Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
mrtvilo, kolica, smeh, sahrana, pesma
zanr: horor

Probudio ju je vrisak u noći. Osjetila je da joj se krv ledi u žilama. Jezivu tišinu narušavao je samo škripav zvuk kolica. Ko može da vozi kolica u sitne sate. Na prstima se približi prozoru, razmaknu zavjesu i primjeti čovjeka u kišnoj kabanici koji gura kolica sa, činilo joj se, dosta teškim teretom. Čovjek kao da osjeti njenu nazočnost pogleda gore i pogledi im se ukrstiše. U tom trenutku točak kolica se zakači u neku rupu, čovjek se zatetura, a iz crnog najlona izleti krvava ruka. U trenutku joj je sve bilo jasno. Mrtvilo pokreta te ruke bilo je uočljivo iz njene perspektive. Bilo joj je potrebno par sekundi da dotrči do vrata i duplo ih zaključa. Potrča prema telefonu. Zar je baš noćas morao da ide s prijateljima na zabavu? Imala je osjećaj da mu telefon zvoni beskrajno dugo. Ništa. Zašto se ne javlja? Veza je konačno uspostavljena, ali odmah usljedi šok. Cvrkutavi ženski glas joj se javi. U pozadini je čula prigušenu pjesmu Novih fosila i njegov smijeh. Mogla je da zamisli scenu koja se dešavala sa druge strane. Počeo je crvkutavoj neznaki govoriti nešto o lijepo provedenoj večeri, a onda je zastao. Vidjela je u mislima njegovo blijedo lice izazvano šokom kao prvom reakcijom. Predosjetila je bijes koji je usmjerio na svoju prijateljicu noći i paletu boja koje mu se smjenjuju na licu. Pokušao je da joj nešto govori, ali riječi nisu dopirale do nje. Pokušala je da prekine vezu. NIje bila u stanju da se pomjeri. Ništa. Bila je prazna. Scena koju je vidjela kroz prozor dovela ju je ravno do sahrane njene ljubavi. Jednim dijelom svog mozga koji je još bio u funkciji registrovala je korake pred vratima i oprezno petljanje oko brave.
 
posao..moram da nadjem posao..bez posla cemo skapati od gladi.ova mu misao vec danima nije davala mira.znao je da sve od njega zavisi.znao je da porodica zavisi od njega.a nekada je o svemu tome razmisljao drugacije.nekada ..mogao se zakleti da je proslo tek sest meseci od kada je svet pogodila ekonomska kriza a opet , cilio mu se da su prosle godine.
godine koje su razdvajale njega kakav je nekada bio i ono u sta se pretvorio.
samo nam je ljubav potrebna ..eh kako to sada zvuci prazno.ljubav nece nahraniti gladna usta , ljubav nece platiti racune.zivot je borba u kojoj samo najjaci opstaju.a onda mu sinu.misao skrivana u dubini njegove duse, toliko puto odsanjana a onda zapretena , potisnuta, zaboravljena.suteren! snimacu svedske akcione filmove u suterenu! blazeni osmeh prekri mu lice.osecao je ..spaseni su.
 
