Ima li svemir kraja?

jes tek sad preko noci sve uocavaju a habl pametan ko mali perica ima sve petice

uzgred aerodrom u oslu je bio vise od dva sata zatvoren 25 marta o.g. zbog ufo-a koji nije hteo da se skloni tako da nijedan avion nije mogao da sleti ni uzleti ... cuj, nije hteo da se skloni...

a sta se nalazi iza tog beskonacnog kraja :prstic:

Primetili snalažljivi ljudi da se široke narodne mase najviše lože na vanzemaljce, tajne, masone, lažirane sletove na Mesec, onda počeli da prodaju knjige o tome ( najviše o NLO-ima) a knjige se masovno prodavale.Sad pisci takvih izmišljotina uživaju u svojim mečkama od 500000 $ , a kupiće još bolje dok ima takvih koji kupuju knjige tipa " Najveće tajne sveta " bla bla
Savet: Gde god vidite knjigu koja počinje sa " Otkrivena najveća tajna sveta....." ne bacajte pare.

a sta se nalazi iza tog beskonacnog kraja

Rekoh ti da nema kraja. Slično kao sa Zemljom, nikad ne možeš da dodješ na kraj Zemlje. Samo što je površina Zemlje dvodimenzionalna a svemir četvorodimenzionalan, pa gotovo da ne može da se zamisli.
 
Primetili snalažljivi ljudi da se široke narodne mase najviše lože na vanzemaljce, tajne, masone, lažirane sletove na Mesec, onda počeli da prodaju knjige o tome ( najviše o NLO-ima) a knjige se masovno prodavale.Sad pisci takvih izmišljotina uživaju u svojim mečkama od 500000 $ , a kupiće još bolje dok ima takvih koji kupuju knjige tipa " Najveće tajne sveta " bla bla
Savet: Gde god vidite knjigu koja počinje sa " Otkrivena najveća tajna sveta....." ne bacajte pare.



Rekoh ti da nema kraja. Slično kao sa Zemljom, nikad ne možeš da dodješ na kraj Zemlje. Samo što je površina Zemlje dvodimenzionalna a svemir četvorodimenzionalan, pa gotovo da ne može da se zamisli.



kurobrecko mozda nije konzul ali kurobrecko mirise i ne laze :mafijas:

According to media reports the Oslo’s Airport at Gardermoen was forced to close on Friday March 25 busy spring afternoon, because of a UFO that entered its air space and stayed there.
A spokesman for Scandinavian Airlines (SAS), Knut Morten Johansen, told Norwegian Broadcasting (NRK) Friday that the disruption also cost the airlines millions “because it affected so many flights and so many passengers.”
It was the crew on board an SAS flight that first spotted the small aircraft at the same elevation that the scheduled airlines maintain on approach to OSL. At first an SAS pilot said it looked like a hang-glider, while later reports called it a sail plane. It was not possible to establish any radio contact with its pilot.
The mysterious aircraft made it impossible for the incoming flights to land, and airport spokesman Jo Kobro of Oslo Lufthavn (OSL) said it hovered in the skies for more than an hour.
Civil aviation authority Avinor was expected to continue probing the incident.



aha znaci ti si zamislio ono sto se ne moze zamisliti... :rotf:
pucina i na njoj brod koji se ne vidi...kurobrecko je doktorirao to deklarativno suplje poimanje kosmosa :roll:
 
uzgred aerodrom u oslu je bio vise od dva sata zatvoren 25 marta o.g. zbog ufo-a koji nije hteo da se skloni tako da nijedan avion nije mogao da sleti ni uzleti ... cuj, nije hteo da se skloni...

i kako ga oteraše žifti ja ?

a sad opet nešto pametno
http://static.astronomija.co.rs/teorije/aliens/Postoje_li_vanzemaljci/Postoje_li_vanzemaljci.htm

Evo može i ovo, mda nema veze sa temom. Čisto da se vidi koliko su neki ljudi naivni
http://static.astronomija.co.rs/razno/zabava/zvezde/zvezde_na_prodaju.htm
 
Sad će vam, još malo,biti objašnjeno da je sav taj svemir samo u vašem umu,samo vaša ideja svemira i to apriori,a da vaša čula nisu vaša več ih zamišljate...
Jednom rečju-svemir baš i nije nešto velik-dovoljan vam mali mozak da u njega stane...Lako..Kakva nauka...
A ono,kao što rekoh,svemir ima kraja,samo dok stigneš do kraja-otpadnu ti..... noge!:hahaha:
 
Nema svemir kraja, ima kraj svemira samo ga mi ne umemo percipirati ili dostići tu tačku i zamišljenu liniju. E ta linija dokle naš um doseže je kraj svemira. A možda i tačka. Nekima je kraj svemira odmah kod Stepojevca.
 
