gost 341997
Poznat
- Poruka
- 7.321
Namršteni Jahve je sedeo na svom tronu od oblaka, gladio svoju sedu i dugu bradu,
kada je začuo klepet krila svojih arhanđela kako ponizno dolaze da mu saopšte vest:
-Oo svemogući Stvoritelju, ničice pred tobom padamo, udostiji se da saslušaš naše reči !
Bradati starac, namrštenog čela tek se malo pomaknu posle nekog trenutka,
kada se udostoji da se obrati ovoj beloj, krilatoj sviti, pa zagrme:
-Kazujte podanici moji, šta vam je na umu, samo brzo, jer vremena ja tolikog nemam !!!
Jedan od njih se usudi da podigne glavu u visini njegovih kolena, bojažljivo, drhtavo,
i grabeći grčevito prstima po cirusu koji je bio prostret kao tepih ispred vladara neba i zemlje,
jedva zausti:
-Vatra, oganj nam se strašni sprema iz dubina gde prognasmo našeg brata,
vulkani, divljaju, vojska tame na nas juriša, još kol'ko noćas...
Harfa prestade da treperi svojim zvucima kada On podiže obrvu,preteće i pitajuće.
Zar usud ovaj može biti !? Led koji stvorih u ovome carstvu da slabiji bude od vatre !!??
Ne časeći časa, Svevišnji u isti mah reče:
-Mihailo, dete drago, kakva to pošast tebe goni, ko ti nož u srce zaroni ?
Ne prođe mnogo, čak ni jedan tren, kada se vojskovođa pokorni opet obrati,
a Pravedni mu svaki pokret prati:
-Vraćam se iz podnožja grehova naših, gde je plač odavno utihnuo,
osmeh, između zemljei neba preminuo, i ostala je samo tišina, i od oblaka ova prašina...
Sada već prođe čitava večnost jer odgovor nije znao, prstom pokaza prema dole,
kao da mu nije žao...
telefon
izmet
koža
sujeverje
indukcija
kada je začuo klepet krila svojih arhanđela kako ponizno dolaze da mu saopšte vest:
-Oo svemogući Stvoritelju, ničice pred tobom padamo, udostiji se da saslušaš naše reči !
Bradati starac, namrštenog čela tek se malo pomaknu posle nekog trenutka,
kada se udostoji da se obrati ovoj beloj, krilatoj sviti, pa zagrme:
-Kazujte podanici moji, šta vam je na umu, samo brzo, jer vremena ja tolikog nemam !!!
Jedan od njih se usudi da podigne glavu u visini njegovih kolena, bojažljivo, drhtavo,
i grabeći grčevito prstima po cirusu koji je bio prostret kao tepih ispred vladara neba i zemlje,
jedva zausti:
-Vatra, oganj nam se strašni sprema iz dubina gde prognasmo našeg brata,
vulkani, divljaju, vojska tame na nas juriša, još kol'ko noćas...
Harfa prestade da treperi svojim zvucima kada On podiže obrvu,preteće i pitajuće.
Zar usud ovaj može biti !? Led koji stvorih u ovome carstvu da slabiji bude od vatre !!??
Ne časeći časa, Svevišnji u isti mah reče:
-Mihailo, dete drago, kakva to pošast tebe goni, ko ti nož u srce zaroni ?
Ne prođe mnogo, čak ni jedan tren, kada se vojskovođa pokorni opet obrati,
a Pravedni mu svaki pokret prati:
-Vraćam se iz podnožja grehova naših, gde je plač odavno utihnuo,
osmeh, između zemljei neba preminuo, i ostala je samo tišina, i od oblaka ova prašina...
Sada već prođe čitava večnost jer odgovor nije znao, prstom pokaza prema dole,
kao da mu nije žao...
telefon
izmet
koža
sujeverje
indukcija