Jehovini Svedoci-Ko su oni? U sta veruju?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Na ovo pitanje nisi odgovorio iz jednostavnog razloga sto je odgovor logican. Ali nema veze, nismo mi zainteresovani za pobedu u raspravi vec slavimo Jehovu svakim nasim odgovorom i pisanjem.

:super: :vatromet:

Ako je tako i ako slavite Jehovu tvrdnjom da je SPC satanistička sekta i da su svi sektaši i satanisti izuzev vas teško da će vam se Isus obradovati kada mu dodjete gore na sud.A posebno onda kada mu objasnite da ON nije nikakav bog već neko stvoreno stvorenje.
felix.gif
 
Ako je tako i ako slavite Jehovu tvrdnjom da je SPC satanistička sekta i da su svi sektaši i satanisti izuzev vas teško da će vam se Isus obradovati kada mu dodjete gore na sud.A posebno onda kada mu objasnite da ON nije nikakav bog već neko stvoreno stvorenje.

питање: да ли је трансфузија исто што и једење крви?

одговор: Zamisli da ti liječnik kaže da se moraš uzdržavati od alkohola. Bi li to značilo da ne smiješ piti alkohol, ali da ga možeš unositi kroz vene ???


прво не видим поенту одговора
друго поредити крв и алкох је мало патетично.
 
Čemu ovi nemački prevodi ...Pogledaj vulgatu i tebi omiljene grčke prevode.
Pa iz stog razloga koji si i ti dao engleske prjevode, ništa više ništa manje.(mislim da ti njemački jezik nepredstavlja problem ili ?) A da vugata latinski prjevod Biblije.
Prjevod kao i njemački,i engleki.
A grčki interesantno da se kod nekih piše sa veliko"K" a kod drugih sa malo "k" :)
Kažeš: CITAT: " GOSPODINE ....Gospode...." Ipak može i sa Gospodine :)

srdačni pozdrav i laku noć
 
питање: да ли је трансфузија исто што и једење крви?

одговор: Zamisli da ti liječnik kaže da se moraš uzdržavati od alkohola. Bi li to značilo da ne smiješ piti alkohol, ali da ga možeš unositi kroz vene ???
прво не видим поенту одговора
друго поредити крв и алкох је мало патетично.

To poredjenje je nebulozno.A i citirani odgovor je apsurdan do ekstremnosti.To bi bilo nešta slišno kada bi nekom doktor rekao nikako nemoj da popiješ neki antibiotik jer moraš da ga dobiješ u venu.:dontunderstand:
felix.gif
 
питање: да ли је трансфузија исто што и једење крви?

одговор: Zamisli da ti liječnik kaže da se moraš uzdržavati od alkohola. Bi li to značilo da ne smiješ piti alkohol, ali da ga možeš unositi kroz vene ???


прво не видим поенту одговора
друго поредити крв и алкох је мало патетично.

Malo poniznoooosti i nema problema vrlo lako se razume. U pitanju je tehnika, princip, razumete vi to vrlo dobro.

:klap: :klap: :super:
 
Meni ne smeta , ali hocu da kazem da ne treba prisvajati nesto sto je svacije i ne treba zapovedati ljudima kako ce oslovljavati Boga .

Nista vise meni ne smeta.

Pozdrav

Ne bih rekao. Zato te i pitam kako su apostoli zvali Isusa po imenu.

Mislis li da su ga zvali kao i mi danas, Isuse ucitelju? Nisu sigurno. Kako ga Nemci zovu, Englezi, Albanci, Zulu, Italijani i da ne nabrajam vise. Apostoli su ga mozda zvali Ješua, možda Jehošua (mnogi tvrde da je ovo najverovatnije najtačniji oblik Isusovog imena) ne znamo. Da li te to sprečava da Isusa oslovljavaš i nazivaš imenom za koje si siguran da apostoli nisu upotrebljavali (ime Isus apostoli sigurno nisu uptrebljavali) dok su bili sa Isusom??? Ne, vidim da nemaš nikakvih problema da nazivaš Sina Božjeg imenom Isus iako znaš i uveren si više nego 100% da to ime nije tačno. I ne samo ti već svi mi.