Сад се и ја питам да ли разумеш оно што пишеш и што пишем? Па ћу пробати још једном.

Нико не тврди да теби полази за руком оно што је немогуће. Где то видиш? Или си толико везан за заблуду третирања времена као линије да једноставно не можеш појмити ток мисли који време као линију доводи у питање. (Да, кажем време јер је време еквивалент кретања, кртеање је у времену и не може постојати без времена).
Џаба ти тврдиш кроз неке празне апстракције да "време не постоји" када је погрешно узето "време" основа твог мишљења.

Али да покушам да ти објасним оно што сам почео. Нико дакле не тврди да теби полази за руком оно што је немогуће. Теби полази за руком оно што је могуће .... или замишљање кретања на начин линије. ТО ЈЕ МОГУЋЕ...али то није кретање! То је ЗАБЛУДА. То само носи назив "кретање" а у ствари је непокретна линија у простору. Не замишљаш ти оно што се не може замислити, већ замишљаш оно што може, али то што може није кретање...иако га зовеш тако.

Ради се о заблуди на коју ти указујем, а ако ово не можеш и даље разумети и ако ме опет спопаднеш са надменим ставом како тврдим да можеш оно што не можеш... онда шта рећи?

И прескочи дугачке постове него одговори конкретно да ли када кажеш "кретање" замишљаш тело које се креће из тачке а, у тачку б.....или не?

Ако је одгвор ДА... онда немој глумити идеалисту. До гуше си таквим мишљењм заробљен у апсурде материјализма и позитивизма.
Navedi mi neki APSURD o kome govoriš?

Moji postovi su stvar po sebi i tebi su nesaznatljivi i samo su vizija istih. Ali čak i da vidiš stvar po sebi ti ne vidiš moje misli. Čak i da ono što pišem jeste odraz mojih misli, pitanje je da li je odraz veran i da li je tvoja percepcija a zatim i tumačenje ispravno. Sem toga ti ne možeš da znaš ni da li sam biće. Ja sam tvoja predstava monitora i teksta na njemu.

Linija koju pominješ zove se putanja (apstrakcija) i ona predstavlja put a ne kretanje.
A kako bi ti predstavio ili opisao putanju?
Ako ne postoji materija ne postoji ni objekat pa ni putanja, ali ni kretanje jer nema šta da se kreće.

Ono što se ne može osporiti, pa da je ne znam kakav autoritet, to je da su za proces potrebni elementi (materija), da su misao i ideja proces.
Bez obzira da koliko je materija nesaznatljiva. Tako da su duh i materija povezani. Pa koloiko god se pakovao u ideju, materijalan si do koske i duh ti je uslovljen materijalnošću.

Govoriš da ne postoji ništa (u doslovnom smislu), da je to psudopojam. Pa ja nisam ništa već nešto. Čim se govori "nešto" ulazi se u materijlizam. Ili bi ti nekako drugačije to da nazoveš (ako ti ne odgovara izraz materija). Od sutra ćemo da ukinemo izraz materija (zabranićemo ga) samo da se ti ne bi potresao.

Није супстанција елемент већ је процес. Оно што зовеш материја представља буквално слике узете са кретајуће стварности. "Не постоји материја, постоји само кретање." како би рекао Бергсон.
Ja zovem? Kaži fizičarima da materija ne postoji i da elementi ne postoje.
I kome verovati? Ko greši?
Pitaj Bergsona šta se onda kreće?
Objasni mi kako se proces može odvijati bez ičega (bez elemenata). To je kao kada bi govorio bez reči.
Može i to jer postoji govor tela. Ali se onda definiše šta se podrazumeva pod govorom.

