Ima li smisla živeti, ako ćemo umreti?

Знатижељни мислиоче о овоме ти говорим. Погледај ове одгворе. Њихов духовни склоп је очито еонима далеко од спознања најосновније чињенице тј идеалности Локових секундарних квалитета.

"Ватра је врела. Топлота је у ватри!"

Шта рећи на то?

И још очекујеш да такви разумеју Барклијеву корелативност

Ма како то звучало. Они попут нас који имају филозофски разбор очито имају нешто што велика већина других људи немају.

Opet bez odgovora :da li komuniciramo ili ne!:deda:
 
Opet bez odgovora :da li komuniciramo ili ne!:deda:

Хајде ti и она материјалиста Флај, која изнесе своје материајалистичке апсурде и побегне, одговорите да ли је тополота у ватри, да ли је боја на тој ватри, као и мирис дима у том диму?
 
Ajde drugacije da se postavi pitanje i odgovor ce se sam po sebi nametnuti... Da li je smisao ili svrha uopste NUZNA za postanak zivota???? A sta ako nije??? Svrha podrazumeva akciju koja mora imati svog nosioca. Taj nosioc zeli da postigne neki cilj. Ko je nosilac sto proizvodi ljudski zivot? Da li postoji? Svrha moze postojati samo pod uslovom da je covekovo postojanje planirano od neke trece strane. Za to nema dokaza. Teorije, nagađanja do u besvest – toga ima na bacanje. Vecina i jest za bacanje…Sta je od toga znacemo ili necemo nikada saznati tek nakon smrti... Sa druge strane dok zivimo postoji svrha jer ona ima svog nosioca a to je covek a on ce svoj smisao naci u nekom sopstvenom cilju i on je individualan... /
 
Zaista nemaš nikakvu korist od toga ukoliko ne shvataš sve što prethodi tom zaključku. A šta je to što prethodi? To je čitavo postojanje, procesi postrajanja, i znanja o tom postojanju i procesima postajanja, dakle znanja o osnovi i principima po kojima se realnost stvara. A kada 'čovjek' shvati da je čitav vidljivi svijet uistinu 'njegova predstava' onda počne da traži odgovore na pitanja o postanku predstave u Sebi a ne u predstavi koju gleda. Postojanje same predstave omogućava nešto sasvim drugo, te da bi smo izmijenili predstavu moramo prodrijeti u srž tog 'drugog' (koje je uistinu 'prvo'). Tada nam ova rečenica "ne ovaj monitor nije realan on je samo predstava u mojoj svesti" neće služiti kao 'prazna slama' već će to biti potsjetnik biću da se vrati na istinski uzrok postojanja te predstave, na ono što joj prethodi. Vraćanjem na Znanje o strukturi postajuće realnosti, dajemo Sebi mogućnost da izmijenimo, ispravimo ono što smo tokom projekcije u NE-Znanju stvorili, iskrivili.



Svrha svakog znanja je da ideju, a tako i 'nadu' pretvori u ostvarivu realnost. Tako, i znanje o principima i osnovi postojanja dakako služi (koristi) isparavljanju takvog stava koji ti trenutno imaš o svom učešću na ovoj diskusiji, u ovoj realnosti uopšte.
Zlo i patnja su tvoj ne-svjesni Izbor. Da bi to shvatio moraš da osvijetliš NE-svjesno što će ti pomoći da ZNAŠ kako se stvara realnost 'u kojoj je monitor samo predstava koju sam sebi projektuješ'. Zlo i patnja, isto kao i taj 'monitor' postoje jedino u tvom razumu, u tvojoj predstavi. I sve dotle dok istinski ne upoznaš Sebe, dakle dok ne shvatiš sve aspekte bića-koje-jesi, nećeš shvatiti kako se ova predstava stvara za tebe, te zbog toga ni ti,-čovjek nećeš dočekati taj dan kojemu se nadaš. Mlaćenjem prazne slame ne dobijaš ništa, zaista, zato ti predlažem da staneš za trenutak, da prekontrolišeš da li je slama koju mlatiš zaista prazna, pa ako jeste ostavi se ćorava posla.. idi na pecanje.

