nesigurnost
sneg
u vazduhu
osecaj
usne
Danas je sesnaesti oktobar,jos uvek je,dan kad je "otisao" jedan dobar covek.
Mislio sam da li da pisem ovo,i onda sam prelomio,da,napisacu koju rec o Krpiju,coveku tako obicnom,veoma skromnom,onom koji je citav zivot igrao po pravilima igre,i nije imao puno srece u toj igri,igri zivotnoj.
Bio je dobar svima,a ti svi nisu bas njemu uvek bili tu kad je trebalo.
Cudnom sudbinom nije bio ozenjen,bez porodice,roditelji pomrli su mu...bio je sam,ali uvek sa osmehom i voljom da pomogne.
Zajedno smo bili na liniji,na nasoj strani te proklete linije,ja sam imao 19 god. tada,a Krpi pedeset i dve,mi...saborci,svasta...
Dan pre tog sesnaestog oktobra,dobili smo za rucak neke kobasice i pire krompir sa sve kiselom paprikom,znak da nas ceka nesto lose,uvek su nam davali "dobru" klopu kada bi trebao da se desi neki napad,njihov ili nas,kako god.
Krpi je trebao sa jos petnaestak njih taj dan da ide kuci,ali naredjenje je da niko ne moze kuci.
Imao je on komad zemlje i trebao je da ode nesto da radi,vinograd sta li ,ali kao i uvek,pravila igre,postovao nije ni pokusao da pita da ga puste.
Sedeli smo uvece,kartali se,malo tise no inace,bez puno dobacivanja i zezanja,u vazduhu se osecala napetost pred sutrasnji dan.
Oko devet uvece nam javljaju da se ocekuje napad izjutra rano,kazu napasce nas,svima nam je jasan onaj danasnji rucak...Nervoza isplivava polako na povrsinu,neizvesnost,,ali hajde,nije nam to prvi put,nesigurnosti nema,tu smo,nemamo kud,ma oni su slabi za nas.
Te noci slabo sam spavao,nisam mogao,ustanem,odem do Krpija koji isto ne spava da vidim sta radi,zapalimo po cigaru,pricu po pricu.Ispricao mi je tad sve ono sto nije za prethodnih sest meseci,i o zeni koja je bila dosla za njega i kako je otisla zbog roditelja mu,i kako nikad nije radio u firmi negde nego ostao na selu,poljoprivredom se bavio i kako ga zivot nije mazio,i dete kad je bio kako je prackama gadjao komsijske krave,i sto nikad nije makao malo dalje iz mesta svog,zao mu....Pomislio sam sta mi on to prica,meni klincu jednom,ma,valjda coveku doslo nesto,neka ga...
Uzduvala se bura,rekao bi samo sto sneg ne padne,svice vec 10-15 minuta do 6, puca se pomalo nasumice sa one strane,po neko ispali koji metak,nista strasno,oko pola sedam pocinju minobacaci ka nama,nasi nesto uzvracaju,niko se nikud ne krece,sve stoji,sve je OK za sada,bace koju granatu,malo zapucaju,mi uzvratimo,nista....
Traje to sve do podne,kada krece zesca vatra iz svega sto imaju,mi smo na nasem mestu i dalje,nasa artiljerija uzvraca,padaju granate vrlo blizu,u vazduhu se oseca hm,cudan miris dima i sagorele zemlje i kamena,ne znam kako to da opisem,mi smo svi na broju,povremeno vidim ponekog njihovog vojnika,pucam,sad je bas pocelo,artiljerija posustaje,krenuli su napred,ali ih vracamo,brzo odustaju...
Dobro je,dopunjavamo municiju,rucka danas nema ne mogu doci od vatre,ovi nasumice i dalje tuku povremeno,vece ce brzo,uvek se primire s`veceri...
Ovaj put ipak ne, ponovo nas tuku sa svime sto imaju,cuje se njihov prokleti tenk koji nas redovno tuce,prilazi do kamena,tako smo zvali mesto gde je uvek izlazio,sad ga vec vidimo,pocinje da nas tuce nasumice,zovemo sad vec panicno nase maljutkase da ga tuku,oni se uplasili,ne smeju kazu,ako promase nadrljali su,ne mogu da verujem sta cujem,pocinje haos....
Ne razaznajem vise iz cega se puca,vec je sumrak,onaj tenk nas tuce vec dvadeset minuta i niko nista....
Krpi iskace iz zaklona i ide za bestrzajni top,kako prilazi....pada,pada kao da sad ga gledam,kao lutka na koncu koju pustis,opusteno bez trzaja,bez glasa,samo se stropostava na zemlju...
Dozivamo ga, nema glasa,nema pokreta...
Njihov tenk odlazi,posustaje vatra,nekako odemo do Krpija,i nema...
Nije ziv...........metak kroz glavu,usne nalivene krvlju,ljubicasto-crvene.......
Donosimo ga u zaklon,i zgledamo se samo....
............
E moj dobri Krpi,kako si skoro neprimetno ziveo tako si i otisao,ne znam dal` se jos ko seca Krpija. Ja bih makar ovako da te se setim,da si postojao....i da podelim to sa drugima...
Svasta sam naucio od tebe,a ponajvise da ne naglim puno: "Sacekaj,polako,neka se slegne." kako bi ti rekao.
Laka ti zemlja Krpi.
Osmeh
potraga
secanja
sreca
papir