Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Život je čudo, a ja se trudim da u to čudo svaki dan uspem ogromnu dozu optimizma. Čuda su ljepša kada se oboje veselim bojama. Međutim, nije uvijek lako zadržati osmijeh na licu. Recimo prije neki dan sam saznala da moj brat nije sasvim dobro. Vijest me je pogodila kao munja. Odavno su nam se putevi razišli, ali to ne mijenja činjenicu da u mom srcu postoji sasvim određeno i jasno mjesto koje pripada upravo njemu. Strah za njegovu egzistenciju taj dan mi se miješao sa uobičajenom dozom optimizma, baš kao u Njegoševim riječima: "Čašu meda niko ne iskapi, dok je čašom žuči ne zagorča..." Bila sam na poslu i misli su mi se kretale od zanimljivih kancelarijskih razgovora, preko radnih zadataka do iščekivanja kobnog poziva od roditelja. Već sam počela da zaboravljam svoje strahove i med je opasno prijetio da izbirše svaki trag gorčine kada je zazvonio telefon. Na displeju sam vidjela ime svog tate. U trenutku sam preživjela milijardu strahova. Nisam htjela da se javim, ali zvono je bilo dugo i uporno, a sumnjičavi pogledi radnih kolega su mi svjedočili da je bolje da uspostavim prokletu vezu. Veseo tatin glas mi je u trenutku donjeo olakšanje. Dobro je, loše vijesti se ne govore u velikom raspoloženju. Moram mu zabraniti sve pozive. Saopštio mi je da je moja kćerka dobila nagradu od "nacionalne štedionice". Proglašena je najboljim učenikom u školi. Kakva sreća, zaboravila sam da razmišljam o visini nagrade. Koga je briga za to? Činjenica da je proglašena najboljim učenikom je nagrada koja je veća od bilo kakvog iznosa. Srce mi je odjednom bilo veliko kao "Triglav". Veliki udio u odluci direktora škole da tu laskavu titulu dodjeli baš mom djetetu je njeno veliko interesovanje za "književnost". Izuzetno je talenovana za pisanje poezije. Bože, ona je već u završnom razredu osnovne škole, a u mojim mislima je još uvijek ista ona "beba" koju sam prvi put vidjela iscrpljena u porodilištu. Gledala me je tada ispitivačkim pogledom u kojem se nalazi sva mudrost svijeta. Analizirala me je i utvrđivala da li sam dovoljno kompetentna da je vodim u svijet odraslih ljudi. Čini mi se da se još nisam dovoljno snašla u ulozi majke, a evo je već je dobrano zakoračila u taj svijet. Nekada sam joj trebala za svaki novi korak. Nekada sam joj bila izvor svih informacija i velika majka koja je za svako njeno pitanje imala po jedan odgovor. A sada kad vjeruje da posjeduje sva znanja svijeta i da sve najbolje zna, negdje iz nekog ugla vidim kako mi prijeti zlurada "samoća".
 
Procenjujem situaciju i mislim se: kakav kojot?! Jel' to nesto na moj racun?
Deca me ubijaju u pojam. Imam dvoje dece. Devojcica je starija, zovem je Smesko, iako je niko drugi ne zove tako. Decak je jos u pelenama. Ima svog plisanog medu, i verujem da ga voli vise od mene. Znam kako to zvuci, ali, stvarno, nece ni da se kupa bez njega. Ne bih ja imala nista protiv, ali probajte vi da susite j...... plisanog medveda svako vece, kad dete nece da vam spava bez njega. Sad me je zagrlio i kazao: "Meda voji Kojota!" I, taman kad sam htela da se uvredim, doneo mi je DVD sa onim crtacem o ptici trkacici. Pustim mu, i taman se ucuti (a sa njim i meda), kad eto Smeska. Hoce da joj pomognem da napravi maketu grada. "Dobro", kazem i ustajem sa stolice. Suknja mi se zakacila za cosak stola i porub mi se rasparao. Ostavila sam konac da visi. Popravicu posle, ceka me maketa...