Slično je i sa imenom Svemogućeg Jehove. Znamo suglasnike njegovog imena i znamo da je najbliži oblik Božjeg imena Jehova ili Jahve. Znamo da je u Bibliji sam Jehova dao da se zapiše njegovo lično ime više od 7000 puta. Istorija dokazuje i to potvrđuje. To je više nego dovoljno kako nam naš Stvoritelj ukazuje da On sam želi da mi, ljudi, njegova inteligentna stvorenja upotrebljavamo i slavimo njegovo ime.


:kpozdrav:
 
То само говори у контексту са целим Писмом следеће...
Говори да не треба тежити рату и треба га на све могуће начине избегавати, али ако је рат немогуће избећи, ако је он одбрамбени, имамо сва права да ратујемо...
Када је Петар крстио Корнелија и његов дом, капетан је примио и крштење и дарове Св. Духа иако је био војно лице, и нико ни анђео, ни Петар ни Бог нико му није поставио услов да напусти војну службу.
Тако исто и Јован када су га војници питали шта да раде он им није рекао да одбаце оружје, већ да никога не злостављају, и не оптужују лажно и да буду задовољни платом својом(Лк.3,14) Дати живот за пријатеља Христос не захтеваизричито, али бар похваљује(Јн.15,13) А дати живот за нападача Христос не само што не захтева, него нигде ни не похваљује нити игде предлаже. Тако стоји ствар са правом на личну одбрану.

Ovo što govoriš nije biblijski stav, nego tvoj. Nigdje se ne navodi, je li Kornelije poslije prihvaćanja kršćanstva odbacio vojnu službu, ili nije. Međutim, povijesni izvještaji govore upravo u tome pravcu, da su kršćani temeljito shvaćali Kristove riječi, te da nisu sudjelovali u ratovima svojih zemalja, niti su služili vojsku. Oni se nisu uplitali u politička i vojna stajališta i dešavanja njihovih krajeva, te su na taj način odlučno odbijali biti dio ovoga svijeta. Objasnio sam vezano za Ivana, nije on donio promjenu zakona i razmišljanja, nego Isus. Tko je za tebe bližnji ???

Pažljivo preispitivanje svih dostupnih informacija pokazuje da do vremena Marka Aurelija, rimskog cara koji je živio od 161. do 180. n.e., nijedan kršćanin nije postao vojnik; i nijedan vojnik, nakon što je postao kršćaninom, nije ostao u vojnoj službi. ( The Rise of Christianity, London, 1947, E.W.Barnes, str.333. ).

Odbijali su aktivno učestvovati u građanskoj upravi ili u vojnoj obrani carstva...bilo je nemoguće da kršćani, a da se ne odreknu svetije dužnosti, prihvate karakter vojnika, sudca ili kneževa. ( History of Christianity, New York, 1891, Edward Gibbon, str. 162,163 ).

Mi, koji smo bili ispunjeni ratom, i uzajamnim krvoprolićem, i svakom zloćom, promjenili smo, svatko od nas, po čitavoj Zemlji svoje oružje za ratovanje, - svoje mačeve u plugove, i svoja koplja u oruđe za obrađivanje zemlje, - i gajimo pobožnost i ljubav, pravednost, ljubav prema čovjeku, vjer i nadu, koju imamo od samog Oca kroz Onoga koji je raspet. ( Justin Mučenik u Dijalogu s Trifonom, Židovom iz 2. stoljeća n.e., The Ante-Nicene Fathers - Grand Rapids, Mich; reprint edinburškog izdanja iz 1885, uredili A. Roberts i J. Donaldson, sv. I, str. 254 ).

Ovo su ti povijesni izvori, pa ako želiš slobodno provjeri.

