Inteligentni i glupi

Mislim da bi mogao da razjasnis bolje sta je pojam iskustveno.....da ne bi dosao u poziciju da gledas iz svih uglova a pripisujes jednom...

- - - - - - - - - -

A tebi daju da koristis dva nika? Tuzni_patak i Umri_muski? Dje ti je tema o "psihologici" ocu to da procitam?

E ovo se zove prava stvar....Klasicna ili za nas nova procedura ucene ili leveridge.
Dakle , moracu da se primirim tamo gde mi nije vazno.
 
Ebem ja, Patak, tvoj IQ pa taman da je 300! Da je i 180 ne bi ti bilo mjesto ovdje. A i sam si dokazao da nije jer kad god si bjezao od ovih `glupaka` sa Krstarice opet si se njima vracao. Za utjehu, imas dovoljan IQ da izvedes ispravan sud o tome.



iq nije univerzalni aršin za sve već hardverska karakteristika čija presudnost zavisi od softvera koji je kontroliše. ako za primer uzmemo to što si pomenuo, dolaženje na forum... šta vredi patku što na primer svojim potencijalom prevazilazi mogućnosti foruma i rasprava na njemu ako gušterski softver u njegovoj glavi hranu za ego pronalazi upravo na forumu. tako se u tom kontekstu taj gušterski mozak koji kontroliše patkovu inteligenciju pobrinuo da patka spusti na nivo jednog dragoljuba. misim ne baš sasvim pošto je to ipak malo teže čak i izdaleka posmatrano ali shvataš poentu.
 
UMRI MUŠKI:

Mislim da bi mogao da razjasnis bolje sta je pojam iskustveno.....da ne bi dosao u poziciju da gledas iz svih uglova a pripisujes jednom..

Krećem od činjenice da samo svest postoji i da je svest ono koje ima sposobnost da bude nečega svesno. Iz ovoga sledi zaključak da svest da bi bila nečega svesna, mora nešto znati. Iz ovoga, dalje, sledi zaključak da svest, da bi nešto znala, mora nešto iskusiti, tj. opaziti, osetiti i zapamtiti, a zatim i misliti i razumeti to što je opazila, osetila i zapamtila.

Međutim, problem je što samo ono koje je fizičko, tj. materijalno, može da se opazi, oseti, zapamti, misli i razume, a tako nešto ne postoji, jer svest kao jedino-postojeća nije materijalna i kao takvu nije ju moguće opaziti, osetiti, zapamtiti, misliti, ni razuemti.. Pa, tako, da bi svest mogla da postoji i bude nečega svesna, sem što mora da raspolaže psihičkim sposobnostima opažanja, osećanja, pamćenjam mišljenja i razumevanja, mora da raspolaže i fizičkim sposobnostima naprezanja i kretanja. Pomoću ovie dve fizičke sposobnosti svet dobija svojstvo sile i mase i tako sama postaje materijalna, a time ujedno i samoj sebi opažljiva, osetljiva i upamtljiva. Na taj način svest je sebi stvorila uslove da može da stiče iskustvo o sebi samoj, zatim da misli o sebi, razume sebe. I na taj način svest postaje svesna sebe i svog postojanja.

Sve ovo što sam napred ukratko rekao o svesti/materiji i njenih sedam sposobnosti, koje su uslovi i zakon njenog postojanja i njene svesnosti su istine koje se podrazumevaju same po sebi. To su aksiomi. Kad se sve ovo do kraja razume, lako je shvatiti da je validno ono što sam ranije rekao, da nikakvo "naučno", "filozofsko", "teološko", "ideološko-političko" itd. dokazivanje ne postoji, već samo iskustveno.. Na iskustvenom dokazivanju se temelji i logičko i matematičko dokazivanje. I sve što izlazi iz okvira iskustva, logike i matematike, ne može se smatrati istinom, ni znanjem, već apstrakcijom, dogmom, verovanjem, neznanjem i glupošću. Hoću da kažem to, da do svh istina o postojanju materije, života i prirode
možemo doći isključivo putem iskustva, uz pomoć naših sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, sem kojih ničeg drugog ni nema o čemu bi se moglo steći bilo kakvo iskustvo. Logika i matematika su samo sastvani delovi i manifestacije naše sposobbnosti mišljenja i razumevanja i mogu se primeniti samo na delove iskustva do kojeg se dolazi uz pomoć sposobnosti opažanja, osećanja i pamćenja.
 
