Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Tocak
Lokomotiva
Vodeni toranj
Jastuk
Med


Doc Holliday je sedeo sa podignitim nogama na verandi zeleznicke stanice grickajuci cackalicu dok mu je sesir padao do pola ociju kada se odjednom zacuo zvuk sirene sa lokomotive. On prstima dohvati obod sesira i podize ga i pogleda u pravcu pruge. Voz se nalazio tacno kod vodenog tornja sto bi znacilo da ce poslednji tocak da se zaustavi tacno za pet minuta.. Doc se masi jastuka iza svoje glave i stavi ga na stolicu pored a onda izvadi pistolj i otvori mu burenece i poce da ga okrece. Voleo je to skljocanje kada se metak za metkom okretao. Mogao je skoro osetiti kiseo ukus metalnog metka. Voz poce da pristize ali on je i dalje okretao burence... Na stanici nije bilo nikog samo ociju uplasenog telegrafiste i vetra koji je okretao vetrokaz i pravio uzasno skripanje... Voz se zaustavi i iz putnickog vagona pocese da silaze putnici. Hmmm.. prvo je sisla dama sa malim kisobranom i plavom leptir masnom sa cipkanom kosuljom a potom i neki svestenik drzeci bibliju. Cekao je jos par trenutaka ali niko vise nije izlazio. Voz zatrubi ponovo i parna masina poce da se zahuktava. Doc je i dalje sedeo mirno vrteci burence. Kada je i poslednji vagon otisao iz stanice sa suprotne strane stanice stajala je crna prilika drzeci pistolj uperen pravo u njega. Doc se nasmesi.

- Znam da si dosao po mene ali sad te imam.. - rece uplaseni kauboj koji se osetio da je dobio retku priliku..
- Reci mi Billy.. kolika je sad nagrada za tebe? 10 000$? - upita Doc ne menjajuci boju glasa.
- 10 000 je bilo pre nego sam sredio serifa u Viskonsinu.. Sad vredim mnogo vise.. - Billy se naceri..
- Koliko vise? - Doc je i dalje bio hladan..
- Pa sigurno jedno...
Doc se trze i okrenu pistolj tako da burence upadne u leziste i drugom rukom predje preko obaraca munjevitom brzinom.. par puta..
- .... dva.. deset... hilja...- Billy za zagrcnu od krvi koja mu podje na usta i stroposta se na zemlju.
- Nebitno.. - konstatova Doc - ionako ce sve otici na kocku i zene slatke kao med... - a potom dunu u cev i vrati pistolj u korice..

Vetar je i dalje uzasno vijukao i cula se ona ista odvratna skripa.

Kapetan
Kormilo
Dvogled
Ostrvo
Magla
Rum
 
Poslednja izmena:
Путовао сам ка граду блуда и неморала. Једини прави град греха, Венеција.
Град раштркан на неколико острва са мноштвом бордела.
Раскошна светла у сумрак преко којих се преливала магла су јој давале магичан изглед.
Приближавајући се граду узех двоглед и посматрах, прво град а онда куртизане.
Оне су биле слатка вишњица на врху шлага, лешник у рафаело куглици, кришка лимуна у слатком од трешања.
Венеција без њих не би била то што јесте.
Шетајући се оскудно обучене, с великим деколтеима, мамиле су погледе, презир и уздахе.
Колико је само људи покошено мачем због њих, верујем ни бог није бројао.
Ушао сам у бордел, мој омиљени. Мадам је дотрчала до мене.
Девојка у најбољим годинама, лукава и искусна а како и не би била.
Почети живот у Венецији као куртизана, преживети и основати свој бордел је било вредно дивљења.
Знала је да долазим очекивали су ме. Са лица јој није могао спасти смешак.
Оваква зверка је ретко залазила. Углавном политичари, богаташи, снобови који мисле да
са мало кеша могу бити богови. Клапну рукама и девојке стрчаше и велики хол.
Дотрчаше, почеше да ме додирују, љубе грле, вичу од среће.
Показах им кофере са стварима и поклонима. Наручио сам из Москве најфиније корсете, из Беча најфинију чоколаду,
а из Токаја слатко вино, оно најслађе, слађе од меда, есенција.
Ух, крв ми проврела а нисам поштено ни стигао да их погледам а камоли опипам.
Након неког времена мадам клапну рукама и оне се поређаше у врсту.
Показах им да се окрену и задигну мало сукњицу.
Коју пљеснем по гузи иде са мном у апартман - рекох.
Био сам широке руке, пљеснуо сам свих девет девојака и мадам.
А царском апартману свега, прво заједничко купање, масажа, сауна...
Седео сам у сепареју окружен девојкама, у левој руци чаша најбољег Кубанског рума, и десној дуда неке од куртизана.
Нисам ни приметио да се ушуњала и пришла ми иза лећа. Левом руком је ме је ухватила за браду а десну је полако спуштала до међуножја.
Ухавтила ме је за кормило и рече - Капетане дозволите да вам помогнем и да заједничким снагама одржимо прав курс.
Усне слађе од есенције, груди чвршће од гранита, ноге виткије од врбиног прута могла ме је имати сваки пут када пожели.
Опијен, румом, опијумом, њиховим заносним фигурама до дубоко у ноћ смо оргијали.


