Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
pesma
mozaik
dodir
sjaj

Gledam u MOZAIK na svome telu koji je ostavio svaki njegov DODIR.Mozda se nikada obrisati nece.Mozda ce se pretociti u neku PESMU koja ce govoriti o tome sta smo hteli,a nismo smeli.Sta god da bude,pamticu uvek onaj SJAJ u oku koji je nosio sa sobom svaki put kad mi je dolazio.

vece
jedro
komad
koren
plamen

Jedro se lelujalo. Iz dana u dan se osećalo veće osećanje prema plamenu ljubaavi. Komad njegovog srca je koren zbog svega.

slika
novost
nikad
zivot
knjiga
 
slika
novost
nikad
zivot
knjiga

Trebalo mi je iskustvo ponovnog hodanja kroz grad u kome si me prvi put poljubio. Trebao mi je kraj, koji bi za mene znacio zivot. Na srecu, dobila sam ga, iako je nikad bila rec koja me je zaustavljala uvek kada sam pokusavala da budem sretna nakon tebe. Naravno, grad je pruzao sasvim drugaciju sliku sada, iako je ponovo bio januar. To je mozda bila novost, iako pomalo ocekivana. Kameni lavovi su stajali na svom mestu, Dunav je skoro isto mirisao, ali je grc u meni, pri pogledu na Art'otel bio toliko razlicit od onog neopisivog treperenja pre nekoliko godina. Nisi mi nikada dopustio da se razocaram u tebe, i zbog toga sam te toliko mrzela, ali sada sam knjigu zatvorila i bez te, nekada tako neophodne, mrznje. Nisi mi nikada dopustio da se razocaram u tebe i sada te zbog toga toliko volim. I, toliko jedva cekam da te kroz par meseci konacno, i opet, sretnem, da ti stavim ruku na obraz, pogledam te i kazem "nisam vise tvoja".

kamen
zedj
koren
hladna kisa
mokar dan
leljiva sukrvica
 
kamen
zedj
koren
hladna kisa
mokar dan
leljiva sukrvica

O, bilo je ko kamen tesko mrdnuti sa mesta to sto se isprecilo izmedju nas dve. Davno davno bese to kada smo se gledale i setale. A i sta nas je vezivalo, tesko je reci. To je bilo vreme zedji, zedji za ma cim, ludilo rasta :lol:, ne znas gde si i sta bi hteo. Da je makar bilo korena za tu nasu generaciju, mozda ga je i imao neko, ali nas dve definitivno ne. Al' eto, kako smo na slican nacin rasle bez korena, tako smo i dosle i do ovih dana slicno same i slicno dosadne svim onima koji su nasli nesto za sta ce da se drze. I, nazvala me je. Trazila vise puta da se vidimo, da se nadjemo, da setamo. Da budemo same zajedno. Valjda se time sto ona zove prva kaze kako je ona u goroj poziciji od mene, ja jos mogu da izdrzim, a ona ne moze vise; ili je mozda obratno? Mozda je njoj jasnije u kakvom smo sosu? Nisam bila bas sigurna sta je od to dvoje po sredi, uglavnom, nisam bila bas voljna da prihvatim. Nisam zaboravila koliko je znala da bude zatvorena i preka, al' eto, bila je uporna i pristala sam. Ispalo je da je razlog sto ona moze da zove prva to sto ima mnogo slabije secanje od mene. Zaboravila je zasto smo se i kako razisle, ili je to samo odglumila, ne znam. Uglavnom, nije bilo lose setati sa nekim, za promenu. A i, nije je izdao dar za pricu, a volim da slusam, i nisam se opirala. Setale smo dok je hladna kisa lila, bas su nas nekako uhvatili mokri dani za praznike. Trebalo je samo par dana, par setnji da se sasvim izgubim u toj prici. Okrenula je sve moguce stavove o zivotu, sve moguce odnose prema ljudima. Na pocetku je novogodisnja cestitka bila da mi zeli da se u ovoj godini udam kao sto to i sebi zeli da bi na Bozic rekala kako joj nije ni na kraj pameti da se udaje. Gledala sam je smuceno, jer ta je recenica dosla upravo nakon jedne borbe da ne komentarisem neku drugu nejnu pricu: "Cekaj bre, pa zar nisi rekla pre neki dan da bas zelis da se udas.:" I bas kada sam izgovarala to,stadoh. Zar nije moje cutanje upravo isto to.Krv u coveku vri, a kad izadje, moze samo da se pretvori u lepljivu sukrvicu. Ili ga znas unutra, slutis i ne pitas. Ili.... A ako ga isterujes napolje, ne mozes dobiti nista.

