Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Kosa
Oniks
Pola 11
Most
Osjeca
Emocije
Igra
Konferencija


"Свим јединицама, свим јединицама, могућа шифра 10-54, локација пешачки мост у Мајамију..."
"Још једно тело", помисли, док је одговарао диспечеру да одмах креће.
Кад је стигао, место злочина је већ врвело од полиције и знатижељних пролазника. Притрча му неки полицајац новајлија - "Детективе, тело је овамо". Пређоше једва стотинак метара, а детектив је већ осећао благу вртоглавицу. Покушавао је да не гледа у правцу ограде, окретао је главу, имао је ужасан страх од висине, мада то нико није знао. Био је тип који је навикао да не показује емоције било које врсте јер је то било "добро за посао", ма био је тачно онакав таф гај као у свакој криминалистичкој серији, уосталом.
"Добар дан, Детективе" - прену га из размишљања патолог. Био је то мршав човек у седамдесетим годинама, по имену Бодријар (отац му је био Француз, али то је сада мање важно).
"Добар дан, доцо, шта имате за мене?" - рече Детектив, не превише ауторитативно, допадао му се тај чикица. Бодријар дубоко уздахну, гурну прстом на горе своје наочаре од корњачевине које су му вечито спадале на пола носа, и рече - "Бојим се да је Труман поново у акцији."

(А сада, једна мала дигресија. Дакле, Труман је био злогласни серијски убица који је харао Мајамијем већ пар година уназад, нерешива енигма и права правцата рак рана у каријери Детектива, неухватљив за плавце. Модус операнди увек исти. Узрок смрти - пререзан гркљан, једним јединим чистим резом начињеним равним и дугачким сечивом. Жртве су биле жене у тридесетим, црнокосе, висине 160-170 цм, самице. Тела су увек налажена на прилично јавним местима. Жене су биле наге, нашминканих лица, профајлери су тврдили да их је шминкао пост мортем, али ко још слуша профајлере, као да они нешто знају, па каква је то наука објасните ми...ок, вратићу се на тему. Дакле, није било знакова сексуалног злостављања. Рану на врату жртава је прекривао огрлицом са привеском од оникса у облику сузе. Жртве су убијане на непознатом месту, купане и без трагова крви остављане на, како смо већ рекли, јавном месту, које је, дакле, било секундарна локација. Поред тела је увек била само једна цедуља на којој је увек била иста порука, исписана наливпером, крвљу жртава уместо мастила. Увек је писало "Ја сам једини True Man за тебе." - одатле, разуме се, и овај надимак Труман који су му наденули помахнитали медији. Труман никада није направио грешку. Никада није оставио никакав траг. Отисак прста, ДНК, нит одеће, ништа. Није било чак ни снимака надзорних камера помоћу којих би форензички тим могао да пронађе његов одраз на кваки неког таксија који је пролазио баш на том месту где се отарасио тела, затим увелича тај одраз неких дванаест хиљада пута и ухапси га, ма нииишта, кад вам кажем. Ич. Све до данас.)

"Имамо помак у случају", настави Бодријар, видно узбуђен. "Пронађена је влас косе поред тела. Не припада жртви, смеђеплава је. Не бих могао да тврдим да припада починиоцу али је свакако охрабрујућа вест. Послао сам у лабораторију одмах, са назнаком "хитно". ( "и са пар узвичника", помисли у себи. "Да ме схвате озбиљно. Нико ме никада не схвата озбиљно.")
"Значи, тако..." тихо рече Детектив, са неким чудним сјајем у очима. Изгледао је као мачка која чека миша за кога зна да ће сто посто убрзо доћи.
"Дакле, игра је почела. Ловац...(пренаглашена драмска пауза)...ће постати плен." - рече детектив Хорсејшио Кејн, набацујући театрално своје наочаре за сунце, размишљајући колико ће проклето добро да изгледа на конференцији за штампу у пола једанаест.


транссибирска железница
гравирање
анатомија
вулкан
несесер
пројекција
 
Poslednja izmena:
trn
poklon
izmaglica
somot
soliti
lepota

Oduvek joj je bila trn u oku, nekako nikad prava, nikad dovoljno dobra, kao da njeno rođenje baš i nije bio poklon koji je dugo čekala, više kao neka obaveza koju je morala da prihvati. Zato se nekad pitala kakva je to majka, kakva to žena može da bude takva prema svom detetu, detetu koje je rodila... Kao kroz izmaglicu, sećala se da se majka nekad smejala, da se nekad baš njoj i zbog nje smejala. Ali to se seća kao kroz maglu, više se seća onih dana kad je majka uživala soliti joj pamet, kritikovati njene izbore i postupke, završavajući onom popularnom rečenicom "Ista si kao on!", kao da nju kažnjava zbog svog lošeg izbora.