Divalj si. Pritajeno i sa razlogom, nikako pokvareno. Kao cirkuski medved, kojeg su Cigani, kao meče mazili i umakali mu njušku u med, a kasnije, jednom metalnom alkom, jednim lancem, jednim bubnjem i sa sedam kamdžija čašćavali. Lukav si. Odakle ti ta osobina, ni posle toliko vremena, ne znam. Kao trojanski konj ušao si u moj život, znajući da je drugačije nemoguće. I evo, razbijam glavu zašto, nisam ti ni bila potrebna, niti si mogao znati, da zakucaš li, uobičajeno, nikada neću otvoriti.
Pred mojim prozorom zalupila se hauba tvog starog kamioneta. Znam taj zvuk, sanjam, plašim se i čekam ga. Gasim svetla, utišavam Billy Holliday, iako unapred znam, da ću ti, otvoriti vrata, kada pokucaš. Čak ću se i nasmejati i kao uvežbani tekst, ide rečenica,sve uz naiskreniji osmeh - Da li si ti, ikada, čuo za zvono? Ostavićeš me bez odgovora, samo baciti pocepanu vijetnamku na pod, a mene na krevet, preosetljivi posmatrač bi se, na ovom mestu, već trgnuo i da je sve ovo samo film, zgrabio daljinski upravljač, bez ikakve želje da me gleda malenu i krhku u tvojim prljavim, grubim rukama.
Kao što ovo nije film, ni priča se, nadalje, ne odvija tako. Prvo me samo posmatraš, zatim odlaziš u kupatilo, gde te, uvek čeka jedan veliki, mekani i čist peškir...voda pevucka, dok ti ja, u kuhinji, pravim čaj od kamilice, sa dve velike kašike borovog meda.
Izlaziš nag, gorostasan, sa srazmerno nabreklim mišićima, ostavljaš svetlo ugašeno, čak i predamnom se stidiš ožiljaka, koje sam toliko puta ljubila i milovala. Ispijaš čaj bez žurbe, odbijaš bilo kakvu ponudu za jelo, opet taj tvoj stid, nikako seljački, pre gospodski, iako to samo tvoje oči, u mraku, otkrivaju. Dozvoljavaš mi, da upalim sveću, godi ti, što te sa toliko uživanja posmatram. Ja uvek, prilazim prva. Započinju dodiri. Nema odgovarajuće reči za tu nežnost. Ja sam igla, a ti konac od čiste svile. Ulaziš u mene.

- neprikladno
- haljina
- čekanje
- promrzline
- osvajači
žanr: horor
 
Poslednja izmena:
cekanje ga je izludjivalo.tako nesto bilo je potpuno neprikladno za jednog nemrtvog, za dete noci. vreme ne bi trebalo da znaci nista jednom vampiru , razmisljao je , prelazeci nervozno svojim dugim bledim prstima po savovima nevesto dosivenog dzepa sa leve strane njegovog crnog kaputa.po ko zna koji put stresao je sneg sa revera.covek bi do sada zaradio promrzline po ovakvom vremenu , progundjao je sebi u bradu i za tren se na njegovom licu pojavi smesak.Sreca pa nisam covek!jel tako vrano belorepa? iskezi se u pravcu vrane slomljenog krila.i ti bi pobegla da mozes! ali ne,ne krivim te, jedino jos Ona sme da prodje Kalemegdanom u ovo doba noci.Ona , izgovori to zamisljeno i otegnuto.nije joj znao ime, Znao je samo da ce i veceras proci pored Sahat kule i uputiti se ka starom hrastu.Hrastu izniklom na mestu gde je nekada stajala crkva koju su srusili jos turski osvajaci. .a onda, u daljini zacu korake i sakri se u krosnji najblize topole.bila je to Ona! u zutom koznom kaputicu dzepova punih oraha priblizavala se.njena crvena haljina kao da je slutila sta ceka njenu vlasnicu.sacekacu da jos veceras nahrani veverice, pomisli onim delicem duse koji mu je preostao .
 
Poslednja izmena:
Ležao je u svojoj zadimljenoj sobi i odlučio je da uz pomoć meditacije postane kung fu majstor. Metoda je bila dosta jednostavna. Udahnuo je tri puta duboko. Zamislio je dugme koje se rotira oko svoje ose negdje oko svog pupka. Desnom nogom je opkoračivao dugme i nabrajao usput "Aberečke, abertučke". Znao je da to ubrzava proces. Dubokom meditacijom prizvao je gavrana koji je iglom ušivao dugme na grudnjak Jelene Karleuše. Isprepleo je u mislima svoje prste i umočio ih u džem od kajsija. Opet je tri puta udahnuo duboko. Nožnim palcem desne noge čačkao je lijevo uho tri minuta. Poslije toga je nožnim palcem lijeve noge čačkao desno uho tri minuta. Ovu metodu je ponovio pet puta. Već se osjećao bolje. Jelena Karleuša mu je donjela novo kung fu odjelo i polako mu navlačila dio po dio. Izuzetno je bitna činjenica da mu je prvo navukla crne čarape. Prije navlačenja hlača bilo je potrebno da zamisli da mu sipa sirup od jagorčevine u pupak, a onda izbacuje iz pupka pomoću crijeva za benzin koje se može naći u svakom dobro opremljenom Jugiću. Ovaj dio meditacije treba da traje petnaest minuta. Kada je bio u potpunosti obučen, otvorio je oči. Promjene nisu bile vidljive, ali on je duboko u sebi znao da je postao kung fu majstor.