Ja se ovde i ne trudim da budem idealista. Što ne znači da su mi ideje idealizma strane i da ne mogu o njima da govorim.
Ja sam spreman da prihvatim nove ideje ako su mi nepoznate, ali mi se zamlaćujemo oko tvojih tvrdnji o tome šta ja mislim.

Kretanje je moja predstava kretanja kao i bilo čega drugoga (deo mojih misli).
Pa valjda ja znam o sebi bolje nego ti. Strogo filozofski ni ovo ne mogu da tvrdim.

...да ли када кажеш "кретање" замишљаш тело које се креће из тачке а, у тачку б.....или не?
Da, zamišljam telo. Evo kao da ga sada ovde vidim. Vitko, gipko i strastveno. I kreće se, uvija, izvija...
Sve je pitanje pojmova, šta ćeš da nazoveš kretanje. Da li je zabluda ili ne, ali meni se diže. Kao što rekoh, sve je pitanje cilja.
Jeebeš li ti nešto?

I u matematici, kad se kaže prava, kriva ili duž (može i površina, šta god) definiše se kao skup bezbroj tačaka. Dakle, filozofsko sagledavanje koje pominješ nije baš toliko revolucionarno.
Misliš da je projektor rezultat Bergsonove filozofije.
Šta je kretanje samo po sebi, nemamo pojma. Ali vidimo odraz.

Ja još o nečemu pišem što ne primećuješ. Gomilu teksta koji sam se mučio da napišem nisi čitao ili nemaš odgovor.
Za praktičnu svrhu kretanje se posmatra linearno. A takvo predstavljanje ima svoju svrhu i u zavisnosti od cilja može dovoljno tačno da opiše sled izvesnog procesa (ne nego će neko da ti crta bezbroj tačaka samo da bi ti bio zadovoljan).

Ono što ljudski mozak poima to je trenutak sadašnjosti (beskonačno mali do imbecilnosti i do praktične neupotrebljivosi) i sećanja. Pa sobzirom da je sadašnjost beskonačno mala, mi praktično poimamo samo prošlost.

Не замишљаш ти оно што се не може замислити, већ замишљаш оно што може, али то што може није кретање...иако га зовеш тако.
Aha, znači to zovem kretanje. Dakle greška je u upotrebi pojmova. Pa o tome govorim. Bez obzira da li si pogodio šta sam mislio, znači da se možda razilazimo u upotrebi pojma. Kada ja izgovaram pojam trebalo bi da ga definišem, ali to važi i za tebe. Ako se ne slažeš sa mojom upotrebom onda mi nađi zamenu za ono što želim da imenujem.

I da, kada se povežu zaključci idealizma, dolazi se do toga da je sve kretanje jer smo mi ti koji dajemo smisao a ja (moja misao i svest o sebi) sam kretanje - proces (inače me ne bi bilo - mojih misli).
Ali, ne vredi. Nisi čitao što sam pisao.
 
Sve što ikada doživimo ili pomislimo, već postoji. Ali...dok to što doživljavamo i pomišljamo, u isto 'vrijeme' (iza zavjese predstave) postoji i ono što nam je nepojmljivo. Ako definišemo 'postojanje' onda ćemo moći razgovarati i o tome kako i koliko dugo i 'u čemu' to što postoji postoji.

Svemir???