Obrisala je vlažne obraze i rešila da zaboravi. Uostalom, toliko toga mora da uradi. Zato je izvadila iz kese prelep crveni somot, nekoliko minuta je uživala u njegovoj mekoći, toplini i lepoti. Rešila je, danas će svojoj devojčici sašiti prelep somotski kaputić. Ima tu puno posla, ali ništa nije teško, ako izmami makar jedan osmeh njenoj princezi.

Pogrešna
Padina
Prsten
Prostor
Padati
 
Pogrešna
Padina
Prsten
Prostor
Padati


Ti si bila pogrešna.. kada si mi stavila ruku na rame.. i tamo je držala dugo.. i govorila slatke reči.. Ti si bila pogrešna.. kada si stavila ruku.. sa koje je sijao prsten.. .. poput zastava što vijore.. Eh.. Da postoje neki drugi svetovi.. za nas bi bili rajski vrtovi.. Ovako.. Didni visoko ruke.. u sebi napravi prostor.. ne naslanjaj se na padinu.. i pevaj našu pesmu.. S tvoga vrata može... padati šal od svile.. da otruje stražare.. zbog kojeg konji su spremni... Postoje pravila igre. Ti dalje moraš sama. Ja sam slobodan. Iako ću zauvek.. pevati našu pesmu. Al neka s tvoga vrata viori. Šal od svile.

ruža
rikša
tablet
lek
staklenik
čaj
 
de si ti lunjava :zag:
ovo je pravo mesto za tebe, nadovezi se slobodno
priche su sjajne, uzivanje za prochitati , samo sam ja otishla bash u krajnji minimalizam lol
upravo me je taj minimalizam odusevio, jer minimalizam je nekako i moja umetnicka filozofija
volim ga u fotografiji, u komunikaciji, u muzici, ali najvise u literaturi (podsetila si me svojom kratkicom na Hemingveja: "Na prodaju. Cipelice za bebu. Nenošene." )
ovo tvoje gore je savrseno zaokruzena celina, zato me je odusevilo :cvet: :heart2:
jedino bih nekada mogla da dodam drugi cepter - da iskoristim necije zadane reci i pokusam da i ja sklopim jedan dobar minimalizam
 
Poslednja izmena:
ma samo cepaj lunjo :D

evo sad cu da pokusham , pa na shta izidje


vozeci se u rikshi do svog staklenika ispunjenog ruzama, u nameri da umesto leka popije hladan chaj, nije ispushtala svoj tablet iz ruku , pitanje zashto ostaje otvoreno.


omlet
chekanje
misao
rasplet
podijum
 
omlet
chekanje
misao
rasplet
podijum

Kad su otišli na sladoled, ona se konačno ispružila na slobodnoj ležaljci i, nabacivši sunčanice na oči I slušalice u uši, zadovoljno uzdahnula. Na njenom licu se nije video osmeh, ali njena duša se osmehivala I najradije bi vrisnula od radosti da je nije bilo sramota. Praznina uma, bez misli, samo užitak. Slušalice su joj bile u ušima ali nije slušala muziku, to je radila samo da bi izbegla nečija eventualna pitanja. Ok, malo I zbog toga da “izgleda kul”. Uspešno je isključila iz uma sve zvukove (a bilo je raznih), osim dva, dominatna, koja su joj uvek prijala; zvuk morskih talasa I dečije graje iz plićaka. Na podijumu je za takvu pesmu uvek bilo mesta.

No, kratko potraja i to savršeno uživanje. Prenu je oštar muški glas, potpomognut megafonom.
“Samo danas specijalan popust! Obilazak Gusarske pećine! Ne propustite!”, glas se entuzijastično probijao kroz podnevnu vrućinu I dremku pod suncobranima.
Spustivši sunčanice na vrh nosa, usmerila je pogled prema moru I, glasno se nasmejavši, zamalo pala sa ležaljke.
Navikla je da pozivi na takve izlete dolaze sa ozbiljnijih brodica, uz treštanje muzike i mahanje euforičnih turista.
Ali, ovaj “turistički agent” je sedeo u plićaku (nije znala otkud se uopšte odjednom tu stvorio), u velikom žutom gumenom čamcu i…izgledao…baš poput pravog gusara!