Мусака,
Клупа,
Црквени миш,
Хоризонт,
Река.
 
Poslednja izmena:
Мусака,
Клупа,
Црквени миш,
Хоризонт,
Река.

Pre nego spiritualni entitet koji je rezonirao poput Konja poče da surfuje talasima gravitacije po obodu crne rupe on se priseti horizonta događaja u kojim je njegovo neoslobođeno telesno biće bilo uslovljeno materijalnom ezgistencijom. Reka entropijske energije koja se ulivala u gravitacioni vortex nosila je sa sobom sva njegova sećanja, od najranijeg detinjstva, prvih časova u školskoj klupi, prvog poljupca.. neke najsrećnije trenutke njegovog života, smrt bližnjih.. pa i sopstvene smrti. Umro je u staračkom domu kao crkveni miš sa nedovršenom musakom na stolu. Možda nema pravo da se ljuti na bilo koga.. imao je dobar život i pred kraj života mu ionako nije trebalo ništa. Teže bi mu bilo da ode da je imao više stvari za koje je vezan. Sada je toga svestan. Jedino.. nije mu prijalo to što mu neko tako divljački oduzima svest. Iako mu je sa vremenom bivalo sve više svejedno. Užasna je.. ova manifestacija nadolazeće praznine. Ali on je nju osetio pred samu smrt. Znao je za nju i ranije. Grci su je zvali Leta. Reka zaborava. Kad umreš, tvoja svest se briše nakon suda tvoje duše. Da vidimo šta si naučio Konju? Šta ti je ova inkarnacija donela? Imaš li uvid u pravu prirodu stvari? Jesi li napravio još koji korak do kuće?

A nije da nisi imao svojih trenutaka. Sve će to biti izgubljeno. Poput suza na kiši...

Nema veze.

Oče.

Čekaj me.

Raj ili pakao...

Dolazim kući.



Prijatelj
Borba
Reč
Toplota
Ljubav
Zaklon.
 