pivo, špagete, košulja, lokva, torta
žanr: komedija
 
Daj mi vremena za još jedno pivo i da još jednom naručim špagete....
Tebe čeka košulja, da obrijan i očešljan me sačekaš pored Sahat kule. Ne daj da te oneraspoloži lokva, Veštica sam, vidim je kako ti staje na put, ali mala je, fleke od blata neću ti ni zagledati na cipelama.
Torta je moj zadatak. Donosim je, spravljenu od tajnih sastojaka. Ne boj se, učiniće ti svašta, ali nećeš umreti.
Uostalom, važno je, samo, što ćemo se, pri prvom i poslednjem sastanku, smejati od srca.

- kopile
- verovatnoća
- vanilice
- prelazak
- obećanje
 
prelazak u drugu dimenziju ce biti opasan ,pomislio je. suvise sam slab ,sva je verovatnoca da mi ovoga puta telo nece izdrzati.setio se proslog astralnog putovanja i graske znoja prekrile su mu lice.to ga je iskustvo umalo ubilo.znao je da samo besprekorni mogu bez opasnosti napustiti fizicko telo i kretati se u carstvu neorganskih bica.a on je bio daleko od besprekornosti.njegov um bio je vec prilicno istreniran i naviknut na astralna putovanja ali brinulo ga je nesto drugo.
telo ,to prokleto telo! zasiktao je,gledajuci se u ogromnom ogledalu okancenom na zapadnoj strani sobe .vise je licilo na telo nekog debelog tuljana nego na telo mocnog carobnjaka.tuzna grimasa prekrila mu je lice dok je prelazio dlanovima po ogromnom pihtijastom stomaku. kroz glavu mu prodjose sve poslastice koje je tamanio tog meseca.medeno srce, cokolade, torta sa piskotama, vanilice..spisak je bio poduzi.bilo je nemoguce odrzati obecanje dato samom sebi, nemoguce sve dok je ziveo u istoj kuci sa bratom. to kopile! zasto je morao da postane bas poslasticar? povika gledajuci u pravcu istocnog zida sobe.na zidu ,levo od velikog starinskog casovnika visila je slika njegovog brata i velike cokoladne torte koju je drzao u ruci.
 
Poslednja izmena:
fazan, prepelice, ratluk, makaze, srafciger
zanr: latino americka sapunica

Dok je cistila fazana i prepelice koje je on upravo doneo iz sume, Marija Kandela de Kasandra je zamisljeno zurila ispred sebe i pitala se da li ima pravo da od svog muza krije istinu. Kako da mu kaze da dete koje nosi u svom stomaku nije njegovo, vec njegovog brata Maria? Ah, kako je samo svakog dana cekala da se Maio Juan del Kastiljo pojavi na vratima i da mu onda sa nestrpljenjem kaze da ga zena Izabela beskrupulozno vara sa mesarom Pablom i da mu svako jutro donosi ratluk u krevet... Volela bi da uzme makaze i da kao napasnik probode Isabelu, a da onda na samom kraju price odleprsa sa Mariom ka svojoj sreci. Mozak joj se premota na proslost i ona poce da razmislja o svojoj majci koju nikad nije upoznala. Jos kao bebu ju je ostavila na pragu bogataske kuce i jedina stvar koja joj je ostala od nje je medaljon na kome su bili ugravirani brojevi 7901185. Sta bi oni mogli znaciti? Nije znala. To pitanje ju je izjedalo dok se nerodjeni Serhio Alehandro teturao u njenom stomaku. Marija Kandela se vrati u stvarnost kada se na vratima pojavi njen muz Ramos. On se samo nasmeja i kratko rece:
- Rosalija je oteta. Sumnja se da ju je otela maceha Rosalba. Znao sam da je ta zena luda... uzgred... daj mi srafciger da sredim ovaj osigurac u hodniku. Monogo me zaje*ava!
:rotf::rotf::rotf:
 