pustinja
prozor
mikrotalasna
noc
idiot
kengur
bor
 
Zaista sam "idiot". Vrlo dobro znam pravila igre, ali eto omaklo mi se i zaboravila sam da nabacim pet riječi. Na uozorenje sam požurila da popravim stvar. Četiri riječi mi na brzinu isplivaše iz glave, ali peta nikako da bljesne. "Noć" me uvijek uzme, "pustinja" u glavi je teška. Pogled na avatar iznad mi je dao blagu inspiraciju. Neka bude "kojot". Bez uvrede, nije to ništa lično. "Bor"im se za oštrinu misli kao "kengur" sa bokserskim rukavicama. Zato volim jutra, ona me uvijek oduševe svježinom. Dovoljno je da pogledam kroz "prozor". Misli navale kao lude, ne postoje blokade. Spremna sam da radim precizno kao dobro programirana "mikrotalasna". Jutro bi trebalo da traje duže.

vjetar
prijateljstvo
mač
potkovica
krov
 
Dok setamo ulicama pustoga grada i dok nam vetar jako sapuce svoje tajne,nase prijateljstvo se polako gubi.drzeci se za ruke postajemo jedno,ali to je mac sa dve ostrice.Jer nasa ljubav nije moguca,ona bi porusila mnoge tavove i shvatanja naseg izopacenog drustva.u nasem slucaju ni potkovica srece ne bi mogla da ima dejstvo jer ovde niko ne spava.Ne postoji mesto na kojem bi smo se mogli skriti jer cak i sa obliznjeg krova vrebaju macije oci.....

strah
beznadje
iluzija
smrt
radjane
 
Obuzima me beznadje. Pomalo me hvata i strah. Ne, ne plashim se da ce smrt doci po mene. Smrt ne boli. Nadam se da je sve ovo samo iluzija i da ce sve proci bezbolno. Ochekujem novi zivot, novo radjanje, zivot u kome ce biti srece na pretek !!!

ovo je napisano chisto da bi imao pokrice da postavim pitanje!!! Primecujem da neki zadaju vishe od 5 rechi, pa me zanima da li postoji ogranichenje za zadate rechi ili moze da se stavi koliko ko zeli !?!
 
"Put i staza su jedno te isto", govorila bi cesto moja baka. to ju je podsecalo na onu staru, citiram "nije sija nego vrat", ali je ona volela da bude originalna. Razmisljam o tome dok se vozim ulicom. Gledala sam film AUTOSTOPER, u kojem par pokupi nekog psihopatu na autoputu, i on posle rastrgne momka. Bukvalno. Strah me je, i kunem se da nikad necu da primim stranca u auto. Jao, vidi, neko stopira. Jadan covek, pada kisa. 'Ajde, povescu ovog, a od sutra vise nikog!

Mozes da postavis koliko reci zelis. Pogledaj prvi post.

avion
most
tunel
Atlantik
Amazon
zvecarka
 
"Put i staza su jedno te isto", govorila bi cesto moja baka. to ju je podsecalo na onu staru, citiram "nije sija nego vrat", ali je ona volela da bude originalna. Razmisljam o tome dok se vozim ulicom. Gledala sam film AUTOSTOPER, u kojem par pokupi nekog psihopatu na autoputu, i on posle rastrgne momka. Bukvalno. Strah me je, i kunem se da nikad necu da primim stranca u auto. Jao, vidi, neko stopira. Jadan covek, pada kisa. 'Ajde, povescu ovog, a od sutra vise nikog!