Poslednja izmena:
iq nije univerzalni aršin za sve već hardverska karakteristika čija presudnost zavisi od softvera koji je kontroliše. ako za primer uzmemo to što si pomenuo, dolaženje na forum... šta vredi patku što na primer svojim potencijalom prevazilazi mogućnosti foruma i rasprava na njemu ako gušterski softver u njegovoj glavi hranu za ego pronalazi upravo na forumu. tako se u tom kontekstu taj gušterski mozak koji kontroliše patkovu inteligenciju pobrinuo da patka spusti na nivo jednog dragoljuba. misim ne baš sasvim pošto je to ipak malo teže čak i izdaleka posmatrano ali shvataš poentu.


Presudnost za drustvo, a ne za pojedinca.
 
@ljubo

Znaci tebi LOGIKA i MATEMATIKA pokazuju koje je umetnicko delo lepo?
U zakonu postojanja nema APSTRAKCIJA a ima pojmova poput nista i nesto?
Prihvatices i suprotna misljenja jer je jednostrano DOGMATSKO misljenje GLUPOST?
Prestaces da VERUJES da ce zakon postojanja ikad zaziveti jer ne smemo da se vodimo NEZNANJEM?
 
@ljubo

Znaci tebi LOGIKA i MATEMATIKA pokazuju koje je umetnicko delo lepo?
U zakonu postojanja nema APSTRAKCIJA a ima pojmova poput nista i nesto?
Prihvatices i suprotna misljenja jer je jednostrano DOGMATSKO misljenje GLUPOST?
Prestaces da VERUJES da ce zakon postojanja ikad zaziveti jer ne smemo da se vodimo NEZNANJEM?
Ljubo ne kapira da je osim pukog razumevanja neophodno sticanje UPOTREBLJIVIH ZNANJA !:manikir:
Za šta da koristim znanje o sedam sposobnosti osim za pokazivanje kako sam pametan?
A znam:zakitim mom mačku rep!:hahaha:
 
Mislim da bi mogao da razjasnis bolje sta je pojam iskustveno.....da ne bi dosao u poziciju da gledas iz svih uglova a pripisujes jednom...

Ovo pitanje i dalje stoji, jer objasnjenje , cak i ukratko, ima nedostataka koji podrzavaju gornju primedbu.

Recimo da su vrlo traljavo izvedeni zakljuci o iskustvu u koje se ubrajaju i sposobnosti svesti da ulazne podatke obradi, pa i zapamti. Sto nikako ne mogu biti delovi iskustva vec samo osobine svesti. Kada bi takav zakljucak bio ispravan sledilo bi da je svest univerzalna sto nisi ni pokusao da dokazes.

Naravno da jos u pocetnoj pretpostavci ne stoji da je svesti potrebno da nesto zna, jer u tom slucaju iskljucuje sve oblasti o kojima nema onog iskustva koje se uzima kao potrebno, a to nikako nije istinito, jer je Svest svesna postojanja i onoga sto nije iskustveno potvrdjeno, kao i onoga sto ne moze ni iskusiti jer ne zadovoljava osobine materijalnog, pa cak ni opazajnog.
 
PHOBOS AND DEIMOS

Znaci tebi LOGIKA i MATEMATIKA pokazuju koje je umetnicko delo lepo.

Ne shvatam kako si iz moga stava da se «Na iskustvenom dokazivanju temelji i logičko i matematičko dokazivanje», mogao da izvučeš zaključak da se «lepota» treba ili može dokazivati logički i matematički?

U zakonu postojanja nema APSTRAKCIJA a ima pojmova poput nista i nesto?

«Ništa» i «Nešto» nisu APSTRAKTNI, već lLOGIČKI pojmovi. Razlika između APSTRAKTNIH i LOGIČKIH pojmova je u tome što logički - takođe i matematički - pojmovi imaju značenje aksioma, tj. istina koje se podrazumevaju same po sebi, a apstraktni pojmovi nemaju nikakvo značenje, jer oni niti su logički, niti ih ima u iskustvu.

Prihvatices i suprotna misljenja jer je jednostrano DOGMATSKO misljenje GLUPOST?