1. Svemir je vječan.

Svemir je vječan samo onda kada ga doživljavamo kao proces postAjanja. Dakle, Svemir je vječni proces kreacije ili proces projekcije. Svemir kao proces kreacije, je konstantan ali Svemir kao pojava, je promjenjiv. U Svemiru se pojavljuju iskustva koja se neprestano kreiraju (postaju) ali takođe neprestano i nestaju. Ovaj proces razmjene je neiscrpan jer i sam Izvor Svemira JESTE neiscrpan. Stoga, da bi smo shvatili postAjanje Svemira i njegove granice moramo da znamo njegovu suštinu. Suština svega postajućeg jeste aposlut. Apsolut je informacija (Znanje o Sebi) koja ima SVIJEST o Sebi. U postajanju, ova informacija stiče Svjesnost o Sebi kao postojećem te stoga, kad govorimo o granicama Svemira, možemo jasno da govorimo i o hijerarhiji Svjesnosti. Čovjekova Svjesnost o Svemiru nije dovoljno obuhvatna da bi dosegla iskustvene dimenzije Svemira. Stoga i njegova spoznajna moć neće doseći granice Svemira već svoje. Ali sam Svemir kao iskustvo Sebe, takođe, ima granice. Ove granice se pomijeraju onako kako se Znanja o Sebi manifestuju u iskustva Sebe unutar Svemira. Sam Svemir (po Sebi) je manifestacija svih prisutnih Znanja o Sebi u njemu i ako ga gledamo kao postajuće iskustvo onda ga moramo gledati i u vremenu, dakle u jednom momentu kao vremensku pojavu. Ako bi smo mogli da ga gledamo kao sva postajuća iskustva u jednom momentu (kao SNAP-SHOT svega postajućeg) onda bismo imali i jasno ocrtanu mapu tog momenta (fotografiju jednog Sada). Međutim, ljudskim razumom to nije moguće učiniti te, ako za tranutak izađemo iz vremena (iz razuma) i Svemir posmatramo kao proces...onda će nam Svemir postati BESKONAČAN, bezgraničan.


DA bi smo uopšte mogli zamisliti kako je simultana konačnost i beskonačnost Svemira moguća, moramo se vratiti apsolutu. Aposolut jeste postojanje u svom ne-promjenjivom aspektu. Apsolut stoga, ne može da bude iskrivljen, oblikovan, pokrenut...što znači da ne može da bude niti podložan šteti koja se jedino kretanjem (iskustvom) može načiniti. Apsolut je dakle vječan a samim tim što i njegovo postojanje ne može da bude narušeno IČIM. Dakle, apsolut možemo nazvati onim što nazivamo POSTOJANJE. Međutim, i ovo što kroz kretanje doživljavamo kao Sebe...takođe jeste postojanje ali za razliku od aposluta ono nije vječno. Stoga, ovaj aspekt postojanja možemo nazvati POSTAJANJE. Postajanje se odvija kretanjem individualnih informacija ka drugim individualnim informacijama. Apsolut je nepokretan (nema potrebu za kretanjem). Svoju potrebu za kretanjem (koja je takođe jedno individualno Znanje o Sebi-Želja za iskustvom Sebe u aposlutu-Sebi) aposlut izražava odnosom (koji je opet Jedno Znanje o Sebi u Sebi) koji stvara iluziju kretanja. Sve što se stvara, kao i ono što je nepromjenjivo (informacije iz kojih se 'stvari po Sebi' stvaraju) uistinu, sve postoji u Jednom SADA. Takođe, sve to što je manifestovano, kao i ono što je nemanifestovano u datom momentu, postoji u JEDNOM...u Centru, u Biću KOJE JESTE. Stoga, i početak i kraj Svemira i aposluta JESTE JEDAN ili...NIŠTA, niti početak niti kraj Svemira niti aposluta nisu materijalni Jedan (nisu tačka) već su bestjelesni, bezvremeni, besprostorni Centar u kojemu i kroz kojega se sve što jeste i što postaje doživljava po Sebi.

Kao aposlout koji jeste, tako i Svemir jeste beskonačnost u konačnom (Jednina u Jednom) ili pak sve konačnosti u beskonačnom (Jedni u Jedidni)...Konačnost ili beskonačnost Svemira je u zavisnosti od 'pozicije' (Centra) u koju se Biće KOJE JESMO postavi u odnosu na Sebe-iskustvo kojeg stvara i doživljava .
 
Malo uređenje prethodnog posta:



Sve što ikada doživimo ili pomislimo, već postoji. Ali...dok to što doživljavamo i pomišljamo, u isto 'vrijeme' (iza zavjese predstave) postoji i ono što nam je nepojmljivo. Ako definišemo 'postojanje' onda ćemo moći razgovarati i o tome kako i koliko dugo i 'u čemu' to što postoji postoji.

Svemir???

1. Svemir je vječan.

Svemir je vječan samo onda kada ga doživljavamo kao proces postAjanja. Dakle, Svemir je vječni proces kreacije ili proces projekcije. Svemir kao proces kreacije je konstantan.

2.Svemir kao pojava, je promjenjiv.

U Svemiru se pojavljuju iskustva koja se neprestano kreiraju (postaju) ali takođe neprestano i nestaju.