mraz
pomama
bez dokaza
sarma
 
Poslednja izmena:
mraz
pomama
bez dokaza
sarma


Sunce.Ali više volim kišni oblak nego Sunce bez sjaja.Ili prosto,bez odsjaja u mojim očima.Pustim ulicama koračam.Bez nade.Pogled mi igra po drveću koje je stegao mraz.Ove zime,kao da je stegao i moju dušu.U beznadju sopstvene duše,nečujno patim.I mislim,ali bez uspeha.Stalno mislim,,ali misao se ne rađa,ne razvija,ne leti.Sputana tugom,moja misao spava.
Moram da ga vidim.Pokušavam da nadjem način,hvata me pomama,želja,cepa me na dva dela....Ali načina nema.Preispitujem se,prisećam svega.Priželjkujem da je isto i drugoj strani.Priželjkujem da me voli.Tražim dokaz svojih pomisli i priželjkivanja,ali dokaza nema.Njegova je ljubav bez dokaza.Bez reči.Bez nežnosti.
Ulazim u kuću,ili bolje-bežim.Tamo ću naći mir,tamo će toplota umiriti moje telo ophrvano tugom.U kuhinji se para lepi za stakla,na šporetu se kuva sarma.Život izgleda kao da teče.Besmisao običnog života odvija se pred mojim umornim očima.Dok svi užurbano prolaze kroz kuću spremajući ručak,zar ne vide duha pored sebe,za koga je život upravo stao?Zar ne čuju kako pokušava da diše?

visak
lice
zagonetno
nadmeno
sveća
 
Poslednja izmena:
visak
lice
zagonetno
nadmeno
sveća

Sveća,slavska sveća mog rođaka se okitila sa curcima,pa su oni koji su više sujeverni nego što su utemeljeni u veri, davali svoja tumačenja o pozitivnim značenjima takve pojave.
Naša lica su bila osmehnuta dok smo , manje ili više uspešno, izgovarali zdravice, pominjući ono što smo smatrali bitnim,ili što smo naučili u takvim prilakama.
Udavače i neženje su se zagonetno smeškale na izrečene primedbe o neophodnosti udaje, odnosno ženidbe. Neki su nadmeno odbijali takve želje i komentare, da bi prikrili sopstvenu nesigurnost,i da ih sopstveno lice ne bi izdalo.
Sa zida je treperilo kandilo,koje me,ne znam zašto,podsećalo na zidarski visak.
pivo
svečanost
zagrljaj
zamišljen
treptaj
 
Sveća,slavska sveća mog rođaka se okitila sa curcima,pa su oni koji su više sujeverni nego što su utemeljeni u veri, davali svoja tumačenja o pozitivnim značenjima takve pojave.
Naša lica su bila osmehnuta dok smo , manje ili više uspešno, izgovarali zdravice, pominjući ono što smo smatrali bitnim,ili što smo naučili u takvim prilakama.
Udavače i neženje su se zagonetno smeškale na izrečene primedbe o neophodnosti udaje, odnosno ženidbe. Neki su nadmeno odbijali takve želje i komentare, da bi prikrili sopstvenu nesigurnost,i da ih sopstveno lice ne bi izdalo.
Sa zida je treperilo kandilo,koje me,ne znam zašto,podsećalo na zidarski visak.
pivo
svečanost
zagrljaj
zamišljen
treptaj
Sve joj je u tom trenutku licilo na svet u kom nije bila i nije postojala. Zamisljen svet , Alise , neki novi , iza ogledala. Cinilo joj se pomalo neverovatno da je ispravan njen osecaj da joj se desila katastrofa.
Izjedala ju je samoca. To ogromno prostranstvo izbora i samo njenih mogcnosti. To sto se ni sa kim nije svadjala preko telefona. Niko nije isao sa ortacima na pivo ili na fudbal.
Spavala je sama . Opet je pocela da pusi. Druga polovina kreveta prazna. Zagrljaj prekrivaca i jorgana su bili njena realnost.
Kuhinja se ne upotrebljeva. Pije se vino sa drugaricama petkom uvece. Subotom obicno ima sexualni maraton sa S. Ode brze nego sto je dosao. Prava mala svecanost joj je bio svaki trenutak sa njim u njenoj glavi.
Secala se.. Sexa u liftu, Nove Godine u njegovom zagrljaju u hotelskoj sobi u tom svetlucavom gradu negde tamo, neba nad Beogradom te godine, poljubaca sa mirisom cokolade sa keksom.. Treptaja njenog tela dok je dira tog varljivog marta ..
I jednog drugog marta..
Da li je Alisa prevarila Ludog Sesirdziju ili je Cipelicka.. ovaj Pepeljuga izgubila cipelicu?