Ne mlati praznu slamu onaj za kojeg ti misliš da je mlati... Onaj koji mlati praznu slamu jesi ti, ti koji se upuštaš u nešto što za tebe u ovom trenu nema nikakvog smisla.


Kako mogu to da ucinim? Pa nikako. Ako bude bice a ne bude nece biti ...nema sta da se kaze. Ne postoji objektivni postupak kom mogu da se podrvrgnem i "da se upoznam". Cak i kad bi postojao nemam slobodnu volju kojom bih mogao da se usmerim u tom pravcu a kamoli da uspem u tome.
 
Ajde drugacije da se postavi pitanje i odgovor ce se sam po sebi nametnuti... Da li je smisao ili svrha uopste NUZNA za postanak zivota???? A sta ako nije??? Svrha podrazumeva akciju koja mora imati svog nosioca. Taj nosioc zeli da postigne neki cilj. Ko je nosilac sto proizvodi ljudski zivot? Da li postoji? Svrha moze postojati samo pod uslovom da je covekovo postojanje planirano od neke trece strane. Za to nema dokaza. Teorije, nagađanja do u besvest – toga ima na bacanje. Vecina i jest za bacanje…Sta je od toga znacemo ili necemo nikada saznati tek nakon smrti... Sa druge strane dok zivimo postoji svrha jer ona ima svog nosioca a to je covek a on ce svoj smisao naci u nekom sopstvenom cilju i on je individualan... /

Апсолутну нужност ,где не налазимо икакву сврху, имамо само у геометрији и артиметици и логици тј. тамо где до сазнања долазимо априори, без потребе за било каквим спољњим искуством. Ту је нужност или одсуство сврхе апсолутно.

Међутим, чим наиђемо на неки суд који у себи има емпиријски , спољни елемент, самим тим аподиктичка, неоспорна нужност нестаје. а спољашњем искуству показује се НЕПОЗНАТО X. Које представља управо вољу а самим тим сврху.

Зашто рецимо магнет привлачи предмете а не одбија их? Зашто билијарска кугла помера другу куглу а не одбија се од ње, или зашто гравитација привлачи а не одбија и слично. Ти одговори за спољњу анализу бивају поптуно непознати.

Исто тако, зашто човека привлачи храна?
Зато да би живео... рећи ћеш.
Зашто човек жели да живи?
ДА БИ уживао! (најабаналнији одгoвор)
Зашто жели да ужива?

Е ту више нема одговора, и никакво посматрање његових спољних активности неће ти одговор дати.

Али, ако баталимо споља и осврнемо се ка унутра, реч ВОЉА одједном даће нам објашњење његових поступака.
Тако да све што је у опажању познато, јесте појава, јесте нужно, све што је у опажању непознато јесте воља...која самим тим са собом носи сврху.

Итекако има сврхе у свету око нас као што видиш.

Али у данашњем времену када је материјализам издигнут на пиједестал и наметнут људима, већина њих размишља само о механичком узроку или питању "одакле и како", несвесни да ту паралелно постоји и због чега. Шта је циљ тога?
Сврисходни узрок се тако занемарује у овом времену а питање је зашто? Зато што он указује на вољу. А воља није у области научног метода. У области емпиријског. Воља је у области интуиције. Зато се то питање сврсисходности занемарује и обраћа се пажња само на ефицијентни узрок, док се коначни потискује.
 
Хајде ti и она материјалиста Флај, која изнесе своје материајалистичке апсурде и побегне, одговорите да ли је тополота у ватри, да ли је боја на тој ватри, као и мирис дима у том диму?
Smaraš s tim prepotopskim Lokovim "otkrićem"...
Evo ti nešto pametno da se malo edukuješ:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sučelje_mozak-računalo

Bilo bi interesantno izmeriti bioimpulse kad te zaboli zub,a ono kao sad
praznici i nigde nijedan zubar ne radi i čak ni apoteke dežurne ni od korova,
a ponestalo anelgetika u kućnoj apoteci...:sad2::whistling::dash:
To bi bila "samo" tvoja predstava,ali horor...
 
Smaraš s tim prepotopskim Lokovim "otkrićem"...

To "смараш" је сувишно јер нико овде није дошао да некога забавља. Ако ти је нешто сморно то је твој проблем не и мој.

