Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Isao jedan decko i primetio da ima zanoktice. I dok je razmisljao kako da ih se otarasi, vidi jednu extra zgodnu devojku u mini-suknji kako jede cveklu. Pridje joj on da se upoznaju, ona kaze da zuri kuci jer ce joj uskoro doci brat sa pecanja. Ali medjutim, brat je po povratku sa pecanja naglo skrenuo u krivinu i pao u ponor. Kad je devojka to cula pala je u nesvest na parket, a u tom trenutku sleti slavuj na granu iznad njih i poce da peva...

telefon
sto
kutija
ulica
bandera
duga
 
telefon
sto
kutija
ulica
bandera
duga



U podsvesti osećaj krivice, bol koji razdire grudi, glasovi prolaznika na ulici razlivaju se kao prasak u mojim pomešanim mislima. Uzimam telefon, okrećem već poznati broj po ko zne koji put. Taman da zaustim "Zdravo", kad ono hrabrost ponestane čim čujem treperavi, promukli glas. Dobro poznat glas... Prekidam vezu i bacam slušalicu na sto. Ne, nema nikakvog smisla... kasno je... pomislim. Uzimam kutiju u kojoj čuvam staklenu ružu koju si mi poklonio. Čitam tvoju poslednju poruku "Moj Anđele, lepo spavaj". Kako mogu da spavam kada me košmari rasdiru? Oblačim svoj crni mantil i izlazim na ulicu. Lutam, kao pomahnitala... ne vidim nikoga... razum se muti...sećanja sve više naviru. Kako boli kad shvatiš prekasno, da si voleo i bio voljen! Odjednom prasak i mrak pred očima. Osećam kako se lelujam, kao grana na vetru, noge klecaju i padam na asfalt. Opet sam udarila u prokletu banderu!!! Ljudi se skupljaju oko mene, dozivaju me, ali ja ih ne čujem. Osetih samo kapi kiše. Svi odoše... nisu želeli da pokisnu. Samo ja ostah na kiši, da ležim na golom asfaltu. Dugo vremena nisam ništa osećala... odjednom oči se lagano otvoriše. Ugledah svetlost novog dana i na nebu dugu. Prespavala sam na kiši i asfaltu. Ustajem, teškim korakom, posrćući krećem dalje. U novi život, ili ko zna kuda.


srce
ključ
priznanje
nepoverenje
razum
strah
gubitak
 
Gordon je mali čovek, to vam mogu reći. Džim je malo viši, ali suvonjav i preke naravi. Hjubert je nepopravljivo drzak još od detinjstva i viši za čačkalicu od Hjuberta, odnosno dve čačkalice viši od svog mlađeg brata Gordona.
„Hjuberte, tebi su dlanovi prljavi i smeđi od prašine. Zašto čeprkaš po prašini? Jednostavno neću večerati s tobom nevaljali Hjuberte!“, kaže Gordon, i sve se nekako ljutka kao brižna majka.
„Prestani gužvati te novine, preki Džime! Ruke će ti biti olovno sive, a onda ću morati da te proglasim mrtvim, jer ruke mrtvaca su sive. Je l’ to hoćeš? Ili da te okupam u cvekli, pa da te posadim u stolicu kao mrtvu lutku punu smešne tišine?“
Nikakvog odgovora nije bilo. Gordon je naćuljio svoje veliko uho. Baš je smešan taj Gordon: Gordon u savezu sa zidovima, Gordon veliki konspirant, Gordon tihi kralj ispod belog čaršava, pravo matoro dete.
„Ništa.“, kaže on tišini, i upali svoj stari radio. „Šopen je osećajan, ali ne sentimentalan.“, pomisli, i uze paklo cigareta iz sjajne limene fijoke što je podsećala na kockasti sjajni mesec.
Zapalio je cigaretu. Pored radija bila je piksla. Uze je i stavi u krilo. Duboko se zavalio u meki jastuk. Razmišljao je i pušio. Čak je bio zaboravio da treba da dočeka spreman večernju vizitu. Zaboravio je i sam zaborav. Onda se blago odupro o laktove, izdigao je svoje telo i tiho, kao što se pero s nosa oduva toplim i mekim izdisajem, pomalo tužan, rekao: „Sve je na ovom svetu tako žuto, tako prokleto žuto i teško!“


