Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Namršteni Jahve je sedeo na svom tronu od oblaka, gladio svoju sedu i dugu bradu,
kada je začuo klepet krila svojih arhanđela kako ponizno dolaze da mu saopšte vest:

-Oo svemogući Stvoritelju, ničice pred tobom padamo, udostiji se da saslušaš naše reči !

Bradati starac, namrštenog čela tek se malo pomaknu posle nekog trenutka,
kada se udostoji da se obrati ovoj beloj, krilatoj sviti, pa zagrme:

-Kazujte podanici moji, šta vam je na umu, samo brzo, jer vremena ja tolikog nemam !!!

Jedan od njih se usudi da podigne glavu u visini njegovih kolena, bojažljivo, drhtavo,
i grabeći grčevito prstima po cirusu koji je bio prostret kao tepih ispred vladara neba i zemlje,
jedva zausti:

-Vatra, oganj nam se strašni sprema iz dubina gde prognasmo našeg brata,
vulkani, divljaju, vojska tame na nas juriša, još kol'ko noćas...

Harfa prestade da treperi svojim zvucima kada On podiže obrvu,preteće i pitajuće.
Zar usud ovaj može biti !? Led koji stvorih u ovome carstvu da slabiji bude od vatre !!??

Ne časeći časa, Svevišnji u isti mah reče:


-Mihailo, dete drago, kakva to pošast tebe goni, ko ti nož u srce zaroni ?


Ne prođe mnogo, čak ni jedan tren, kada se vojskovođa pokorni opet obrati,
a Pravedni mu svaki pokret prati:

-Vraćam se iz podnožja grehova naših, gde je plač odavno utihnuo,
osmeh, između zemljei neba preminuo, i ostala je samo tišina, i od oblaka ova prašina...


Sada već prođe čitava večnost jer odgovor nije znao, prstom pokaza prema dole,
kao da mu nije žao...



telefon
izmet
koža
sujeverje
indukcija
 
aooo ja se izvinjavam, ja pisao prema rečima od pred prethodnog posta jer sam video
zadane reči u prethodnom postu pri vrhu i tako sam automatski sa tim išao

ako je problem, moderatori neka izbrišu moj post kao nepravilnost...

još jednom moje izvinjenje
 
aooo ja se izvinjavam, ja pisao prema rečima od pred prethodnog posta jer sam video
zadane reči u prethodnom postu pri vrhu i tako sam automatski sa tim išao

ako je problem, moderatori neka izbrišu moj post kao nepravilnost...

još jednom moje izvinjenje

Nema potrebe za brisanjem jer si uložio trud, volju i talenat u priču.
Samo nastavljamo tamo gde je lanac prekinut.

Dakle, zadate reči su:

rupa
vid
dubina
ruka
ugao
 
rupa
vid
dubina
ruka
ugao

Đe s' Joža, aa, dobro jutro!
Vid' ti njega ni dobro jutro, nešto tužan!? Pazi, đe gledaš rupa u asfaltu, kud izgubiste još da pogineš!
Izgubio vid aa!

- A, ti si, ne bum zginal, kaj je je, malo sam tuźan.
Spremamo se doma, dećki ostaju naśi vatreni i toćka.
Ćuj kaj ti bum rekel, imaś praf, izbornik onaj Kovać je krivac sve je pobrkal, nekak, ćetri-ćetri-dva,
tak nemreś niś napravit, ne.
Nije bilo kontre, spetlali se, ne, tko da polući zgoditak, tko. Dubina je u pitanju, lopte sa boka nutra u
śesnajsterac, uf, ja bi ga zabil. Onaj Manđukič se ni videl, em ti nogomet...

He, he, za malo da dobijete pet komada, ona ruka dva puta aa, kažeš, mrtvi ugao sudija nije video,aa?
- Naj me špotat, a kaj ste vi, nema vas aa?!
Ha, da se sramotimo, bolje je piti gemištek i vas gledati kako se spremate doma, ha ha haa.
- Ajd bok, źurim doma...
Doviđenja Jožek. :)

ribar
svinje
artist
munja
sir
 
Hoću ne vidi Blam. Blam ne vidi Hoću. Publika ne vidi ni H. ni B. Publika ne vidi pozornicu. Jedan čovek iz publike ne vidi ostalu publiku. Jedan čovek iz publike ne vidi ni samoga sebe. Razgovor izmedju H. i B. vodi se šaputanjem...

