Ima li smisla živeti, ako ćemo umreti?

Staza znanja i maksimalna svest su dva oprecna pojma...

Znanje trazi prolaz kroz sve spratove, a maksimalna svest odlazak samo na spratove razlicite po kriterijumu svesti , ne i znanja.....
За дон Хуана право знање и јесте свесност, све друго он не рачуна у знање. И до те свесности се стиже жестоком, целоживотном борбом (отуда беспрекорни РАТНИК. Ратник се бори против глупости и незнања, наравно свог сопственог).

@Ristob
Нажалост, знам колико је потребно да се стигне до краја, и знам да ја више немам ни снаге ни времена да стигнем.

@dragonfromdarkness
Ја од почетка причам о дон Хуану, само ти ниси пратио моје постове од почетка. Хоћу да кажем, ти ме вроватно не разумеш онакву каква сам, али није ни важно. Овде не причамо о мени него о одређеним темама, па је најједноставније решење да одговориш на тему а не на мене. :D

ПС: Анегдота:

На неком пријему приђе Кастанеди неки теоријски физичар и каже:
- Испричајте ми о чему се ради у том вашем учењу, али молим вас у неколико реченица, ја немам времена да слушам дугачка објашњења.
Кастанеда:
- Драге воље. Али најпре ви мени испричејате о чему се ради у тој вашој теоријској физици, али молим вас у неколико реченица, ја немам времена да слушам дугачка објашњења.

Физичар се забленуо, окренуо и отишао.

Ко год није дуго и детаљно промишљао дон Хуанове поставке (или теоријску физику), не може да разуме о чему Толтеци (физичари) говоре.

Понављам: Нема пречица на путу знања!
 
Onda ti don huan samo laprda i nema pojma o cemu prica jer se oslanja na vizije , a ne na znanja....samo veruje da mu vizije daju dovoljno argumenata da prema drugima to naziva znanje....

A onda se ne razlikujes od onog forumasa koji je uveo kriterijum sigurnosti u svoje tvrdjenje kao uslov za definiciju nekog pojma....

Dva huana, dve vizije jedan je don , a drugi amigo...
Don huan ubedjen da ima sva znanja do nivoa do koga je dosao , amigo huan takodje ima istu narav, isto je ubedjen da ima sva znanja do nivoa do kog je on stigao....
Ko je od njih pusio kvalitetniju travu?
Ko je imao jasnije vizije?
Cije su vizije tacnije, jer se razlikuju?
A ja koji to sve gledam , ukljucujuci i ove tankosere od teorijske fizike koji odose, sednem, mirno se okrenem seljaku koji me gleda slusajuci raspravu dva Huana i blago se nasmesimo jedan drugom....
Setih se Ilije Radaka, starca od 90 godina koji je znao o svemu, a nepismen bio.
I setih se Miska , taj je non stop nesto citao i ucio, brzo je citao, skoro kao supermen, i nikad nije spoznao o cemu Huani pricaju, a ni oni ono sto je on pricao....

To su za njih bile obicne nebitne informacije, a ne znanje, jer zar nije nebitno koliki je SATA2 protok za jednog Huana.
Nebitno je bilo i koliko covekov mozak moze da izdrzi prehladjen bez krvotoka.
Nebitan je bio i Hajmlihov zahvat, ono kad se zagrcnete, namestanje kostiju.....kineske metode cajnih napitaka....
 
Aли, Mannibals, да ли "духовни" живот аутоматски значи "живот по Библији"? Да ли за индијске брамане, рецимо, можеш да кажеш да не живе духовним животом зато што не живе по Библији?

Ја сам, рецимо, одабрала толтечку духовност, а веруј ми да је то стварна, озбиљна духовност. Њихов највећи труд састоји се у томе да очисте и поново ставе у функцију "спојни беочуг" с ДУХОМ. С тим беочугом се сви рађамо, али га губимо како живот пролази, и сад га треба некако (тешком муком) поново оспособити.

da
pise u svetom pismu stari zavet negde s pocetka kako sta o vrstama i drugo ...
chitam svete oce i to jedva kad se nakanim a to mi je nepoznanica
 
Onda ti don huan samo laprda i nema pojma o cemu prica jer se oslanja na vizije , a ne na znanja....samo veruje da mu vizije daju dovoljno argumenata da prema drugima to naziva znanje....
А откуд ти ово знаш и тврдиш? То у мојим постовима не пише, а сам ниси читао све књиге.