Bioskop je bio poluprazan.u poslednjem redu ,u najmracnijem delu sale nazirale su se dve tamne figure.jedna, koja je na prvi pogled izgledala kao neobicno krupan i visok muskarac, i druga, znatno manja ocigledno zenska.Guliver ,sef obezbedjenja , znao je sta mu je ciniti.
mene ste resili da namagarcite, je li? govorio je u sebi stezuci nesvesno pesnice.Guliver, je preozbiljno shvatao svoj novi posao. podmornica je bila njegov zivot , specijalne jedinice njegova porodica, ali sve je to izgubio.vatra koju je nepaznjom zapalio u podmornici i koja je citavu posadu umalo stajala glave progutala je sve do cega mu je stalo.onoga dana kada je izbacen iz vojske ceo njegov svet se srusio .odjednom se nasao na ulici , bez posla, bez prijatelja , bez uzbudjenja.dosada ga je ubijala, telo mu je zahtevalo adrenalin.
onaj muskarac izgleda kao vredan protivnik! razmisljao je.konacno cu nekom da se ***** majke. u nekoliko krupnih koraka , stvorio se iza njih i besno zamahao svojom legitimacijom.
ja sam sef obezbedjenja ovog bioskopa pokazite karte !povikao je . znao je da nisu kupili karte i nadao se celim svojim bicem da ce krupni muskarac u cija ogromna ledja je gledao pokusati da glumi heroja.
to ce mu biti poslednje , pomisli, i osmeh ludaka pojavi se na njegovom licu.
muskarac ispred njega skide kapuljacu koju je imao na glavi i okrenu se ka Guliveru. Guliver ispusti sluzbenu legitimaciju iz ruke i razjapi usta u neverici.ispred njega krvavih ociju i iskezenih zuba je sedeo vukodlak! cudoviste usta sa sedista i ispravi se u svoj svojoj velicini. Bice ovo dobra tuca !pomisli Guliver i zadovoljno se pocesa po glavi.
 
