Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ziheraš
prehlada
Mila
nedodeljena
šušketav

Bilo je prolece. Napolju je bilo toplo....Ali on je bio ziheras. Zato je i isasao u debeloj, susketavoj jakni, dok su ljudi oko njega bili u majcama kratkih rukava. Sve protiv prehlade. Na uglu ga je cekala Mila, isli su na dodelu nagrada za izlozbu pasa svih rasa. Svasta.Njegovom psicu medalja nije bila dodeljena.

Evo da nas vratim na temu...
sledece reci:
-zenit
-distorzija
-gen
-retardirano
-vatra
-paralelogram
-vaterpolo
-sican
-majmun

da vas vidim sad :)...
 
Baby Kate:
???????????????
Ako OVO nije prica, ja ne znam...



Mislim da neko treba da spusti usi i prekine da proziva.
Izvinjavam se @Ghost...poslednja digresija
- @Baby - ovo je prozivka - ok napisana, ali prozivka,a ne prica...ja ih citam znas...sve, - i ti si imala onu sjajnu posle Cecinog koncerta - ali ako ces ovo da klasifikujes kao pricu onda `ebi ga....
 
GhostGirl:
Evo da nas vratim na temu...
sledece reci:
-zenit
-distorzija
-gen
-retardirano
-vatra
-paralelogram
-vaterpolo
-sican
-majmun

da vas vidim sad :)...

Zar ovo nije svojevrsno spamovanje? Kad bi neko zadao reč "vaza", garantujem da bi Kaa znao, kad bi hteo, da napiše ne priču, nego roman.
Čemu devet ? Što ne deset, onako da bude okruglo !
Inače, neosporno je da Bundeva ima duha, samo ga koristi u pogrešnom smeru.. ;)
 
Njena glavobolja dostizala je svoj zenit dok je sa otvorenog prozora dopirao zvuk električne gitare koju je komšijin mali nemuzikalno drndao svakog popodneva. Kako bi prigušila distorziju koja joj je svrdlala po mozgu zabavljala se dokonim mislima o tome hoće li ikada biti izdvojen gen odgovoran za gotovo retardirano ponašanje tinejdžera. Ali to nije prigušilo vatru koja je sevala iza njenih poluzatvorenih očiju, kao ni činjenicu da je već sutra očekuje 30 istih takvih kojima će morati da objašnjava načine izračunavanja površine paralelograma, iako bolno svesna da je to poslednja stvar do koje je njima stalo. Njeno očajanje je dostiglo vrhunac kada su se gitari pidružilii zvuk prenosa vaterpolo utakmice i urlik: Ne na tu stranu majmune!!!!!

Ne znam šta je sican...

frizura
planina
BIOS
smotra
 
Kada premotam film unazad vidim da je u meni postojala blokada i okovi patrijahalnosti.Na samu pomisao samostalnog delovanja na dosad neprihvatljiv nacin oblivala me vrelina od straha i neodobravanja i otkucaji srca su se ubrzavali.A onda se otisnes i krenes i radis sve suprotno od onoga do sada.U pocetku sam bila kalfa koji uci obrt a kasnije vidim da nikako drugacije i nije trebalo da bude.
oaza
tvrdjava
camac
pas
vrata
vecera
vatra
voda
 
Sta je isusilo nasu oazu? Ne znam sta bih vam mogla odgovoriti... Kada sam to dozivela, mislila sam da je to najcistija ljubav na svetu, nezaprljana smogom danasnjeg vremena. Dugo smo gradili tvrdjavu koja je bila skoloniste samo za nas, u trenucima kada smo slepi od ljubavi, kada nam treba uteha, malo razumevanja, savet, kada gladni se zasitimo samo koricom naseg slatkog hleba posluzenog mesto vecere. Znate li taj osecaj kada vam utroba zavija? To je zvuk koji cepa bubne opne i kida srce. Topla soba sa samo jednim krevetom bila je nase bekstvo. On umoran zeli zagrljaj, ja poslednje atome snage koristim da se sklupcam pored njega. Dva minusa cine plus. Baterije pocinju da se pune. njegov glas ispunjava sobu, ja slusam, moji poljupci prekrivaju svaki kvadratni milimetar, on ih sa prima sa briznoscu cuvara najveceg blaga. Voda je gasila vatru. Mislim da su jedne veceri vrata nase tvrdjave ostala otvorena i pas lutalica je usao da se skloni od kise. Kise, koja je postala potop. I soba je pocela da tone. Trebao mi je camac za spasavanje. Na nesrecu moje duse, imao je samo jedno mesto.
 
