То само говори у контексту са целим Писмом следеће...
Говори да не треба тежити рату и треба га на све могуће начине избегавати, али ако је рат немогуће избећи, ако је он одбрамбени, имамо сва права да ратујемо...
Када је Петар крстио Корнелија и његов дом, капетан је примио и крштење и дарове Св. Духа иако је био војно лице, и нико ни анђео, ни Петар ни Бог нико му није поставио услов да напусти војну службу.
Тако исто и Јован када су га војници питали шта да раде он им није рекао да одбаце оружје, већ да никога не злостављају, и не оптужују лажно и да буду задовољни платом својом(Лк.3,14) Дати живот за пријатеља Христос не захтеваизричито, али бар похваљује(Јн.15,13) А дати живот за нападача Христос не само што не захтева, него нигде ни не похваљује нити игде предлаже. Тако стоји ствар са правом на личну одбрану.
Ovo što govoriš nije biblijski stav, nego tvoj. Nigdje se ne navodi, je li Kornelije poslije prihvaćanja kršćanstva odbacio vojnu službu, ili nije. Međutim, povijesni izvještaji govore upravo u tome pravcu, da su kršćani temeljito shvaćali Kristove riječi, te da nisu sudjelovali u ratovima svojih zemalja, niti su služili vojsku. Oni se nisu uplitali u politička i vojna stajališta i dešavanja njihovih krajeva, te su na taj način odlučno odbijali biti dio ovoga svijeta. Objasnio sam vezano za Ivana, nije on donio promjenu zakona i razmišljanja, nego Isus. Tko je za tebe bližnji ???
Pažljivo preispitivanje svih dostupnih informacija pokazuje da do vremena Marka Aurelija, rimskog cara koji je živio od 161. do 180. n.e., nijedan kršćanin nije postao vojnik; i nijedan vojnik, nakon što je postao kršćaninom, nije ostao u vojnoj službi. ( The Rise of Christianity, London, 1947, E.W.Barnes, str.333. ).
Odbijali su aktivno učestvovati u građanskoj upravi ili u vojnoj obrani carstva...bilo je nemoguće da kršćani, a da se ne odreknu svetije dužnosti, prihvate karakter vojnika, sudca ili kneževa. ( History of Christianity, New York, 1891, Edward Gibbon, str. 162,163 ).
Mi, koji smo bili ispunjeni ratom, i uzajamnim krvoprolićem, i svakom zloćom, promjenili smo, svatko od nas, po čitavoj Zemlji svoje oružje za ratovanje, - svoje mačeve u plugove, i svoja koplja u oruđe za obrađivanje zemlje, - i gajimo pobožnost i ljubav, pravednost, ljubav prema čovjeku, vjer i nadu, koju imamo od samog Oca kroz Onoga koji je raspet. ( Justin Mučenik u Dijalogu s Trifonom, Židovom iz 2. stoljeća n.e., The Ante-Nicene Fathers - Grand Rapids, Mich; reprint edinburškog izdanja iz 1885, uredili A. Roberts i J. Donaldson, sv. I, str. 254 ).
Ovo su ti povijesni izvori, pa ako želiš slobodno provjeri.
Izaija 2:2-4 - U posljednjim će danima gora doma Jehovina čvrsto stajati nad vrhovima gorskim i uzdizat će se nad bregovima, i svi će se narodi stjecati k njoj. I mnogi će narodi ići, govoreći: Dođite ! Pođimo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva ! On će nas poučavati putevima svojim, i ići ćemo stazama njegovim. Jer sa Siona će doći zakon i riječ Jehovina iz Jeruzalema. On će suditi među narodima i sklad će stvoriti među narodima mnogim. Oni će prekovati mačeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove. Narod na narod neće više dizati mača niti će se više učiti ratu.
Kao što su kršćani prvoga stoljeća u jednoj mjeri ispunjavali ovo proročanstvo, tako danas Jehovini Svjedoci ga ispunjavaju u potpunosti.
