Ima li svemir kraja?

Ako Veliki Prasak predstavlja samo jedan od beskonacno ciklusa sazimanja i sirenja materije, prostora i vremena. Onda kao takav nema ni pocetak ni kraj trajanja , iza njegovih krajnjih granica nalazi se isti taj svemir jer je i prostor zaokruzen. Kaa bi sad krenuo brzinom svetlosti i putovao 15 milijardi godina stigao bi na istu tacku :)
 
Ok evo moje filozofije o svemiru, nemojte da se smejete :lol:
Mislim da je svemir konacan, i da samo stvara utisak da je beskonacan...
E sad ovde se lomim..
Ne znam da li bi bilo logicnije smatrati da je to cetvorodimenziono telo sa trodimenzionim telima u sebi,
ili mozda da je on ustvari(cini mi se da postoji strucan naziv, ali ga se ne secam) elipsoidno trodimenziono telo, u kome kada dodjes do jednog kraja, pojavis se na onom suprotnom, i tako dobijes utisak beskonacnosti...
A mozda je i kombinacija ova dva :lol:
 
TESLA: Najpre je bila energija, potom materija.
NOVINAR: Gospodine Tesla, to je kao kada biste kazali da ste vi rodili
svog oca, a ne on vas.
TESLA: Upravo tako stoji stvar sa rođenjem vasione. Materija je
stvorena iz prvobitne i večne energije koju znamo kao Svetlost. Zasjala je i
pojavile su se zvezde, planete, čovek i sve što je na Zemlji i u univerzumu.
Materija je izraz beskonačnih vidova Svetlosti; zato je energija starija od nje.
Postoje četiri zakona Stvaranja. Prvi je da je izvor svega u Nepojamnom, crnoj
čestici koju um ne može zamisliti, niti matematika izmeriti; u tu česticu stane
cela vasiona. Drugi zakon je širenje tame, koja je prava priroda Svetlosti, iz
Nepojamnog i njen preobražaj u svetlo. Treći zakon je potreba Svetlosti da
postane materija. Četvrti zakon glasi: nema početka ni kraja; tri prethodna
zakona oduvek traju i Stvaranje je večno.
NOVINAR: U neprijateljstvu prema Teoriji Relativiteta idete dotle, da o
proslavama svojih rođendana držite predavanja protiv njenog tvorca.
TESLA: Upamtite nije zakrivljen Prostor, već čovekov um koji ne može
da shvati Beskraj i Večnost!
Da je tvorcu Relativnosti to jasno, stekao bi
besmrtnost, čak i fizičku ako mu je to po volji. Dokaz njegove naopake teorije
jeste i njegovo sviranje na violini. Njemu je to razonoda i uteha; on svira na
kućnim sedeljkama sa neznalcima kao što je i sam!
NOVINAR: Zaista ste nepravedni prema njemu, gospodine Tesla! Zar vi
nemate poeziju kao razonodu i utehu! U Ameriku ste prispeli sa prtljagom pod
miškom u kojem je, po vašem sopstvenom priznanju, najdragocenija bila
sveska sa stihovima.
TESLA: Stihovi su reči, a gospodin Ajnštajn se usudio da takne u
muziku. To je ravno zločinu. Da je njegova teorija tačna, on bi postao veliki
muzičar kao što je Hendl ili barem Gluk.
NOVINAR: Izvinite, to niste ni vi, a tvrdite da je vaša teorija ispravna.
TESLA: Ja sam deo Svetlosti, a ona je muzika. Svetlost ispunjava mojih
šest čula: ja je vidim, čujem, osećam, mirišem, dotičem i mislim. Misliti je kod
mene šesto čulo. Čestice Svetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti
čitava sonata. Hiljadu munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste
munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja.
NOVINAR: Ne razumem ipak zašto ste toliko protiv Ajnštajna.
TESLA: On se ogrešio o Pitagoru i matematiku, a naučnik se o to dvoje
ne može i ne sme ogrešiti. Brojevi i jednačine su znaci kojima se obeležava
Muzika Sfera. Da je Ajnštajn čuo njene zvuke, ne bi stvarao Teoriju
Relativnosti. Ti zvuci us poruka umu da život ima smisla, da u savasioni
postoji savršen sklad, i da je lepota uzrok i posledica Stvaranja. Ta Muzika je
večno kruženje zvezdanih nebesa. Najmanja zvezda je završena kompozicija i,
ujendo, deo nebeske simfonije. Otkucaji čovekovog srca su delovi te simfonije
na Zemlji. Njutn je saznao da je tajna u geometrijski pravilnom rasporedu i
kretanju nebeskih tela. On je spoznao da je harmonija vrhovni zakon u
svemiru. Zakrivljeni Prostor je haos; haos nije Muzika. Albert Ajnštajn je
glasnik vremena Buke i Besa.
NOVINAR: Gospodine Tesla, da li vi čujete tu Muziku?
TESLA: Uvek je čujem. Moje duhovno uho je veliko kao nebo koje
vidimo iznad nas. Svoje fizičko uho uvećao sam Radarom. Po Teoriji
Relativnosit dve paralelne linije sastaće se u Beskraju. Time će i Ajnštajnova
kriva postati prava. Jednom stvoren, zvuk traje večito. Za čoveka on može da
iščezne, ali nastavlja da traje u tišini koja je njegova najveća moć. Ne, nemam
ništa protiv gospodina Ajnštajna. On je ljubazan čovek i učinio je izvesne
dobre stvari; od toga će nešto postati deo Muzike. Ja ću mu pisati i pokušati
da objasnim da Etar postoji, i da su njegove čestice ono što drži vasionu u
harmoniji i život u večnosti.
 