sunđer
miš
kapljica
zrno
zeleno
paučina
 
Prosle nedelje drzao sam u ruci natopljeni sundjer i ribao supu. To sigurno nije bio posao po mojoj volji, ali sam zbog nepromisljenih opklada uvek ispatao. Opkladio sam se sa bratom da cu uhvatiti misa i uplasiti sestru. Sestra bi po mom scenariju skocila i pocela da vristi, jer se gadi miseva. Uhvatio sam ga i stavio joj ga pod nos... nije vristala, ali mi je opalila zestoku samarcinu. Cedio sam sundjer, kapljica po kapljica je klizila niz njegove rubove i padala na pod. Zrno graska se dokotrljalo do mene. Posmatrao sam ga zacudjeno. Bilo je ogromno i naravno zeleno. Pogledo sam na mesto odakle se dokotrljalo. Pomoslio sam da je to jos jedan mis. I ne znam zasto, ponovo sam krenuo u lov. Krenuo sam iza bureta da ga uplasim i nasao sam se u mraku. Ogromna burad i kace, nisu dozvoljavali svetlosti da prodre u ovaj deo supe. Nastavio sam, sve dok se paucina nije nasla u mojim ocima... Nekim ljudima su potrebne dve pouke, mada ce meni dobro doci i treca.



krv tunel telefon Argentina cokolada
 
Već nekoliko dana osećao je mreškanje krvi i kroz najsitnije tunele u njemu, i to mu se nikako nije dopadalo. Osetiti se tako živim nikada nije vodilo na dobro. Ne sme ostati ovde i nastaviti da razmišlja. Ostaviti sve, to je jedini izlaz. Lišiti se iluzija i nedoumica. Zazvonio je telefon. Karta za Argentinu mu je rezervisana. Rešenje mu se ponudilo na tacni. Otići će na taj put, raditi i jesti čokoadu. Kako voli što je tako lako pobeći od života.

starac
obrisati
pernato
kalendar
kapci
 
Umoran i tesko disuci starac drhtavom rukom izvadi maramicu iz dzepa i obrisa znojavo celo.....U drugoj ruci snazno je stiskao pernato jastuce.....osecao je da je kraj.....Kraj kreveta stoji stap....kad bi ga samo dohvatio.....jos samo jedan pogled na njegovu bastu,pa da mirno ode.....ali morao se zadovoljiti pogledom na kalendar.....april.....2008godina...tako mnogo vremena....toliko godina....Kapci se sklapaju...dubok uzdah i tisina...........

ptice
pogled
vrat
kapija
zora
 
ptice,pogled,vrat,kapija,zora....

Usao je na prstima,plasio se da ne probudi ostale,pogled mu je odisao i izdisao strah.Hiljade vristecih ptica u njegovoj glavi kao alkoholom napunjen sundjer, letele su i kljucale mu mozak.Izvlacile su i one preostale sredjene misli.Nije voleo pivo ,od piva ga je uvek bolela glava,i mamurluci su bili nepodnosljivi.Boleo ga je vrat,i sve u svemu on je bio poprilicno sjeban chovek.Mardok je naocigled predvidive buducnosti,zalosne buducnosti, i svakako po svim standardima chovek unistene proslosti.Kapija kroz koju je ulazio na pocetku svog ludila bila je okicena obecanjima,medjutim zora je govorila drugacije.....