H: Imam jedan plan...
B: (prekida ga) Plam?
H: Ne, plam! Plan!
B: Plan?
H: (klima glavom) Plan.
B: (mršti se) Kakav plan?
H: Hoću da Neću.
B: I?
H: Plašim se... Umeću.
B: (ravnodušno) Jaka stvar...

zavesa,
kraj.

posvećeno uspomeni na Skam (2007-2008)



stroj
vozovi
zapaljena šuma
mokraća
pastva
 
Fragmenti kupea na uzici noći. Cijuk kad sunce probije dašćice poda.Stroj novog dana
Zvuk mimoilaženja. Vozovi u tunelu zvanom želja grcaju jutro u snenim očima putnika.
Zapaljene šume mame sećanja na dan kad smo verovati Smeli. I umeli. I mogli.
Dok kotrljam zube u usnoj duplji, negde tamo na severu, budiš se. znam. Okno pruža obzor novog dana na tvoje kapke. Ustaješ, tek da spustiš roletne. Rano je još za tebe.
Suton je uzeo mokraću prolaznika na sebe.
Jutru pastva uzima meru...
petoparac
otisak
vedri
drugi
makaze
 
Poslednja izmena:
Mislio sam da mi zivot vredi malo vise, a rekose - ni petoparac. Ostavio sam slab otisak na vreme, na ljude ni sopstveni miris postojanja. Cak su okretali glave, sto je verovatno znacilo da smrdim. Probao sam da prodam i vedri pogled na svet ali nije vredelo, skrivani mrak me odavao. Drugi su umeli bolje da uvale laz ne izdajuci sopstveni cilj. Sta mi je preostalo nego da kupim makaze. Polako se zarivaju u greske, olako kidaju konce kojima si se vezao za druge koji ih ne zele, lako je odluciti i ...ako. Ijedno sutra je prostor bez moje adrese. Pa?


glasonosa
bezimeno
cajtnot
rugalica
kuk
 
Sve golubove koje sam imao, pustio sam tog jutra, poskidao im prstenove što sam ih bio obeležio, smatrajući da su neko moje vlasništvo.
Prvi, najkrupniji, koga sam zvao 'glasnoša' , odmah se povukao iza svog gnezda, zabio se u ugao gnezda,
i mogao sam se zakleti da je gugutao nešto mrmljajući sebi u kljun.

Nisam mogao odmah dokučiti da li ovakvo ponašenje prema knjiškim definicijama ima nekakvav značaj, ali u svakom slučaju,
to bezimeno se ponavljalo svaki put kada sam zakoračio, prikradajući se njegovom gnezdu.

Veče je padalo, cajtnot vremena je uporno naglašavao da trebam požuriti,
bez obzira što mi se ptica rugalica cerila u lice nad svakim pokušajem da domamim onog što
je bio tu ali odbijao da poleti.

Smešno je - pomislih - možda bi bolje bilo da je kapetan Kuk,ovde sa svojom gusarskom sabljom, da razreši ove nedoumice,
on bi znao kako da postupi, makar hodali na dasci iznad ajkula.

Međutim, ovde je bilo kopno, more se nije čulo jer bio bi apsurd da je tako nešto i moguće prema trenutnim okolnostima,
dograbio sam staru, ofucanu kartu što je ležala na palubi, mokra sa znatno razlivenim mastilom oko ekvatora,
stisnuo vrećicu baruta koja mi je bila u džepu širokih, mornarskih pantalona, i čekao šta će biti dalje...



jad
prečka
upaljač
salama
vetrenjača
 
Priča u stihu

"Mač je prevaziđen", prišapnu Sančo,
"za jurišanje na vetrenjaču.
Preporučujem, cenjeni gazda,
da šansu date upaljaču."

"Kako to zboriš?!", ciknu Don Kihot,
"paliti s leđa? Tu nema časti.
Ja ću jurišati pravo na diva
kako bih kušao pobede slasti!"

Ošinu mamuzom Rosinantea,
uskliknu gospi od Toboze,
a zatim koplje ustremi napred
spram čudnog diva, krilate groze...

Fijuknu vetar oko ušiju,
pod njime zvecka rebara zvečka,
a onda, iz potaje, zviznu ga podlo
po sred vajne čelenke, nekakva prečka...