Poslednja izmena:
Da bi sve ovo naše tumačenje postojanja i postojanje sa ove tačke, imalo smisla, svemir mora imati formu, a sa svojom formom on mora biti ograničen na uslovne krajeve i početke.
Bez te forme svemira, ništa drugo što ima formu, unutar njega, ne može da postoji. tj tad više ni ne postoji taj pojam unutar ako svemir nema formu.
Međutim, to je sve samo iz motiva ovospoznajućeg smisla.
Možda svemir zaista ni nema svoju formu, možda smo mi samo nusprodukt samog postojanja nečeg večnog.
Kao neka antiteza beskrajnosti.
 
Teorija o Velikom prasku jedina ima pokriće u naučnim krugovima, jer je potkrepljena i
permanentnim istraživanjem Svemira i eksperimentima koji žele da dokažu ali i da
opovrgnu pomenutu teoriju. Šta je problematično kod pitanja ove vrste koji se tiču postanka,
jeste naš konvencionalni način razmišljanja. Mi još razmišljamo u koordinatnom sistemu sa tri dimenzije i vremenom kao četvrtom, kada naš način razmišljanja pređe na viši nivo, a za to je potreban napor, literatura možda će mo shvatiti neka ustrojstva za koja nismo znali do tada.

CEO Svemir je ZIV ORGANIZAM KOJI RASTE!

Zvezde i planete su ATOMI i MOLEKULI u tom (zivom) organizmu.
 
Ako pod svemirom zamisljate skup objekata ispred opazajuceg subjekta (a sve govori da tako zamisljate svemir) on onda ima kraj...a kraj mu je u zoni domasaja vaseg opazanja. Izvan toga..izvna opazanja nema nikakvog svemira vec ima tkz. transcendentne "STVARI PO SEBI" .
Prenecu nesto sa mog bloga jer to spada u ovu temu:

Pitanje je lose postavljeno jer polazi od aksioma koji glasi "Svet je realan" ili objekti postoje kao objekti i izvan svesti. Kada se podje od tih pogresnih postulata uobicajenog misljenja, logicno je da cemo zapasti u antinomije. Iz pogresnog postavljenog pitanja normalno je da ce slediti nemoguci odgovori, a sve zato jer ljudi nisu ni culi za najvece otkrice u istoriji filozofije a to je korelativnost subjekta i objekta.

Dakle, pitanje treba da glasi:
Da li je opazaj u nasoj svesti, a koji zovemo "svemir" i sa kojim nase saznanje jedino ima posla, beskonacne velicine ? Odgovor je jasan... nije. Ono sto opazamo a sto je sastavljeno iz subjektivnih oseta boje, a sto cini SLIKU koju cemo nazvati "zvezdano nebo nada mnom" ta slika koju je stvorio mozak, koja je sastavljena iz nasih sopstvenih oseta, nije beskrajna jer je to slika, opazaj ispred mene, koji ima svoje dimenzije ogranicene mojim vidnim poljem.
spaces.jpg

Ova slika mnostva galaksija je primer onoga sa cime jedino mozemo imati posla prilikom istrazivanja svemira a ova slika bezbroj galaksija koja oduzima dah , realno gledano nije nista drugo do oset crne boje u mojoj svesti prosaran osetima bele boje, opet u mojoj svesti, a sve to uredjeno u opazaj ispred mene sastavljen iz mojih sopstvenih subjektivnih oseta.
Ma sta sada radili, ma kako sada ovaj opazaj kombinovali u sudovima i izvlacili pravila i donosili zakljucke iz tog kombinovanja, jedino cemo imati posla sa slikama u svojoj svesti sastavljenim iz oseta a stvar po sebi ili "svemir" izvan svesti, ostaje nedostupan saznanju ..transcendentan...