telefon
magacin
dugmad
tipke
fekalije
 
telefon, magacin, dugmad, tipke, fekalije

Telefon je zazvonio, bucnije nego ikada. Mardok je podigao slusalicu, po izrazu lica se videlo da ne veruje. Prekinuo je vezu, ustao i poceo nasumicno da otvara sve fioke po sobi, da trazi, da pretura... Nije verovao da jutro tako gadne vesti nosi. Pa on je bio savestan radnik, jeste malo vise sinoc popio ...desava se to svakom, uostalom imao je svoje razloge. Obukao je odelo, zakopcao uredno dugmice i otisao na posao. U upravnoj zgradi su mu rekli da mora da ode do magacina i da u roku od 2h rascisti sve sto je napravio jer dolazi sanitarna inspekcija a oni su jedna ugledna firma i tako nesto sebi ne mogu da dozvole, nikako!
Mardok je odjurio do magacina, usput je svratio da bara i tresnuo jedan dupli konjak, na vratima zgrade je (u)tipkao dobro poznati sifru, vrata su se po automatizmu otvorila, usao je i zapahnuo ga je nevidjen smrad. Fekalije su bile svuda. Izlila se kanalizacija. Snasao se brzo pozvao prijatelje i odklonili su nered u predvidjenom roku.
Medjutim, kada su sve rasklonili videli su jedno stene koje je u uglu prostorije sklupcano i nepomicno lezalo.
Mardok mu je prisao, cucnuo i tada je brana pukla...jecao je kao dete...pas nije davao znakove zivota. Sigurno je prosle noci neopazeno usao u magacin da bi se sakrio od hladnoce. Inspekcija je bila na vratima...
(to be continued)

kruna, komsija, injekcija, veterinar, casa
 
kruna, komsija, injekcija, veterinar, casa

Krunu je vratio komsija koji je primio injekciju od veterinara.
Tada rekose: "Nisi smesan, nisi ni duhovit. Ispao si mnogo glup sto si to uradio!"
Pa nastavise: "I radnja mu je nikakva, zaplet skoro da nema, likovi su mu skroz nezanimljivi, a zakljucak i nema. Kao da je hteo nesto da kaze, a ni on sam ne zna sta! Cak mu i pravopis nije jaca strana... Bedno, stvarno bedno i zalosno!"
"Idi!" rekose. "Gubi se odavde! Ovo nije mesto za tebe! Ovde dolaze samo ozbiljni i uceni ljudi, koji znaju sta hoce! Tebe sigurno necemo!"
Pogleda ih tuzno, nekako se odvuce do stola, i uze da popije vodom punu casu, i poce da se ceri...
Hahahahahahahahaha:o:o:o:o:o:o:o:o:o

bat, stap, gong, song, mr. Wong

(kruna, komsija, injekcija, veterinar, casa)
 
mr. Wong je upravo ispijao svoj popodnevni čaj od mešavina raznih trava sa istoka kada je na njegova vrata pokucala intergalaktička policija. Na svom kosmokomunikatoru mogao je da vidi par kožnih uniformi sa digitalnim kacigama koji su u rukama držali električne štapove na "nešposlušne" građane planetarnog satelita - Gong. Otvorio je u poluzebnji jer iako je mislio da ništa nije skrivio sa ovim poluandroidima se nikad nije znalo...
- Dobar dan - oslovi ih on uljudno.. ali policajci bez reči uđoše u njegov stan i počeše da preturaju njegove stvari..
Jedan koji je stajao na vratima zvonkim metalnim glasom čitao je pritužbu koju je očigledno ministrastvu za suzbijanje buke uputio neki nezadovoljni i uznemireni komšija.
Jedva je razabrao reči ali koliko je uspevao da shvati izgleda da se radilo o nekakvoj preglasnoj muzici koja se čula iz njegovog stana sinoć. Pokušavao je da se seti koji je to eksplicitni song koji je odvrnuo do daske ali nije mogao da se seti ničeg drugog sem da je pre nego što je uključio binarni plejer i odvrnuo ga do daske zamotao jedan bat koji mu je ostavila bivša devojka sa Taurona koji je iako udaljen 7 svetlosnih godina odavde bio na ceni zbog posebnih sastojaka opijata koji je sinoć ispušio.
Jedan od policajaca je našao skrivenu kutiju u kojoj se nalazila opojna sintetička droga trista puta jača od laudanuma. Nije mu dugo trebalo da shvati u kakvoj se nezgodnoj situaciji našao jer je na snazi i dalje bio bios o opejnim derivatima koji su bili najstrože zabranjeni u ovom predelu galaksije. Jedan od glupavih poluandroida mu se prilazio sa električnom palicom..
mr. Wong se povukao korak unazad.. a potom je osetio snažan udarac struje i ubrzano kretanje elektrona koji su počeli da mu otkidaju deo po deo njegovog materijalnog postojanja..