Pokupivši nagradu za Bilijevu glavu uputio sam se u Novi Meksiko.
Malo da se kockam, malo da pijem i veći deo nagrade da potrošim na žene.
Ljubav je ionako izmislila sirotinja da dobije za džabe.
Na prilazu ka gradu počelo je nevreme. Pokisao sam do gole kože, jedva se dovukoh do najbliže krčme.
Kauboju da li ti treba zaklon - čuh dobro poznat glas.
Kao da je sto godina prošlo otkad je nisam video. Bila je moj verni drugar, prijatelj i zaštitnik,
nekoliko puta mi je spasila život.
Šta radiš ovde mala - upitah.
Vidiš valjda, vodim krčmu.
Izljubišmo se na verandi krčme. Pokušah sa nepristojnim dodirom, ali me samo uhvati za ruku i reče:
Što je bilo bilo je, sada sam udata žena.
Nije meni smetalo ali ona je oduvek bila principijelna.
Šta te dovodi- upita me.
Roknuo sam Bilija i par dana nerada, alkohola, kocke i žena nije na odmet - odgovorih.
Mada ni onako nisam nešto teško radio, najteže mi je bilo kada sam pre mesec dana morao da teglim pušku na krov kuće.
Bila je neka zaseda, klasična. Siroti mali kauboji.
Borba je bila gotova pre nego što je i počela.
Misli su mi odlutale ali su ih prekinule njene reči:
Za tebe ima kraljevski separej, čuvam ga samo za specijalne goste - i namignu mi.
Skriven i zatvoren za radoznalu klijentelu.
Nisam pošteno ni seo a već je stigla tekila, praćena sa četiri dame.
Jedna da je nosi, druga da je otvori, treća da je naspe a četvrta da mi je saspe u usta.
A sve četiri zajedno da me napoje. Igrali smo moju omiljenu igru poker u svlačenje.
Gutljaj po gutljaj, reč po reč, karta po karta i sve je spalo sa nas.
Blizina i toplota njihovih tela me je izluđivala, počeo sam da gorim.
Bila je to borba prsa na prsa, protivnik kakvog sam oduvek priželjkivao.

Čokolada,
Maramica,
Ugalj,
Slika,
Voz.
 
Kada sam se probudio selećeg jutra, tela još obamrlog od alkohola u venama, čkiljio sam u svetlost koja se probijala kroz prašnjavo staklo.
Neke navike se nikad ne napuste, pomislio sam dok sam obuvao čizme. Ili se to ljudi nikad zapravo ne promene? Možda je ipak to samo slučaj sa mnom, ako je verovati svim bivšim devojkama i poznanicama.
Ustao sam i spustio roletne kako bi glava dobila bar mali predah od oštrog dobovanja. Dopustio sam mislima da mi se razbistre; mehanizam se polako palio, osvetljavajući zagušene hodnike mog uma. Mučnina od loše isprženih girica terao je kiselinu naviše i gadan ukus zakoluta mi nepcima.
I tada mi sinu!
Obrtao sam se oko sebe, ali soba je bila prazna. Devojke, alkohol i najbitnije - novac - nestali su! Posegnuo sam za natkasnom, ali ni revolvera nije bilo.
Tada su se zvona oglasila. Zvona koja označavaju dvoboj. Nisam morao da čekam pozivnicu, ali je ona i pored toga doprela, bolno glasno.
"Ovde se tvoj put završava, stranče!"
Bacio sam pogled kroz prozor, još jednom bolno dopuštajući svetlost u sobu. Napolju se skupila svetina, željna krvi. Apokalipsa u najavi.
Morao sam da mislim brzo. Zarobljen kao pacov u prljavoj kutiji od cipela, čast mi je nalagala da dvoboj prihvatim. Ali mnogi časni ljudi sada su duboko pod zemljom.
Misli, prokletniče, misli.

šešir
plamen
grudi
bure
sumrak
 
šešir
plamen
grudi
bure
sumrak



Iz daljine leteli su akrodi...
Klavir je bistrio nijansu zelnix neona, na vratima duše, lipa se preisjavala izboranim mirisima...
Šešir
je skliznuo s osedelog sna, dok je na grudima i dalje plamen ledio, promrzlu pticu od osmeha...
Raskrsnica je sumrak u bure razlila ko slikar četkicom platno kad prošara u lat suncokreta...
I dalje je gora ravnicu grlaila,
ex, još jedna godina bez pokušaja, još jedan minut bez dodira i udah, bez onog izdaha...

Iz daljine nizali su se akordi....
Pogled je preplitao let tišine od milog do nedraga, paučinom raskalašno tuga se borila, ko prosjak za dinar života...
Raskrsnica je noć obgrlila ko jutro kada zoru venčava, korak do tebe biće beskraj za krila Anđela...
I dalje je gora ravnicu grlaila,
ex, još jedna godina bez poraza, još jedan minut bez dodira i udax bez onog izdaha...