Prihvatam sva suprotna mišljenja koja mogu iskustveno da se provere, logički objasne i razumeju. Samo, problem je to što na ovom forumu nisam primetio da se neko od vas ovoj logici i iskustvu koje ja promovišem, suprostavlja isto tako logikom i iskustvom. Naprotiv, svi koji pokušaju da se suprostave, suprostave se apstrakcijama, dogmama i glupostima, za koje misle da imaju vrednost, zato jer su ih bez iskustva, bez dokaza i razumevanja usvojili edukacijom u našim sistemima obrazovanja. Pozivanja na zvučna imena i autore iz oblasti nauke, filozofije, teologije itd. koja su izmislila te apstraktne pojmove, dogme i GLUPOSTI ne znači ništa, bez obzira što je te gluposti, bez ikakvog dokaza i razumevanja usvojio čitav svet i što te gluposti vladaju svetom.

Prestaces da VERUJES da ce zakon postojanja ikad zaziveti jer ne smemo da se vodimo NEZNANJEM?

Kad budeš uspeo svoju sposobnost razumevanja da podigneš na nivo da možeš da razlikuješ ISTINU koja može iskustveno da se dokaže i logički objasni i razume, od LAŽI koja ne može ni iskustveno da se proveri, ni logički objasni i razume, odnosno, kad budeš sposoban da razlikuješ ZNANJE od NEZNANJA, onda se usudi da daješ takve procene «Zakona postojanja». Zakon postojanja i njegove stavove i argumente ne možeš oboriti tako što ćeš ga proglasiti «NEZNANJEM», već ga moraš obarati protivargumentima, stav po stav. Ako si to u stanju, izvoli, ja sam tu.
 
SUPERKULER

Ljubo ne kapira da je osim pukog razumevanja neophodno sticanje UPOTREBLJIVIH ZNANJA!

To što ti zoveš imenom «UPOTREBLJIVO ZNANJE», je LUK I VODA, zato jer njime ne možeš oboriti ni jedan stav «Zakona postojanja». Zato jer tvoja «UPOTREBLJIVA ZNANJA» ne temelje na iskustvu, logici i razumevanju, a svi stavovi «Zakona postojanja» temelje.

Za šta da koristim znanje o sedam sposobnosti osim za pokazivanje kako sam pametan?

Upravo tako. Jer u suprotnom, ako ne koristiš znanje o sedam sposobnosti, pokazuješ kako si glup. Zato jer osim svesti i njnih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji ničeg drugog u beskrajnom prostoru nema o čemu bi se moglo steći znanje.

A znam: zakitim mom mačku rep!

Bojim se da ni «mačku rep» nećeš uspeti da «okitiš», a da ne upotrebiš svih sedam svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. Pokušaj i javi mi ako uspeš!
 
BOLJARIN

Recimo da su vrlo traljavo izvedeni zakljuci o iskustvu u koje se ubrajaju i sposobnosti svesti da ulazne podatke obradi, pa i zapamti.

Moraš imati u vidu da postoje dve vrste iskustva:

1. iskustvo koje svest (subjekt) stiče o objektu. To iskustvo je «ulazno» i ono je posredno jer se do njega dolazi posredstvom čula. Pomoću ovog iskustva se ne može doći do Istine o postojanju sveta, tj. do istine o postojanju ni svesti kao subjekta koji stiče iskustvo, ni istine o postojanju objekta o kojem svest stiče iskustvo.

2. Iskustvo koje svest (subjekt) stiče o sebi samoj i svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji bez kojih ne bi mogla ni da postoji, ni da stiče iskustvo. Ovo iskustvo je neposredno, direktno. Pomoću ovog iskustva se može doći do Istine o postojanju sveta. Jer kad se ono do kraja stekne i logički objasni i razume, tada postaje jasno da sem svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji ničeg drugog nema i da se ona Konačna Istina po postojanju sveta svodi upravo na istinu o postojanju svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnostgi i radnji. To je ono ključno čime se ja u knjizi «Zakon postojanja» bavim.

Sto nikako ne mogu biti delovi iskustva vec samo osobine svesti. Kada bi takav zakljucak bio ispravan sledilo bi da je svest univerzalna sto nisi ni pokusao da dokazes.