Izaija 2:2-4 - U posljednjim će danima gora doma Jehovina čvrsto stajati nad vrhovima gorskim i uzdizat će se nad bregovima, i svi će se narodi stjecati k njoj. I mnogi će narodi ići, govoreći: Dođite ! Pođimo na goru Jehovinu, u dom Boga Jakovljeva ! On će nas poučavati putevima svojim, i ići ćemo stazama njegovim. Jer sa Siona će doći zakon i riječ Jehovina iz Jeruzalema. On će suditi među narodima i sklad će stvoriti među narodima mnogim. Oni će prekovati mačeve svoje u raonike i koplja svoja u srpove. Narod na narod neće više dizati mača niti će se više učiti ratu.

Kao što su kršćani prvoga stoljeća u jednoj mjeri ispunjavali ovo proročanstvo, tako danas Jehovini Svjedoci ga ispunjavaju u potpunosti.

:heart: :hvala: :heart:
 
Ovo što govoriš nije biblijski stav, nego tvoj. Nigdje se ne navodi, je li Kornelije poslije prihvaćanja kršćanstva odbacio vojnu službu, ili nije. Međutim, povijesni izvještaji govore upravo u tome pravcu, da su kršćani temeljito shvaćali Kristove riječi, te da nisu sudjelovali u ratovima svojih zemalja, niti su služili vojsku. Oni se nisu uplitali u politička i vojna stajališta i dešavanja njihovih krajeva, te su na taj način odlučno odbijali biti dio ovoga svijeta.:

Врло добро се зна, из житија Корнилијевих, да он није одбацио војну службу... Зар ви не проповедате да човек тек када научи и призна Христову науку, тек тада треба да се крсти? А ако је тако, зашто Корнилије није одбацио прво оружје, па се онда крстио, него Писмо лепо каже да се КАПЕТАН Корнилије крстио, а нигде не каже бивши капетан Корнилије се крстио?!
Други пример - Један капетан из Капернаума тражи од Христа да му излечи болесног слугу. Исус му каже Ја ћу доћи и исцелићу га! Капетан му одговори - нисам достојан да уђеш под мој кров. Јер и ја сам човек под влашћу, имам под собом војнике па кажем овоме: иди и иде, и другоме дођи и долази....(Мт.8,5-13) Христос се у наставку задивио капетановој вери и без икаквог коментара и замерке што је капетан војно лице и што мора да се одазива позиву у рат, исцељује његовог слугу... Ако игде у Писму, а оно овде је било и место и време да Христос нешто каже против војне службе...Међутим, Христос о томе ћути, јер и ћутањем се понекад нешто каже..
 
Врло добро се зна, из житија Корнилијевих, да он није одбацио војну службу... Зар ви не проповедате да човек тек када научи и призна Христову науку, тек тада треба да се крсти? А ако је тако, зашто Корнилије није одбацио прво оружје, па се онда крстио, него Писмо лепо каже да се КАПЕТАН Корнилије крстио, а нигде не каже бивши капетан Корнилије се крстио?!
Други пример - Један капетан из Капернаума тражи од Христа да му излечи болесног слугу. Исус му каже Ја ћу доћи и исцелићу га! Капетан му одговори - нисам достојан да уђеш под мој кров. Јер и ја сам човек под влашћу, имам под собом војнике па кажем овоме: иди и иде, и другоме дођи и долази....(Мт.8,5-13) Христос се у наставку задивио капетановој вери и без икаквог коментара и замерке што је капетан војно лице и што мора да се одазива позиву у рат, исцељује његовог слугу... Ако игде у Писму, а оно овде је било и место и време да Христос нешто каже против војне службе...Међутим, Христос о томе ћути, јер и ћутањем се понекад нешто каже..