Ovaj proces razmjene je neiscrpan jer i sam Izvor Svemira JESTE neiscrpan. Stoga, da bi smo shvatili postAjanje Svemira i njegove granice moramo da znamo njegovu suštinu. Suština svega postajućeg jeste aposlut. Apsolut je informacija (Znanje o Sebi) koja ima SVIJEST o Sebi. U postajanju, ova informacija stiče Svjesnost o Sebi kao postojećem te stoga, kad govorimo o granicama Svemira, možemo jasno da govorimo i o hijerarhiji Svjesnosti. Čovjekova Svjesnost o Svemiru nije dovoljno obuhvatna da bi dosegla iskustvene dimenzije Svemira. Stoga i njegova spoznajna moć neće doseći granice Svemira već svoje. Ali sam Svemir kao iskustvo Sebe, takođe, ima granice. Ove granice se pomijeraju onako kako se Znanja o Sebi manifestuju u iskustva Sebe unutar Svemira. Sam Svemir (po Sebi) je manifestacija svih prisutnih Znanja o Sebi u njemu i ako ga gledamo kao postajuće iskustvo onda ga moramo gledati i u vremenu, dakle u jednom momentu kao vremensku pojavu. Ako bi smo mogli da ga gledamo kao sva postajuća iskustva u jednom momentu (kao SNAP-SHOT svega postajućeg) onda bismo imali i jasno ocrtanu mapu tog momenta (fotografiju jednog Sada). Međutim, ljudskim razumom to nije moguće učiniti te, ako za tranutak izađemo iz vremena (iz razuma) i Svemir posmatramo kao proces...onda će nam Svemir postati BESKONAČAN, bezgraničan.


DA bi smo uopšte mogli zamisliti kako je simultana konačnost i beskonačnost Svemira moguća, moramo se vratiti apsolutu. Aposolut jeste postojanje u svom ne-promjenjivom aspektu. Apsolut stoga, ne može da bude iskrivljen, oblikovan, pokrenut...što znači da ne može da bude niti podložan šteti koja se jedino kretanjem (iskustvom) može načiniti. Apsolut je dakle vječan a samim tim što i njegovo postojanje ne može da bude narušeno IČIM. Dakle, apsolut možemo nazvati onim što nazivamo POSTOJANJE. Međutim, i ovo što kroz kretanje doživljavamo kao Sebe...takođe jeste postojanje ali za razliku od aposluta ono nije vječno. Stoga, ovaj aspekt postojanja možemo nazvati POSTAJANJE. Postajanje se odvija kretanjem individualnih informacija ka drugim individualnim informacijama. Apsolut je nepokretan (nema potrebu za kretanjem). Svoju potrebu za kretanjem (koja je takođe jedno individualno Znanje o Sebi-Želja za iskustvom Sebe u aposlutu-Sebi) aposlut izražava odnosom (koji je opet Jedno Znanje o Sebi u Sebi) koji stvara iluziju kretanja. Sve što se stvara, kao i ono što je nepromjenjivo (informacije iz kojih se 'stvari po Sebi' stvaraju) uistinu, sve postoji u Jednom SADA. Takođe, sve to što je manifestovano, kao i ono što je nemanifestovano u datom momentu, postoji u JEDNOM...u Centru, u Biću KOJE JESTE. Stoga, i početak i kraj Svemira i aposluta JESTE JEDAN ili...NIŠTA, niti početak niti kraj Svemira niti aposluta nisu materijalni Jedan (nisu tačka) već su bestjelesni, bezvremeni, besprostorni Centar u kojemu i kroz kojega se sve što jeste i što postaje doživljava po Sebi.

Kao aposlout koji jeste, tako i Svemir jeste beskonačnost u konačnom (Jednina u Jednom) ili pak sve konačnosti u beskonačnom (Jedni u Jedidni)...Konačnost ili beskonačnost Svemira je u zavisnosti od 'pozicije' (Centra) u koju se Biće KOJE JESMO postavi u odnosu na Sebe-iskustvo kojeg stvara i doživljava .
 