Atom po atom osećao je kako se dezintegriše.. i kako se na drugom kraju kosmosa, u prašumama Taurona nanovo sklapa njegovo telo u obliku žene sa viškom ekstermiteta..
Mrzeo je ovu syber inkarnaciju ali bio je svestan da je to zaslužio. No šta se može..

U ovom delu kosmosa.. svako dobije ono što poželi.

Za kaznu.

amfora, krivo ogledalo, zmaj, internet, bunar.
 
Amfora mu je lezala do nogu, prevrnuta. Kapi vina su se izlivali iz nje na hladni pod. Rukom je obrisao hladno celo i onda podigao glavu. Krivo ogledalo ga je gledalo sa prezirom. Uzvracao je ogledalu isti pogled... Na ekranu se pojavio zmaj, internet konekcija je za trenutak otkazala. Usledio je dosadan proces ponovnog pokretanja kompijutera. Poceo sam da razmisljam o njemu, dok je stara masina stenjala pored mene. Bio je umoran, koji ce biti njegov sledeci potez? Da li ce se nesvestiti ili pk smoci snage i sa praznom amforom u rukama doci do bunara...


brasno, vrata, noz, prozor, macka, ...
 
Privatni detektiv Marlow je sedeo u svojoj prevrućoj kancelariji sa roletnama nasprot ventilatoru kada je začuo zvonki zvuk ženskih potpetica kako se lagano približavao. Uzdahnuvši naslonio se duboko u svoju fotelju i povukao dim poslednjeg tompusa koji je imao.
- Detektiv Marlow? Philip Marlow? - reče sexypilna plavuša nakon što je prethodno ušla na vrata bez kucanja. Marlow pomisli kako je možda vreme da konačno rekonfiguriše prihode i da sebi obezbedi sekretericu..
- Da izvolite - reče - Šta mogu da učinim za vas..
- Dozvolite da se predstavim, moje ime je Eliza Snipes.. i došla sam ovamo jer imam ozbiljne strahove da je neko rešen da me ubije. Ovo je moja vizit-karta.. i volela bih kad bi ste sutra došli kod mene u goste da popričamo na miru..
Marlow je ćutke uzeo vizitku dok je pomno analizirao svaki njen pokret.
Hmm.. dobra cica, pomislio je u sebi.., pažljivo negovana, mažena i pažena..i nadsve zgodna žena.. jedna od onih zbog kojih obično počinju sve nevolje.. Ko li bi mogao imati takve namere prema jednom ovakvom anđeoskom stvorenju? Gledao ju je kao da ju je svlačio pogledom dok je ona paranoično prišla prozoru i razmakla roletne noktima..
- Zaista se ne smem više zadržavati, ja sam imućna žena i obećavam vam odličan honorar ako pristenete..
Marlow je samo klimnuo glavom.. a potom ustao i obećavajući da će da se vide sutra u njenoj rezidenciji u elitnom delu grada.. u kojem su su stanovali samo dobro stojeći biznismeni i političari, ispratio ju je do izlaza.
Potom se vratio u fotelju.. i dugo pravio plavičaste kolutove od dima koji su se mešali sa izazovnim parfemom koji je lebdeo u prostoriji.. a potom nasloni glavu na sto i zaspa.