umor
nemir
pepeljara
paperjasti oblaci
galeb
tri
 
Ovih dana me ispunjava nemir... Pozelim da odem negde, daleko od sveta pepelom iz pepeljare zla umrljanog. Rasirim krila kao slobodna ptica,kao galeb, vinem se u visine dok me paperjasti oblaci maze. Ali nesto me uporno vuce dole. Senke njih tri,moje cerkice,koje ne mogu da ostavim i da se prepustim slobodi. Varacam se,umor mi boji lice i moja stvarnost je opet tu grli me svojim surovim rukama.


Zdravo svima,nova sam. Nadam se da je ok sto sam promenila padez za pepeljaru?

moc
on
zdrav razum
noc
macka
 
Poslednja izmena:
moc
on
zdrav razum
noc
macka

Dan je bio takav da gori nije mogao da bude.Blizila se i noc koja nije slutila na dobro.Razmisljala je da ne ide nikuda.Verovatno bi i ostala kod kuce da je on nije pozvao.Cekace je dve ulice dalje od njene kuce.Sta bi lose moglo da se desi? Nista...Samo je ta crna macka odlucila da joj predje put.Zdrav razum je nalagao jedno,ali je sumnja u zlu moc te zivotinje pobedila.Stala je u mestu nepomicno.Znala je da je on gleda.Sad,sta je tu je.Tri koraka nazad.

prevod
som
memorija
batina
somnolencija
 
prevod
som
memorija
batina
somnolencija

Ne, ovaj muskarac ne pati od somnolencije, on je prosto, naprosto som!
Njegova memorija, olinjala od godina i alkohola, nije u stanju da me izdvoji iz srednje vrednosti ukupnog broja zena sa kojima je proveo noc. Za svaku moju rec, kojom ga podescam na sebe, i na onu nasu noc, njemu treba prevod! Tako zudim da ga batinama podsetim sta znaci biti poslusan, ali njemu vise ni batine ne mogu pomoci. No, morace da me se seti, bar jednom, ako ne uskoro, bar onda kada mu njegov lekar objasni da je njegov neverovatni pad imuniteta uzrokovan jednom malom HIV infekcijom.


kolaci
zenomrzac
njiva
kruska
novogodisnja jelka
 
kolaci
zenomrzac
njiva
kruska
novogodisnja jelka

Ne, nisam ženomrzac, ali se pored njene obnažene, poprilično kabaste telesine gotovo uvek provlačim spuštenih očiju, kao što kaluđer prolazi pored nepristojnih grafita. Jer, nisam mario da vidim kako se, u dnu laboratorije, štrčeći iz naslona stolice na točkiće, na kome je bila ovešana malkice ofucana crna ženska tašna, majušna njena leđa povijaju nad ko zna kakvim vraškim radom. Čitavo njeno nezgrapno telo ličilo je na zrelu, tridesetšestogodišnju krušku. Uska ramena i tanušan strukić koji se razlivao u bokove džinovskih razmera. Novogodišnja jelka koju bi trebalo okititi. Neuzorana njiva koju bi trebalo uzorati dubokim oranjem. Slavski kolač koji bi trebalo pojesti. Ona je.