Poslednja izmena:
Odluči Živojin Drakulić da ode malo da vidi bijeli svijet i Ameriku. Pozdravi se on fino sa svojom ženom Milojkom, izljubi djecu, s tugom pogleda na bunar u kom je o ljetne žege 'ladio rakiju. Pomisli tako Živojin: "Brate rođeni, pravac Amerika. Ali kako ću na Divlji zapad brez đedove kubure". Uzme ti on kuburu pa oplet preko one baruštine da i on kauboj postane. Čim nogom kroči u čudnu daleku zemlju naš Živojko (tako ga ćaća prozva još dok je prohodavao) već mu zazujaše meci iz onih stranjskih koltova. Jedva živu glavu izvuče. Pomogao mu je zamjenik šerifa, naš čovjek razumije se. Tamo na divljem zapadu možeš naći više naših ljudi nego u Srbiji. Nazdraviše oni jedan drugom Boga, raspitaše se za zdravlje, a zamjenik šerifa Milojko (čitaj Majk) ga prozva Drakula. Kaže lakše će to kauboji razumjeti. "Dobroder" reče Drakula "ne valja se vremena gubiti. Nego ti dovedi kakva konja pa pravo u krčmu kakvu". "Ima, ima dobra krčma kod našeg zemljaka Joze (čitaj Džo)." reče Milojko (čitaj ponovo Majk). Dovede tako Milojko (jesi li naučio kako se čita?) kamile, a Drakula, ovaj hoću reći Živadin se uhvati za glavu pa zajauka: "Au brate Milojko (M A J K) pa đe vam konji ogrbaviše, mater mu ćaćinu". Objasni mu sve fino zamjenik šerifa (ovako je lakše) i tu se oni nasmijaše, uzjahaše kamile pa pravac u krčmu (čitaj salun) kod onog zemljaka. Pred salunom vidješe čudo. Ona Stanojka (čitaj Sjuzan) razbacila tarot i ubire zelene i lijepe američke dolare. Da bi se pomodarila skinula je maramu, uvezla kosu u punđu, a po haljini možeš prebirati: te kit, te školjka, te delfin. Nema čega nema. Lijepo se oni tu uzdrave pa navali u krčmu (s a l u n), a zemljak pred njih odmah izvadi viski. "Au brlje" pomisli naš junak "e izjem ti ja ovakvu zemlju koja nema dobru šljivu da se čovjek pošteno obezglavi. E neš ti moj jarane ođe dane gu'b't, nego ti ljepo uzjaš' onog grbavog konja pa oplet' ravno u svoju Srbiju, majčicu rođenu. Juri rode svojemu bunaru i onom što se u bunaru ladi". I bi tako.

žgaravica
roze papuče
magare
trijumf
dolina

žanr - kineski animirani film
 
dolina izobilja ukaza se pred njima.pirinčana polja okupana suncem stapala su se sa horizontom.pirinač i samo pirinač dokle pogled seže.bio je to njihov trijumf, trijumf družine od žada.Dolina izobilja ! uzviknu tigar i potrča napred.uspeli smo! povika majmun i zapljeska svojim dlakavim rukama.magare skide svoje roze papuce, i sede na zemlju .žgaravica je bila nepodnošljiva.opet pirinac ! zavapi i uhvati se rukama za glavu , u predelu slepoočnica.
legenda kaže da od tog dana svi magarci u Kini imaju kose oči.
 
