Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sve se odigralo munjevito, tako brzo da mu se cinilo da sanaja...
Serpica je stajala na sporetu, i bas kada je hteo da je skloni, culo se kucanje na vratima. Pomislio je da je to deda dosao u posetu. Prevario se. Kako je napravio korak ka predsoblju, vrata su se otvorila i video je samo cev pistolja. Pucanj, ciji je zvuk maskirao prigusivac. Pao je na ledja i bez obzira na zelju, nije mogao da ustane. Pozeleo je da vristi. Da zove u pomoc. Ali kasno, duh je napustao telo... Poslednje sto je video bili su zraci sunca koji su obasjavali serpicu ciji je sadrzaj kipeo na sporetu...

krema
cesalj
lak za nokte
mleko za telo
kaktus
 
krema, cesalj, lak za nokte, mleko za telo..proveri jos jednom i idi..preugo sam bio sam..ko kaktus u pustinji pustio sam bodlje...da zastrasim...da odbijem..ako se ne bojis, ako tvrdoglavo budes htela da mi pridjes odvec blizu, kunem ti se najvecom bodljom - proboscu se

tamburasi, na kraj sveta, cigani, zora, kuda sad
 
i bejah te zimske noci u lokalnoj kafani u kojoj se zadesih sasvim slucajno i krajnje nuzno jer me vejavica na to natera. bese to pravo lokalno okupljaliste - svi ljudi iz sela su se ovde uvece sastajali da pijance i ubijaju zimsku dosadu. seo sam za sto u udaljenom osencenom kutku. osecao sam se kao da sam na kraju sveta. posmatrao sam najbucniju grupicu penzionera koji su se za sankom upravo smejali nekoj sali i ispijali desetu turu lokalnog **** zvanog sljivovica ili tako nesto... pozvao sam konobara rukom, narucio kriglu svetlog piva i pitao ga: "izvinite, gde sam ja? koja je ovo zemlja?"
"srbija" odgovori konobar "a vi ste neki stranac, jel te? dolazite iz dalekih krajeva?"
"da, nocas sam presao mnogo milja na nogama i zadesio se u ovom selu ali me vejavica presretnu. a izvinite, gde sam tacno u srbiji?"
"ovo je sumadija, gospodine, selo babina peta."
i on ode. ispijao sam pivo i posmatrao sav taj cudan zivalj u kafani. bio je to neki dobar narod, naklonjen sali i picu i teskoj kuvanoj hrani i pesmi i muzici. oko ponoci dodjose lokalni takozvani tamburasi, kafanski muzikanti, praceni potom trubacima koje prepoznah kao cigane, te crne ljude vec videh jednom na svom putu u rumuniji. mnogo gadna sorta.
pevalo se i igralo do zore. ujutru sam nasao sebe kako lezim na stolu u praznoj kafani sada okupanoj snezno belom jutarnjom svetloscu spolja. sneg je stao. barmen je cistio izmedju stolova. obukao sam kaput i natakao kapuljacu. napolju je bilo prohladno. nasao sam opet stari put i nastavio njime na sever. ali kuda sada? neki ljudi mi rekose da se neki veliki grad, beli grad, ako sam dobro upamtio, nalazi par milja severno, na uscu reke dunav i jos neke lokalne reke. moracu to da ispitam. potrebno mi je da nadjem tu cuvenu prestonicu, kako mi rekose na jugu u grckoj, najvecu i najlepsu na balkanu. videcemo...


grobnica
bitka na forumu
uljezi
pet zvezdica
kosmar
utrkivanje
nesreca
 
eh,sta ces ,brate? rece jozef k.,gledajuci svoje umorno lice u ogledalu hotela "as"sa pet zvjezdica ,koji se nalazio negdje na pola puta od sutomora do budve...
ja bih najradije pivu i cevape,odgovori mu to isto lice ,sada sa veselijim sjajem u ocima,iz koga je nestao sav onaj kosmar prethodne noci,kada je izgubio svoju poslednju bitku na forumu za okruglim ,zelenim stolom od coje...jos sinoc je mislio da mu preostaje jedino plava grobnica,kad ga je izdala njegova vjerna dama tref,a danas kao najvecu nesrecu smatra mogucnost da cevapi ne budu dovoljno peceni ili pivo mlako...Ti crvi sumnje,kao uljezi pocese polako da mu se uvlace pod kozu,i on odluci da prekine to utrkivanje sa sopstvenim mislima i licno provjeri stanje na terenu kod mice kuvarice...

bor,jesen,neprepoznavanje,sustina,talenat,vrijeme,avion...
 