Ја рекох да он само свесност назива правим знањем. Где си нашао визије?

Толтеци су пронашли начин да разликују стварност од фатаморгане, ма како та фатаморгана била уверљива, и то им је један од највећих успеха по мом мишљењу. Наша цивилизација (а и неке друге) веома храмљу по овом питању.
 
Jednostavno moras ziveti da bi umro i bez obzira koliko razmisljali o smrti, o tome kako je zivot prolaznost, uvek se dolazi do istog zakljucka, jednom svi mi moramo umreti. Takodje zivis da bi neko drugi posle tebe takodje ziveo, da bi opet neko posle njega ziveo... To je priroda svega, i zvezde se radjaju kao mali patuljci, a umiru kao veliki dzinovi u ogromnoj eksploziji, sva druga ziva bica takodje se radjaju i umiru... Tako da je 100% gubljenje vremena razmisljajuci o ovoj temi...
 
Majka se stalno brini za brata i mene, kao i vecina majki, vrlo cesto potpuno opravdano. To nas izudjuje jer nekad prerasta u histeriju, a ne zelimo da je vidimo sa ostecenim zivcima. I zapoceli smo svadju sa njom da bi shvatila neke stvari. Sasvim nesluceno ona je krenula u nekom drugom pravcu. Majka je rekla ako vama vas zivot nije nimalo vazan onda ni ja vise necu da brinem za njega, a kako ja vise razloga da zivim nemam ja cu samo da zivotarim dok ne umrem. Pogledao sam je zblanuto a moj brat je rekao "Ok, sad cu i ja samo da sedim u ovoj fotelji, necu da se zenim, da imam decu, samo cu da sedim, gledam tv i jedem, jer to je vrlo lepo". Ona je pocela da place. Ja se osecao kao kreten, a i brat. Ipak istog dana majka je zivnula iz depresije. Koja je poenta price, ne znam ali znam da je porodica, da su prijatelji i nase ljubavi, da smi i mi sami krivi sto toliko volimo da zivimo. Sve ovo je stub naseg zivota. Zavisimo jedni od drugih, ali i uzivamo u toj zavisnosti. Da li je zaista vazno koji je smisao zivota, valjda da zivimo. Iskoristiti svaki trenutak koji imamo, kako mislimo da je najbolje, kako nam odgovara i to je dovoljno. Ali i dopustiti drugima da iskuse lepotu i cari zivota, ne biti sebican, a to znaci imati i potomstvo, pa i uzivati u njemu, poducavati ga...

Toliko o smislu. Kako rece za prvo pitanje? Kako vidimo svest, kao deo tela ili smo to mi?
Pa za svest i svesnost zasluzan je mozak, ziv i zdrav nam bio. Svest - sve sto smo znali ili znamo. Svest sam ja, ne mogu je razdvojiti od sebe jer ja sam ja. Mogu mi naravno odrezati ruku ili nogu, ja cu i dalje biti svestan, ali manje, jer necu moci da stvari oko sebe dozivim na isti nacin, jer u sticanju znanja, iako je najvazniji mozak, vazni su i svi ostali organi jer preko njih primam informacije, pomocu cula. Kao centar svesnosti ipak uzimam glavu jer najveci broj informacija prikupljam pomocu ociju, uha, usta, nosa...

