S. Milojević ili Olga Luković Pjanović, a oni koji bliže poznaju njegovu situaciju, znaju i da je samo stavljao svoje ime dok su drugi pisali tekstove, u prvom redu Dragoljub Antić. Jedine Deretićeve izvorne zasluge su notorna lupeta ja gluposti, naprasno izmišljanje stvari, kao npr. da će Irci sutra svi Srbi postati, ili da Katalonci znaju da su Srbi.
Svi ljudi, od Branka Dragaša pa na dalje, koji su se izborili za ovo, naneli su ogromnu štetu ugledu i poziciji srpskog naroda, srpske države i srpske nauke, kao i srpskim nacionalnim interesima. Njihovi će se potomci stideti njihovih odluka, jerbo svi znamo koliko su retke i teške stvari kao što iskopavanje nečijih ostataka i premeštanje na drugo mesto.
Ovim potezom, Deretićevim sahranjivanjem na prestižnoj parceli, jedina stvar koja je efektivni rezultat ovog dela jeste da danas postoji razlog više da se svi smeju Beogradu i srpskom narodu; da se pokazuje turistima koji prolaze ova bestidna sramota, ako je već nemoguće sakriti od očiju javnosti, dok sad svi imaju razlog više da Srbe ponižavaju, ismevsju i pljuju, što je najveći plod Deretićevog rada.
Neka Deretić počiva u miru, ali neka bude jasan moj stav; stav u kojem, srećom, nisam bi izbliza usamljen: nijedan normalan čovek nabi preuzeo ulogu Deretićevog apologete, što je bukvalno fizički nemoguće. Neka sad neki ospu po meni da vređam zbog ovog što pišem, ali ako me žele opovrgnuti, neka demantuju bilo šta od ovog što sam napisao; s argumentima, naravno.
Preci se okreću u svojim grobovima, a potomci će zbog ovakvih stvari imati probleme i suditi današnjem narodu što je ovako nešto dopustio.