Nešto iritirajuće kidalo je slatku belinu.. a potom Marlow poče da poprima prve obise oblika sveta gde se nalazio.. Sa laganim prilivom svesti shvati da mu je zvonio telefon.. i onako sanjiv podiže slušalicu.
S druge strane žice začuo se plačni i uplašeni glas.
- Gospodine Marlow.. Moj muž je na poslovnom putovanju.. i niko sem mene i njega nema ključ od kuće.. a neko šeta dole mojim prizemljem.. i čuje se naka buka.. Molim vas dođite odmah! Jako sam uplašena..
Marlow promrlja nekoliko reči a onda sa čiviluka oštrim pokretima skide mantil i šešir i pohita niz stepenice do kola. Vozio je najbrže što je mogao uprkos konstantim problemima sa policijom. Nije imao vremena da mislio o tome da su mu čak oduzeli i dozvolu. Jurio je da stigne što pre. Naravno, ljudski život je bio u pitanju. Konačno bio je blizu bogataškog naselja i pogledom je tražio broj kuće koji mu je bio naznačen.
Da, to je ta kuća, potvrdio je u sebi.. a potom parkira kola u blizini i izlete iz kola i došunja se pozadi kuće da pogleda kroz prozor..
U kuhinji video je razbacane sudove, polomljene tanjire i rabijena jaja i prosuto brašno kako je ležalo na podu. Neko je očigledno provalio u kuću da pronađe nešto od vrednosti..
Marlow izvadi svoj džepni nož i sa njime lagano otvori vrata pozadi kuće a potom se tihim koracima pope se na sprat gledajući da li ima nekog u polumraku sa izvučenim pišetoljem.
Odjednom.. ispred njega iskoči crna mačka i pobeže sa stepenica.. očigledno uplašena njegovim prisustvom. Marlow-u je malo falilo da zapuca.. srce mu je kucalo jače... osećao je svoj puls.. ali on je bio dovoljno iskusan u ovakvim situacijama.. Pogledom je obuhvatio prvi sprat a potom.. ugledao tiho prigušeno svetlo ispod vrata spavaće sobe.. Prišao je i sasvim ih lagano otvorio..

Na krevetu, osmehivala mu se, polunaga Eliza Snipes..

- Gospodine Marlow.. došli ste.. - reče sa zagonetnim osmehom i potom otkri deo svoje svilene spavaćice - Znate moj muž je stalo na putovanjima.. a ja sam tako sama.. i nadam se da mogu nekako da vam se odužim zato što sam izmislila da me neko proganja.. Ja sam napravila onaj nered u kuhinji.. i izmislila da neko hoće da me ubije.. samo da bih vas dovukla u svoju spavaću sobu.. - reče a potom ga ispitivački pogleda direktno u oči.. a potom doda.. - Jednostavno vaša reputacija vas svuda prestiže..

Philip je slegnuo ramenima.. šta semože.. kad je već tu.. naposletku sve ovo spada u rok službe.

- Gospođo Eliza.. skinite gaćice i namestite se na tepihu.. pokazaću vam nešto što još niste doživeli do sad.. - reče Marlow a potom otkopča šlic.


Mesindžer, internet, devojka, poezija, mejl, krstarica
 
Znam da na krstarici ima podforum na temu filmovi,ali cu ovde prepricati jednu komediju. Film se zove Eurotrip.Radi se o jednom decku koji preko mesindzera upoznaje cool tipa iz Berlina koji najavljuje da dolazi u Ameriku.Scotty ga onda blokira i kaze mu da se `kloni njegovih genitalija`.Kasnije shvati da je on zapravo devojka i to jako dobra riba,ali da ne mogu vise da komuniciraju preko interneta.Posto ga je devojka ostavila zbog rokera cije pesme nemaju veze sa poezijom,Scotty resava da ode u Berlin i upozna Mieku.Ali.....

The Rolling Stones,Al Pacino,Lindsay Lohan,frka
 
bila mi je frka i utrcao sam u klonju... poster Lindsay Lohan bio je na vratima klozeta, kao ispomoc za one drkose koji vole da ga "bace" tu i tamo, umesto pljuge na pus pauzi... pre nego sto sam pustio vodu, odsvirao sam jedan pozadinski solo, u stilu The Rolling Stonesa...