Ja se uopšte i nisam trudio da dokažem da je svest univerzalna, niti je trebalo, zato jer takvi dokazi u okviru prirodnih nauka i psihologije već postoje. U knjizhi «Zakon postojanja» ja sam samo pokušao da ukažem na postojanje tih dokaza i pokušao sam logički da ih posložim u smislenu celinu i sistem. Tih dokaza nema mnogo, već samo sedam. A to je da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti osnovni faktori svesti. To se u psihologiji zna i to svaki čovek putem iskustva vlastite svesti može da proveri u sebi. A u prirodnim naukama postoji obilje dokaza da sa tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti raspolaže upravo ono što se u naci podrazumeva pod rečju i pojmom «materija». Tako da na kraju ne preostaje drugo do da zaključimo da su svest i materija jedna i ista prirodna i univerzalna sila i pojava koja postoji i evoluira sama po sebi, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. I samo onaj ko je totalno glup ne može da dođe do takvog zaključka i saznanja.

Naravno da jos u pocetnoj pretpostavci ne stoji da je svesti potrebno da nesto zna, jer u tom slucaju iskljucuje sve oblasti o kojima nema onog iskustva koje se uzima kao potrebno, a to nikako nije istinito, jer je Svest svesna postojanja i onoga sto nije iskustveno potvrdjeno, kao i onoga sto ne moze ni iskusiti jer ne zadovoljava osobine materijalnog, pa cak ni opazajnog.

Pokušaj pažljivo da izanaliziraš ovo što si rekao i uverićeš se da si izrekao dve suprotne tvrdnje koje se uzajamno isključuju. Prvo tvrdiš da svest može da bude svesna i bez iskustva, a odmah zatim tvrdiš da ne može. Naravno, ja razumem u čemu je paradoks, ali ti ne razumeš. Zato jer ne uzimaš u obzir da postoje dve vrste iskustva – čulno iskustvo o materijalnom svestu i vančulno iskustvo svesti o njoj samoj i njenim fizičkim i psihičkim sposobnostima. U oba slučaja reč je o iskustvu, tako da onaj krajnji zaključak uvek glasi da svest ne može da bude svesna bez iskustva, a ne da može. Jer nije validno i istinito samo čulno iskustvo svesti o materijalnom svestu, već je isto tako validno i istinito i vančulno iskustvo svesti koje stiče o sebi samoj i svojim fizičkim i psihičkim sposobnostima i radnjama. Obe vrste iskustva su nužne da bi svest mogla da se manifestuje i kao svest i kao materije, tj. da bi univerzum bio istovemeno i materijalan i svestan. To dvoje – svesnost i materijalnost – je uzajamno kauzalno uslovljeno i jedno bez drugog nisu mogući.
 




Ja se uopšte i nisam trudio da dokažem da je svest univerzalna, niti je trebalo, zato jer takvi dokazi u okviru prirodnih nauka i psihologije već postoje. U knjizhi «Zakon postojanja» ja sam samo pokušao da ukažem na postojanje tih dokaza i pokušao sam logički da ih posložim u smislenu celinu i sistem. Tih dokaza nema mnogo, već samo sedam. A to je da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti osnovni faktori svesti. To se u psihologiji zna i to svaki čovek putem iskustva vlastite svesti može da proveri u sebi. A u prirodnim naukama postoji obilje dokaza da sa tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti raspolaže upravo ono što se u naci podrazumeva pod rečju i pojmom «materija». Tako da na kraju ne preostaje drugo do da zaključimo da su svest i materija jedna i ista prirodna i univerzalna sila i pojava koja postoji i evoluira sama po sebi, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. I samo onaj ko je totalno glup ne može da dođe do takvog zaključka i saznanja.



.

Šta kažeš:sedam sposobnosti su faktori svesti?
Znaš li ti Ljubo šta reč "factor" znači?
Uvodiš nov termin u tvoj zakon postojanja-sad u njemu imaš sedam faktora svesti?
Interesantno!
Sad....Razlika od sposobnosti I činioca (delatnika-faktora!) je samo u potencijalnosti sposobnosti I u dinamićnosti faktora!
Faktor podrazumeva I delatnika I silu I svoj sopstveni logos...
Ih,kud ode Ljubo...
Ali,interesantno...

- - - - - - - - - -

Jutros se osećam gluplje nego juče...Ovi glupi virusi me ne pušćaju-deluju,izgleda I na IQ...:hahaha::mrgreen:
 
SUPERKULER:

Znaš li ti Ljubo šta reč "factor" znači?