"Eh, da je bilo više glave,
kaciga na nju bi nalegla bolje,
a onda bi prečku video, sire,
i bez nekog posebnog napora volje.

Lepo sam rekao: vatra je bolja.
Al šta mi vredi vajkanje sada.
Niste uspeli srediti gada.
Eh, šta je život, sem pustog jada..."


Tako govoraše Sančo Pansa,
dok svest Don Kihotea tonu u tamu,
stavljajući mu, na gadnu čvorugu,
umesto obloga - hladnu salamu.



septima
paraplegičar
božanstveno
naprotiv
teroristički
 
Poslednja izmena:
septa septima septa septima sep...ptica pa prepelica zavijujutkom neba negledica oooooo
a sedmog da na u grlu knedla , u knedli vrabac podunavac

dana sedmog kotrajući gladnu daljinu pokrenuh
paraplegičara ruku pridržavam, prelazno li je..tela kad ritam poremeti se
božanstveno daljom odjekuje leta pokušaj, reči sazvučje

naprotiv što je sedmog dana uzdanica šestog tek treptaj budućeg beše

teroristički jedan sunovrat smisla sasvim

čvrsto stegoh ruku, sebe odnekud prepoznajući

lako
rukopisni
nepažnja
mesec
fontana
 
lako
rukopisni
nepaznja
mesec
fontana

Marko. Zgodan mladic. Vrijeme provodi u ribolovu i ribackoj krcmi,sa ribarima LAKO pronalazi zajednicki jezik. Njegovi srednjoskolski prijatelji su ga prestali zvati da izadje u diskoteku sa njima jer znaju da nece. Jednom samo je izasao sa njima, uplasio se kad mu je prisla lijepa djevojka i pocela ga zavoditi. Otisao je kuci prvi.Krenuo je pjeske,sjeo kraj FONTANE i razmisljao o toj djevojci koja ga je pokusala zavesti. Nije mu bilo jasno zasto je to uradila. A jos manje zasto je bila odjevena u kratku crvenu haljinu koja nimalo nije prekrila njene noge. Vidjelo se da ima prelijepo lice, ali zasto ga je unistila tim nekim raznoraznim bojama?! Stigavsi kuci, poceo je pisati o njoj. Nazvao ju je A. Nije mogao smisliti bolje ime. Lijepa je,ali cemu te noge tako na vidjelo? Smetalo mu je to, nije znao zasto. Kao da nikad prije nije vidio lijepo zensko tijelo i lice, samo o njoj je pisao. Nije ni primjetio da je vec dosao dan. Skuhao je kafu, da se osvjezi pa da nastavi pisati o njoj. NEPAZNJOM je prolio kafu po biljeznici i u trenu sva njegova napisana osjecanja postala su samo RUKOPISNI kaos. Slegnuo je ramenima je i rekao sebi da je najgluplji muskarac na svijetu, kako je lako pao na zensko zavodjenje. Skuhao je ponovo kafu, ovog puta vise, da napuni termosku. Pokupio stvari za ribolov i otisao. Nesto nije bilo ribe pa je zaspao. Sanjao ju je. Kad se probudio vec je bila noc. Nije se bojao jer je bio pustolov i cesto je na tom mjestu nocio. Opremu svu je imao, a i MJESEC je bio pun.
Uzeo je stap, a na udici je bilo pismo. Neki cudni vodootporni materijal. Prosvijetlio je lampicom da procita.
"Hoces li se uplasiti ako sad izadjem iz vode, kao sinoc u diskoteci? Reci samo glasno da ili ne. Poslusat cu te sta god da kazes." Nije mogao vjerovati sta cita. Ali rekao je "Ne, necu se uplasiti."
Iz vode je isplivala A, sva prelijepa, poklanjajuci mu najljepsi osmjeh na svijetu. Nije mogla izaci potpuno iz vode jer je bila sirena. Samo se prislonila na kamen da Marko moze vidjeti njen rep. Sad tek Marko zna zasto mu je toliko smetala njena kratka minica sinoc i sad tek zna sta znaci ludo se zaljubiti. Ali nije znao odakle nje sinoc tamo! Objasnila mu je da jednom u cetiri godine slave Dan kopna, kada dobiju noge i citav dan se setaju. Zasto bas njemu da pridje? Posmatrala ga je zadnjih godinu dana, divila se njegovoj mirnoci i nacinu na koji se on stapa sa prirodom, a i ljepoti. Cula je njegov razgovor kad se uspio nagovoriti da izadje vani. Sve se poklopilo i nije htjela propustiti priliku da ga upozna.
Marko, sada vec zreo,pomalo i star muskarac, nikad se nije zenio. U ribolov ide svaki dan, i ljeti i zimi, i to najvise nocu.

