Dobro, samo mi pojasni onda zašto Isus koristi glagol u množini? On kaže: "u njega ćemo se staniti". Dakle, množina a ne jednina. Možeš li to prvo da objasniš? I ono pre što sam te pitao..zašto je Duh Sveti "drugi" Utešitelj a ne "jedan" Utešitelj? ako onda nisu posebni Otac, Sin i Duh Sveti?
Staniti znaci prebivati s njim, znaci mnozina se odnosi na sve ,a ne na Mesiju.
23 Yeshua answered and said to him: He who loves Me will keep My word, and My
Father will love him: and We will come to him, and make our dwelling with him.
23 Odgovori mu Ješua i reče mu: "Tko ljubi mene, čuvat će moju riječ, a moj Otac će ga voljeti, a mi ćemo doći k njemu i boraviti s njim.
Ovo se odnosi na sve one koji ce pobediti smrt i duhovno prebivati u Bozijem carstvu.
Sto se tice utesitelja:
16 And I will ask of My Father, and He will give you another comforter1127 that will be
with you forever:
17 The spirit of Truth, that the world is not able to receive, because it has not seen, and
does not know. But you know, because [the spirit] abides with you, and is in you.
16 I pitat ću Oca svoga i on će vam dati drugog utješitelja koji će biti
s tobom zauvijek:
17 Duh Istine koji svijet ne može primiti, jer nije vidio, i ne zna. Ali znate, jer (duh) ostaje kod vas i u vama je.
Jovan 15,
26 But when the comforter comes, whom I will send you from My Father--the Spirit
of Truth who has proceeded from My Father--will testify concerning Me.
26 A kad dođe tješitelj koga ću poslati od Oca svojega - Duh Istine koji je došao od Oca mojega - posvjedočit će za mene.
Jovan 16,
7 But I tell you the truth: it is profitable for you that I go: for if I do not go, the Comforter will not come to you. But when I go, I will send the Comforter to you.
7 A ja vam kažem istinu: vama je korisno što idem, jer ako ne idem, ne dolazi vam utješitelj. Ali kad odem, poslat ću ti Utješitelja.
Sta vidimo ovde: Utesitelj, Duh Istine, Sveti Duh.
Jovan 4, 24: A Bog je i Duh;
Da vidimo kako se to objasnjava :
http://www.biblijski-monoteizam.com
,,Konvencionalna koncepcija Svetog duga kao zasebne i karakteristične Božanske Osobe predstavlja rast. To nije bilo verovanje u ranom hrišćanstvu. " - Bejsil Vilberfors, D.D.
U skladu sa ortodoksnom trijadologijom, Sveti duh predstavlja trećeg člana večnog Boga, jednakog Ocu i Sinu i podjednako večnog. Ova ,,Osoba" ili ,,karakteristika" Božanstva, međutim, nema lično ime. Pitanje koje su pokrenuli ne-trijadolozi, a koje glasi: ,,Da li Biblija stvarno podržava verovanje u treće ,,postojanje" (da se izrazimo trijadološkim rečnikom), koje se isto toliko razlikuje od Oca kao što se od njega Sin razlikuje?
Teško nam je da poverujemo da Sveti spisi, kada se pročitaju uz koristi koje pružaju kasnije vere, jasno predstavlja Svetog Duha kao ,,Osobu" (šta god to značilo - trijadolozi izgleda da nisu u mogućnosti da tu reč pouzadno definišu) koja se razlikuje od Oca i Sina. Uobičajena ali arbitrarna upotreba zamenice ,,On" za Duha nas je uslovila da mislimo na treće lice. Veoma drugačiji utisak se dobija kada se duh oslovi zamenicom ,,to"
,,Naša teškoća da prihvatimo Duha kao treće lice tročlanog Boga se ogleda u neverovatnom priznanju istaknutog grčkog pravoslavnog crkvenog vođe, Grigorija Bogoslovskog, koji je 381. godine izjavio: ,,Neki od mudrih ljudi među nama smatraju da je Sveti duh moć (energija), neki da je stvorenje a neki da je Bog, dok neki pak još uvek nisu voljni da odluče iz poštovanja prema Svetim spisima koji ne govore jasno na tu temu."
Gde je onda bilo Trojstvo tokom 300 godina koje su razdvojile ovu grčku tradiciju od smrti Apostola?
Ukoliko se pročešljaju standardni biblijski rečnici, postaje jasno da je 99% biblijskih podataka zadovoljeno ukoliko definišemo Duha kao Boga na efektivnom delu, Boga u komunikaciji, gde Njegova moć i ličnost na različite načine šire svoj uticaj na stvaranje.
Reč ,,duh" u Bibliji ima nekoliko različitih značenja, od kojih se sva odnose na osnovnu ideju o nevidljivoj moći i umu. U oba zaveta ,,Sveti duh" opisuje energiju koju Bog usmeri ka stvaranju i inspiraciji. To je Bog na delu i dodatak njegovoj ličnosti. Kad god Duh radi, u tom radu prepoznajemo prisutnost Boga: ,,Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni. Nemoj me odvrgnuti od lica svog, i Svetog Duha svog nemoj uzeti od mene." (Psalmi 51: 10.11)
U stihu 33:6 u Psalmima postoji bliska veza između Božanskog Duha i Njegove kreativne aktivnosti: ,,Rečju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i dahom usta Njegovih sva vojska njihova [Heb. ruach; LXX pneuma ]." Činjenica da ,,duh i ,,dah" predstavljaju prevode istih hebrejskih i grčkih reči ukazuje na ključno značenje duha u smislu kreativne moći Boga, energije koja stoji iza Njegovog govora.
Pošto je u pitanju Bog na delu, on je najličniji. On predstavlja Božiji domet. Duh Božiji predstavlja Njegovu ličnost koja je proširena na Njegovo stvaranje.Samim tim, Izraelova pobuna predstavljala je žaljenje Božijeg duha (Isaija 63:10).
Međutim, Sveti duh nema lično ime. Zašto se ni u jednom tekstu u Svetim spisima ne obožava Sveti duh, niti se iko moli njemu? Ni u jednom trenutku Sveti duh ne šalje pozdrave crkvama. Kada apostoli pišu svojim crkvama, pozdravi su uvek poslati od strane dve osobe, Oca i Sina. Prilično je izvanredno to što Pavle stalno izbegava da pomene trećeg člana Trojstva, ako veruje da on postoji. Kada Timotiju kaže da ima vere, on govori o nevidljivom prisustvu ,,Boga i Hrista i svojih izabranih anđela" (1.Timotije 5:21).
Naravno da je Duh Božiji ličan; on je Božija dunamis (moć) na delu. Ali Sveti Duh nije osoba koja postoji nezavisno od Boga; to je način na koji se govori o ličnom Božijem delovanju u istoriji, ili o ličnom delovanju uzdignutog Hrista u životu i svedočenju Crkve. Novi zavet (i zaista celokupna patristička misao) nigde ne predstavlja Duha, ništa više nego mudrost Božiju, kao nekog ko ima nezavisnu ličnost.
Kada Isus objavi dolazak Svetog Duha na Duhove on izjavljuje svoju nameru da će ,,poslati obećanje Oca svog na vas; a vi sedite u gradu jerusalimskom dok se ne obučete u silu s visine" (Luka 24:49). Termin ,,Duh Božiji" u jednom pasusu je zamenjen ,,prstom Božijim" u paralelnom tekstu (Matej 12:28; Luka 11:20). ,,Prst Božiji" teško da može da opisuje osobu.