Postoji razlika koju trebaš da shvatiš. U prvome stoljeću je kršćanstvo bilo u razvoju, te su mnoge stvari u početku se radile, koje su se kasnije odbacile zbog boljeg shvaćanja Božje volje i njegove riječi. Naprimjer, Djela apostolska nas izvještavaju da su u početku kršćani, koji su bili Židovi, zahtjevali da se i ljudi iz nacija moraju obrezivati. No, poslije rasprave, tadašnje vodeće tijelo iz Jeruzalema, odlučilo je da se oni nemoraju obrezivati. Kasnije je Pavao, uz još bolje shvaćanje i objašnjenje, objasnio da nema razlike između obrezanja i neobrezanja, pošto Bog gleda ljudska srca, a ne ceremonijalne običaje. Tako je isto bilo i sa stavom o ratovanju i nošenju oružja u te svrhe. Vidimo iz razgovora Justina Mučenika, koji je živio u 2. stoljeću n.e. da kršćani nisu služili vojsku i odlazili u ratove. Znači, u početku je krštavanje osoba bilo manje temeljito nego kasnije, kao što isto vidimo iz primjera Etiopskog Enuha, kojemu je Filip propovjedao dok su putovali, te kada su naišli na prirodnu vodu, tada ga je Filip krstio. Upravo kao što Pavao govori u 1. Korinćanima 13:8, da njihova spoznaja nije potpuna, nego površna, te tek kada dođe ono što je potpuno, a to je cijelovita Božja riječ, tada će se i bolje shvatiti istina. Zato nemožeš uspoređivati stvari iz samoga početka kršćanskog razdoblja, sa kasnijim perijodom, a pogotovo sa današnjim danima i kompletnom spoznajom.

Nisi mi odgovorio na pitanje, kada si objašnjavao da bi dao život za svoga bližnjega: Tko je tvoj bližnji ??? :bye: :heart:
 
Postoji razlika koju trebaš da shvatiš. U prvome stoljeću je kršćanstvo bilo u razvoju, te su mnoge stvari u početku se radile, koje su se kasnije odbacile zbog boljeg shvaćanja Božje volje i njegove riječi. Naprimjer, Djela apostolska nas izvještavaju da su u početku kršćani, koji su bili Židovi, zahtjevali da se i ljudi iz nacija moraju obrezivati. No, poslije rasprave, tadašnje vodeće tijelo iz Jeruzalema, odlučilo je da se oni nemoraju obrezivati. Kasnije je Pavao, uz još bolje shvaćanje i objašnjenje, objasnio da nema razlike između obrezanja i neobrezanja, pošto Bog gleda ljudska srca, a ne ceremonijalne običaje. Tako je isto bilo i sa stavom o ratovanju i nošenju oružja u te svrhe. Vidimo iz razgovora Justina Mučenika, koji je živio u 2. stoljeću n.e. da kršćani nisu služili vojsku i odlazili u ratove. Znači, u početku je krštavanje osoba bilo manje temeljito nego kasnije, kao što isto vidimo iz primjera Etiopskog Enuha, kojemu je Filip propovjedao dok su putovali, te kada su naišli na prirodnu vodu, tada ga je Filip krstio. Upravo kao što Pavao govori u 1. Korinćanima 13:8, da njihova spoznaja nije potpuna, nego površna, te tek kada dođe ono što je potpuno, a to je cijelovita Božja riječ, tada će se i bolje shvatiti istina. Zato nemožeš uspoređivati stvari iz samoga početka kršćanskog razdoblja, sa kasnijim perijodom, a pogotovo sa današnjim danima i kompletnom spoznajom.

Nisi mi odgovorio na pitanje, kada si objašnjavao da bi dao život za svoga bližnjega: Tko je tvoj bližnji ??? :bye: :heart:

1. Па Хришћани нису ни могли да служе војску све до 313. године јер су сви војници у Римском царству по вери морали да буду многобожци и то је једини разлог. Хришћани нису прихватали многобоштво ни по цену смрти...
2. Мој ближњи је сваки онај коме могу да помогнем...
 
Дани су поста... Ворки - какав је став и мишљење ЈС-оваца по том питању?

Post se može držati zbog zdravlja, ili kroz osobni stav svakog pojedinca, ali ne kao obaveza, jer je to bilo samo za Židovski narod. Kada je Isus, ili njegovi učenici, koji su bili Hebreji, držali post, oni su tada još bili pod Mojsijevim zakonom. Proljevanjem Kristove krvi, stari zavjet ili zakon je prestao vrijediti, te je uspostavljen novi zavjet ili zakon, temeljen na Isusu. Upravo u 15. poglavlju Djela apostolskih se objašnjava da je vodeće kršćansko tijelo iz Jeruzalema, raspravljalo o običajima staroga zavjeta, kako i koje od njih da prihvate i ljudi iz nacija. Poslije dugotrajnog sastanka, kao što se navodi u 28. i 29. retku 15. poglavlja, Petar, Ivan i Jakov, te ostali izabrani, odlučili su putem svetoga duha, da se moraju pridržavati samo nekoliko određenih stvari. Tako da je na taj način, između ostaloga i post, ukinut kao obaveza.