Njen smeh je probudio neku ženu, sredovečnu plavušu, koja je ležala potrbuške u njenoj blizini.
Dok joj se izvinjavala pokušavajući da za svoj ispad okrivi tu smešnu spodobu, osetila je da se nad nju nadvila nečija senka. Podigla je pogled I zamalo opet vrisnula, ugrizivši se za usnu. Ispred nje je,. glavom I bradom, stajao “gusar” . Voda se cedilla sa njega I njegovog, sad o rame okačenog čamca zvanog verovatno “Neki (?) biser” Bio je crn,;crna kosa, preplanula koža, crno jedno oko,a verovatno I drugo, nije znala, jer je preko njega imao crni povez. Tim jednim okom (a verovato I drugim) ju je pomalo ljutito gledao. Sigurno je čuo moj smeh I uvredio se, pomislila je.
Zaustila je da kaže: “Pardon?” ili “ Je l možete da se pomerite? “ ili bilo šta drugo, samo da nekako inicira rasplet te neugodne scene, ali pre nego što je stigla išta da kaže, on je spustio svoj “biser” na vreo pesak I stropoštao se I sam na isti, horizontalno, tačno ispod njenih nogu, podvukao obe ruke pod glavu I zažmirio.

“Ha”, uzviknu ona, ovog puta u sebi.
“Gospodine!”, oštro je rekla.
Ništa. Ponovila je, ali on I dalje nije reagovao.. Ljutito je ispružila levu nogu I prstima snažno udarila njegovu mišicu. Tad ju je zgrabio za nogu I opet je vrisnula.
Žena koja je ležala do nje je poskočila, besno je pogledala I posegnula za bocom ledenog čaja. Shvativši da od mirnog sunčanja nema ništa, plavuša je ustala, zaobišla spodobu I ušla u more, potpuno ignorušući bespomoćni pogled svoje “komšinice” koju će od tog dana sigurno izbegavati na plaži.
“Pusti me”, cimnula je nogu ali stisak je bio tako jak da to nije pomoglo.

Hitro je ustao I nadvio se nad nju uz otegnuto: “Gospooođo”.
“Uh” , otelo joj se osetivši zadah ruma dok se povlačila nazad na ležaljci iako više nije imala gde da se pomeri.
“Gospoooođo, ja bih tako pojeo sad jedan omlet! Mesecima nisam pojeo dobar omlet!”, zvučao je kao da tog momenta upravo gleda jedan savršeno pripremljen omlet koji će ovog trenutka početi da jede.
Nije se nasmejala, nije ni vrisnula. Nemo je gledala jedno crno oko I…
Nije se mogla setiti kad se to tačno desila prekretnica u njenom životu, tako važna po nju, čija je posledica bila da ona tog momenta umesto nekih drugih misli prebira po glavi recept za omlet. Čekanje, kao zaleđena slika….I ubrzo stiže I druga slika. Seckala je šunku, bacila je na vrelo ulje, par puta promešala, brzo umutila jaja, malo soli I prelila preko šunke. Na kraju će dodati još…

“Trebala si probati OVU čokoladu”, rekao je njen darling, “opet si zaspala.”
Žmirkala je gledajući tri glave pored sebe kako ližu sladoled. Srce joj je snažno lupalo dok je bez reči kupovala vreme da se razbudi. Ćutala je I kad je ustala, odlažući cvike, slušalice i knjigu sa krila.
“Ideš se kupati?”, deca su godinama na taj njen pokret postavljala isto pitanje.
“ Znate li vi da ja jutros nisam ni doručkovala? Idem da se kupam pa posle toga idemo svi na jedan omlet!”

Pećina
Svetlost
Tama
Tirkizna boja
Skok
 
Pećina
Svetlost
Tama
Tirkizna boja
Skok


Samo je jedan pad. Samo je jedan dovoljan. Jedan svevišnji glas. I jedan svevišnji krik. I jedva davna bol. I jedno srce što boli. I jedna duša što jeca. I oko njega tama. I oko tame je mrak. I pećina je duboka. A jedna svetlost je jača. I jedna je tirkizna boja. Samo je jedan skok. U prazno. I samo je jedan život.

Baterija
Problem
Uređaj
Instrument
Radio
 
Baterija
Problem
Uređaj
Instrument
Radio


Sve sam se nadala da cu da uhvatim mrezu kad izadjem na cistinu, a sada...prazna baterija...bas sada, kad mi je najpotrebnija. Prenosni radio uredjaj je otkazao jos pre pola sata. Vec satima kisa lije ko iz kabla, sva sam pokisla, i vec osecam slabost u kolenima. Eh, samo da sam jutros uzela koji zalogaj pre nego sam izletela iz kuce i usla u auto, samo da sam stala negde kraj puta cim mi je instrument tabla javila problem na starom fordu, umesto sto sam usla u sumi. Sta cu sada?
Kakve sam srece, ovde niko ne bi prosao danima...