FAKTOR = ČINILAC

Sedam sastavnih delova ili činilaca svesti koji imaju sposobnost da nešto različito uzrokuju, tj. čine. Svest je dakle kao nekakav stroj - perpetuummobile - koji se sastoji iz sedam različitih delova, činilaca, faktora ili uzročnika koji vrše različite funkcije, odnosno, uzrokuju različite fizičke i psihičke radnje i omogućuju da taj stroj postoji i deluje kao nestvoriva i neuništiva svesna i jedinstvena živuća, pokretna celina.

Nisi valjda pomislio da sa ovakvom primedbom možeš da obezvrediš Zakon postojanja?

Naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje su sedam sposobnosti i radnji svesti. To nisu čovekove sposobnosti, već sposobnosti materije koja pomoću njih čeoveka gradi i održava. Sva materija svemira sa tih sedam sposobnosti raspolaže i pomoću njih postoji i sva čuda ovog sveta čini. Da su svest i materija jedna i ista prirodna sila i pojava je NOVA NAUKA, Superkuleru, koju niko ne može pobiti i koga briga što ti i tvoja vera ili sekta to ne prihvata i što će zbog toga tvoja vera i sekta da se sruši.
 
SUPERKULER



To što ti zoveš imenom «UPOTREBLJIVO ZNANJE», je LUK I VODA, zato jer njime ne možeš oboriti ni jedan stav «Zakona postojanja». Zato jer tvoja «UPOTREBLJIVA ZNANJA» ne temelje na iskustvu, logici i razumevanju, a svi stavovi «Zakona postojanja» temelje.



Upravo tako. Jer u suprotnom, ako ne koristiš znanje o sedam sposobnosti, pokazuješ kako si glup. Zato jer osim svesti i njnih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji ničeg drugog u beskrajnom prostoru nema o čemu bi se moglo steći znanje.

Ovde si sasvim pobrljavio, Napises za " upotrebljivo znanje " da se ne temelji na znaju. Restrikcija u smislu upotrebljivosti samo suzava sva znanja koja si ti skupio iskustvom, znaci svakako je u domenu znanja.



BOLJARIN



Moraš imati u vidu da postoje dve vrste iskustva:

1. iskustvo koje svest (subjekt) stiče o objektu. To iskustvo je «ulazno» i ono je posredno jer se do njega dolazi posredstvom čula. Pomoću ovog iskustva se ne može doći do Istine o postojanju sveta, tj. do istine o postojanju ni svesti kao subjekta koji stiče iskustvo, ni istine o postojanju objekta o kojem svest stiče iskustvo.

2. Iskustvo koje svest (subjekt) stiče o sebi samoj i svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji bez kojih ne bi mogla ni da postoji, ni da stiče iskustvo. Ovo iskustvo je neposredno, direktno. Pomoću ovog iskustva se može doći do Istine o postojanju sveta. Jer kad se ono do kraja stekne i logički objasni i razume, tada postaje jasno da sem svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji ničeg drugog nema i da se ona Konačna Istina po postojanju sveta svodi upravo na istinu o postojanju svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnostgi i radnji. To je ono ključno čime se ja u knjizi «Zakon postojanja» bavim.



Ja se uopšte i nisam trudio da dokažem da je svest univerzalna, niti je trebalo, zato jer takvi dokazi u okviru prirodnih nauka i psihologije već postoje. U knjizhi «Zakon postojanja» ja sam samo pokušao da ukažem na postojanje tih dokaza i pokušao sam logički da ih posložim u smislenu celinu i sistem. Tih dokaza nema mnogo, već samo sedam. A to je da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti osnovni faktori svesti. To se u psihologiji zna i to svaki čovek putem iskustva vlastite svesti može da proveri u sebi. A u prirodnim naukama postoji obilje dokaza da sa tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti raspolaže upravo ono što se u naci podrazumeva pod rečju i pojmom «materija». Tako da na kraju ne preostaje drugo do da zaključimo da su svest i materija jedna i ista prirodna i univerzalna sila i pojava koja postoji i evoluira sama po sebi, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. I samo onaj ko je totalno glup ne može da dođe do takvog zaključka i saznanja.