Celo drustvo se skupilo tog jutra na glavnom trgu. Bili su spremni. Sve po dogovoru. Posedali su u veliki, beli kombi i krenuli. Iznad radija u vozilu stajala je ikebana koja bi padala svaki put kad bi vozac naglo zakocio, sto je uistinu bilo cesto. Kod starca su se nalazili kljucevi od stana koji je bio sledeci na listi. Svaki clan ekipe imao je crne kozne rukavice, svi su bili u crnom, i imali carape sa otvorima za oci i usta na glavi, sem jednog para. Njih dvoje su bili sasvim obicno obuceni. Trebalo je da glume prodavce mekih olovaka na tezgici u blizini. Ko zna zasto. Operacija se dobro odvijala. Usli su u prebivaliste svoje mete i sve je bilo u redu dok nije zazvonio mobilni telefon. Ian je morao da udje u tu prostoriju u kojoj su oni bili kako bi se javio, a to za njih nikako nije bilo dobro...A, mozda i jeste. Presli su na plan B. Sakrili su se sto su brze mogli. Kad je usao u prostoriju i obavio telefonski razgovor, opet je vratio mobilni na punjenje. U tom trenutku dva najkrupnija momka su ga zaskocila. Igla sprica je zavrsila u njegovom vratu dok mu je jedan tip iz ekipe drzao usta. U spricu se nalazila tecnost sa uspavljujucim dejstvom. Izneli su ga iz stana i odneli u kombi. Operacija CID30a je uspesno obavljena.

jezik
skroviste
recnik
dim
plisana igracka
 
plesemo u crvenom dimu u dvorani grofova. nocas je oluja i grmljavina, dvorac ce pasti i mi cemo odleteti u beskonacnost. dvoje poslednjih potomaka ciste loze, bela deca krvi konstantinove. nikad nisi bila lepsa, predivna ledena na mesecini, i paklena na vatri crvenog dima. neka tvoje telo prica samnom, ja govorim neznanim jezikom. ne razumem sebe. tvoje srce pripada meni. nocas ce tvoja slatka gospodska krv pokuljati iz vrata u moje celjusti i bicemo primljeni u carstvo nebesko.
okrecemo se sve brze i brze, uzdizemo u dimu iznad tla. tvoja haljina i moja odora se divlje preplicu na vetru, cineci da izledamo kao dve utvare spojene u jedno. ti si pripijena uz mene. osecam tvoje tople usne na mojim grudima. kisa nas siba sa svih strana. mi smo jedno. samo zajedno i tesno zagrljeni mozemo opstati, nocas, u ovoj buri na kraju sveta i svih vekova. ti si moje skroviste, moja nada i spas. ja sam tvoj zastitnik, cuvar tvoje duse. nasa tela se potpuno razumeju. ja govorim jezikom severnoga pakla, ali tebi ne treba recnik da ga tumacis. mi zaista jesmo jedno, kao sto prorocanstvo rece, i ostacemo zauvek, dok se oblaci ne raspadnu i kosmos se istopi u crnilo.
stezem te kao dete plisanu igracku posle kosmara. preterujem li? ne... vreme je. casovnik odzvanja ponoc i crkvena zvona zvone, vetrovi se dizu jace no ikada, kule se raspadaju... vreme je da tvoj vrat bude pocepan u mojim zubima. bicemo srecni zauvek. krv je vrela... ukusno...