Stekao sam jedan sasvim neverovatan utisak na ovom PDF-kao krivudavu liniju oko čijih strana učesnici ispisuju redove svojih postova...Linija krivuda i ugiba se kako se oko nje formiraju postovi,negde se od težine povečeg i potežeg posta savije prema nekom centru gravitacije(o kojoj ni reč ovde!),negde bi da prhne uvis kao puna helijuma ili jedva primečena ostane kraj bankine...Do krajnje granice jedva umišljene SVEMIRA,gurajući je još malo dalje...I NIKAKVOG RESPEKTA ILI DIVLJENJA ILI SREĆE što smo se zadesili u ovom postojanju,čak i u tom svemiru makar i umišljenom,več samo NABUSITOST I GLUPI PONOS BAKTERIJE NA ZRNU PESKA Majami biča ili Vajkikija zbog moći pogleda na drugo zrno peska pored i svoje ZAOKRUŽENE MISLI O TOM.
ODBIJAM da bacam pogled na tanjire levo i desno,ustajem od tog stola,idem do prozora i izlazim kroz njega!I LETIM KA SVEMU!!! I baš me briga ako neko kaže "Vidi lujku!"-OSLOBOĐEN od budaleština STRAHOVANJA čak i ako se sunovratim- ne marim TOLIKO NEMERLJIVO SLOBODA VREDI...
 
Navedi mi neki APSURD o kome govoriš?

Linija koju pominješ zove se putanja (apstrakcija) i ona predstavlja put a ne kretanje.
A kako bi ti predstavio ili opisao putanju?
Ako ne postoji materija ne postoji ni objekat pa ni putanja, ali ni kretanje jer nema šta da se kreće.

Болдовано је апсурд и на то ти све време указујем а ти се држиш тог апсурда као пијан плота.

У свом сазнању, самим тим и у свом мишљењу, можеш имати посла само са непокретним опажајима у простору, са објектима. Сазнајем нешто, значи сазнајем неки објекат ...а тај објекат је у простору..НЕПОКРЕТАН у садашњем тренутку времена. НИКАДА нико није опазао кретање, самим тим ни сазнао,...самим тим ни мислио. Кретање није нешто што се сазнаје..нити опажа... оно је интуиција.

Ако ти сада кажеш као што кажеш, да не може бити кретања без тела које се креће то је апсурд изнико из заблуде, још једне од многоборојинх заблуда мишљења ткз. "здравог разума", које је филозофија успела да разоткрије као такве.
Али да покушам да ти то објасним.

КАДА КАЖЕШ "Ово тело, овај аутомобил рецимо, креће се из тачке а у тачку б и то зовем "кретање". Тиме си показао на нешто што се не креће, тј. на непокртни садашњи опажај у простору и на сећање претходних положаја које си поређао у имагинацији поред тог садашњег опажаја. Тај скуп слика аутомобила поређених једна до друге, која је у целини непокретна слика у простору тј. на твом менталном платну ..састављена из садашњег опажаја и слика сећања на претодне опажаје, зовеш "кретање". Капираш? Нема ту ни К од кретања. То је линија. То је простор. Кретање је нешто сасвим друго , интуиција и да .....Она не захтева никакво ТЕЛО КОЈЕ СЕ КРЕЋЕ! Кретање је својеврсна егзистенција сама за себе,ИНТУИЦИЈА, а тела су слике у свести узете са исте.

Ево ти Бергсонов цитат који ти можда може појаснити ово о чему говорим:

Istina je da mi brojimo uzastopne trenutke trajanja i da nam se vreme, po svojim odnosima s brojem, pokazuje najpre kao merljiva veličina, sasvim analogna prostoru. Ali, ovde treba napraviti važnu distinkciju. Kažem, na primer, da je protekao minut, a pod tim mislim da je klatno, otkucavajući sekunde, izvelo šezdeset oscilacija.Ako svih tih šezdeset oscillacija sebi predočim odjednom i jednom jedinom apercepcijom duha ja po hipotezi isključujem ideju o uzastopnosti, mislim ne na šezdeset otkucaja koji se smenjuju,već na šezdeset tacaka jedne čvrste linije od kojih svaka takoreci simbolizuje jednu oscilaciju klatna.