Prijatno
Odstraniti
Klupa
Voda
Pribor
 
Prijatno
Odstraniti
Klupa
Voda
Pribor

Lep suncan letnji dan.
Vreme prijatno, kao stvoreno za kampovanje...
Dosli smo do reke..
Trebalo je odstraniti kamenje da bi smo razapeli sator.
Neki su poneli pribor za pecanje a ja svoj pribor za slikanje.
Voda je bila hladna i bistra, brzo je tekla i saplitala nas.
Cudno da je bila samo jedna usamljena klupa.
Ulogorili smo se i uzivali.

ljubav
mesec
vodopad
zmija
razocarenje
 
Poslednja izmena:
ljubav
mesec
vodopad
zmija
razocarenje

Baba, čuj šta mi se desilo juče na pijacu?
-Šta me briga.
Ma čuj, oni sa onu kamarou me slikali, pitali, djede mi smo reparoteri za t v kanal i tako nekako ha.
Velim ja, hebo vas kanal, da je bio očišćen nebi mi poplavilo njive i lugovi...
Čuj baba, pitali me kako je nekad bilo, ljubav na selu, igranke, noć,"mesec , baš su bili dosadni bre.
-Ha, trebao si ispričati istinitu priču, bre, da je bila mesečina, vodopad kraj vodenicu, da si me
pritiskao na tarabu, ne sećaš se bre, ha ha... matorko?
Da, na tarabu kraj vodenicu, uzdigao haljinicu, kao da te zmija ujela, veliko razočarenje kad sam ti rekla
da me Milojko pre tebe u vodenicu skinuo haljinicu, ha, šta me gledaš aaa!?
Dobro, dobro hebo te Milojko bre babo...!

stradivari
pikorizaba
režiser
drina
cer
 
trava
truba
opanak
brkovi
vino

Pakujemo se već dva sata. Pokupila sam sve što mi je spremila: jaja, sir, smrznute piliće i šest tegli pekmeza od kajsija. Baba se muva po dvorištu, zapitkuje koješta, trudi se da nešto ne zaboravi . Znam da krije suze, žao joj je što idemo. Gledam je, mnogo je ostarila u poslednje vreme. Još mi je sitnija nego prošli put. Svaki put kad dođemo je sve manja. Polako nestaje.
Deda prostro neko staro pohabano ćilimče i sedi na travi. Stavio na glavu slameni šešir iz kineske radnje i izuo gumene opanke. Kaže da osunča noge, ubi ga reuma. Suče ono što je ostalo od brkova i rukom tera dve pčele što mi se motaju oko nosa.
-A ste spakovali vino? Ponesite, ponesite... Baba, daj neku flašu da sipaju... I dođite što pre, čim prođe ova gužva, Guča i trube, pre nego što deca krenu u školu. Spremiće baba i slatko od šljiva...

jezgro
oblak
olovka
višnja
želja
 
jezgro
oblak
olovka
visnja
zelja

Pokupila sam sve orahe koji su popadali i time su moji poslovi za taj dan bili zavrseni.
Ujko proda JEZGRO oraha na trznici, kaze da ima dobru zaradu od toga.
Mislim da mi je rekao da od toga i od graha ima najbolju zaradu. Ne znam, bilo je vrelo jutro i kopali smo tad. On je mozda navikao, ja kao amater nisam bila u stanju i kopati i pricati po takvoj vrucini.
Izvalila sam se na lezaljku i gledala u OBLAKE. Lagano sam pocinjala shvacati ujku kako moze tu zivjeti sam.
Cuj OBLAKE!! Mnostvo bijelih ravnih linija na nebu nisu oblaci. No dobro, nisam mogla o tome tad, pocela je lagana paranoja plesati oko mene. A trebala sam jos mjesec dana tu provesti sama.
Moj ujko ima lijek i za moje strahove - pravi najbolju visnjevacu na svijetu.
Pravi je od domace VISNJE i u velikim kolicinama.
Ipak nedovoljnim da ga ista doceka kad se vrati sa puta.
Sta mu ja mogu, sam je izrazio ZELJU da mu pricuvam kucu, bastu i vocnjak.
Nego, da ja ne bih radila kaos i idiotarije po selu kad ispraznim bocu, stavila sam ispred sebe biljeznicu, blok i OLOVKU nadajuci se da ce nastati nesto lijepo.