А што се тиче Локових секундарних квалитета то можемо назвати у метафори "препотопско" како ти кажеш. Али је за већину људи ,укључујући и тебе, то нешто што тек требате увидети и појмити. Ново да новије не може бити!

Evo ti nešto pametno da se malo edukuješ:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Sučelje_mozak-računalo

Bilo bi interesantno izmeriti bioimpulse kad te zaboli zub,a ono kao sad
praznici i nigde nijedan zubar ne radi i čak ni apoteke dežurne ni od korova,
a ponestalo anelgetika u kućnoj apoteci...:sad2::whistling::dash:
To bi bila "samo" tvoja predstava,ali horor...

Биоимпулси, мозак, зуб, апотека, коров. све појам до појма који означава опажаје, који су, гле чуда, састављени из оних осећаја боје, мириса, укуса и ни из чега другог.

Као такви, ти опажаји не могу објашавати осећаје јер је сама суштина тих опажаја осећај.

Ово ти може показати потпуно погрешан пут којим ти крећеш и размишљаш о Локовим секундарним квалитетима као и идеалности појавног света уопште.
 
Opet bez odgovora :da li komuniciramo ili ne!:deda:

Komunikacija je očita. Još samo treba da znaš ko to ili šta to komunicira sa kim ili sa čim???

U ovom univerzumu svi i sve smo povezani jednim UMOM. Ali ni to nije jedina istina. Istovremeno, svi sve u ovom univerzumu jesmo dio tog UMA. Dakle, nešto što sadrži sve (svako Ja) u Sebi takođe, simultano služi kao veza svim tim sadržanim Ja. Šta se s tim ostvaruje? Ostvaruje se jedno cjelovito iskustvo zvano univerzum, a njegova manifestacija je moguća jedino kroz razmjenu Znanja-o-Sebi svakog od ovih prisutnih Ja u njemu. Svako sadržano Ja postaje jedan Subjekat kao i objekat svim drugim Subjektima. Komunikacija je očita a i smisao komunikacije je očit; spoznaja kroz bekonačnost indirektnih odnosa, dakle putem Uma. Um je dakle sadržilac ali i sadržano. Sadržan je u svakom jednom individualnom odnosu, dakle uvijek je prisutan uz svako Ja, te tako nastaje projekcija jedinke unutar univerzuma. A pošto biće-koje-jesmo ima moć da se centrira u svakom od tih individualnih Ja simultano, ono je uistinu u poziciji svakog Subjekta s kojim se poistovjećuje ali i u samom Umu, te kao takvo ONO komunicira samo sa Sobom kroz UM, uzimajući ga kao osnovu svakom razumu. I kada se to biće-koje-jesmo uzdigne na nivo UMA jedino tada UMOM (ne razumom) ono ZNA Znanje-o-Sebi-apsolutu; ZNA da je ono apsolut i da je apsolutno prisutno u SVEMU.

(Kada kažem da biće ZNA, s tim uistinu kažem da ono biva to Znanje.)
 
Komunikacija je očita. Još samo treba da znaš ko to ili šta to komunicira sa kim ili sa čim???

U ovom univerzumu svi i sve smo povezani jednim UMOM. Ali ni to nije jedina istina. Istovremeno, svi sve u ovom univerzumu jesmo dio tog UMA. Dakle, nešto što sadrži sve (svako Ja) u Sebi takođe, simultano služi kao veza svim tim sadržanim Ja. Šta se s tim ostvaruje? Ostvaruje se jedno cjelovito iskustvo zvano univerzum, a njegova manifestacija je moguća jedino kroz razmjenu Znanja-o-Sebi svakog od ovih prisutnih Ja u njemu. Svako sadržano Ja postaje jedan Subjekat kao i objekat svim drugim Subjektima. Komunikacija je očita a i smisao komunikacije je očit; spoznaja kroz bekonačnost indirektnih odnosa, dakle putem Uma. Um je dakle sadržilac ali i sadržano. Sadržan je u svakom jednom individualnom odnosu, dakle uvijek je prisutan uz svako Ja, te tako nastaje projekcija jedinke unutar univerzuma. A pošto biće-koje-jesmo ima moć da se centrira u svakom od tih individualnih Ja simultano, ono je uistinu u poziciji svakog Subjekta s kojim se poistovjećuje ali i u samom Umu, te kao takvo ONO komunicira samo sa Sobom kroz UM, uzimajući ga kao osnovu svakom razumu. I kada se to biće-koje-jesmo uzdigne na nivo UMA jedino tada UMOM (ne razumom) ono ZNA Znanje-o-Sebi-apsolutu; ZNA da je ono apsolut i da je apsolutno prisutno u SVEMU.