Ipak u odredjenim situacijama, koje ovde necu navoditi, nalazim se u polozaju da posmatram sebe sta radim. Vidim svoje lice, sebe u potpunosti, ali se ne osecam kao da sam u svom telu vec ga samo promatram i gledam sta radi. Kao neka dupla kontrola, tesko je objasniti. Cudno iskustvo, cesto i vrlo neprijatno, mada moze biti i zanimljivo.
 
razmisljam ozbiljno svrema na vreme iii i ne dozvoljavam da mi zivot prodje u razmisjljanju jednostavno
cinjenice su cinjenice (posto ne znamo sta je istina ajd po cinjenicama ,kao i sta je za koga normalno)

ebga dok sam bio skolarac razmisljao al tad su mi se smejali i nisu videli neke stvari koje sam ja video da ce se desiti kasnije
ni onda kada sam bio u fazi uspeha blize skoli itd itd. se nisam upustao tako ...daaa chitajuci vas malo se apgrejdujem mada samo jedna knjiga je dovoljna po meni her je tu istina ko hoce nek izvoli ko nece zdravo ne mora :)
 
Smisao života nije u traženju smisla života već u realizaciji životnog cilja. Niko se ne može smiriti u procesu traženja sreće i smisla života sve dok ne realizuje sebe odnosno svoj životni cilj. Dobro je čitati knjige da nam pomognu u intelektualnom razumevanju nekih stvari ali ostvarenje životnog smisla leži u aktivnom i odgovornom življenju svog života. Svakako da to nije sve. Put do istine je lakše pronaći nego li put iz srca džungle budući da je pu do istine u svakom čoveku.
Naime, kako je svako od nas duhovno biće - Duša (koji pored uma imamo i fizičko telo) istinu možemo dobiti samo od onog ko je već ima. To je sveprisutni, sveznajući i svemogući Sveti Duh. On je bio i jeste poznat pod mnogim imenima širom planete i u mnogobrojnim religijama i učenjima. Jedno od tih imena je dosta golicalo znatiželju mnogih intelektualaca a to je REČ ili Reč Božja.
Ne bez razloga u Bibliji stoji stih koji kaže, "Ko sluša Reč Božju više nikada ne umire," u Novom Zavetu. U Starom Zavetu pak stoji stih koji kaže, "Sedi mirno i znaj Ja sam Bog." Prilagodjeno duhu današnjeg jezika ovaj bi stih mogao glasiti, "Sedi smireno i u tišini i upoznaćeš mene Boga."
Ovo bi otprilike izgledalo ovako: Ako mi sedimo bar desetak minuta dnevno smireno i u tićini u kontemplativnom stanju moći ćemo da iznitra uspostavimo kontakt (mi kao Duša) sa sveprisutnim, sveznajućim i svemogućim Svetim Duhom (Reči Božjom) i tada ćemo upoznati Njega - Boga.
Traženje sreće je zapravo traženje Boga. Sveti Duh (Reč Božja) je u stalnoj komunikaciji sa čovekom (Dušom) preko intuicije i naročito preko snova. Tako da prava pouka nikada nije bila prekinuta sa Božje strane već sa strane čoveka. Uspostaviti kontakt sa Svetim Duhom znači početi svesnije živeti život i aktivnije i brže ekspandirati svoju svest kada počnemo znati a ne više verovati.
Sveti Pavle je rekao ondašnjim sledbenicima, "Molite se braćo ali jedino Sveti Duh zna šta vama treba." Tada rečeno važi i danas ali će važiti uvek za svako živo biće nezavisno od religioznosti. U skladu sa time svako može postaviti pitanja i dobijati odgovore po pitanju svojih životnih odluka i životnih izbora pa i po potanju vlastitog duhovnog razvitka.
Ako će ijedna knjiga hteti da pomogne čoveku ona treba samo i jedino da ga usmeri na izvor sveznanja koji je u svakom čoveku.
Vratimo se prizemnijem gledanju na smisao života. Na čoveku je da izdrži sve životne tegobe i prepreke i da nikada ne posustane te nikada ne nasrće na druge ljude ili njihovu imovinu bilo mentalno, verbalno ili fizički. Da uči voleti život oko sebe ne zaboravljajući ni sebe, da bude aktivni član zajednice u kojoj živi i da nastoji ovladati svojim umom odnosno svojim emocijama i pasijama. Onaj ko dovoljno otvori svoje srce počeće voleti Boga a ka to nauči shvatiće da je tek tada po prvi put istinski počeo voleti sebe.
Za početak treba startovati sa laganom duhovnom vežbom od desetak minuta pre spavanja uz praćenje svojih snova koji će početi da budu jasniji ali koji jesu direktna i uvek prisutna pouka. Drugi deo su budni snovi koji su uvek tu a koje treba naučiti uočiti, Jednostavno, onako kao što na putevima stoje saobraćajni znaci da nas obaveštavaju, upozoravaju i usmeravaju slično je i na našim životnim putevima gde svako od nas biva usmeravan, upozoravan i podučavan po pitanju njegovih odluka, namera i radnji. Ta knjiga života je jedino ispravna i jedina koja nikog od nas neće prevariti u njegovom kretanju ka najvišem životnom cilju. Hoće li onda život biti lakši i bezbrižniji? Sigurno neće ali će život biti izazovniji i uzbudljiviji jer ćemo shvatiti da život a i mi u njemu imamo svoj cilj i imamo veoma važno mesto i ulogu pa ma kako da smo beznačajni u očima ljudi oko nas.
Umalo da zaboravim! Duhovnu vežbicu pevušenja imena Boga dobro je izvoditi i u toku dana kada nam je teško, kada smo usamljeni, kada nam je potrebna pomoć, kada neznamo šta ćemo sa sobom....Čuda se dogadjaju ali na tako prirodan način da mi to i ne primečujemo.
Kažu da žedan ne čeka da mu se dva puta nudi voda.
 