feministkinja
Božićna liturgija
smokva
šljiva
jabuka
mini suknjica
 
Poslednja izmena:
kolaci
zenomrzac
njiva
kruska
novogodisnja jelka

Ne, nisam ženomrzac, ali se pored njene obnažene, poprilično kabaste telesine gotovo uvek provlačim spuštenih očiju, kao što kaluđer prolazi pored nepristojnih grafita. Jer, nisam mario da vidim kako se, u dnu laboratorije, štrčeći iz naslona stolice na točkiće, na kome je bila ovešana malkice ofucana crna ženska tašna, majušna njena leđa povijaju nad ko zna kakvim vraškim radom. Čitavo njeno nezgrapno telo ličilo je na zrelu, tridesetšestogodišnju krušku. Uska ramena i tanušan strukić koji se razlivao u bokove džinovskih razmera. Novogodišnja jelka koju bi trebalo okititi. Neuzorana njiva koju bi trebalo uzorati dubokim oranjem. Slavski kolač koji bi trebalo pojesti. Ona je.
nesto si zaboravio, debeli? kanda si se malo suvise zaneo u igru :lol: :P
 
feministkinja
Božićna liturgija
smokva
šljiva
jabuka
mini suknjica

Pocinjala je Bozicna liturgija. U crkvu je usla ta zena u koju su se uprli svi pogledi. Nazivali su je svakako. Ja sam je znala kao okorelu feministkinju. U ruci je nosila providnu kesu kroz koju su se videle suve smokve,sljive i sveze crvene jabuke. Gledala sam je i shvatila da sam je tada,po prvi put od kako je znam,videla da nosi dugu,a ne jednu od onih njenih mini suknjica koje su vise otkrivale nego sto su pokrivale.Eto.Znala je i ona za neki red.

supa
poruka
zdrebe
kolumna
ornament
 
Poslednja izmena:
supa
poruka
zdrebe
kolumna
ornament

Dosla sam kuci besna zbog losih kritika moje kolumne, spremna da iskalim svoj bes na prvoj osobi koja mi se nadje na putu.
Ispred stana, u hodniku zgrade sam srela dobru komšinicu,koja je volela da kuva, zapravo pre bih rekla da joj je to bila opsesija. Kuvala je stalno, a nije bilo nikoga da to pojede. Tako je delila komsijama svaki dan svoje specijalitete. Prisla mi je i rekla : " Evo draga samo za tebe supa, sarme sa pire krompirom, kolacic za desert..."
Kako me je samo nervirala! Ali da li sam mogla zameriti usamljenoj bakici, kojoj je jedina zabava bila kuvanje? Odlucila sam da ona ne budezrtva mog besa.
"Hvala komsinice! Zurim,prijatan dan! " Usla sam u stan, prozori su bili otvoreni,nesto nije bilo u redu,nisam ovako ostavila stan. Na stolu je bila poruka da dodjem na neku adresu da se suočim sa svojim strahovima. Sa strahovima? Ha ha ha! Ovo je neki šaljivdžija,oticicu da mu pokazem ko sam ja!
Stigla sam. Zvonila sam niko nije otvarao, odskrinula sam vrata i usla unutra. "Ima li nekoga kod kuce,dobar dan!",viknula sam. Stan je bio ceo oslikan ornamentima, svaki pedalj zidova. Jedan mi je posebno privukao paznju. Ornament koji je licio na muskarca koji stoji i zenu koja kleci ispred njega kao da ga moli nesto.
A onda sam zacula glas : "O dosla si:" Okrenula sam se brzo i videla muskarca koji sedi na fotelji.
"Da dosla sam da vam objasnim da ja nisam neko koga mezete zaplasivati, mene morate poštovati!"
"Procitao sam vasu kolumnu. VI zene! SAmo hocete neka prava, treba vas tuci svakog dana dok ne zacepite svoja pogana usta!"
Moja kolumna je bila o nasilju nad zenama, a moj sef je rekao da takve teme uznemiravaju citaoce zeljne zabave i nagovorio sve moje kolege da mi daju jako lose kritike. Zato sam besna dosla kuci.
"Vi....",krenula sam da se odbranim i kazem mu da je obicna muska svinja. Kakvih bolesnika ima. Mislim da me namami u stan,kao da sam neko nevino zdrebe, kao da ne znam da iza toga stoji nesto...Kada sam ga pogledala videla sam njega sa pistoljem u ruci. Primila sam metak u stomak, toga se secam, a onda i u glavu.
Prekid filma.
 
