kisobrane ste razvukli u parabole da vam kapi kise ne tuku u te vase pametne glave...tako zasticeni, pametni i lako usretljivi, lavinama smeha zapljuskujute mi staklo..ukljucujem brisace i otirem smeh vas sa sofersajbne moje..cemu se smejete, o, vi ljudi sa kisobranima umesto glave ?..ulecem u ovecu baru pokraj vas i zapljuskujem vas bujicom prljave vode..smeh vam nestaje sa lica i vi placete tako mokri i ponizeni...sad znate: tanka je linija izmedju smeha i placa, izmedju glave i kisobrana, izmedju brisaca i vetrobrana, izmedju mog slica i vaseg lica...i zivot sam nije nista drugo do hod po tankoj liniji, ocas covek moze da se surdukne tako da ni cipele ne ostanu od njega...eto, to vam je mala lekcija iz zivota po ovom kisnom danu, po ovoj varljivoj noci, po vasim pametnim glavama..
poruka, slutnja, strah, noc, smrt,