Na kraju da primetimo da opazaj koji zovemo "svemir" jeste konacan, ali u svesti postoji i nesto sto je beskonacno a to je trajanje. Trajanje nije prostor, dok atributi "konacno" i "beskonacno" vaze samo za prostor ne i za nedeljivo trajanje. Tako da mozemo reci da je trajanje izvan prostornih kategorija konacnosti sto znaci da je ono beskonacno. Unutrasnje opazanje trajanja isto je sto i dozivljaj volje, a volja je nesto najblize stvari po sebi.
Dakle sustina stvari po sebi je beskonacna u tom smislu da je ona izvan prostornih formi opazanja intelekta i izvan prostornih odredjenja.
 

Sta ti nije jasno. Ako si za svog avatara uzeo tog filozofa onda ne bi trebao da se iscudjavas nad ovim.
Ili prostor i vreme su forme opazanja razuma a vreme u uboicajenom smislu jeste prostor kako je dokazao Bergson. A trajanje je nesto drugo intuicija trajanja koja je izvan prostorna samim tim i izvan pojmova konacno i beskonacno koji vaze samo za prostor..za liniju ne i za nedeljivo trajanje ili Bergsonovu intuiciju trajanja ili Sopenhaurovu metafizicku volju..
 
hm... hoćeš da kažeš da je suština stvari van samih stvari?
Ali, zašto bi se suština koja je recimo unutrašnje (osećaj celine unutar te celine) shvatanje celine nalazila van te same celine?
Kako nešto drugo osim onoga što shvatamo kao celinu, može da bude suština te celine, koja se može doživeti samo iznutra?
Ja postojim u vremenu i prostoru, i van vremena i prostora Ja ne postojim.
Dakle, sve što utiče i stvara mene u vremenu i prostoru se već nalazi unutar vremena i prostora.
Kako nešto što nije nešto može da sačinjava nešto drugo?
To ti meni objasni.
 
ako si ciljao na to da zbog ekspandiranja pojma, pojam treba da traži svoju definiciju van sebe, tj onom ka čemu ide, seti se onog paradoksa da uvek možeš podeliti razdaljinu između cilja i onog ko ide ka njemu. Tako da i kad se pojam proširi na to što je van njega, taj cilj njegov će opet ostati van njega.
Tako da je pojam u stvari ni ne ide ka tom cilju, i cilj zapravo ne utiče na taj pojam.
Kao što se npr svemir širi ka ničemu, a mi se konstantno pitamo šta je to van svemira.
Pa ništa, majku mu!
 
"Svet je moja predstava" Temelj Sopenhauerove filozofije izniko iz Barklijeve korelativnsoti subjekta i objekta.

hm... hoćeš da kažeš da je suština stvari van samih stvari?

Ako si sutinu stvari uzeo za subjekat suda onda govoris o transendentnom (izvan mogucnosti saznanja) ..ne govoris o predmetu koji je unutar ili van. Ne pokazujes prstom na objekte. Sustina stavri nije objekat samim tim je ona izvan formi objekata unutar ili van. Ali naravno ti kada kazes :subjekat" opet mislis na objekat ili nasa tela a ne na subjekat saznanja pa ti je cudno to kako sada nema unutra i spolja.

Ali, zašto bi se suština koja je recimo unutrašnje (osećaj celine unutar te celine) shvatanje celine nalazila van te same celine?
Sustina nije supa unutar neke serpe i lonca ili unutar bilo cega...Nesto sto nije objekat i izvan prostora jeste neopazljivo, cim je neopazljivo ono je nesaznajno. Cim je nesaznajno ono je izvan svakih spekulacija a pogotovu izvan prostornih spekulacija unutra i spolja i slicno.

Kako nešto drugo osim onoga što shvatamo kao celinu, može da bude suština te celine, koja se može doživeti samo iznutra?

Celinu ne shvatamo. Celina ili supstancija kao nosilac akcidnecija nije opazaljiva samim tim ni shvatljiva. Niti je smestena "UNUTRA". niti je smestena igde.

Ali nema svrhe raspravljati jer sada se ti pitas ako nije nigde gde je? .

Barklijeva filozofija je temelj filozofije! Barkli pa onda Sopenhauer . Barkli pa onda filozofija uopste!