Pokušaj pažljivo da izanaliziraš ovo što si rekao i uverićeš se da si izrekao dve suprotne tvrdnje koje se uzajamno isključuju. Prvo tvrdiš da svest može da bude svesna i bez iskustva, a odmah zatim tvrdiš da ne može. Naravno, ja razumem u čemu je paradoks, ali ti ne razumeš. Zato jer ne uzimaš u obzir da postoje dve vrste iskustva – čulno iskustvo o materijalnom svestu i vančulno iskustvo svesti o njoj samoj i njenim fizičkim i psihičkim sposobnostima. U oba slučaja reč je o iskustvu, tako da onaj krajnji zaključak uvek glasi da svest ne može da bude svesna bez iskustva, a ne da može. Jer nije validno i istinito samo čulno iskustvo svesti o materijalnom svestu, već je isto tako validno i istinito i vančulno iskustvo svesti koje stiče o sebi samoj i svojim fizičkim i psihičkim sposobnostima i radnjama. Obe vrste iskustva su nužne da bi svest mogla da se manifestuje i kao svest i kao materije, tj. da bi univerzum bio istovemeno i materijalan i svestan. To dvoje – svesnost i materijalnost – je uzajamno kauzalno uslovljeno i jedno bez drugog nisu mogući.

Pa da analiziramo:
"Jer nije validno i istinito samo čulno iskustvo svesti o materijalnom svestu, već je isto tako validno i istinito i vančulno iskustvo svesti koje stiče o sebi samoj i svojim fizičkim i psihičkim sposobnostima i radnjama. Obe vrste iskustva su nužne da bi svest mogla da se manifestuje i kao svest i kao materije, tj. da bi univerzum bio istovemeno i materijalan i svestan."

"Krećem od činjenice da samo svest postoji i da je svest ono koje ima sposobnost da bude nečega svesno. Iz ovoga sledi zaključak da svest da bi bila nečega svesna, mora nešto znati. Iz ovoga, dalje, sledi zaključak da svest, da bi nešto znala, mora nešto iskusiti, tj. opaziti, osetiti i zapamtiti, a zatim i misliti i razumeti to što je opazila, osetila i zapamtila."
"Na iskustvenom dokazivanju se temelji i logičko i matematičko dokazivanje. I sve što izlazi iz okvira iskustva, logike i matematike, ne može se smatrati istinom, ni znanjem, već apstrakcijom, dogmom, verovanjem, neznanjem i glupošću."

"Jer nije validno i istinito samo čulno iskustvo svesti o materijalnom svestu, već je isto tako validno i istinito i vančulno iskustvo svesti koje stiče o sebi samoj i svojim fizičkim i psihičkim sposobnostima i radnjama. Obe vrste iskustva su nužne da bi svest mogla da se manifestuje i kao svest i kao materije, tj. da bi univerzum bio istovemeno i materijalan i svestan."


Ovo je sve slatko, osim sto nedostaje zacin.

Tvrdnja da je vanculno iskustvo takodje iskustvo, ali da za njega nije potrebne tvojih uvedenih sedam " faktora ", vec da svest sama po sebi iliti neposredno i direktno, stice iskustvo o sebi i svojim sposobnostima interesantno je da ti nisu potrebne sposobnosti svesti.

O ovome sam ja ukratko pokusao da ti skrenem paznju. :)
 
Poslednja izmena:
A ovo u misaonom svetu izgleda ovako:Iza svesti postoji amorfna I bezoblična tabula raza čija "područja"(nemam bolji izraz!) se
u interakciji sa senzacijom osvešćuju I to "područje" "fercera" svesnim sadržajem!
Naravno da je amorfna I bezoblična tabula raza naš "životni duh",osnova našeg Ida I Ega,aktivna I živahna "hidra"radoznala I gramziva za senzacijama!
Obožava akciju I život!;)

(Narode filozofski,pod virusima sam I imam blagu temperature,tako da ako vise kažem nego što treba-pripišite influenci:mrgreen:)
 
BOLJARIN

Ovde si sasvim pobrljavio, Napises za " upotrebljivo znanje " da se ne temelji na znaju. Restrikcija u smislu upotrebljivosti samo suzava sva znanja koja si ti skupio iskustvom, znaci svakako je u domenu znanja.