Ne prepoznajem jesen dok se sakriva u zlatnim iglama bora,kad se kisa i vetar igraju sa liscem i starim novinama na vlaznom asfaltu terajuci retke prolaznike da ih preskacu i zaobilaze... :)...a ja sedim pod svojim kamenom i pisem slova koja ces ti uobliciti u pricu,dati im sustinu,a zatim savijam listove i pravim papirne avione i bacam ih niz vetar...lete daleko - van domasaja mojih kratkovidih ociju...uvek sam bio talentovan za trivijalne i besmislene stvari...:)

Golubica

Lek

Moje

Put

Ponekad
 
sve moje unisteno je. sedim u rusevinama. ponekad je zivot tako surov, zar ne? postoji samo jedan put u zivotu - put ka paklu kojim lagano hodimo dok ga ne dosegnemo sasvim, a kako se priblizavamo postaje vrelije i bolnije. tome nema leka. neki kazu ljubav, sreca - bah, to su praznoverice. nema srece. sedim i vidim snezno belu golubicu kako leti naspram plavetnila neba. je li je to Bi? ne, verovatno ne... ona je zivela u proslom veku, pricao mi je deda. neka reformatorka ili sta vec... neka nobelova nagrada ili kako god... no sta bi mogla znaciti sada ova golubica ovde? mir? moguce, ali onda bolje da se pripremim. mir u sred rata bice fatalni efekat...


plamen
caj
kopenhagen
zima
1975-e
rektor
 
Ima mnogo načina za proricanje budućnosti. Možeš da otopiš olovo u plamenu, ohladiš ga vodom i vidiš šta te čeka; gledaš u talog od kafe ili listiće čaja. Nekada su običavali da donose važne odluke na osnovu iznutrica žrtvenih životinja. Ali to je sujeverje... ono što je meni objavljeno je istinito... ja znam kada će sve zapoćeti...u mestu koje će zvati Kopenhagenom dete će zaplakati jedne zimske noći 1975... I u vremenu koje dolazii hiljade će zaplakati.

E ovo je super igrica
http://www.rektor.no/index.php?go=princess&PHPSESSID=4ddb828a3c53bde13a8495bc8a2ae86a

smajli
krevet
snaga
Matija Bećković
bura
 
Ne mogu drugacije zapoceti ovu pricu,nego jednim smajlijem koji se smjeska...Ovako...:) Ili bi mozda bio prikladniji njegov brat koji se cudi?...:shock:
Kako ,inace objasniti ovu volsebnu podudarnost?...Sa police ispred mene (a odmah pored kreveta),izmedju prasnjavog starog kuvara i zbirke zadataka iz matematike,pravo u oci gledala me je,ni manje ni vise,nego cuvena knjiga Matije Beckovica,iz 1969 godine...
Pokusah da rijesim ovaj cudesan i nadasve neobican slucaj samo snagom sopstvenog uma,ali mi to ne podje za rukom...Odlucih zato da , medju starim, pozutjelim listovima,pokusam pronaci pomoc i rjesenje ove zagonetke...No ,pisalo je tu o medjuvremenu i jos ponecemu,ali odgovora na moje pitanje nije bilo...:roll:
"Za sve je kriva magnetna bura na Suncu"pomislih i prije nego sto zaronih u onaj isti krevet pored police,sjetih se cuvene recenice Skarlet O Hare "O tome cu misliti sutra"...