Slika
Kofer
Kifla
Jutro
Narcis
Kartica
 
то
нису
задате
речи


To je krenulo nekim svojim putem. Kako i ne bi. Nisu na na to nesto obratili paznji kada se epruveta razbila.. Taman su postigli zadate parametre u umnozavanju antitela kad se bolest otrgla kontroli. Kakva uzasna greska! Eto tako su ljudi to sebi dozvili sine zdrebe.. pa su sami sebe zarazili nekom opakom bolestinom i ceo ljudski rod je izumro. Srecom taj virus nije reagovao na nas konje. Ajde sad pisi te zadate reci na toj temi sastavi pricu.. Tata Konj mora na zobanje pa na spavanje sutra ima trke.

trka
strky
bau
lova
loto
dobra kola
 
Slika
Kofer
Kifla
Jutro
Narcis
Kartica

adekvatno
jednorog
sila
srce

papaga


Јутро
је растакало своје боје по ћошковима, увијало их превојима и хоризонтима, несмејала се цвркуту, слика зелених грана скоје су је штитиле од наметљивости сунчевих зрака, остала јој је у погеду и када је лењо гутала последње парче кифле, стресла је мрвице са руке и полако ко липов пружила длан ка коферу, нежноје помиловала слику једнорога у десном углу, ех, каква је то сила срца која ми неда да све ово побацам, искидам, на ватри сагорим и пепео тај ко жртву принесем ветру....
Заводљиво је вадила једну по једну пожутелу страницу, мали, сада већ браон нарцис, исфлекана картица без печата да је искориштена, адекватно прихефтана о плави коверат, хмм мрштила се, зар сам заборавила чему, коме и где је водила или требала да ме доведе....један мали црвени лампион везан танким жутим концем и опет, папири, на једном је писало Дугме, на другом Словослагач, трећи је носио Међувреме а на четвртом се цаклила Раскрсница, коса слова, ћирилчна, руком исписана, ах како сам некад веровала да душа пише истином а око је чита извором, ал авај, свако око своју истину чита, померила је клубе од фине пастелне свиле испод кога јој се смешио изразто бели папир на коме је писало papaga

®

Главни
јунак
једне
књиге
Принц
 
Poslednja izmena:
Главни
јунак
једне
књиге
Принц

trka
strky
bau
lova
loto
dobra kola


Bila je to knjiga, zapravo više je to bila neka bajka. Ali ne baš prava bajka, već onako neka moderna bajka, gde neki lik vozi dobra kola umesto da jaše konja. Ali da se vratimo na početak, tamo gde je uvod u glavni zaplet i priču, da ne kažem fabulu radnje.
Dakle, to se desilo jedne tople letnje večeri, sećam se da je bio utorak jer je na tv-u, i to u boji, išao loto. Očekivao se dobitak, vrtela se tu, da vam pravo kažem, velika lova. Strky je imala osećaj da će baš njoj pripasti taj dobitak, taman bi joj leglo da ode malo na more, da odmori dušu od svega.

"Bau, bau!", reče Princ svom odrazu u ogledalu. Vežbao je za novu dečiju predstavu u kojoj glumi. Jer naš Princ je ustvari glumac, prilično talentovan za drame i monologe, ali sad je rešio da se oproba u predstavi za decu. Već je video naslov u novinama: "Princ je takav junak, sam je vukao kao konj na stotine knjiga, da se popuni nova dečija biblioteka!"
A za samog Princa, to je bila trka sa vremenom, time je samo odlagao neizbežno, da poljubi ružnu žabu, sa kojom će posle morati da stane pred oltar.
Ali to je neka druga priča...

Fantastično
Slonovača
Ahat
Torta
Slama
 
Фантастично! Крикнуо је ловац испуцавши метак у једног од последњих живих слонова, којих је сада, у 2021. години, са овим који умире тачно девет. Слоновача је још увијек на цијени. Купићу себи за ове новце од ње један добар телефон и Бог да ме види. А Бог га није видио или је окренуо очи од њега или је можда баш он послао осам љутих слонова који су од њега направили кашу која су размазали по слами у којој се крио већ трећи дан. Ахате, Ахате узалуд је он дозивао свог саборца ловокрадицу, али је Ахат спавао сањајући како ће, када убије слона, купити себе толико торте да ће је јести наредних шест мјесеци.

клатно
жеља
извор
белутак
ватра
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top