Desilo se to davne 1945. godine u Japanu. Sve je počelo prljavim Američkim aktom bacanja atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Negdje u blizini Hirošime nalazilo se skladište veletrgovačkog preduzeća "Noj". Samo ime preduzeća prestavljalo je skraćenicu koja je definisala svježu i kvalitetnu robu Japana. Ime je u potpunosti odgovaralo artiklima koji su se našli u ponudi. Japanci su čudan narod. Nimalo nisu slični Srbima. Dovoljno je bilo da se u nebrojenoj količini artikala pojavi jedan sa isteklim rokom trajanja i vlasnik uglednog preduzeća bi izvršio samoubistvo na ritualan Japanski način. Kada bi se Srbi istom politikom rukovodili u tom narodu bi izumrli svi vlasnici, direktori, poslodavci i ostali organi rukovodećeg tijela. Pravilo apsolutne ispravnosti robe u Noj-u je nestalo pod uticajem atomske bombe. Nevjerovatna je činjenica da je skladište ostalo u potpunosti neoštećeno. Nevjerovatna je i činjenica da je u blizini magacina preživio atomsku katastrofu već vremešan čovjek po imenu Tao Mi Zao. U blizini njegove kolibe nalazio se napušteni rudnik u kojem je Tao Mi Zao čuvao kolekciju poštanskih marki. Znao je danima da boravi u dubokoj rupi i da se divi ozbiljnoj kolekciji na kojoj bi mu zavidjeli svi svjetski fanatici koji su opsjednuti tim hobijem. Upravo u vrijeme kada je atomska bomba bačena Tao Mi Zao je boravio u rudniku, ispijao je kafu za kafom i pobrojavao rijetke primjerke markica iz Indonezije. Mjesec dana je živio na kafi, biskvitima i poštanskim markama. Nakon mjesec dana izišao je u realnost na koju nije bio spreman. Opustošena okolina ga je pogodila gotovo jednako koliko bi ga pogodila uništena kolekcija poštanskih markica. Bila mu je potrebna kafa. Ugledao je u daljini Noj magacin i odlučno se uputio u zadovoljenje druge po redu ovisnosti njegovog života. Našao je kafu vrlo brzo. Međutim, šećeru nije bilo ni traga. Usljed toplotnih reakcija sve zalihe šećera su se istopile. Međutim, parmezan u rinfuzi je pod uticajem radijacije promjenio sastav hemijskih elemenata usljed čega je nastupilo kristalisanje. Nesretni starac je uzeo parmezan i veliku dozu istog usuo u tek skuhanu kafu. Kombinacija kafe sa velikom radijacijom i mutiranog parmezana izazvala je čudnu i vjerovatno neponovljivu reakciju u tijelu starca Tao Mi Zaoa. Osjetio je ogromnu snagu, mišići su mu nabujali, vid i sluh su se izoštrili dovoljno da je mogao da čuje podrigivanje bebe u susjednom gradu, koji je bio hiljadu kilometara udaljen. Misao je postala kristalno čista. U roku od dva dana sastavio je vozilo koje u narednih trista godina neće biti konstruisano i čiji bi princip rada jedino Nikola Tesla uspio da razumije da je bio živ. Prestao je da jede. U sebe je unosio jedino kafu sa parmezanom. Smišljao je osvetu Americi za neljudski čin koji su napravili njegovom narodu. U njegovom planu nije smjelo biti greške. Njega je kafa učinila superiornim poput glupih američkih heroja. Kafa je trebala da ga usavrši do te mjere da ga ništa više ne može zaustaviti. Istina je da ga je tu i tamo privlačila misao o jelu koje mu je mati često pravila u djetinstvu "bundeva na žaru", ali želja za osvetom bila je jača. Odlučio je da promjeni ime u želji da ga Amerikanci od samog starta njegove osvete bolje pamte. Japanska imena su Amerikancima uvijek bila teška i neprihvatljiva. Zvaće se Tarzan. Kada je sve bilo gotovo, sjeo je u svoje supersonično vozilo, ukucao odredišnu tačku na centar Menhetna i uputio se u bezglavu vožnju od 450 km na sat koristeći isključivo vazdušni saobraćaj. Na kraju svoje putanje zadovoljno je iskočio iz vozila na prašnjavu ulicu Menhetna i rekao: "Ameriko, dobro jutro". Na licu mu se mogao vidjeti samo ciničan osmijeh.
 
U davnom 11. veku, dok je, u Vatikanu, na papskoj stolici sedeo papa Grgur 7. Hildebrand, poceo je rat za investituru. Papa je morao da se bori sa ambcioznim Hajnrihom 4, kojeg je izopstio iz crkve. Besni vladar se napio tekile, ciju je vrelinu jos osecao u grlu kada je, 1077. godine, otisao u baziliku Sveti Petar da trazi oprostaj od pape. Oprostaj je dobio i ponovo je postao clan rimokatolicke crkve. Po izlasku iz bazilike, pored njega je prosla jedna kaludjerica. Hajnrih 4. nije mogao da se suzdrzi. Okrenuo se za njom, i, gledajuci njenu pozadinu, glasno uzviknuo: "KOJA MACKA"!