Poslednja izmena:
supa
poruka
zdrebe
kolumna
ornament

Muskarce delim u nekoliko kategorija:
-naivni od mene ocekuju da im skuvam supu, i da ih sa istom sacekam, cim ih prvi put slazem da ih volim
-romanticni, da im nakon prve zajednicke noci na jastuku ostavim poruku "vidimo se", iako se sa razlogom plase da me vise nikada nece videti
-oni glupi, koji sa mnom postupaju kao sa zdrebetom, zele i da me miluju i da me ukrote, iako znaju da u ovom drugom nema neznih, vec samo grubih i odlucnih pokreta
-iskusni, oni koji znaju da je zena ornament, satkan od nemerljivog broja opscenih, naivnih, slatkorecivih fantazija, koje treba srusiti do temelja, cim se uzmogne
Svi se oni, pre, ili kasnije, nadju u mojoj kolumni, koju redovno objavljujem u psihijatrijskom zurnalu, pod naslovom "sitne prepreke na putu ka uspehu i kako ih se resiti"


kasno je
onanija
beskrajno
makarone sa sirom
kazi mi, kazi
 
kasno je
onanija
beskrajno
makarone sa sirom
kazi mi, kazi


Počela sam danas sa pisajnem dnevnika pa evo moje prve stranice :
Dragi dnevnice,
sedim kao po običaju sama u stanu,kasno je, a meni se ne spava...Muce me iste misli kao i svakog dana. Da li ću ostati usedelica? Posle njega,koga sam beskrajno volela vise nisam ista. Da li ću svako veče provoditi sama, uz vino i makarone sa sirom u praznom stanu koji odise usamljenošću moje duše? Da li će mi se seksualni život postati samo onanija? Život bez tople muske kože,samo obično zadovoljavanje glupim pomagalima?
Kaži mi, kaži dnevnice, da li ću ovako provesti ostatak života?

P.S. molim te slaži me da neću ovako zavrsiti, slaži me dnevniče molim te!



život
reka
kapa
sok
poster
 
život
reka
kapa
sok
poster

Kad su se prvi put sastali, dan nakon njenog poziva, za šankom pretrpanog novobeogradskog restorana blizu zgrade Instituta u kome je radila, nisu mogli da prestanu da zure jedno u drugo, niti da prestanu da pričaju o onoj njegovoj Božićnoj fotografiji i o tome kako je slučajno pao Littlebigastoj pod ruku. Doselio se u prestonicu, pored reke, pre samo mesec dana, pokušao da je nađe u imeniku, ali njen broj je registrovan pod prezimenom njenog muža. Nije više važno, oboje su se složili. Još bolje ovako. Ispijali su čašu za čašom soka od groždja. Dok je sedela sa njim za šankom, držala svoju omiljenu crvenu kapu u krilu i onaj Burgundac im brzo udarao u glavu, pristala je da ode rano popodne sa Goranom na večeru.

Naručio je salatu posutu toplim narezanim jagnjećim jezicima, poširano jaje i Pekorino sir - sve što se ona kažnjavala da nikada u životu ne bi liznula, a što je na kraju većim delom sama pojela. Posle je otišla do Merkatora da kupi Kranjsku kobasicu i već pripremljen votka-sos koji će pojesti kod kuće sa svojim mužem.

Ponedeljkom i sredom niko ne zna gde je. Nema Kineza koji prodaju voće da je pozdravljaju usput od Goranove stanice tramvaja, nema komšija da je prepoznaju kad uđe u Goranovu ulicu. Sve je to podseća na njen život u Solunu; na tih par sati koje provede kod Gorana, nedostupna kolegama sa Instituta, svom mužu, i anonimna. Goran se ne raspituje bogzna koliko o njenom mužu, ne pita ni kako se zove. Ne pokazuje nikakvu ljubomoru. Kada mu je u onom novobeogradskom restoranu rekla da je još uvek udata, nije ni trepnuo. Smatra da je to što provode vreme zajedno potpuno normalno, suđeno, i ona polako uviđa koliko je lako viđati se sa njim. Littlebigasta u razgovoru svog muža naziva mm. "Moj muž i ja moramo sledećeg četvrtka na neku večeru." "Zaradila sam ovaj grip od mog muža." "Ovu masnicu na kolenu, zaradila sam kada je moj muž slupao auto za Božić."

Kod kuće, njen muž ništa ne primećuje. Kao i obično, njih dvoje zajedno večeraju, pričaju kako su proveli dan. Zajedno pospreme kuhinju, onda sednu na sofu, postave svog sinčića između sebe i grle ga, ona svojom levom a on desnom rukom, i gledaju televiziju, dok ona ispravlja studentske radove i kontrolne zadatke. Za vreme vesti u jedanaest, pojedu po kutijicu Delta sladoleda, onda operu zube. Kao i uvek, odu u krevet, poljube se i onda polako okrenu jedno drugom leđa i udobno se smeste za spavanje. Sutra je na redu novi, dan nem kao poster.