Ceo dan sam bio nervozan, tesko je kad radis u fabrici draperija u zapadnom Holivudu gde svi misle da su sledeci Al Pacino...

"Nemoj da te ispresavijam purpurni! Jesi li me cuo!" - dobacio sam sefu u povratku iz klonje

majmun je sejao grickalicom svoje nokte svud okolo, i majmunskom zainteresovanoscu odgovorio "Marti sto ne uzmes slobodan dan... prijace ti?!"

lubrikanti, beneficije, povodac za majmune, pretplatna karta, prostitucija
 
Da ne pomisle kako si zaključao fabrički okrug, neko reče - lancima za majmune, za one ohole i glomazne, drčne i zagubljene, podmazane raznoraznim lubrikantima, mirišljavim i koncem vezenim. Vazduha. Za takve ćemo pustiti pretplatne karte, neka se nadišu prizora, neće dugo trajati. Prostitucija skupocenih reči će cvetati, princip si tražio, sejao, nadgledao. Tako ćeš i ti, pobedniče, svratiti u taj svet, platiti kartu, beneficijama, čime već stigneš i - uploviti.


- jarak
- suton
- maska
- ona
- proba
 
- jarak
- suton
- maska
- ona
- proba

Vozio je uzanim, krivudavim putem. Ona mu je stalno bila u mislima. Nije hteo sebi da prizna da je želi, od uvek, od prvog dana kada su se sreli. Gušio je u sebi svaku pomisao da je mogao da je ima. Plašio se da će ga jednog dana prozreti, da će shvatiti da je njegova hladnoća samo maska…..Trebalo je barem da proba, da skupi hrabrosti ,da joj stavi do znanja…
Nesvesno je dodao gas. Suton je već obavijao planinu, sitna kiša i izmaglica igrale su mu pred očima. U deliću sekunde ugledao je jelena ispred, na putu . Bilo je kasno za bilo šta drugo,refleksno je trgnuo volan….. Jarak.Prašina.Mrak……

-Amsterdam
-veče
-krv
-ključevi
-ružičasto
-devet
 
-Amsterdam
-veče
-krv
-ključevi
-ružičasto
-devet

devet godina sanjam odlazak u Amsterdam, samo sanjam, nikada josh nisam pokushao da napravim prvi korak.
To pijano veche nije bilo kao svako drugo, obichno, hladno i nezanimljivo, jer po prvi put u poslednjih devet godina bio sam u zagrljaju prave pravcate zene. Mogao sam osetiti kako joj krv kroz vene juri kao antilopa koja bezi od grabljivice kroz beskrajnu ravnicu, ali to je sve, nikakav znak , niti jedan pokret nisu mi davali podstrek da uradim neshto vishe od pukog sedenja u njenom zagrljaju.
Kljuchevi su bili tu na dohvat ruke, neke normalne ruke, ali one , te kratke moje ruke jedva
da su mogle dohvatiti u ruzichasto obojenu svilenu maramicu iz njenog budjelara...
I to je sve, vrhunac i krajnji domet, mogao sam dobiti samo fizichko zadovoljenje nagona ali nikako ne i ljubav te holandske prostitutke, pa chak ni u snu...

krompir
pasulj
microsoft
dusha
maliciozno
smrt
 
krompir
pasulj
microsoft
dusha
maliciozno
smrt

Još uvek joj se duša oporavljala od uvreda . Podnela bi takvo maliciozno ponašanje mnogo bolje od bilo koga drugog, ali ne i od njega. Plašila se da ga je ovaj put izgubila zauvek.

Sedela je bezvoljno u kožnoj fotelji. Odavno je pao mrak, ali nije ustala da upali lampu. Jedina svetlost dopirala je iz velikog TV ekrana . Zurila je tupo , verovatno nesvesna da pritiska dugme upravljača.
Slike su se smenjivale pred njenim očima….”vaš pire krompir biće ukusniji ako dodate
kašičicu margarina”…..”Microsoft najavljuje lansiranje sopstvenog pretraživača”……
crtani film “Čarobni pasulj”…..