Leonardo da Vinci
bioskop
Snezana i sedam patuljaka
Havaji
Neptun (planeta)
visnje
zanr: triler
 
Napolju je padala kisa kada je g-din Antonijevic izasao na hladne ulice Pariza. Zaslepljen sjajem koji se prostirao oko njega na trenutak je zatvorio oci i zamislio da stoji ispred Mona Lize, Leonarda Da Vincija. Osecao je neku jezu citavog dana. Izvadio je mobilni telefon i pogledao ima li propustenih poziva. Sa nekom dozom pozitivnog zaljenja shvatio je da ga niko nije zvao. Uzeo je taksi i odvezao se u hotel. Dok je skidao svoje svecano odelo, koje je nosio samo u posebnim prilikama, shvatio je da citavog dana nije nista jeo. Nije znao zasto, ali soba je mirisala na visnje koje je njegova kcerka volela da jede pred spavanje, posto bi joj ispricao pricu o Snezani i 7 patuljaka. Dovraga! Skinuo je cipele i bacio ih u hodnik. Gde li se sada njegova cerka nalazila? Sta su otmicari zapravo trazili od njega, kada je on sam bio niko i nista, a samim tim i nista nije imao da im ponudi. Sve je ovo bila samo je*na igra u kojoj je on bio samo piun, a krajnji cilj je bilo nesto veliko i za njega nesagledivo.Seo je na krevet, uzeo mobilni i zagledao se u njegov displej, dok mu je srce u grudima lupalo od neizvesnosti i od pitanja sta ce mu sledeci poziv otmicara doneti. Histericno se nasmejao. Sve ovo mu se cinilo bolesno smesno... Nkada do sada nije napustio Beograd, a sada se odjednom nalazi u Parizu i ceka na dalja upustva svojih zlotvora. Sada ga nista vise ne bi cudilo. Da mu sada neko kaze da ce se sledeceg jutra provuditi na Havajima, njemu bi bilo sasvim svejedno, jer je imao utisak da je sa zemlje otplovio na Neptun, a tamo, u tom istom Neptunu, se osecao tudje i porazeno.Bacio je telefon na krevet i otisao do prozora, kada se zaculo kucanje na vratima. Naglo je prestalo. Kada je otvorio vrata suocio se samo sa praznim prostorom i kovertom koja je lezala na pragu. Podigao ju je, naizgled smireno, i otvorio. Pisalo je:
- AKO TI JE STALO DA KCERKU VIDIS ZIVU BICES KOD STAROG BIOSKOPA ZA NEPUNIH POLA SATA.

Samo to, nista vise... A sta je on zapravo i ocekiva? Ponovo je usao u sobu, na brzinu obukao odelo koje je upravo skinuo, a onda uz tresak velikih, hotelskih vrata krenuo u noc, svestan cinjenice da je ovaj mesec iznad njega mozda jedina preostala stvar koju ce videti u zivotu. Koraci su mu odzvanjali kroz noc.
 