(Kada kažem da biće ZNA, s tim uistinu kažem da ono biva to Znanje.)


Ти би требао да мало спустиш свој ЕГО са висина на које си га уздигао и да узмеш филозофска дела у руке и ту збрку празних појмова којима витлаш доведеш у ред.

Тиме ћеш својој интуицији, ако је поседујеш јер ја то из твојих одговора не могу да видим, дати атрибут знања а што нам је филозофија омогућила.
 
Ти би требао да мало спустиш свој ЕГО са висина на које си га уздигао и да узмеш филозофска дела у руке и ту збрку празних појмова којима витлаш доведеш у ред.

Тиме ћеш својој интуицији, ако је поседујеш јер ја то из твојих одговора не могу да видим, дати атрибут знања а што нам је филозофија омогућила.


Kakvo znanje? Koje znanje ce steci kada prouci tomove i tomove filozofskih dela? Znanje koje mu omucava da presipa iz supljeg u prazno pa da prica kako ne postoji nikakav svet tamo spolja vec je sve predstava u njegovoj svesti? Ja zatvorim oci i svi predmeti nestaju. Otvorim oci i eto njih opet. To je uvid koji vodi spasenju??
 
Univerzum je toliko veliki da sve da si najbitnije covek u istoriji covecantsva to je nista.

Ja zaista ne vidim nikakav smisao svemu tome i ubija me

Razmisli о овим Шопенхауровим речима па те неће толико убијати:

http://forum.krstarica.com/entry.php/6399-Šopenhauer-kao-vaspitač

Јер величина универузма не укида чињеницу да он једино постоји у свести човека као његова представа
 
Znam. Ali i to nije dokazivo, a i da jeste, šta ja imam od toga ?

Не само да је доказано. Него се ради о аподиктичком, апсолутном доказу. О једноставном констатовању наједноставније чињенице: Јер:

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

А шта имаш од тога? Боље се запитај шта немаш? Јер ниједно знање на земљи не може се мерити са тиме и оним што човеку пружа отварајући му сасвим другачији поглед на живот и свет .
 
Razmisli о овим Шопенхауровим речима па те неће толико убијати:

http://forum.krstarica.com/entry.php/6399-Šopenhauer-kao-vaspitač

Јер величина универузма не укида чињеницу да он једино постоји у свести човека као његова представа

Ti očigledno nisi imao priliku, kao niti Sopehauer (sudeći po tvojim objašnjenjima), da izađete dalje iz Svjesnosti čovjeka.

Biće je ono koje je sveprisutno, tako da ono po želji može da mijenja svoju pažnju i svoj Centar usmjerava (Voljom) na bilo koji aspekt postojanja (SEBE). 'Čovjek' je samo jedan dio tog postojanja (bića) ali dakako, 'čovjekova' predstava 'Svijeta' je ograničena širinom svjesnosnog kruga bića koje u ovom domenu postojanja Sebe doživljava 'čovjekom'. Tako i 'čovjekova predstava 'veličine' univerzuma nema nikakve veze sa stvarnošću. Univerzum ne možeš zamisliti. Da bi shvatio grandioznost univerzuma moraš da se vineš u sam univerzalni UM. Tada ti sve biva jasno, kristalno jasno, jer tada ga doživljavaš kao neposredno Znanje-o-Sebi, u SEBI. TI se ozimane baviš posrednim znanjima. Posredno ih spoznaješ kroz filozofiju. Posredna znanja zahtijevaju VJERU. Ti se baviš vjerovanjem (slijepim), stoga, kao i vjernik koji se bavi religijskom mišlju i ti braniš tvrđavu koju si kao sledbenik vjere izgradio tokom sticanja tih znanja (saznanja). Toga, kao i svaki vjernik, nisi svjestan.
 