Mozes da postavis koliko reci zelis. Pogledaj prvi post.

avion
most
tunel
Atlantik
Amazon
zvecarka

Jos jedno putovanje avionom preko Atlantika...Prvi put, nekada davno, ranih devedesetih, je bilo interesantno, deset sati ispunjenih filmovima, knjigama kupljenih preko amazon.com, spavanjem...bukom aviona, koja nikada ne prestaje...Cak ni prva klasa nije jednostavnija....bolja hrana i veci izbor filmova, ali deset sati je deset sati. Kako to da niko nije napravio most preko Atlantika. ili bar tunel, ispod...pa da mozes da biras...voz sa kabinom i krevetom izgleda veoma privlacno. Jedini problem je da nikako ne mogu da stavim zvecarku u ovu pricu...osim da pomenem film "Snake on a Plane"....ali radije ne bih :-)


sneg
bazen
lanci
ljubav
aerodrom
krstarica
 
sneg
bazen
lanci
ljubav
aerodrom
krstarica


Evo, bas gledam vremensku prognozu…kazu…narednog vikenda ce pasti prvi sneg…
Ali nema veze, lanci su mi uvek u kolima, ako zatreba….
Sacekacu te na aerodromu…
Odvescu te negde, na neko lepo mesto…postaracu se da imamo i bazen u hotelu…
Vodicemo ljubav do iznemoglosti….tako sam te se uzelela…

A Krstarica…moze da saceka.
 
Sorry....eto...luda od ljubavi.....

bezuslovno
plavo
belo
ravnica
muzika
smeh

Kad je Jeremija polazio da odsluži 2 godine bezuslovno što je prebio žandara, bilo leto, vazduh gust i topao, crvčci u travi, a nebo plavo ko različak.
- Tino, belu maramu da povežeš i da me ne sramotiš kroz ovu ravnicu. Da me pratiš ko što se u svadbu prati, da mi se ne raduju dušmani.
- Muzika! - šta ste se stisli ko jajca u ladnu vodu? Smeh oćem da čujem. I svirajte "Jeremija pali topa". Ta je moja.

Evo vam i reči, ...bale vas reči... Kaki je to čovek kojem reči fale? :confused:

čekmedže
smajli
grabulje
polutka
sloboda
 
Kad je Jeremija polazio da odsluži 2 godine bezuslovno što je prebio žandara, bilo leto, vazduh gust i topao, crvčci u travi, a nebo plavo ko različak.
- Tino, belu maramu da povežeš i da me ne sramotiš kroz ovu ravnicu. Da me pratiš ko što se u svadbu prati, da mi se ne raduju dušmani.
- Muzika! - šta ste se stisli ko jajca u ladnu vodu? Smeh oćem da čujem. I svirajte "Jeremija pali topa". Ta je moja.

Evo vam i reči, ...bale vas reči... Kaki je to čovek kojem reči fale? :confused:

čekmedže
smajli
grabulje
polutka
sloboda

Vec satima razmisljam sta bih vam mogla reci ali sloboda moga izraza je ogranicena,bas kao cekmedze u mraku.Ali to nece spreciti da moja inicijativa ispliva na povrsinu pa makar morala koristiti primitivna sredstva.ostavicu tragove svojih misli bas kao sto grabulje ostavljaju trag po zemlji s`ciljem da svaku ovu misao urezem vama u secanje.Tako cu uticati da razmisljate razumno u skladu sa realnoscu u kojoj zivite i obecavam da ce na vasim licima blistati smajli vise nego ikada do sada,a ta polutka od vaseg mozga za koji niste znali da imate,postace pravi izvor znanja i vestina za prezivljavanjem.

MAGLA
CESTA
STRANAC
KOSMAR
PISMO
 
MAGLA
CESTA
STRANAC
KOSMAR
PISMO


Magla je bila toliko gusta, da se cesta nije ni videla….
Stresla sa od nelagodnosti i drhteći od zime, ubrzala korak.

Ovo je nalik na san, na košmar koji je proganja….
…. Stranac u pocepanom kaputu, sa starim šeširom na glavi joj uvek u tom snu prepreči put,
ne dozvoljava joj da prodje i otima joj pismo koje oduvek čuva…napisano za njega, a nikada poslato.