Nedelja je dan za odmor, tako kažu knjige a i onaj mutavi pop bože me prosti nešto slično govorio onomad u crkvi. E ebem ti ja vaki odmor kad moram da čistim štalu svaki dan. Tenis sam što nije počeo. Igra onaj nash klimentije Nole protivu onog Rusa, Davidenka. Mora to da se gleda bre, ebesh i štalu i čišćenje a i nedelju! Ima ruju da safata noćna mora večerske, ima da sanja Noleta sa sve reketom! E kad se sad čiča zavali u votelju pa upali ono sokoćalo od televizora a baba prinese rakijicu i kafu. More opasna je ova moja baba Tijana ebem li joj sunce njeno, neće da sluša nikako a iljadu puta sam sebi reko: Trivune izlemaj je, utepaj bre djavola u njoj al' nako, vaspitno! Ma volem ja moju babuskaru, jes da mnogo gunjdja i slabo sluša al' kud bi ja vako mator brez nje! Još sam da nije vaka vrućina. More biti da padne i kiša, nešto me jopet zayebava desno rame a i mušica grize ko luda hebem li joj lebarnik da joj hebem dodje mi da je opletem tiganjem pa nek ide život! Jes da bi me babac posle razapeo ko Isusa il' bi onaj isti tiganj uzela i sa njim me oplela po ovoj mojoj ludoj glavudži i saranila pre vremena! Mnogo baba vole svoje posudje, kupijo joj onaj naš blesavi sin pre nego što je otšo u Jevropu, neki skupi sudovi, neki cepter ma hebem li ga šta je, slabo ti se ja razumem u to osim kad me baba natera da ih perem posle slave. Iznosi baba za slavu te sudove, valjda da se pohvali pred komšijama, ko će ga znati, kažu da je posebno, mada ja iz njega srčem supu i čorbu vala isto ko iz onog mog limenog što sam od djeda Milivoja nasledijo pre no što je pogino u ratu Bog da mu dušu prosti! E kakva je to ljudina bila sunce ti ne hebem tvoje! Pa taj je mogo da bije pet baba Tijana odjedared! A saranili ga o državnom trošku negde u Grčkoj! Podigla država i nadgrobni spomenik jerbo je bio eroj more! Bio ovaj naš sin onomad da poseti to groblje, kaže da je veće groblje šes puta no ovo naše u selu, kaže: naših saranjenih kolko oćeš, sve grob do groba i sve o državnom trošku. Jedva je našo Milivojev grob, kaže da je cela dva sata luto dok nije našo, tolko tijeh grobova tamo ima! A isto tako kaže da je spomenik nako kriv ko neki toranj u Pizi, bože me sačuvaj! E da mi to nije pričo preko telefona tako bi ga izlemo da je to čudo božije! Za spomenik tako reći! Ali zapamtio sam ja njemu to, pa kad dodje kući iz te Jevrope ima malo da se porazgovaramo o toj pizi i o tome tornju hebem li mu lebarnik dečiji da mu hebem! Ima da radi tiganj i to po glavi pa nek baba posle toga radi šta zna i oće! A evo i onog našeg klimentija Noleta, počinje tenis a počinje i kišica...


Lavor
Lokvanj
Santjago
Fudbal
Tramvaj
 
Secam se samo da je bilo uzasno hladno. Stajao sam na stanici, sa slushalicama u ushima i rukama u bushnim dzepovima, ajde priznacu i to da sam igrao dzepni bilijar. Tramvaj se polako priblizavao stanici i pochela je jedna od mojih omiljenih pesama "Holocaust" od This Mortal Coil-a. Ushao sam u to limeno vozilo i odmah seo, nisam vadio ruke iz dzepova, bash beshe zima. Konachno stigoh kuci, bejashe negde oko 20:00h. Fudbal, prolete mi kroz glavu. Vecheras, liga shampiona, na Santjago Bernabeu Real igra sa Slogom iz Uzica odluchujucu utakmicu za plasman u osminu finala. Znam samo da ako zeli da prodje dalje, mora da pobedi Slogu 4:0 ! Nemoguca misija, mnogo je jaka Sloga ove godine, iako ne pratim fudbal redovno znam da za nash tim ove godine igraju Ronaldinjo, Van Persi, Anri i onaj crnac kome ne znam ime. Klopao sam i chekao pochetak utakmice. Lavor sam napunio toplom vodom i seo na krevet. Pochela je utakmica, napada Real, ali napada i Sloga, odlichan fudbal odavno nisam gledao ovakvu utakmicu!!! Osmi minut Ronaldinjo prihvata loptu, sa ivice shesnaesterca dodaje do Bajagica, Bajagic dribla Roberta Carlosa shutira po zemlji i GOOOOL !!! Na Santjagu muk, raduju se jedino dva nasha novinara i 19 navijacha Sloge koji su uspeli da dodju do Madrida. Ja skochih od srece i prosuh onaj lavor sa vodom. Pogledam na pod da vidim shta sam napravio, kada ono chudo !!! Lokvanj stoji pored izvrnutog lavora! Dok sam pokushavao da reshim misteriju odakle se tu stvorio lokvanj Sloga povede sa 2:0 !!! Nisam video go, znam samo da ga je opet postigao Bajagic !!! Pomislih ovom momku se smeshi divna buducnost. U tom trenutku me zena drmnu i reche da ne hrchem toliko, okrenuh se na drugu stranu i pomislih uf kakav san !!!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top