:bye:
 
Post se može držati zbog zdravlja, ili kroz osobni stav svakog pojedinca, ali ne kao obaveza, jer je to bilo samo za Židovski narod. Kada je Isus, ili njegovi učenici, koji su bili Hebreji, držali post, oni su tada još bili pod Mojsijevim zakonom. Proljevanjem Kristove krvi, stari zavjet ili zakon je prestao vrijediti, te je uspostavljen novi zavjet ili zakon, temeljen na Isusu. Upravo u 15. poglavlju Djela apostolskih se objašnjava da je vodeće kršćansko tijelo iz Jeruzalema, raspravljalo o običajima staroga zavjeta, kako i koje od njih da prihvate i ljudi iz nacija. Poslije dugotrajnog sastanka, kao što se navodi u 28. i 29. retku 15. poglavlja, Petar, Ivan i Jakov, te ostali izabrani, odlučili su putem svetoga duha, da se moraju pridržavati samo nekoliko određenih stvari. Tako da je na taj način, između ostaloga i post, ukinut kao obaveza.

:bye:

Напротив, апостоли нису том одредбом укинули пост. Они су и сами постили..."Тада они постивши и помоливши се Богу и положивши руке своје на њих, отпустише их" (Дел. Ап. 13,3)
 
Upće nije sporno ovdje Matej 1:16 i Luka 3:23 Novog svjeta prjevoda, Ovjdje "neki" Biblijki kritićari dovode u pitanje oca josipovog,mnogi teolozi i bibličari se zlaću da je Jakov otac Josipa a da je Ilija,Heli - עלי otac marije Pošto luka uopće ne spominje mariju dok je matej spominje.
Ne, to nije slučaj, jer autor jevanđelja po Mateju piše da je u pitanju Jakov, a u j. po Luki stoji da je Heli (Ilija).
Tješko mi je tu rječ prjevesti jer u srpskom je nema (nešto u smislu: "sin tasta").
Srpski jezik to jasno definiše: "sin tasta" = "šurak". Ali to nema nikakve veze ni sa Matej 1:16 ni sa Luka 3:23

Problem je što se na drugim mestima koristi ista reč, i potpuno je nelogično da u istoj rečenici pisac jevanđelja upotrebi dva puta reč "sin", a da pri tom misli da je prvi "sin" šurak a drugi sin zapravo sin, zar ne? Niko ni ne pomišlja na to da je Josif zapravo bio Helijev zet

Logičnije je objašnjenje da Biblija knjiga koju su pisali i prepisivali ljudi, te je došlo do greške. Ovih grešaka u genealogiji ima još, evo na primer:

U prvoj Mojsijevoj 10:24 stoji

A Arfaksad rodi Salu, a Sala rodi Evera.

u istoj knjizi 11:12 stoji isto to

A Arfaksad požive trideset i pet godina, i rodi Salu;

Međutim, u Luki 3:35-36 stoji

"...sina Ragavovog, sina Falekovog, sina Everovog, sina Salinog, Sina Kainanovog, sina Arfaksadovog, sina Simovog....."

Odakle sad upade Kainan? Mojsije ga uopšte ne pominje!

Još jedan dokaz da su Bibliju pisali grešni ljudi bez koncentracije.


Srdačan pozdrav,

Vlada.
 
1. Па Хришћани нису ни могли да служе војску све до 313. године јер су сви војници у Римском царству по вери морали да буду многобожци и то је једини разлог. Хришћани нису прихватали многобоштво ни по цену смрти...
2. Мој ближњи је сваки онај коме могу да помогнем...