®


korak
stepa
miris
snoviđenje
sat
 
Na ovom svetu ima svakakvih ljudi. I svi ti ljudi prave životne korake. Njihovi koraci su našim dušama nepoznati. Ponekad nam se čine besmislenim, ponekad idu utabanim, a ponekad hodaju opasnim i previše rizičnim stazama.
I svi su mi čudni. I neprihvatljivi.
Neki kroz život hodaju sporo, neprimetno, nečujno... Njihov život protekne kao oštar miris cveća koji ti nakratko zagolica čula i ukleše setno, melanholično sećanje.
Drugi hodaju ravnodušno, kao kroz snoviđenje. Svaki dan im je isti. Svejedno je da l` se probudili na levu ili desnu nogu, u dugovima ili u vilama, korak napred ili korak nazad... Sasvim svejedno je...
Treći su mi još čudniji. U panici. Stalno negde žure. U frci. Kidaju sami sebe. Mora ovo - mora ono. Uvek se pretiču, spotiču, sustižu... ali nikada nigde ne stignu. I izgleda kao da se uvek na početak vraćaju.

strela
noć
oganj
sram
ćerka
 
strela
noć
oganj
sram
ćerka


Svake noći tačno u ponoć popeo bi se na vrh najviše kule i sa nje ispaljivao 4 strele na sve četri strane sveta. Za svaku je bila vezana cedulja sa slikom njegove ćerke i molbom pronalazaču ove poruke da ako je slučajno video ovu osobu da se javi u dvor sa informacijama gde ga čeka bogata nagrada. Problem je bio da kad pronalazač ugleda sliku prelepe ćerke ostane posramljen i zadivljen ovom lepotom i zaboravi na nagradu pa se u njemu probudi oganj plamteće ljubavi koja je umela da izludi čoveka da granica neuračunljivosti. Takva je bila ta naša princeza. Pola kraljevstva je već bilo poludelo. Druga polovina su bile ljubomorne žene. Sve dok jednog dana izgubljenu strelu nije pronašao Konj...

Konj kad je prvi put ugledao ovu lepotu znao je odmah u kom grmu leži zec. Nešto kasnije.. ulovio je zeca i pojeo ga. Nešto još malo kasnije princeza je ležela gola na divanu sa glavom naslonjenom na njegove grudi češkajući njegovu grivu..

- Nikad pre nisam bila sa Konjem.. nisam ni slutila.. sad uviđam razliku.. :heart:.. - rekla je mazno.

Konj frknu i ustade.. Nije voleo kada su mu žene povlađivale i uvlačile se... Više je voleo on da im se uvlači.

putokaz
borba
vetrenjača
zli duh
arija
paklena mašina
 
Stajao je na raskrsnici. Ali ne bilo kakvoj raskrsnici. Definitivno ne pričam o onoj okruženoj semaforima, zvucima paklenih mašina i zamišljenih prolaznika.
Raskrsnica na kojoj je stajao bila je tiha, puna čudnih i samo njemu poznatih putokaza.

Da, putokaza... Maglovitih i neodređenih, životnih putokaza. Raskrsnice koje se dešavaju nakon emotivnih padova, nesrećnih životnih okolnosti ili "više ovako ne može" vapaja. One su nabijene tenzijom, neizvesne i bez obećanja o slatkoj budućnosti. To su unutrašnje dileme koje vodimo sa sobom u besanim noćima - borba sa zlim duhovima i vetrenjačama. I pitanja, i pitanja i pitanja... Da li je život uopšte vredan truda? Čemu sve ovo? Zašto ovo trpim? Koga ja zavaravam? Za šta sam uopšte ja? Koji je smisao? I da li je ovo moj kraj, ili početak?

Kako se čovek našao na toj raskrsnici? Šta mu se desilo?