Znam. Ali i to nije dokazivo, a i da jeste, šta ja imam od toga ?

Zaista ni ja ne vidim sta imam od toga. Kako vreme prolazi i znam vise osecam se sve gore i gore. Dok sam ziveo prosto i bez suvisnog zamlacivanja bilo je daleko lakse. Ovako nemam nikakve iluzije da ce me neko znanje spasiti ili tako nesto vec samo okupiram sebi paznju i ubijam dan za danom...
 
"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Ovo je, ustvari,ona Berklijeva najregresivnija tvrdnja koja je ujedno i osnova njegovog učenja!
Međutim,irelevantnost te tvrdnje pokazuje koliko je bezvredna!
Naime:sasvim je svejedno da li mislimo da je svet naša predstava sveta u našim mislima (umu) ili
refleksija i neurotransmiterska slika u neuronima odgovarajuća senzacijama koje percipiramo
iz realnog sveta (jednostavno:zapažanje realnog sveta)...I to irelevantno u svakom pogledu
osim u psihološkom:introvertni stav idealiste ga vodi u depresiju,a refleksivca u apsurd ukoliko
nije u stanju da se nosi sa stvarnošću...:whistling:
Tako da -nije šija nego vrat...
 
Ti očigledno nisi imao priliku, kao niti Sopehauer (sudeći po tvojim objašnjenjima), da izađete dalje iz Svjesnosti čovjeka.

Biće je ono koje je sveprisutno, tako da ono po želji može da mijenja svoju pažnju i svoj Centar usmjerava (Voljom) na bilo koji aspekt postojanja (SEBE). 'Čovjek' je samo jedan dio tog postojanja (bića) ali dakako, 'čovjekova' predstava 'Svijeta' je ograničena širinom svjesnosnog kruga bića koje u ovom domenu postojanja Sebe doživljava 'čovjekom'. Tako i 'čovjekova predstava 'veličine' univerzuma nema nikakve veze sa stvarnošću. Univerzum ne možeš zamisliti. Da bi shvatio grandioznost univerzuma moraš da se vineš u sam univerzalni UM. Tada ti sve biva jasno, kristalno jasno, jer tada ga doživljavaš kao neposredno Znanje-o-Sebi, u SEBI.

Нема ту никакве "грандиозности универзума" јер изван свесности човека нема простора самим тим ни опростореног времена. тако да нема ту ничега што бисмо звали "универзум" нити ичега што бисмо звали "грандиозно".

Једини атрубут који бисмо могли доделити томе јесте онај Исусов када су га питали шта је истина? Одговор је био ћутање, јер је то једини исправни опис трансцендентног.

Сада, управо та твоја употреба гомиле описа и речи уноси сумњу да и поред свог тог твог наводног мистицизма заправо си ти и даље у сировом реализму.

Јер да си стварно додирнуо трансцендентно или наслутио оно што је Бергсон звао трајање и квалитативна множина, Шопенхауер воља, а што једино имамо од ствари по себи ....као бледи одраз исте, не би то толико описивао. Не би показивао прстом не ТО. Јер би знао да је ТО трансцендентно.Капираш?
Ти још увек изгледа не знаш да је то трансцедентно што уноси сумњу да си икада дошао у додир са тиме.

Ћутање је једини одговор који мистик може да употреби и да буде поштен при томе. Оно јесте да то ћутање не може обезбедити нове ролексе и Ролс Ројсеве новостасалим гуруима жељних славе и пара . Али тако је како је.
 
Poslednja izmena:
Leševi budu sasvim ok...
Prvo dobro izdinstaš luk,dodaš iseckane šargarepe,celera peršuna i onda eleve
da malo zažuti,pa onda meso nato da propržiš malo pa onda nešto vode i krčkaš,krčkaš
i na kraju dodaš bag začin ili sličan i služiš na dači...
Leš otšo 6 stopa dole odavno...Bio ok...:zelenko3:
 
Нема ту никакве "грандиозности универзума" јер изван свесности човека нема простора самим тим ни опростореног времена. тако да нема ту ничега што бисмо звали "универзум" нити ичега што бисмо звали "грандиозно".

Једини атрубут који бисмо могли доделити томе јесте онај Исусов када су га питали шта је истина? Одговор је био ћутање, јер је то једини исправни опис трансцендентног.