Na sledećem kanalu zastade , nešto joj privuče pažnju. Reporter na vestima, u kišnoj kabanici, žmirkao zbog kiše koja je padala i javljao o saobraćajnoj nesreći koja se dogodila te večeri.
“…vozač je verovatno skrenuo da ne bi udario životinju…prema prvom policijskom izveštaju, izgleda da je vozio isuviše brzo i da je smrt nastupila odmah.”

Prepoznala je registarsku tablicu automobila . Nekoliko trenutaka bila je nepomična i sledjena, a onda nastupi plima gotovo fizičkog bola . “Ne,ne može biti on!
Gospode, ne, samo da nije bio on !”…….

voda
osmeh
strah
lavirint
tigar
safir
 
Poslednja izmena:
Ponestajalo mi je zaliha vode.Iako sam bio poslednji tek 4 meseca moje licne zalihe vode su presusile,a namirnice su zbog nedostatka struje pocele da se kvare...Razmislio sam i odlozio nabavku za sutra...U medjuvremenu legao sam da "spavam"..Kao i uvek ocekivao sam san bez snova,ali boze moj,prevario sam se..Ponovo mi se ukazao "njihov" vodja...Njegov osmeh i onaj cudan safir deltoidnog oblika "ugraviranog" na njegovo celo su u meni trebali da bude strah,ali u tom lavirintu osecanja u kome su se nalazile sve nekadasnje emocije,emocije svih koje sam voleo a koji su nestali zbog njega,nisam osecao strah,vec hrabrost...Hrabrost koju tigar i tigrica osecaju dok brane mladunce od lavova i ljudi,hrabrost koju ne mozete razumeti.....A onda je izvadio pistolj i moje gace su popustile... :lol:

P.S. Zadnja recenica nije vezana za tekst i moje knjizevne sposobnosti... :)

reci :

Hrana
skloniste
preziveli
sramota
odgovornost
neocekivano
 
Poslednja izmena:
Hm, ajd' da probam i ja...:lol:
Ybt. kakav je ovo lik, kao da ga je Londonska magla porodila, bolje reći pobacila! Ma džabe ti sve tvoje forinte kad si ružan i glup. Taj odvratni mitiser na licu je toliki da ćeš ladno moći da spremiš sebi, ženi pa i kevi ručak kad ga budeš iscedio, biće to sasvim odvratan gulash i potpuno primeren tebi i tvojoj retardiranoj personi! Takve kao što si ti treba nabiti u neki shatl i lansirati u pizzdu materinu, negde u neku daleku svemirsku vukoyebinu, medju neka svemirska strašila pa se yebite kako znate i umete! Eto tako...:mrgreen:


Zabava
Toranj
Pruga
Divljina
Muzej
 
Au sto ti je zabavna prica...Skocio bih sa tornja ili pobegao u divljinu da pobegnem od tvoje price...Ma i na pruzi bi stajao da me voz zgazi samo da se spasem..Covece ti si primerak za muzej... ;)

Ajde bre uozbiljite se

Iskoristiti
prostitucija
hartija
olovka
presuda
 
Pogledajte ga samo, crna fleka toga asfalta, životinja ovladava. Eto ga, gore levo. Udar njezina parfema gušio mu je visperni nagon ali miris mesa ga je poput olovke načinio. Napisao, pretrčao preko bele linije, pitao koliko. Ljulja se presuda, kapuljača ga štiti, kiše nema, svedoci su nemi, drečavo prati ritam, kaiš i čizme, vrat, niz nedra, prešao je. Prostitucija je reč koju svaki čas namećete, evo, gledajte, uozbiljite se, iskoristite, njeno je telo već na ledu. Za tili čas, alo bre, sad je ščepaj, miris, crveno, život... Uzimaj ! Zubi su pogasili sve časovnike, misliš - vreme je, energija stapa, nje više nema. Pocepana hartija.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top