Ako, pak, želim da sebi tih šezdeset oscilacija predočim uzastopno, a ništa ne menjanjući u načinu njihova stvaranja u prostoru moraću da mislim na svaku oscilaciju isključujući sećanje na prethodnu, jer prostor o njoj ne čuva nikakav trag ,međutim, baš zbog toga ja cu sebe osuditi da neprestano ostanem u sadašnjosti i odreći ću se toga da mislim uzastopnost ili trajanje. Ako, napokon, zadržim, spojeno sa slikom sadašnje oscilacije, sećanje na oscilaciju koja joj je prethodila, desiće se jedno od dvoga:
1)ili ću dve slike staviti jednu do druge, pa ćemo se tako vratiti na našu prvu hipotezu ili ću
2) Ili cu ih primetiti jednu u drugoj, kako se prožimaju i među sobom organizuju kao note neke melodije, obrazujući ono što cemo nazvati nejasnom ili kvalitativnom množinom, a što nema nikakve sličnosti sa brojem:

Tako ću dobiti sliku čistog trajanja, ali ću se, takođe, potpuno osloboditi ideje o homogenoj sredini ili o merljivom kvantitetu. Citat Bergson iz dela Trajanje i sloboda volje
 
Poslednja izmena:
Stekao sam jedan sasvim neverovatan utisak na ovom PDF-kao krivudavu liniju oko čijih strana učesnici ispisuju redove svojih postova...Linija krivuda i ugiba se kako se oko nje formiraju postovi,negde se od težine povečeg i potežeg posta savije prema nekom centru gravitacije(o kojoj ni reč ovde!),negde bi da prhne uvis kao puna helijuma ili jedva primečena ostane kraj bankine...Do krajnje granice jedva umišljene SVEMIRA,gurajući je još malo dalje...I NIKAKVOG RESPEKTA ILI DIVLJENJA ILI SREĆE što smo se zadesili u ovom postojanju,čak i u tom svemiru makar i umišljenom,več samo NABUSITOST I GLUPI PONOS BAKTERIJE NA ZRNU PESKA Majami biča ili Vajkikija zbog moći pogleda na drugo zrno peska pored i svoje ZAOKRUŽENE MISLI O TOM.
ODBIJAM da bacam pogled na tanjire levo i desno,ustajem od tog stola,idem do prozora i izlazim kroz njega!I LETIM KA SVEMU!!! I baš me briga ako neko kaže "Vidi lujku!"-OSLOBOĐEN od budaleština STRAHOVANJA čak i ako se sunovratim- ne marim TOLIKO NEMERLJIVO SLOBODA VREDI...

ako se kretanje neke planete(zemlje) u orbiti uspori makar i samo malo strelovitom bi se brzinom sunovratio u sunce,umesto da se jednostavno pomakne u nesto manju orbitu,jer se obrnuta kubna sila snazno ojacava prema sredistu,obrnuto tome da se kretanje planeta u orbiti blago ubrza,uskoro bi spiralno izletio u tamu.samo obrnuti kvadratni zakon gravitacije omogucuje postojanje stabilnih planetarnih orbita.isto VAZI i za PUTANJE ELEKTRONA.da gravitacija i elektromagnetna sila slede neki drugi zakon,a ne obrnuti kvadratni zakon,ne bi postojali stabilni atomi.

jedina smisao kojoj covek moze da tezi je da spozna duh(svakolike materije),i jedino tako se moze prevazici problem razumevanja gravitacije i kvantne dualnosti.
 
У свом сазнању, самим тим и у свом мишљењу, можеш имати посла само са непокретним опажајима у простору, са објектима. Сазнајем нешто, значи сазнајем неки објекат ...а тај објекат је у простору..НЕПОКРЕТАН у садашњем тренутку времена. НИКАДА нико није опазао кретање, самим тим ни сазнао,...самим тим ни мислио. Кретање није нешто што се сазнаје..нити опажа... оно је интуиција.
Vrlo dobro, odlično... Slažem se. Nije sporno.