Jedno zagušljivo i oznojeno jutro, kroz otvorene prozore uvukla se arija. Zvukovi arije, njemu potpuno nepoznati, nisu se isticali niti posebno izdvajali u odnosu na druge. Ali, dovoljna je bila samo jedna reč iz te arije da se uvuče i istrgne ga iz sna. Ta reč je...

samohrana majka

mapa
veštačenje
loša sreća
učmalo
 
Poslednja izmena:
bleje vest i stres na terasoj i duvaju djojinat i naidje osa i kaže klošari jedni radite nešto mesto da povazdan radite uaa a oni na to je iskuliraju i pojačaju muziku. kad,nelezi vrage,uto naidje predator i prdne

klonja
klinja
kliker
kosmos
krava
 
klonja
klinja
kliker
kosmos
krava

Trčao je klinja, vičući: "Gde je klonja?!" Pokazaše mu šumu.
Put do šume se činio beskrajan, kao kosmos. Iz džepa mu ispade najdraži kliker. Kasnije ću ga naći, pomisli, sad imam preča posla.
Pre nego što se sakrio iza velikog žbuna, začuo je pobedničke trube.
Ne! Nisu to bile trube, nego krava Šarenka.
Šta mu je tad krava viknula, do danas nismo saznali.

Lastavice
Zeleniš
Šljive
Čačanke
Rakija
Čokanče
 
lastavice mileva i jadranka jednoga divnoga avgustovskoga leta bezbrižno leteše podno gibraltara zeleniša šljive i čavršljaše o egzistencijalnoj teskobi i plurilingvizmu u delima firentinskih pisaca 14. veka, pre svega dantea, petrarke i đoganija. avaj, jednoga dana dolepršaše dve mlade i zgodne čačanke do njih i poliše ih rakijom tj čokančetom iste i one uginuše od toga.tj nisu uginule ali ehh nema veze neljutim se

baudrillard
nina
blajbi
heroina
biskvit
 
baudrillard
nina
blajbi
heroina
biskvit


Nina je malim mesinganim dvogledom pažljivo posmatrala Baudrillarda sa balkona pozorišta dok je grickala biskvit. Baud je pokušavao i dalje da diriguje orkestorm ali je bio svestan da je odavno izgubio ritam sa svojom dirigentskom palicom, ipak je njom mlatio i dalje po vazduhu a publika nije primećivala ništa i to mu je prolazilo. Blajbi pljunu u prste i okrenu list sa notama pijanistkinji heroini koja je u zanosu svirala uvertiru za operu dok je u u glavi bila scena divljačkog sexa sa Konjem. Konj je sedeo u publici i klimao glavom povremeno da se prene da ne zaspi. Pored Konja je sedela Sanjalica koja je netremice pratila kako je Bau dirigovao i oduševljavala se.. Sand se povremeno ubacivala sa violinom od ružinog drveta iz 1752 godine.. tek toliko da kaže.. evo ja umem kad hoću. Agy je strpljivo čekala red za meco sopran. Ona je naposletku bila prva diva. Jany je bila u zadnjem redu sa nepoznatim gospodinom. Doc je sedeo u kantini opere pokušavajući da izbije vinjak - tinjakom.. koji mu je non stop dolivala lunja konjobarica.. Souske je mlatarao nogicama i drao se "Okrečite Beograd" dok su ga iznosila dva krupnija momka iz obezbeđenja.. Veče je bilo kao i svako drugo.

Na plakatu sa spoljašnje strane zgrade pisalo je..

SHIP OF FOOLS
-opera u tri čina-

prozor
prostor
prasak
struja
ljubav
seno
 
Poslednja izmena:
bila dva nerazdvojna druga, prozor siniša i prostor janko medjutim medju njihovo istinsko nepatvoreno neprijateljstvo umeša se veliki prasak danilo i razdvoji ove larpurlartističke drugove..oh mon dieu..nedugo potom, struja udari deda mikajla dok je vodio ljubav u senu sa svojom unukom natalijom

konglomerat
zigurat
atentat
stalagmit
zen
 
Jedne davne noci desilo se ubistvo koje je uznemirilo vode davno vec poznate price o vavilonske kule, cuveni zigurat vavilonska kula gradili su ljudi da od peska, trske i blata ta smesa se mesala sa vodom, slamom i drugim biljnim materijalima, ali ovde nije o tome citaoce rec, vec o predanju....

Verovalo se u drevnoj kini da se drevnom vestinoinom zvanom "zen" mog ubiti zombiji koje je stvorio zli komadant Konglomerat, oni su jeli staglamit neko drevno kinesko jelo da bi postali od njega jaci.