Ja bih pre rekao da si ti «pobrljavio» jer ne znaš da nemaju sva «upotrebljiva znanja» značenje ZNANJA, zato što postoje dve vrste znanja – 1. KORISNA sa značenjem Istine koja život održavaju, omogućuju i osmišljavaju i NEKORISNA ili ŠTETNA koja život ugrožavaju, oništavaju ili koja nište ne znače ili nemaju značenje Istine. Ova druga znanja nisu «Znanja», već «Neznanja». Tako na primer, znaje koje ja nudim pod imenom «Nauka o nagonu samoodržanja» ili «Zakon postojanja» ima značenje Istine i Znanja i kao takvo ono je nepobitno i korisno. A mnoga znanja koja mi danas stičemo u našim sistemima obrazovanja, recimo na teološkim fakultetima, fakultetima političkih nauka, filozofskim fakultetima i još neka druga znanja i teorije, nisu «Znanja» i «istine» već «Neznanja» i «Laži» bez obzira što su i ona upotrebljiva jer ljudi i uz pomoć takvih znanja žive, ali ne na opštu KORIST sveta i života, već ŠTETU. I kada sam ja rekao Superkuleru da sa svojim znanjem koje on smatra «upotrebljivim», koje je pokupio tokom obrazovanja ne može pobiti ni jedan stav Zakona postojanja, mislio sam upravo na tu drugu vrstu nekorisnog znanja, koje nema značenje Znanja, Istine i koristi, već Neznanja, Laži i Štete. Ta znanja ne treba ni znati, ni po njima živeti.

Tvrdnja da je vanculno iskustvo takodje iskustvo, ali da za njega nije potrebne tvojih uvedenih sedam " faktora ", vec da svest sama po sebi iliti neposredno i direktno, stice iskustvo o sebi i svojim sposobnostima interesantno je da ti nisu potrebne sposobnosti svesti.

Na osnovu čega si zaključio da sma rekao da svest prilikom vančulnog, neposrednog opažanja i spoznavanja sebe same i svojih sedam sposobnosti, ne koristi svojih sedam sposobnosti? Naravno da koristi. Nebitno da li je reč o čulnom opažanju izvanjskog fizičkog sveta ili vančulnom opažanju sebe same i svojih sedam sposobnosti i radnji, svest uvek koristi svojih sedam sposobnosti i radnji. Ona uvek zna i svesna je svih svojih fizičkih i psihičkih radnji koje vrši i svesna je sebe koja ima sposobnost sve fizičke i psihičke radnje da vrši. Kako bi inače bilo validno ono Dekartovo: «Mislim, dakle ostojim»? Tako, na primer, kada svest nešto oseća, ona je uvek svesna i sebe i svog osećanja; kada misli, ona je uvek svesna sebe i svoje radnje mišljenja, kao i sadržaja mišljenja. Ova vančulna iskustva sebe i svojih unutranjih fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, daleko su potpunija, sveobuhvatnija, istinitija i validnija od čulnih, jer pomoću čula nikada nismo u stanju da saznamo sve o izvanjskom svetu objekata koja čulima percepiramo. Zato što mi čulima možemo da percepiramo samo spoljašnjost objekata, na koji način saznajemo o njima samo ono što ti objekti za nas jesu. A nikada čulima ne možemo spoznati i otkriti unutrašnju suštinu izvanjskih objekata koje percipiramo i ne možemo znati šta oni za sebe same u sebi jesu.

I upravo zato što se u okviru pridodnih nauka priznaju i koriste samo empirijske metode, razlog je da prirodne nauke nikada neće biti u stanju da nam daju one krajnje odgovore na ona osnovna egzistencijalna pitanja. Prirodne nauke nam nikada neće dati odgovor na pitanje ŠTA je svest, KAKO postoji i ZAŠTO. Takođe ni odgovor na pitanje ŠTA je materija, KAKO postoji i ZAŠTO. Sve dok se i vančulna iskustva i metode, kada je reč o svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, u nauci ne priznaju validnim, da se pomoću njih do kraja istraži i analizira fenomen svest, Sve dok se na kraju je shvati da su svest i materija jedna i ista prirodna sila i pojava. Odnosno, da je materija samo napregnuta i pokrenuta svest i da su materija i svest samo dva različita ugla posmatranja jedne i iste prirodne sile i pojave – čulno/izvanjsko i vančulno/unutrašnje.
 
Ovde si sasvim pobrljavio, Napises za " upotrebljivo znanje " da se ne temelji na znaju. Restrikcija u smislu upotrebljivosti samo suzava sva znanja koja si ti skupio iskustvom, znaci svakako je u domenu znanja.





Pa da analiziramo:


Ovo je sve slatko, osim sto nedostaje zacin.
[/I]
Tvrdnja da je vanculno iskustvo takodje iskustvo, ali da za njega nije potrebne tvojih uvedenih sedam " faktora ", vec da svest sama po sebi iliti neposredno i direktno, stice iskustvo o sebi i svojim sposobnostima interesantno je da ti nisu potrebne sposobnosti svesti.