Ovako ..gluvi telefoni.. :bye:
 
Ozi čo'eče, pročitah svet kao volja i predstava, al' ako bi mogao malo da mi objasniš tu korelativnost između subjekta i objekta, bio bih ti zahvalan. :)

pitah te za to da li misliš da je suština van stvari, zato što si rekao da je suština transcendentna.
dakle, van one forme koja nas uobličava. ko recimo sad, da se latimo supice, jedan od onih mehura u supici. taj mehur je ono što nas oformljava, naša forma, oblik svega našeg spoznajnog. A transcendentalno je sve što je van tog mehurića u supici. Dakle, transcendentalno je supa, a mi smo mehurić u transcendentalnom. A u tome je fora, jer mehurić nije supa. Mehurić je tu zbog tog što ga opkružuje supica. Ta masno sluzava tečnost ispunjena nekim testeninama.
Taj mehurić nije nužno morao da bude izazvan u postojanje supom, mogao je i nekim drugim transcendentalnim pojmom, kao recimo deterdžent, tj ona tečnost za balončiće što duvaju deca.
dakle, transcendentalno je ono što okružuje neki pojam, bio taj pojam naše celokupno postojanje, ili nešto trivijalno, da, ali taj pojam unutar tog trancendentalnog nije isto što i to transcendentalno.
Pojam unutar transcendentalnog ima svoju formu koja je drugačija od onog što prevazilazi tu formu.
Transcendentalno ne može da se odnosi na ovopostojeću formu, jer čim prevaziđemo ovo postojeću formu, ona nestane, sve što je van nje, se ne može vraćati nazad na vecć prevaziđenu formu.
Takoda se suština nečeg nalazi samo unutar tog nečeg. Jer kad bi transcendentalno ili sve što je izvan poimanja ove forme, moglo da utiče na nju, onda bi ova forma mogla da pojede tu transcendentalnost, tu suštinu o kojoj pričamo, ubrizgavajući sebe samom sebi, tj transcendujući samog sebe.
 
Ozi čo'eče, pročitah svet kao volja i predstava, al' ako bi mogao malo da mi objasniš tu korelativnost između subjekta i objekta, bio bih ti zahvalan. :)

Svet kao volja i predstva nije roman koji se "procita" vec nesto sto se proucava godinama,decenijama.. celog zivota.
A to sto si procitao i jos stavio Sopenhaura kao avatara a pri tome ne znas za korelativnost subjekta i objekta samo pokazuje tvoje "znanje".. I sta znaci taj smajli na kraju?

pitah te za to da li misliš da je suština van stvari, zato što si rekao da je suština transcendentna.
dakle, van one forme koja nas uobličava. ko recimo sad, da se latimo supice, jedan od onih mehura u supici. taj mehur je ono što nas oformljava, naša forma, oblik svega našeg spoznajnog. A transcendentalno je sve što je van tog mehurića u supici.

Transcendentno ne transcendentalno. razlika je velika.

I kakav mehur i oko mehura u supi? To je po tebi podela na pojavu i stvar po sebi? E ovo je smesno.. :)

Dakle, transcendentalno je supa, a mi smo mehurić u transcendentalnom.

Ne nego je svaki opazaj,. svaka forma, svaka slika...predstava objekat naspram subjekta. Subjekta saznaja koji sve saznaje a koji nije saznat a koji je korelat svakog objekta. Mada uvidjam tvoj metod misljenja. Za tebe je recimo pesak stvar po sebi a kula od peska forma. Greska. I pesak, i nebo i zemlja, i sve sto opazas jeste forma. objekat ispred subjekta koji ima svoju velicnu oblik, prsotorne dimenzije. To je forma..a izvan toga. izvan formi jeste "STVAR PO SEBI" NESTO transcenedentno . To nije bukvalno stvar vec nesto sto je najblize onom sto u samosvesti nalazio kao volju.

Nemam nameru da ti iz osnova objasnjavam Sopenhuarovu filozofiju ali ipak ..sumnjam da imas filozofskog razbora da razumes korelativnost subjekta i objekta ali pokusaj... Saznaces ujedno sta je temelj Sopenhuerove filozofije a i ovo znanje je ultimativno. Apodikticka istina. Temelj idealizma

Prvo saznaj sta je subjekat ovde:
Ko sam ja
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=4952

A onda korelativnost subjekta i objekta
Autobus
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=7505
 
Poslednja izmena:
Oziman tvrdi da sve što nije dostupno našim opažanjima i ne postoji. Kakva egoisatična glupost, izvedena iz njegovih nakaradnih shvatanja nauke i filozofije.

Ne postoji kao objekat vec kao stvar po sebi. Sta je ta stavr po sebi izvan opaznja ne znamo (jer je izvna mogucnsoti saznanja) ali apsolutno , apodikticki neosporno znamo sta nije !!! Nije objekat. A ako nije objekat zaboravi na svoje kosmoloske spekualcije o svemiru.
 

Back
Top