francuska
giljotina
smarac
vila
zverinjak
kaa
 
hej, ljudi, ne zestite se, nisam ja bas toliki smarac..eto, meni sam bas zanimljiv..a znate li sta je najstrasnije u zivotu?.. naravno da ne znate..u zivotu je najstrasnije kada vise ni sam sebi nisi zanimljiv..i polako, nije vam ovo francuska niti je za mene giljotina..pa ja nisam svojom voljom ovde dosao, mene je sama dobra vila poslala u ovaj vas zverinjak...i zasto ja sve to vama pricam kad vas, ustvari, boli rakaa sto je voda mlakaa..

stopa, puz, tabanati, put, kraj
 
... Jos otkad sam se zadesio u ovoj mrvi vremena, zeleo sam po njoj tabanati, utrti put, tako da svaka stopa ostavi trag. Ali, razvalih trun neukim koracima, a ne videh otisak u prasini da nastade. I sta sad? Nista, nego lagano... Kao puz se vukuci, jedinim, ljigavim tragom, lepiti zrna vecnosti; svestan da ona ne mogu nestati, ali da jednom necu moci na njih da se denem. I kad sa poslednje cestice skliznem, to nece biti kraj za nju. Ostace nedirnuta, neostecena, neoplemenjena - nesvesna da tu i boravih.

kreda, sablja, pastrmka, potpora, bojler
 
bundeva:
hej, ljudi, ne zestite se, nisam ja bas toliki smarac..eto, meni sam bas zanimljiv..a znate li sta je najstrasnije u zivotu?.. naravno da ne znate..u zivotu je najstrasnije kada vise ni sam sebi nisi zanimljiv..i polako, nije vam ovo francuska niti je za mene giljotina..pa ja nisam svojom voljom ovde dosao, mene je sama dobra vila poslala u ovaj vas zverinjak...i zasto ja sve to vama pricam kad vas, ustvari, boli rakaa sto je voda mlakaa..

stopa, puz, tabanati, put, kraj

"hej, ljudi, ne zestite se, nisam ja bas toliki smarac."
Nego šta si Buki? Mangup ? Pa, nisi.. ;) Pričicu si namerno sklepao ovako. Prosto nisi mogao da odoliš izazovu.. :lol:
Ne boli to što te je veštica poslala u naš raj, progutali bi mi to već. Tebe boli što je voda mlakaa a " forumski vitez", kako ga ti nazva, mnogo, mnogoo veći mangup od tebe.
Ybg, ovoj temi je dao dosta od svoje dobre, pametne duše.
 
Lica bledog poput krede gledao je svom dželatu pravo u oči, ne odajući strah mi jednim gestom ili izrazom lica. Sablja koja će mu za par trenutaka oduzeti život blještala je na podnevnom suncu podsećajući ga na pastrmku koju je kao dečak ulovio u potočiću koji je vijugao podno njihove sirotinjske kućice i s'ponosom predao majci. Sada već prekaljeni borac, izdajnik i osuđenik na tren se setio tog doba svoje nevinosti, setio se kako je majci bio jedina potpora u teškim danima koje su preživeli.
Iz doba zmajeva i heroja grubo ga je prenuo njegov cimer kao i obično žaleći se što nema kafe, što je bojler uključen po skupoj struji, što daska na šolji nije spuštena.
 
bundeva:
o, dusica moja pametna..ljubi ga bundeva tako pametnog :p

bi biiip, imali ste cetvorku dok se nisam ja aktivirao..dovoljno je bilo par mojih vrhunskih prica da vam skoci rejting..kazem ti, dobra vila me vama poslala

E, ne mogu da poverujem ! E, ne mogu... Da li si svestan da si odao cilj svog prisustva ovde? I da si se potrudio da "komšiji crkne krava"? E, pusto srpsko... :sad:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top