КАДА КАЖЕШ "Ово тело, овај аутомобил рецимо, креће се из тачке а у тачку б и то зовем "кретање". Тиме си показао на нешто што се не креће, тј. на непокртни садашњи опажај у простору и на сећање претходних положаја које си поређао у имагинацији поред тог садашњег опажаја. Тај скуп слика аутомобила поређених једна до друге, која је у целини непокретна слика у простору тј. на твом менталном платну ..састављена из садашњег опажаја и слика сећања на претодне опажаје, зовеш "кретање". Капираш? Нема ту ни К од кретања. То је линија. То је простор. Кретање је нешто сасвим друго , интуиција и да .....Она не захтева никакво ТЕЛО КОЈЕ СЕ КРЕЋЕ! Кретање је својеврсна егзистенција сама за себе,ИНТУИЦИЈА, а тела су слике у свести узете са исте.
Ni ovo nije sporno. Napisah ja već odgovor jutros ali nestade struje i... Pominjao sam krvavu im majku. Pobiću govnaaaa.
A kada sam ja ovo osporavao i tvrdio suprotno. Citiraj.

Ако ти сада кажеш као што кажеш, да не може бити кретања без тела које се креће то је апсурд изнико из заблуде, још једне од многоборојинх заблуда мишљења ткз. "здравог разума", које је филозофија успела да разоткрије као такве.
Али да покушам да ти то објасним.
Jaoj, moram ponovo a mrzi me.
Ovo je tačka razlaza i to pojmovna. Daću sebi za pravo da kažem da filozofiji nije uloga da ukida pojmove već da ih objasni. Pojam "kretanje" se upotrebljava od kad je sveta i veka. I taj pojam se upravo odnosi na to o čemu i govoriš.
Kada sanjamo svaki objekat je proizvod naših misli koji imenujemo i to je tada za nas stvarnost i prihvatamo uočene zakonitosti sna (adaptiramo se).
Ovo stanje koje mi nazivamo svesno je takođe kao san i mi imenujemo prizvode naših misli.
I ako bi se buđenjem iz ovog stanja probudili u nekom drugom svetu i taj svet bi bio proizvod naših misli.
Ono što uočavamo je da naše misli imaju strukturu, imaju izvor, procesi se odvijaju. Taj izvor je materija (elementi). Za slike koje vidim (moje misli) ne mogu reći da su "ništa". One su neka struktura (misaona). Da bi se nešto struktuiralo i da bi se odvijali procesi mora da postoje elementi (šta god da su) i to je materija. Sve što ne spada pod "ništa" je nešto a to je materija zajedno sa procesima (kao nešto neodvojivo). Ja i ne zovem materija ono što vidim jer ja vidim svoje misli. Ali znam da materija mora da postoji (šta god ona bila) kao uslov.
Treba li pojam materija da bude ukinut?
Da li sam sada napisao ono što sam hteo i prvobitno napisao nemam pojma. Ali mislim da sam bio jasan.
 
Ne.On je beskonacan,ali nesto nalik krugu,dok je ustvrai samo jedna tacka koja se prozima van sebe i u sebe nemicuci se opet iz te jedne tacke ostvaruje sve ono dokle nase iskustvo moze dosegnuti i tu nema ni pocetka ni kraja.Samo Umna granica koju mi ljudi stvaramo,jer granice postoje ipak samo u nasim "glavama".
Svemir-Bog je Ljubav i sve potice iz Ljubavi , pogresne interpretacije u nasim "glavama" koje pretvaramo prvo u strahove a zatim i ostala osecanja...Iskustvo to je ono sto sticemo na ovom mestu gde se nalazimo.Gde smo? Ko smo ? I zasto smo tu gde jesmo? -Iskustvo,Potraga.Spasenje-Ko trazi taj moze i naci.
Tako mora biti i sve je dualno.Da nema mraka ne bi bilo ni svetlosti.A tamo gde je jedino svetlost ime joj to nije i rec nikakva nije bitna , ni misao,vec ono blago sto nosimo u sebi.
Nije blago ni srebro ni zlato ,nit je blago sto je srcu drago,vec je blago tamo gde je srce-Dusa je nase najvece blago.
Bez duse si niko,
Bez duse si nista
kupujes
prodajes
oduzimas i
dodajes.

 
Preliminarni rezultati stižu iz labosa CERN...Malo strpljenja...
Ali več sad se nazire da ni idealisti,a ni (recimo dosadašnji moji)pozitivisti nisu uvideli jednostavne iznenađujuće "stvari"...
Uskoro,za par meseci će biti sve obelodanjeno...
 

Back
Top