O ovome sam ja ukratko pokusao da ti skrenem paznju. :)
Nema znanja o fenomenologiji I o svojstvima svesti ,ne vredi...
 
SUPERKULER:

Nema znanja o fenomenologiji I o svojstvima svesti , ne vredi...

"Zakon postojanja" je ZNANJE o svesti i materiji, a tvoje znanje o "fenomenologiji" je NEZNANJE jer ne sadrži odgovore na pitanja ni ŠTA je svestt, ni KAKO postoji, ni ZAŠTO i "možeš da okačiš mačku o rep". a možeš i sam njime da se okitiš.
 
Ne misli se na verovatnocu , nego na tezinu, tj uticaj na konacni opisni rezultat, tezinski kvalifikovan polinom faktora koji uticu na konacni ishod.

- - - - - - - - - -



Sto mislis da sam ugasio, samo usmerim ljude na literaturu o metafizici, pa nek citaju, i to uprosceno na srpskom izdanje,

To vazi za one koji ne pisu svoju filozofiju. U ovom slucaju nema sanse.:)
 
Ne misli se na verovatnocu , nego na tezinu, tj uticaj na konacni opisni rezultat, tezinski kvalifikovan polinom faktora koji uticu na konacni ishod.

- - - - - - - - - -



Sto mislis da sam ugasio, samo usmerim ljude na literaturu o metafizici, pa nek citaju, i to uprosceno na srpskom izdanje,

Daj link,možda je prevaziđen Witgensteinov zahtev da o onom što ne znaš dovoljno-čutiš...
 
UMRI MUŠKI:

Plus sto ne postoji laz i istina u metafizici...

Sve što spada i što se podrazumeva pod rečju i pojmom "metafizika" jeste ono što spada i što se podrazumeva pod rečju i pojmom "svest". Dakle, reči "metafizika" i "svest" su sinonimi. No pošto je reč "metafizika" izmišljena da bi se pomoću nje označilo nešto što je čoveku veoma misteriozno, nepoznato i neobjašnjivo, tu reč "metafizika" treba baciti u korpu za otpatke i zaboraviti na nju i umesto nje početi koristiti reč "svest", zato jer svaki čovek iz iskustva vlastite svesti zna šta je svest.

I tek ako umesto reči "metafizika" počnemo da koristimo reč "svest", tek tada možemo da postavimo pitanje da li u svesti postoji "istina" i "laž" ili ne postoji, jer istina i laž su tvorevine svesti.?

Odgovor na ovo pitanje glasi da u svesti može da postoji i "istina" i "laž".

A ako se pitamo šta u svesti ima značenje "istine", a šta "laži", onda tu stvari stoje ovako.

Pošto svest postoji na taj način što se neprestano pretače kroz svoja tri prirodna stanja (1. mirovanje i odmaranje; zatim 2. naprezanje i kretanje, zamaranje razvoj, sintropija; i 3. stagniranje, rušenje i ponovno vraćanje u prvobitno mirujuće stanje radi odmaranja - entropija) i pošto je to jedini način na koji se svest večito samoodržava, a imajući na umu da sve to nije moguće bez iskustva, tj. znanja, tada postaje jasno da smo ono iskustvo svesti koje joj omogućuje da po njemu može lako i bezbedno i bez ikakvih teškoća i smetnji da se pretače kroz svoja tri prirodna stanja, ima značenje ZNANJA, tj. ISTINE. A da svako iskustvo svesti koje bi joj sprečavalo i otežavalo to njeno pretakanje kroz tri prirodna stanja bi imalo značenje NEZNAMJA, tj. NEISTINE, odnosno, LAŽI.

Ovo objašnjenje pojmova "Istina" i "Laž" može ljudskom rodu da posluži i kao filter kroz koji treba propustiti sva ljudska znanja i tako na veoma lagan način razlučiti Istinu od Laži, i nadalje živeti samo po Istini i Dobru, a odbaciti i spasiti se od mnogih svestkih Laži i Zala po kojima svet još uvek živi i strada, smatrajući te Laži neprikosnovenim znanjima i istinama.

Svako znanje koje omogućuje opšte svetsko dobro ima značenje Istine. Sva znanja koja uzrokuju sadašnja mnogobrojna svetska zla imaju značenje Laži.
 

Back
Top