grozdje,zemljiste,krug,film,dvoriste,praznina
 
Da, to bi.Rektor je ostao sam. U hotelskoj sobi, i ove noći, pokušavao je da oživi sećanja. Kopenhagen,zima, daleke 1975.e. Nije vredelo. Ni toplim čajem, ni plamenom vatre iz starog kamina, nije mogao odmrznuti dušu. Misli su htele u prošlost, ali kao da puta za njih nije bilo. Sklopio je oči. Ponekad mu je to pomagalo da doživi jutra. Umesto drage uspomene, iskrsla je kao živa slika, šuma visokih borova. I on izmedju njih. Gazio je po tepihu zlaćanih iglica, nogom tražeći njen lik. Neki kamen, bilo šta. Samo da nije sam. Nije bilo ničega. Jedini kamen u ovoj šumi od života, bio je on. Nije dao uzdahu iz grudi. Ništa mi neće biti lakše, mislio je Rektor. Moje sećanje, moj život, otišli su sa lepetom njenih krila. Osmeh, kao bolni grč, iskrivi njegovo lice. Odlepršala je davno njegova golubica i na tudjem ramenu sada je lek. Da, ostao je sam. Da, to bi.

Izvini Parka.. ;) Limunadine reči:

- groždje,
- zemljište,
- krug,
- film,
- dvorište,
- praznina;
 
Jesen je pokrila lišćem naše dvorište.Pogled kroz prozor nam je jasno stavio do znanja da od šetnje nema ništa.Padala je kiša.Jesenja kiša.Odlučili smo da ostanemo u sobi.Na tv-u se prikazivao neki filmski klasik.Neka trka a zemljište kao nagrada,zaboravio sam ime filma,ali dobar je.Ležali smo na krevetu i jeli grožđe.Ljubili smo se,mazili i tek povremeno gledali film....-'u krug od stotinak metara od našeg imanja postoji izvor...dvorište će nam biti tamo'-...razdragano je vikao T. Kruz....Mi smo se ljubili...-'da dragi...'- čuo se glas N. Kidman...A mi smo se i dalje ljubili,kao nekad...kao da nam je prvi put.Kao da nam je poslednji put.Praznina koju sam do tada osećao kao da je nestala...iščezla sa prvim poljupcem.Kiša je i dalje padala,jesenja i hladna,sumorna...

-Taksi
-Planina
-More
-Staklo
-Voz
-Ulica
-Beč
 
Cekajuci taksi gledala je kroz prozor sumornu i tesku ulicu koja je licila na reku. Niz staklo su slivale kapi kise koja je padala polako ali uporno i sigurno. Sedela je i sumirala ovogodisnje leto. Bila je zadovoljna sama sobom ali ipak joj je nesto nedostajalo...Negde u daljini kroz kisu nazirali su se obrisi planina. Pogledala je u tom pravcu i pomislila kako covek gaji strahopotovanje prema takvoj pojavi. Planina i more, dve stvari pored kojih je covek mali i kada je jak. Voz iz Beca je krenuo u 13:35h...

-dnevnik
-put
-trg
-pepeo
-pod
-kljuc
-cizme
 
Nebo je bilo crveno, nosilo je u sebi neku mistiku i kljuch sudbine chovjechanstva. Istrgla je stranicu iz svoga dnevnika od koga su ostale samo korice. Uvijek je to radila, unishtavala je svoje depresivne misli i uzivala gledajuci ih kako se pretvaraju u pepeo. Shirom je otvorila prozor i udahnula vazduh gradskog zivota. Mogla je da ode daleko, da napreduje, ali ne, ona je izabrala ovaj put, put boli i beznadja. Lako je spustila pogled i na podu ugledala plavu kovertu. Znala je shta je u njoj, lako je otishla do vrata, obula svoje teshke chizme i izashla na trg. Kovertu je drzala u ruci, iako je bila obichno parche papira u sebi je nosila tezinu olova. Lagano je krenula ka kanti za djubre i bacila pismo u nju. Vjetar je duvao, a ochi su joj zablistale. Mozda je vrijeme da ode iz ovog izgubljenog grada.