Ne znam dalje ljudi nisam ja za pisanje vise, stare kosti



hlorofil
djems din
Aleksandar Vucic
Zabava
Kraljica Elizabeta
Havaji
Novigrad
Pinjeta
 
previše reči kumee

pričaju hlorofil i aleksandar vucic i pita ga hlorofil jeli matori koitie omiljen pornićar a kaže vucic djems din a kaže hlorofil zar to nie onaj glumac, msm iz ''pravih'' filmova,onaj štoe umro mlad i davno baš, štoe glumeo u pukovnik bez razloga itd? a kaže vucic da al ima i pornićar,isto se zovu a kaže hlorofil dobro.
uto naidje kraljica elizabeta i kaže au momci pa vi se baš dobro zabava ljate :D :D oćemo piti šta :D šta piju pychke :P :D medjutime ovi dvojica je samo iskuliraju i nastavu da drobu medjsobom.
kad nelezi vrage uto nailazu zvezde večeri,havaji i novigrad, čim su stupili na sedeljku sve uši su bile uprte prema njima a ne prema pinjeti nekoj npr

tadžikistan
kirgistan
kazahstan
uzbekistan
avganistan
 
Ona mu je bila njegova sve iz Tadzikistana a on iz KIrgistana, jednom joj je predlozio da odu na letovanje na Kazahastan ali nisu ni stigli nido Uzbekistana ali ga je ona prevarila sa nekim covekom vele ljudi koji bijase citaoce iz zemlje zvane Avganistan, ona je imala papire sve za granicu ali on je bio folirant, pisao joj je iz zatvora stoko matora da li ces mi doc


Turcin
Bosanac
Kamion
MIlion Eura
Srbi
verodostojnost
 
baš bezveze ''priča''..molim za malo ozbiljnosta! ipak su owo ozbiljne stwari :rtfm:

bilo jednom jedno oko koje bilo vrlo vrlo dobro i zvalo se dušan janković.avaj, jednog dana dodje mu lak siniša u posetu i pita ga e matori si vido aceton možda a ovaj kae da a dodje luk i počne da gaji vinovu lozu mariju i pravo da ti kažem sve je to jedno veeliko zamešateljstvo..

kuruz
kukuruz
domine
japan
ekvinocij
 
Nisam ja brate nista, vec karma ti to radi, ja tebi brate zelim milion eura :) ne zelim ti kukuruz vise da jedes brate moj rodjeni a ti to zoves jos i kuruz dok igras domine i elokvicij neka strana rec japan



Sveska
Blago
baba vanga
prasuma
dzek trbosek
 
Poslednja izmena od moderatora:
Sveska
Blago
baba vanga
prasuma
dzek trbosek

Sveska na stolu je bila skoro popunjena, još svega nekoliko praznih stranica.
Eto, pomisli, da sam ovoliko pisao u školi, možda bih je i završio..
Ali, sve i da je završio taj famozni MOC, teško da bi se kao auto-električar ovako obogatio. Keš mu je virio iz džepova, a još veće blago čuvao je kod kuće. Posao zelenaša i reket su donosili lepe prihode. Ipak, bilo je tu još kakvih problema i poteškoća. U ovoj prašumi od velegrada, bilo je krupnijih zverki nego što je on. Kao u pravoj divljini, moraš da njušiš i čitaš tragove; da predviđaš k'o baba Vanga..
Gledao je zamišljeno u svesku punu imena, datuma i iznosa. Evo, ovaj Miki kasni treći dan sa ratom. Moraće da popriča sa njim; par šamara i mnogo pretnji trebalo bi da reše stvar. Ovaj Zemunac je već druga priča, sa njim će morati drugačije da postupi. Možda koji metak u noge, ali ne suviše, da ga ne izgubi..
Da, život sitnog kriminalca nije ni malo lak. Opet mu je i čir proradio. Uf, ma nek ide sve..
"Mali," pozva konobara, "daj još jedan Džek ovamo.."
"Jel Džek Denijels?", pravio se konobar pametan.
" Ne, kralju, Džek Trbosek", reče zamišljeno, bez imalo ironije u glasu.

Drina
Traktor
Vašar
Lovci
Klen
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top