Сада, управо та твоја употреба гомиле описа и речи уноси сумњу да и поред свог тог твог наводног мистицизма заправо си ти и даље у сировом реализму.

Јер да си стварно додирнуо трансцендентно или наслутио оно што је Бергсон звао трајање и квалитативна множина, Шопенхауер воља, а што једино имамо од ствари по себи ....као бледи одраз исте, не би то толико описивао. Не би показивао прстом не ТО. Јер би знао да је ТО трансцендентно.Капираш?
Ти још увек изгледа не знаш да је то трансцедентно што уноси сумњу да си икада дошао у додир са тиме.

Ћутање је једини одговор који мистик може да употреби и да буде поштен при томе. Оно јесте да то ћутање не може обезбедити нове ролексе и Ролс Ројсеве новостасалим гуруима жељних славе и пара . Али тако је како је.

Čemu tolika srdnja? :)

I... pokušaj da ne stavljaš riječi u moja usta, jer na taj način ćeš imati i uvid u ono što ja pokušavam opisati, radije nego li što zadovoljavaš svoje već učvršćene norme shvatanja. Prosto je čudno da se toliko upinješ oko riječi... i pokušavaš da opovrgneš njihovo korišćenje, a u istom tom trenu riječima mi se obraćaš? Zar ne vidiš APSURD? Riječi služe komunikaciji, služe opisu 'nečega', da upute NA, da ukažu NA, da nas zagolicaju kako bi potražili put KA tome 'nečemu', bilo da je to 'nešto' vidljivo razumom ili Duhom. Shvataš? Ja nikada nisam rekao da je UM vidljiv razumom i čulima, a specijalno to apsolut nije. Ali dakako da sam rekao i stojim iza toga da su i UM i apsolut vidljivi Duhom. Ti koristiš riječ transcendentno a uistinu iza te riječi u tvojoj Svjesnosti je magla, mrak. Gdje počinje sfera magle u tvojoj Svjesnosti ja vidim kristalno jasnu 'Svjetlost', Svjetlost Duha, koja je neuporedivo mnogo puta jasnija od Svjetlosti Uma. Zato, ja mogu da koristim riječ trancendentno jer ZNAM šta je to što transendira i NA to 'nešto-transcendentno' pokušavam da ukažem pričom, riiječju. Jasno je i vrapcima da na to ne mogu pokazati prstom. Pošto ZNAM NA ŠTA UKAZUJEM i moja priča ti izgleda realistična, opipljiva, jer za mene taj transcendentni aspekt postojanja je REALNOST, jasnija od ove materijalne, te služeći se riječima stvaram i priču o tome što je i-te-kako REALNO i REALISTIČNO. Ta priča, kao i svaka priča, ima svoj slijed. Slijed, niz, je karakteristika razuma što navodi na pomisao da se radi o nečemu ovostranom, logičnom. Kao što rekoh, ono što pokušavam opisati jedino i može da se opiše riječima (čim drugim), tačnije: prenesenim značenjima... jer inače ono što je transendentno ne bi moglo nikako da se opiše, jer u svom izvornom aspektu ono nije vidljivo razumom. Moja opisivanja su upravo to; transcendirana Znanja iz ne-materijalnog, besprostornog, van-vremenog aspekta u misaoni aspet iskustva. To i jeste osnova pojma transcendentno... Bićem, svako od nas može da se vine izvan granica 'spoznatog', da proširi svoje vidike, svoju Svjesnost... a eto ja sam živi primjer toga (nisam jedini). I opet kažem, čemu srdžba zbog toga. Budi taktičniji u odnosu prema meni i možda pomogneš da kroz mene izvučeš na vidjelo mnogo više nego što smo to do sada učinili. Portal je otovren, ali kroz njega prolazi samo onoliko koliko je u momentu potrebno. Odgovori se javljaju samo na već postavljena pitanja, zato prestanimo da se srdimo, težimo istom cilju; proširenju Svjesnosti, uzdizanju našeg svjesnosnog nivoa. To je po meni razlog naših rasprava a ne ko i da li laže... mene interesuju ISTINE.
 
Poslednja izmena:

Back
Top