Hahaha, dobar si, snašao si se u odgovoru za bližnjeg. Ok, da sada ne raspravljamo o tome do prekosutra, mada prvi put čujem da se nije išlo u rimsku vojsku zbog mnogobošstva. Dobro znaš da su se za vrijeme, kako drugog svjetskog rata tako i ovog bliže nama, svećenici i pravoslavne i katoličke vjeroispovjesti svrstavali na strane zemalja u kojima su djelovale. Ako ćeš biti iskren, sam moraš da shvatiš da svojatanje istine i Boga, na račun nacionalnih interesa i rata, nije apsolutno kršćanski stav. Jehovini Svjedoci su upravo zato i bili zatvarani u mnogim zemljama, što nisu htjeli da prihvate te primitivne ljudske nagone za nasiljem i ponižavanjem drugoga. Dugogodišnje iskrivljavanje tumačenja Svetog Pisma, na račun moći i slave određene nacije, a s time i vjere u toj zemlji, je pogrešno, i nikada neće biti kršćanski. Ne postoji razlog za odmazdu i ubijanje, jer sud nije naš nego Božji.

:heart:
 
Напротив, апостоли нису том одредбом укинули пост. Они су и сами постили..."Тада они постивши и помоливши се Богу и положивши руке своје на њих, отпустише их" (Дел. Ап. 13,3)

Ti govoriš dio iz 13. poglavlja, a u 15. poglavlju se opisuje promjena odredaba za ljude iz nacija. Ponavljam, neki Hebreji su i poslije kršćanske odluke iz 15. poglavlja Djela apostolskih, držali post, ali ne više kao obavezu. Tada je post postao stvar slobodne volje svakog pojedinca, dali hoće ili neće da ga drži. Postoje i Jehovini Svjedoci koji drže post, iz zdravstvenih razloga, no nikako više kao ceremonijalna procedura. :bye:
 
Poslednja izmena:
Hahaha, dobar si, snašao si se u odgovoru za bližnjeg. Ok, da sada ne raspravljamo o tome do prekosutra, mada prvi put čujem da se nije išlo u rimsku vojsku zbog mnogobošstva. Dobro znaš da su se za vrijeme, kako drugog svjetskog rata tako i ovog bliže nama, svećenici i pravoslavne i katoličke vjeroispovjesti svrstavali na strane zemalja u kojima su djelovale. Ako ćeš biti iskren, sam moraš da shvatiš da svojatanje istine i Boga, na račun nacionalnih interesa i rata, nije apsolutno kršćanski stav. Jehovini Svjedoci su upravo zato i bili zatvarani u mnogim zemljama, što nisu htjeli da prihvate te primitivne ljudske nagone za nasiljem i ponižavanjem drugoga. Dugogodišnje iskrivljavanje tumačenja Svetog Pisma, na račun moći i slave određene nacije, a s time i vjere u toj zemlji, je pogrešno, i nikada neće biti kršćanski. Ne postoji razlog za odmazdu i ubijanje, jer sud nije naš nego Božji.

:heart:

Ма нисам се ја ту ништа снашао...то је чисто учење православне цркве, а које је засновано на Св. писму...:)
 
Ti govoriš dio iz 13. poglavlja, a u 15. poglavlju se opisuje promjena odredaba za ljude iz nacija. Ponavljam, neki Hebreji su i poslije kršćanske odluke iz 15. poglavlja Djela apostolskih, držali post, ali ne više kao obavezu. Tada je post postao stvar slobodne volje svakog pojedinca, dali hoće ili neće da ga drži. Postoje i Jehovini Svjedoci koji drže post, iz zdravstvenih razloga, no nikako više kao ceremonijalna procedura. :bye:

Напротив, Ап. Павле је држао пост и после те "одредбе о посту" и чак хришћане из Коринта саветовао да посте.
"Не забрањујте се једно другом,м сем по договору привремено, да би се предали посту и молитви...(1. Кор.7,5)
 
Напротив, Ап. Павле је држао пост и после те "одредбе о посту" и чак хришћане из Коринта саветовао да посте.
"Не забрањујте се једно другом,м сем по договору привремено, да би се предали посту и молитви...(1. Кор.7,5)

Točno, ali ne više kao obaveza, nego kao savjet. Post u zdravstvenom smislu je odlična stvar, a to je i naučno dokazano.
 