Međunožje
leptir-mašna
laneni kostim
skromno poprsje
muzika
osmeh
 
Međunožje
leptir-mašna
laneni kostim
skromno poprsje
muzika
osmeh

Bila je u baru. Sama. Sedela je i ispijala čašu vina. Muzika ju je ubijala u pojam, podsećala je zašto pije,zato je sama i tužna.
"Dobro veče mogu li da vam se pridružim?",prišao joj je muškarac nižeg rasta u lanenom kostimu. Odmerila ga je, nikako nije bio njen tip muškarca sto se tiče izgleda, čak je izgledalo da je malo niži od nje.
"Naravno", rekla je nemajući nameru da nastavi razgovor sa njim. Ni sama nije znala zašto nije odbila...
Počeo je da priča o temama koje njoj uopšte nisu bile zanimljive. Osmeh na njenom licu je bio lažan, smejala se čisto iz poštovanja i opet nije znala zasto. Postajao joj je odvratan iz sekunde u sekundu. Taj ulickani namazanko, ta odvratna leptir mašna oko njegovog ogromnog vrata, zalizana kosa...Fuj! Svi Muškarci su joj bili odvratni pošto je izgubila onog kog je najviše volela.
On se zaneo,pričao je žučno kao da je to od neke ogromne važnosti, skidao ju je pogledom,njeno skromno poprsje ga je mamilo kao lava srna.... Primetila je šta se dešava u njegovom medjunožju. Htela je da prekine ovu farsu,ali šta da mu kaže?
Prihvatila je da sedne sa njim,kako sada da mu kaze da nije zainteresovana. Znala je da je ovo najgluplji mogući način ali odlučila je da samo izađe iz bara. Ustala je i bez reči izasla, a on je ostao da u šoku sedi i pita se čime je oterao svoj večerašnji plen.


Četkica
odgovor
telefon
crtež
cipela
parfem
 
Taj crtež prosto je širio vidik i ujedno stvarao u nozdravama utisak arome mediterana. Ne, ne varam se, nije to bio neki od mora parfema kojim je Zanosnica topila svoje telo. Bila je to zagonetka koja je terala na traženje odgovora... Bio je kao cipela koja žulja ali ne toliko bolno koliko je to bilo trvenje nerava ka otkrivanju nečega novog. Pokušavao sam da crtežu dam boje. Četkica je nanela par slojeva ali sam odustao. Zaptiven stalnim svrabom zagonetke koja je virila iz crteža, skoro sam jeknuo kada je milinu presekla zvonjava telefona. Znao sam ko zove...


Kovač
Vatra
Brodić
Jedro
Udica
Režanj
Trava
 
T


Kovač
Vatra
Brodić
Jedro
Udica
Režanj
Trava

"Svako je kovač svoje sreće"-govorila je ona,a vatra u njenim očima razbuktavala se sve više i više.
Uzeo sam još jedan režanj pršute sa prepunog tanjira serviranog predjela.
" Potpuno si sigurna u to? " upitao sam mirno."Verovatno misliš i da se svi ljudi rađaju jednaki?" To je bila lukavo skrivena udica.Zagrizla je.
" Da, čovek je čista knjiga u koju mi upisujemo sadržaj! "
" Ljudi se ne rađaju jednaki "
" Ti veruješ u sudbinu ?! "
" Verujem da je život pošten gazda. Platiće ti, ali traži da radiš. Samo, ne znam da li će ti platiti svaku cenu koju zatražiš "
"Pa,to ti i ja kažem"
" Znaš, da bi bila kovač, treba ti : snaga ,čekić,vatra...i da ti komšije ne zameraju zbog buke."
Odsutno je gledala u vrhove crnih čizmica na svojim prekrštenim nogama.
" Ko još želi da bude kovač,čoveče?! Oduvek sam želela da budem glumica"
"Prava si za to..." rekao sam zamišljeno gledajući u sliku naivnog umetnika na kojoj je od rečne obale prekrivene travom ,isplovljavao brodić sa jednim jedrom.
nesporazum
obećanje
glumica
naivno
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top