Појасните колега написано.
Kao što reče Brđanin, već sam dosta puta dotično učinio, ali evo, još jednom, ukratko: inicijalne procene za pojedinačna stratišta sve su se ispostavile kao drastično pogrešne. To uključujuće i, ne sve naravno, ali celu hrpu brojki koje su i ušle u Nirnberški sudski proces. Originalne procene žrtava u Aušvicu, bilo da govorimo o 4 ili čak o 8 miliona, značajno su uticale na stvaranje izvesnog mita o Aušvicu, koji je dosta decenija trebalo da bude razbijen. Taj mit su prigrlili i sami Jevreji, usled čega je došlo do toga da (mada ne isključivo toga) Aušvic postane čak i prepoznat kao mesto potpune identifikacije sa Holokaustom.
Osvrsni se na ono što sam iznad citirao Jehudu Bauera, profesora studija Holokausta na Univerzitetu u Jerusalimu. Sve te gornje procene zloupotrebljavali su masovno negatori (ili umanjivači) Holokausta, zato su na taj način uspešno, koristeći nešto što inače ne koriste — razumnu i argumentovanu kritiku, uz pozivanje na izvore — uspeli da napadnu i dezavuišu zvanične podatke, čime su njihove alternativne teze dobijale značajno na snazi tj. na kredibilitetu i zahvatale sve veću publiku. U tom smislu, svako ko je ponavljao da je oko 4 miliona ljudi preminulo u Aušvicu, pravio je u najdirektnijem smislu uslugu negatorima Holokausta i vršio agendu u korist neonacističkih tendencija, jer je izlagao svoju „stranu“ maksimalno slabostima, a „drugu“ naoružavao na najgori mogući način. To se može videti i ovde. I ovde je bilo nekoliko negatora Holokausta, koji su koristili ove kontreverzne i prvostepene podatke da dezavuišu ono što su zvanični podaci. I tako je svako ko je nekada insistirao na 4 miliona aušvičkih žrtava (a što je do danas skoro pa u potpunosti sahranjeni mit) radio je
u korist onih su govorili o svetskoj jevrejskoj zaveri.
Otprilike, sve što je rečeno za Aušvic, samo primeni za Jasenovac, a umesto nacista stavi ustaše i to ti je suština, (gotovo) ista. Onaj ko zastupa tako neke stavove, radi, bukvalno, na rehabilitaciji ustaštva i ustaškog pokreta. Svojevremeno, kada je sa nekim stavovima prof. Bauer izašao pre više decenija u javnost, određene mase jevrejske laičke populacije su dočekale takve tvrdnje gotovo na nož. Znao je da dobija i etikete autošoviniste, nekoga ko, tobože, radi na umanjivanju zločina Nemaca i slično. Međutim, vreme je pokazalo da na kraju ipak nema boljeg oružja od same istine i ovi su stavovi postali opšte prihvaćeni čak i u inače dosta nacionalistički ostrašćenoj izraelskoj državi. Važnost argumenata i principa istinoljubivosti, odnosno zdrav razum kao takav, odneli su pobedu nad mitomaniji i željom da se brojevi žrtava drastično preuveličavaju iz demagoških i/ili ekonomskih interesa. Zato što u sučeljavanju dva stava, onaj koji je više potkovan, pobeđuje, jednostavno rečeno.