Točno, ali ne više kao obaveza, nego kao savjet. Post u zdravstvenom smislu je odlična stvar, a to je i naučno dokazano.

Не само као савет већ и као обавеза, јер у наставку тог стиха стоји и образложење, а то је ДА БИ СМО ПОБЕДИЛИ САТАНУ...али, ако желимо да га победимо??
Христос нам је рекао, такође, да се сатана само постом и молитвом може победити, а борба са њим још траје...
 
Напротив, Ап. Павле је држао пост и после те "одредбе о посту" и чак хришћане из Коринта саветовао да посте.
"Не забрањујте се једно другом,м сем по договору привремено, да би се предали посту и молитви...(1. Кор.7,5)

Post je stvar svakog pojedinca i njegovog stava prema zdravlju. No, nepostoje dani posta kao obaveza, po je glupost koju je crkva zadržala do današnjih dana. Međutim, mnoge stvari je crkva zadržala ili iskrivila. Postoji jako puno poganskih ceremonijalnih običaja, od paljenja svijeća do svete vode, kadskog dima, oblačenja po stilu babilonskih svećenika, kapa po načinu farizejskih svećenika, štapova po starozavjetnom običaju itd...
 
Не само као савет већ и као обавеза, јер у наставку тог стиха стоји и образложење, а то је ДА БИ СМО ПОБЕДИЛИ САТАНУ...али, ако желимо да га победимо??
Христос нам је рекао, такође, да се сатана само постом и молитвом може победити, а борба са њим још траје...

Ma kakva obaveza čovjeće. U 1. Korinćanima 7:5 se govori o bračnom odnosu, a ne o postu. A u 6. stavku govori, da im to kazuje kao dopuštenje, a NE KAO ZAPOVIJED. Kada se kaže, da ako se dogovore ZBOG MOLITVE BOGU, uz ili bez posta, da se onda suzdržavaju jedno od drugoga.

Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. ( prijevod Stvarnost ).

5 Ne zabranjujte se jedno od drugoga, ako to nije po dogovoru i za neko vreme, kad postite i kada se molite; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša preko vaše neuzdržljivosti.
6 Ovo govorim u ime popustljivosti, a ne u ime zapovesti. ( Lujo Bakotić prijevod ).

5 Ne zabranjujte se jedno od drugog, već ako u dogovoru za vreme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašim neuzdržanjem.*
Joil 2:16, 2. Kor. 11:3

6 Ali ovo govorim po svetu a ne po zapovesti;* ( prijevod Daničić-Karađić ). :heart:
 
Post je stvar svakog pojedinca i njegovog stava prema zdravlju. No, nepostoje dani posta kao obaveza, po je glupost koju je crkva zadržala do današnjih dana. Međutim, mnoge stvari je crkva zadržala ili iskrivila. Postoji jako puno poganskih ceremonijalnih običaja, od paljenja svijeća do svete vode, kadskog dima, oblačenja po stilu babilonskih svećenika, kapa po načinu farizejskih svećenika, štapova po starozavjetnom običaju itd...

Тачно да Библија не наводи дане када треба да се пости, али пост итекако има свој дубоки основ у Св. писму и остаје као дужност хришћанима да посте. Кад, како и колико ће се постити, то више није ствар Библије - она то не одређује - него је ствар црквене дисциплине. Противљење посту је у сукобу са Библијом и то дубоком сукобу. Ми можемо порицати пост из личног нерасположења према њему. Можемо рећи: тежак нам је, непријатан нам је и зато га одбацујемо...и то би било знатно искреније него позивати се на Библију да би се пост одбацио.
Такоже нам Бог открива да пост није нека безначајна формалност(због здравља) него да пост има силу над нечистим духовима(Мт.17,21)
Све оно остало што си навео, посвећено је Богу, и краси свето богослужење...:)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top