neiskvaren
gljive
carina
snaga
novosti
 
neiskvaren
gljive
carina
snaga
novosti

Ćosa je živeo na kraju grada, tamo blizu pijace, na Carini. Taj deo varoši oduvek su zvali tako, ni moji stari nisu znali za neko drugo ime za tih petnaestak naherenih kućica, u kojima su beda i jad bili glavni domaćini.
Uprokos lepom imenu, Milan, zbog svega pet-šest dlaka na bradi, svi su ga zvali Ćosa. Bio je skroman, neiskvaren momak, visok, mršav, žilav, pun snage, ali sa malo sreće u životu. Radio je ono što je mogao i koliko je mogao. Kad treba kome da se iscepaju drva - zove se Ćosa. Da se poradi nešto teško u dvorištu ili u bašti - opet Ćosa. Kad ne bi bilo takvih poslova išao je sakupljao gljive u obližnjoj šumi, brao kojekakve bobice i trave i nosio to na pijacu. Kad nije sezona za šumu, snalazio se kako je znao i umeo ili bi se skupio i ćutao, čekao da prođe. Čekao je promene, nadao se novostima koje će mu promeniti život.
Koliko ja znam, nije dočekao, proživeo je svojih trideset pet godina tiho i nečujno. Kada sam se sa fakulteta vratila u moju varoš, rekoše mi da je umro.

prozor
pšenica
radost
mačka
kamen
 
prozor
pšenica
radost
mačka
kamen

To nije bila baš neka kuća pored puta ali put nije bio daleko. To nije bio neki put previše napadan, ali imao je svoje okuke i suženja i zanimljivosrti. To nisu bile neke daljine, ali prisustvo obližnjeg naselja dalo se naslutuiti svake večero po svetlosti u daljini. To nisam bila ja kraj prozora što jutro dočekijem, ali lik te žene bio je obris žena sa periferije.
Dobuje pšenica sunce na rukama. otkosi padaju. Starinski, srpom. Kamerman polako prelazi sa grupne scene na kadar ruku i podsuknji . Zrikavci odnekud. jara . nebo sa beličastim grumuljicama. Pastorala.Radost je trajala dok se kamere nisu isključile. Jer teško je poverovati u sve van objektiva, van montaže, van okvira delatnosri ton majstora i majstora svetla. Samo skup slučajnih likova poređanih kao u teatru sa lutkama. Lutkomendija jedna.
Žena kraj prozora, pogladi mačku. Mačka iskoči kroz taj prozor , sasvim sa početka naše priče. Kamen u daljini što o drvetu na kraju horizonta sanja, pomeri svetove i likove i zvuke i prelest jednog dana.
kamermen sede za zapali jednu.
Škljoc. I rez.

tanjir
šišarka
fioka
sat
klatno
 
Meni nije skrenuta pž\nja na to, ali sad primetih da sam koristola imenucu prozor u genitivu jednine umesto u nominativu jednine. Dakle izvinite. I ne znam moraju li se imenice koristiti u nominativu ili može i u ostalom padežima ?
 