@louiskrstic
Čuda se dogadjaju ali na tako prirodan način da mi to i ne primečujemo.

Baš to! Ko ne veruje neka počne analizirati svaki (i najmanji) događaj koji mu se dešava. Posebno treba uočiti kakva je veza između tih događaja i njegovih misli koje su prethodile tim događajoma. Uveriće se da je svaki događaj jedna poruka, jedna pouka. Istina je da čovek svojom slobodnom voljom gradi svoju sudbinu. On svakog momenta svojim mislima može popraviti i li pogoršati svoju sudbinu. Ali opet - sudbina nije u potpunosti u čovekovim rukama. Suština je u sledećem: čovek odlučuje a Bog vuče konce.
 
@louiskrstic
Čuda se dogadjaju ali na tako prirodan način da mi to i ne primečujemo.

Baš to! Ko ne veruje neka počne analizirati svaki (i najmanji) događaj koji mu se dešava. Posebno treba uočiti kakva je veza između tih događaja i njegovih misli koje su prethodile tim događajoma. Uveriće se da je svaki događaj jedna poruka, jedna pouka. Istina je da čovek svojom slobodnom voljom gradi svoju sudbinu. On svakog momenta svojim mislima može popraviti i li pogoršati svoju sudbinu. Ali opet - sudbina nije u potpunosti u čovekovim rukama. Suština je u sledećem: čovek odlučuje a Bog vuče konce.

Ti si malo zbunjen, jelda? :D
Mislim ili si lutkar ili si marioneta. Ne može oboje.
 
@louiskrstic
Čuda se dogadjaju ali na tako prirodan način da mi to i ne primečujemo.

Baš to! Ko ne veruje neka počne analizirati svaki (i najmanji) događaj koji mu se dešava. Posebno treba uočiti kakva je veza između tih događaja i njegovih misli koje su prethodile tim događajoma. Uveriće se da je svaki događaj jedna poruka, jedna pouka. Istina je da čovek svojom slobodnom voljom gradi svoju sudbinu. On svakog momenta svojim mislima može popraviti i li pogoršati svoju sudbinu. Ali opet - sudbina nije u potpunosti u čovekovim rukama. Suština je u sledećem: čovek odlučuje a Bog vuče konce.

Mozesh uzeti sudbinu u svoje ruke... ali nece ti koristiti... Ali svi cemo mi proci sve u zivotu.
Kroz brojne reinkarancije koje smo imali i koje cemo imati.

Cilj je spoznati sve. Upoznati i dobro i loshe a kroz sve to duhovno napredovati.
 
Po toj izreci - čovek je, dakle, slobodno ili neslobodno biće?

По тој изреци, на исход наших акција делује много више фактора од наших намера, од којих су неки ван нашег домашаја или утицаја...

Знам за једну сличну, не сећам се где сам је чуо: Све је лепо замислио паша, ал' не рече паша "Ако Бог да".
 

Back
Top