noc
svjetlost
oblaci
hartija
raskrshce
most
shibice
 
Sedim za racunarom i citam neke tudje reci. U par mahova misli mi odlutaju kroz noc...pogled mi privlace oblaci obasjani mesecinom tako jakom da prozor bljesti kao pod dnevnom svetloscu...razmisljam o papirnim avionima koje videh u onim recima , pa mislim kako bi bilo lepo kad bih znala da pravim papirne camce...uvek su me oblaci podsecali na delove kopna i ostrva u moru, pa, eto otkud prethodna asocijacija, objasnjavam sama sebi....spustam opet pogled na reci...malo ih je, al se svaka lepi za moje bice, kao da je iz njega izasla...utapam se ponovo u redove i trazim nesto izmedju...na tren pomislim i da sam nasla nesto neobicno, vredno...nesto kao most ka piscu...uvek sam volela mostove, i obale...Sijalica u sobi iza mene bledi u par navrata...nestace struja ponovo...ustajem da nadjem sibice i svecu...prolazeci pored drugog prozora u kuci, ugledam osvetljeno raskrsce napolju i list hartije sto se lenjo vuce po njemu...i, opet shvatim da gledam deo slike iz onih reci...

suma, pesma, zrikavci, pravda, zaneshenost
 
Put me je vodio levo,pratio sam potok...kroz jarugu,ma znao sam da ću ih uloviti na delu...ljudska ili bolje rečeno lopovska glupost,ni tragove nisu zameli...onako nehajno...kao da je šuma njihova,kao da je nisam nasledio...kao da će drva biti za još sto godina.Eh,šta ti je narod.A onomad sam izmlatio par lupeža,yebiga sinovče,dojadilo pa sam uzeo pravdu u svoje ruke...a pravda slepa...kao i obično...Hm,eno ih,prokleti zrikavci...odaće me,mada,njihova zanešenost poslom je bila velika pa me možda i ne primete dok im se ne približim dovoljno.Nisam mogao da verujem svojim očima...eh sinovče...pa seku moju šumu i pevaju...pevaju bre...kao da je njihova šuma a ne moja...Eh lupeži jedni,još malo,samo još koji metar i presešće vam pesma....


-Voda
-Sneg
-Kočije
-Telefon
-Zatvor
-Tastatura
 
Sneg na njegovoj kapi postao je voda cim je usao u toplu dnevnu sobu. Oci su mu se sklapale od umora. Kocije sna dolazile su po njega. Istusirao se, vecerao, oprao zube i otisao u krevet. Zaspao je istog trena. Sanjao je. Bila je noc, sedeo je u maloj cetvorougaonoj sobi ispod prozora koji je bio zabarakadiran gvozdenim sipkama. Bio je to zatvor. Zatvor za umove...Probudio ga je telefon. Pogledao je na sat. Pola cetiri. Bio je zacudjen. Javio se. Sa druge strane cuo je hrapav muski glas: "Sutra...Ispod mosta....Ponoc...Jedna greska-vise nikad neces imati priliku da gresis...." Kraj. Veza se prekinula. Nije stigao nista da izusti, iako je to zarko zeleo. Upalio je svoj racunar, ukucao na tastaturi broj sa kojeg je primio poziv. "Unknown" je bilo jedino sto je pisalo...Strah ga je polako obuzimao...

naocare
oci
karmin
crno
plazma
modem
 
stari covek u crnoj parohijskoj tunici udje u sobu. hramao je. bio je to njegov prokleti reumatizam koji je tako prezirao. seo je u stolicu sa olaksanjem i odbacio ogrtac i stap. nalio je sebi casu vode iz bokala i upalio je kompjuter. osetio je da mu svestenicki prsten sa ugraviranim tau krstom opet smeta i da mu se donja njegova kopca useca u meso srednjeg prsta. polako ga je skinuo spiralnim pokretima i odlozio kraj tastature. sada je njegova paznja bila potpuno na racunaru. ocekuje e-mail od jednog vaznog coveka. stavio je naocare i odjednom mu se izbistri slika. njegove stare oci se prvo napregose, zenice mu se umanjise usred svetlosnog zracenja njegovog velikog plazma ekrana, a onda se polako privice. otvorio je inbox. da, kao sto je obecano, na vreme - mail je cekao. stari paroh ga otvori i procita sadrzaj u sebi: "plan se krece kako je predvidjeno. javio sam mu, siguran sam da ce doci. vi spremite sve sto je potrebno. naci cemo se kod starog mosta. puno pozdrava, vasa eminencijo. neka andjeli budu sa vama."
svarivsi tu poruku, paroh oseti olaksanje kakvo nije osetio vec mesecima. stvari se krecu pravim tokom. on posegnu za misem u nameri da se konektuje na internet da bi sto pre javio sibili, ali odjednom se seti da mu je modem vec duze vreme u kvaru.
-cekaj malo...- rece on sebi -kako je onda ova poruka dospela u inbox ako se nisam konektovao?
on se okrenu. noz ga doceka i zabi mu se u vrat. karmin crvena krv prosu se u ogromnom mlazu po sobi. paroh se srusi. tajanstveni napadac sede za kompjuter i zapoce brisanje svih podataka, a potom kompletno dizanje sistema...