tanjir
šišarka
fioka
sat
klatno

Sedeo je sam u mracnoj sobi. Teskim tamnim draperima skrivao se od svetlosti. Piljio je u tanjir koji je bio prepun pikavaca pomesanih sa ostacima hrane.Soba je podsecala na odavno napusten grob, koji vise niko nije posecivao. U mraku se nezirao stafelaj na kom je stajala nedovrsena slika. Oko njega su bile razbacane cetkice sa ukoravljenom dlakom od sasusene boje. Na stocicu ispred, otrcana sisarka sa granama neobicnih oblika. Stajale su tu prasnjave , zaboravljene. Postavka koja verovatno nikad nece zavrsiti na nekom od platna. Telefon je zazvonio. Ustao je sa flasom u ruci . Zateturao se i udario u ivicu komode iz koje je strcala prazna fioka. Zastao je ne obracajuci vise paznju na zvonjavu telefona. Zagledao se u fioku gde su se nekad nalazile njene uredno slozene stvari.
Vratio se do fotelje i seo. Pogledao je u sat cije se klatno jednolicno pomeralo . Kupila ga je na nekom buvljaku. Dopao joj se jer joj je delovao nekako starinski.Odjednom ga obuze bes. Bacio je flasu u pravcu sata. Polete i srca se od siline udarca razlete po celoj sobi. Ustao je i svom snagom povukao drapere koji su sa alkama zavrsili na podu. Zagledao se u svetla grada razmisljajuci gde je sad njegova pesnikinja. Iza kog prozora se sakrila !? Hoce li se vratiti ili je otisla za sva vremena , odnevsi sa sobom sve svoje pesme.

Horizont
Misao
Panika
Strah
Olaksanje
 
Poslednja izmena:
Uf, opet ja...

Horizont
Misao
Panika
Strah
Olaksanje

Bilo je to u ono posleratno doba kada su se strah i nespokoj jednih mešali sa radošću i srećom drugih. U varoši u Srbiji, u kući nekada uvaženog trgovca i predratnog narodnog poslanika, tada već pokojnog, živela je brojna porodica, ukupno dvanaest živih duša. Jedina muška glava, Petar, poslanikov prvenac, bio je već u srednjim godinama. U kući su živeli i njegova žena, još tri Petrove sestre i gomila nejači. Kako je koja sestra postajala udovica, vraćala se sa decom u rodnu kuću. Poslanikov amanet sinu, bio je da svaku sestru kojoj nesreća zakuca na vrata primi nazad u okrilje rodnog doma. Petar je amanet ispunio, te je kuća vrvela koracima uposlenih žena i nemirne dece.
Nova vlast, pa novi i zakoni, te je ovoj brojnoj porodici oduzeta gotovo sva nepokretna imovina: dućani, kafana i zemlja. Uzeli bi im i deo kuće, ali to baš i nije bilo moguće, jer je ova uveliko bila prenaseljena. Ostavili su im tek nešto vinograda, da ne umru od gladi.
I kao da to nije bilo dosta, nova vlast je svako malo upadala u ovaj izmučeni dom, pretresala celu kuću i pomoćne zgrade, otkivala daske u podu tražeći dokaze o umešanosti ukućana u rabote protiv tek uspostavljenog poretka, ili bar neka sakrivena dobra koja je, smatrali su, trebalo predati državi. Ili su dolazili zastrašivanja radi, da izazovu paniku kod svih svojih neistomišljenika, a ponekad i samo svoje zabave radi.
U poslednje vreme čak su par puta priveli prvenca, zadržali bi ga preko noći, tek da njemu i ženskadiji u kući uteraju strah u kosti, a okolini pokažu kako se postupa sa onima koji ne podržavaju narodnu vlast.
Jedina sreća u svemu što je zadesilo poslanikovu porodicu je da su se svi lepo slagali, bratski delili ono što su imali kako su najbolje znali i umeli i zajedno, vođeni spasonosnom misli i poslednjom nadom na horizontu da sve na kraju prođe, i dobro i loše, čekali olakšanje i da se sreća vrati u njihov dom.
 
rakija
spajalica
sigurnost
talas
briga


Ракија ракијашима вино винопијама, ал реч се саплете о сујету вазда. Тешко је средити све папире за сутра. Лако је изгубити списак потребних ствари. Али зато спајалица језиком палаца, неуравнотежена поспрдна кажа. Повежу лако и битно и измишљено, свијају се једно уз друго речима узалудним, улизице постајући.
Сигурност умутарњу руше забрани илузија. Укопавамо се у лажи и самозаваравања. Пљујемо једни на друге. Стара дисциплина. Окећемо главе од немих и глувих и слепих а од сиромашних и болесних највише. Бојимо се да није прелазна немоћ. Да није анонимност усуд будућности ако ракије нема. Те изданице прича многих.
И долумента ако нестану сва под деловодним бројевима заведена.
Талас је дошао издалека доносећи боје тропских мора, шумећи у уху дебелу пучину.
Та брига света у кап једну стаде
слану веома.


трчуљак
изокола
недељом
усшешан
зрнце
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top