CVET
GRČKA
SAT
SMEH
BRODOVI
 
CVET
GRČKA
SAT
SMEH
BRODOVI[/QUOTE]

Dok stojim u luci i posmatram kako se brodovi spremaju za plovidbu,primecujem ljude koji se uzurbanim koracima provlace kroz masu.Kuda to oni tako zure?druga polovina ljudi ispraca svoje najmilije ali isto tako zurno gledaju na sat.Svi nekuda zure,kasne a imam osecaj da je sve to u stvari samo dosada.
A onda,iznenada,paznju mi je skrenuo neobicano glasan ali prijatan smeh.Da to je bio Igor.
I onda shvatih da i ja uludo trosim svoje vreme posmatrajuci potpune strance.Pogledah oko sebe,napokon sam stigla.Prilazi mi Igor u ruci drzeci cvet ljiljana,poklanja mi osmeh ,poljubac i kaze"draga,napokon smo sami..Ti,ja i Grcka ostrva"


POUZDAN
INTErAKCIJA
OSLONAC
DOKAZ
 
CVET
GRČKA
SAT
SMEH
BRODOVI

Dok stojim u luci i posmatram kako se brodovi spremaju za plovidbu,primecujem ljude koji se uzurbanim koracima provlace kroz masu.Kuda to oni tako zure?druga polovina ljudi ispraca svoje najmilije ali isto tako zurno gledaju na sat.Svi nekuda zure,kasne a imam osecaj da je sve to u stvari samo dosada.
A onda,iznenada,paznju mi je skrenuo neobicano glasan ali prijatan smeh.Da to je bio Igor.
I onda shvatih da i ja uludo trosim svoje vreme posmatrajuci potpune strance.Pogledah oko sebe,napokon sam stigla.Prilazi mi Igor u ruci drzeci cvet ljiljana,poklanja mi osmeh ,poljubac i kaze"draga,napokon smo sami..Ti,ja i Grcka ostrva"


POUZDAN
INTErAKCIJA
OSLONAC
DOKAZ[/QUOTE]

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Da li sam ja pouzdan?
Kakvo je pa sad to pitanje?
Moje interakcije su nepredvidljive?
Zar ti nisam bio oslonac svih ovih godina?
Nije valjda da ti treba jos neki dokaz?


-------------------------------


volim
zelim
necu
mozda
hocu


:-)
 
volim
zelim
necu
mozda
hocu

Daj odluči se više u pisdu materinu (ova psovka se izgovara iz dijafragme - zvučno, tek tako daje pun efekt - molim vas da je tako i čitate). Čitav tvoj život i svaka odluka se svodi na uporno tumaranje po stazi između hoću - neću. Nijedna odluka nije donesena bez beskonačnih dilema i svaka se pretvara u neko suludo možda. Postoje li ikakvi impulsi koji te vode? Postoje li predskazanja? Želim da ti razbucam koncepciju vječnih previranja i da ti otjeram strah od života. Bojiš se greške valjda. Zar nisi znao da je nekada divno pogriješiti? Greške stoje kao svjedočanstvo ljudskosti u nama. I ako te to najviše boli i plaši trebao bi da znaš da se uglavnom ispostavi da je možda najveća greška. Ta greška miriše na neučestvovanje, a jedino si zbog učestvovanja na ovoj planeti. Zemlja je predivno mjesto za postojanje i ja je iskreno volim. Postoje ljudi koji su konstantno navijeni. Konstantno donose odluke i jasno znaju šta hoće. Oni se nikada ne osvrću da vide šta su ostavili iza sebe. Takvi nikada ne traže da im babe u figurama na izvrnutoj šoljici vide šta ih u nekom sutra čeka. Sutra se kreira samo, a ne uz pomoć toza. Postoji samo sada, a ono ne može da čeka. Postoje takvi ljudi. To je zaista sreća i ja sam tu među njima. Zato te ne razumijem. Mani se mišijih rupa. Život je ne da se skriva, već da se zaista živi kao konstantna igra.

kuhar
franšiza
snovi
tapete
maketa
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top