revolucionari
sifilis
hermafrodit
samostan
whitesnake
pojacalo
 
Zasto se neki ljudi vracaju u zivot nekih drugih ljudi, kad znaju da su, ovi drugi vec odavno zatvorili sva ulazna vrata, bez namere da ih ponovo otvaraju? Treba li zivot pretvoriti u samostan, kako bi, svi koji su jednom otisli ili su jednom ispraceni, ostali tamo gde su se zadesili posle toga? Onaj ko je zamandalio jednom sve iza sebe, saziveo se sa svim u tom novom svetu, tamo je srastao sa svima i svacim, i tesko se i dovlaci do tih zaboravljenih vrata kad cuje zvono. E, a kad na njima ugleda nekog ko mu zatalasa sve sa cim je disao do tad, onda se zapita treba li, uopste, da otvori vrata? U trenu se seti svega sto je odavno zaboravio- jednog, davno pristiglog voza, jedne kape sto je sakrivala skoro pola dragog lica, setnji mladih revolucionara po ledenoj prestonici, obozavanog pojacala u sobi sto se delila sa bratom, jednog odltajmera u mracnoj garazi, filma o gangsterima, pitanja o zaraznim bolestima, tipa sifilis i HIV , ploca "Whitesnake"-a, nemarno razbacanih po stalazi... Ne, ne,... ta vrata, ako vec nisu razvaljena, vec je samo fino pokucano, treba malo odskrinuti, malo gvirnuti, ako je i nespretno, i izbaciti pola osmeha, mozda pomesano sa pola suze, i to je sve...Unutra, ledjima naslonjenim na njih, treba pustiti da sve pokulja iz bica, i grc, i suze,i muzika, i slike,... nek se razlomi i nestane zauvek...bogovi su vec jednom spojili Hermafrodita i nimfu u jedno, zasto bi to radili opet? Doba njihovih cuda je davno proslo.
Sezona, plavo, vrtlog, paznja, kratko, olovka.
 
Cupavka:
Zasto se neki ljudi vracaju u zivot nekih drugih ljudi, kad znaju da su, ovi drugi vec odavno zatvorili sva ulazna vrata, bez namere da ih ponovo otvaraju? Treba li zivot pretvoriti u samostan, kako bi, svi koji su jednom otisli ili su jednom ispraceni, ostali tamo gde su se zadesili posle toga? Onaj ko je zamandalio jednom sve iza sebe, saziveo se sa svim u tom novom svetu, tamo je srastao sa svima i svacim, i tesko se i dovlaci do tih zaboravljenih vrata kad cuje zvono. E, a kad na njima ugleda nekog ko mu zatalasa sve sa cim je disao do tad, onda se zapita treba li, uopste, da otvori vrata? U trenu se seti svega sto je odavno zaboravio- jednog, davno pristiglog voza, jedne kape sto je sakrivala skoro pola dragog lica, setnji mladih revolucionara po ledenoj prestonici, obozavanog pojacala u sobi sto se delila sa bratom, jednog odltajmera u mracnoj garazi, filma o gangsterima, pitanja o zaraznim bolestima, tipa sifilis i HIV , ploca "Whitesnake"-a, nemarno razbacanih po stalazi... Ne, ne,... ta vrata, ako vec nisu razvaljena, vec je samo fino pokucano, treba malo odskrinuti, malo gvirnuti, ako je i nespretno, i izbaciti pola osmeha, mozda pomesano sa pola suze, i to je sve...Unutra, ledjima naslonjenim na njih, treba pustiti da sve pokulja iz bica, i grc, i suze,i muzika, i slike,... nek se razlomi i nestane zauvek...bogovi su vec jednom spojili Hermafrodita i nimfu u jedno, zasto bi to radili opet? Doba njihovih cuda je davno proslo.
Sezona, plavo, vrtlog, paznja, kratko, olovka.

Reči su tu.
 
Moja olovka ne želi da piše o tome... Lažem, kao i obično,nasmejem se, prevarim, zarežim, sve suprotno, od onog što treba, kratko, ali slatko zadovoljstvo obmanjivanja.
Nego da počnem, pre nego što mi vrtlog noći i alkohola ne odvuče pažnju , na đavolje rabote.
Priča je i onako kratka. Bila je sezona lova na jarebice. Retko koga zovem u moju kućicu na Kosmaju, to je moje utočište za skupljanje snage i ...ponekad...sitna zlodela.
To jutro nebo je bilo plavo, onako plavo,kako može da bude samo u pričama...
...mače sam našla, slučajno, pored puta, malešno, ostavljeno na milost i nemilost....
Uzela sam ga u naručje i odnela kući....šta je dalje bilo, obećala sam svom Bogu da nikada nikom neću reći.
Ali verujte mi, uživala sam. (majčina dušica,krst,zemlja,plavo,groznica,žeđ)
 
Evo i ja da vam se pridruzim :)

Noc je dosla i senke su ponovo krenule u svoj lov. Noc tamna ko u rudniku, svez nocni vazdu kakav se pozeleti moze, blatnjava zemlja ispod mojih nogu. Pre je sve to imalo neki svoj znacaj …. ali ne vise, prokletstvo je to promenilo, sva osecanja su ostala zakopana sa mojom dusom.
Kroz prozor jedne stare i netako nepoznate kuce, sa krovom od pruca i zidovima ofarbanim u plavo, sam ugledao 2 zene od kojih je jedna lezala u krevetu bolesna, dok se druga brinula o njoj. Nije mi bio prvi put da dolazim ovde. To su bile moje kceri, pre nego sto sam ih napustio, Mila i Lidija nezna se koja je lepsa ali Mila je uvek imala problema sa zdravljem jos kao mala nisam ocekivao ni da ce preziveti prvu godinu. Moram priznati da me je Lidija iznenadli samim tim sto je ostala da se brine za svoju, sestru cak je i uspela da nabavi majcinu dusicu u ovo doba godine. Lidija je mogla da ima bilo kog coveka koga je pozelela sa svojom dugom plavom kosom i prelepim osmehom, ali sada se osusila i niko nije hteo da ima bilo kakve veze sa njima ali i ja sam kriv donekle sto sam ih ostavio i ako to nije bio moj izbor.
Lagano sam krenuo ka vratim kad sam odjednom primetio drveni krst na vratim i ako to radim svake noci uvek krenem ka vratima, okrenuo sam se i pobego nazad u sumu, tresuci se ko da patim od groznice. Kad sam se malo pribrao svatio sam da drhtim zato sto nista nisam okusio vec danima. Noc je i dalje bila tamna cak ni meseca nije bilo, svi su me napustili cak i mesec.
Glavni put je bio prazan u ovo vreme ali me je iznenadilo kad sam cuo udaranje kopita o kamen negde iza mene, brzo sam se sakrio u sumu i ceka da se konjanik priblizi. Konjanik je bio ubucen u tamnu sivu odoru prikladnu za ovo vreme, a to je govorilo da ima dosta para posto obicni seljaci ne mogu da priuste takvu odecu i takvog konja koj je iso putem ko da se sepuri. Konjaniku se nigde nije zurilo, barem se tako cinilo. Cim mi se priblizio skocio sam na njega i oborio ga sa konja, koj se odmah dao u galop. Kad je konjanik svatio sta se desava i da je na zemlji.
“Molim vas nemojte me ubiti dacu vam sve pare koje imam.” reko je konjanik dok je pokusavao da izvuce svoj bodez iz rukava. Uhvatio sam ga za ruke i stegnuo ih sto sam jace mogo.
“Ko je reko da hocu tvoje pare.” ugrizo sam ga za vrat i poceo da sisam krv, slatku, socnu krv, sve dok nije prestao da se koprca. Tek kad je zavrsio svato je koliko je zedan. Krenu sam za konjom posto zedj je postajala sve jaca i jaca.

Valjda nisam nesto zaboravio
vek, oruzije, konj, nebo, vino, mir
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top