I vide Bog da je dobro

Uvek zamislim da je planeta Zemlja bila samo jos jedna od njegovih labaratorija, a dinosaursi su bili samo jedan propali experiment. Povecavao ih je, ali nije bio zadovoljan, a onda je jednog dana skapirao da treba da u ziva bica ugradi deo sebe- svest itd.
Stvorio je andjele, ali mu oni nisu bili dovoljni. Zasto? Pa valjda zato sto su besmrtni, kao i on. Trebao mu je neko ko je smrtan, potrosna roba, koja ce verovati u nejga i tako ga odrzavati u zivotu. Naravno DNK lanac omogucava da se ta roba sama proizvodi, a dusu salje u telo iz magacina dusa..........
 
3. И рече Бог: Нека буде светлост. И би светлост.
4. И виде Бог светлост да је добра...


Ovaj refern "I vide Bog da je dobro" ponavlja se iza svakog stvaralačkog čina.

Što mene navodi na pomisao da Bog nije bio nikakva sveznalica koja je prvo sela pa izračunala opšti plan, a zatim ga ostvarila, već umetnik koji je radio po nadahnuću, pa se sam čudio šta mu sve pošlo za rukom.

I sad bi mene interesovalo šta vi mislite o ovome. Ne o onome što ja cenim (to već otprilike znam :mrgreen:), nego kako to da je bog video da je stvar dobra tek pošto je napravi.

Verovatno, Bog, ako je svemoguc, moze ukljuciti u igru i neku dozu neizvesnosti, kao na prm. mi i kompjuterske igre, mozemo ukljuciti trainer i igramo se svemoguceg, a mozemo da igramo igru po njenim pravilima, pravila koje smo programirali isto tako licno mi. Tako i Bog, u svojim stvaranjima, iskljucio trainer, pa kud pukne, a ono ispade dobro.

E sad, kako je zakljucio da je cela stvar dobra? Bog, lako moze da se vidi, da je isao sa namerom da kreira zivot, posto je video da eto nastaju uslovi za zivot, pa i zivot sam nastaje, eto, vide Bog da je sve dobro.

:)
 
"Бог је допустио апостасију (отпадништво). Немојте покушавати да је зауставите својом немоћном руком, већ бежите од ње, заштитите се од ње. То је за вас довољно да учините. Учите се да препознајете дух времена, проучавајте га, тако да ћете кад год је то могуће моћи да избегнете његов утицај...

(Свети Игњатије Брјанчанинов)".
 
3. И рече Бог: Нека буде светлост. И би светлост.
4. И виде Бог светлост да је добра...


Ovaj refern "I vide Bog da je dobro" ponavlja se iza svakog stvaralačkog čina.

Što mene navodi na pomisao da Bog nije bio nikakva sveznalica koja je prvo sela pa izračunala opšti plan, a zatim ga ostvarila, već umetnik koji je radio po nadahnuću, pa se sam čudio šta mu sve pošlo za rukom.

I sad bi mene interesovalo šta vi mislite o ovome. Ne o onome što ja cenim (to već otprilike znam :mrgreen:), nego kako to da je bog video da je stvar dobra tek pošto je napravi.

Svaka cast za temu.
 
3. И рече Бог: Нека буде светлост. И би светлост.
4. И виде Бог светлост да је добра...


Ovaj refern "I vide Bog da je dobro" ponavlja se iza svakog stvaralačkog čina.

Što mene navodi na pomisao da Bog nije bio nikakva sveznalica koja je prvo sela pa izračunala opšti plan, a zatim ga ostvarila, već umetnik koji je radio po nadahnuću, pa se sam čudio šta mu sve pošlo za rukom.

I sad bi mene interesovalo šta vi mislite o ovome. Ne o onome što ja cenim (to već otprilike znam :mrgreen:), nego kako to da je bog video da je stvar dobra tek pošto je napravi.



Dobro si primetio da je bog za svoja dela govorio da su dobra, posebno ono "i vide bog", i sa pravom se mozemo zapitati kako sveznajuce bice biva iznenadjeno i zadivljeno ako je unapred vec sve znao?
 
3. И рече Бог: Нека буде светлост. И би светлост.
4. И виде Бог светлост да је добра...


Ovaj refern "I vide Bog da je dobro" ponavlja se iza svakog stvaralačkog čina.

Što mene navodi na pomisao da Bog nije bio nikakva sveznalica koja je prvo sela pa izračunala opšti plan, a zatim ga ostvarila, već umetnik koji je radio po nadahnuću, pa se sam čudio šta mu sve pošlo za rukom.

I sad bi mene interesovalo šta vi mislite o ovome. Ne o onome što ja cenim (to već otprilike znam :mrgreen:), nego kako to da je bog video da je stvar dobra tek pošto je napravi.

Osim u slučaju kada je stvorio čoveka. Tu je zaćutao.
 
Osim u slučaju kada je stvorio čoveka. Tu je zaćutao.

Koju vi Bibliju čitate???

26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«
27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
28I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.
 
A koliko je to bilo dobro...

5Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 7Reče Jahve: »Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, gmizavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio.«

Cccc, Bog ima osjećaje??? Sveznajući NIJE ZNAO kako će njegov delanac da završi??? Pa se pokajao??? Zbilja božanski, nema što!!!
 
Koju vi Bibliju čitate???

26I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!«
27Na svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
28I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!« 29I doda Bog: »Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života – neka je za hranu sve zeleno bilje!« I bi tako. 31I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.
To je uzviknuo onda kada je završio čitav posao, ali kad je stvorio čoveka nema takvig usklika.
 
Kažu...da je Bog sve što je stvarao, redom, stvarao za čoveka. Tako ''vide da je dobro'' - može da znači i da je video da je to dobro za čoveka, onoliko koliko je sve iz ljubavi Svoje, prema istom, namenio. Tek, posle svega pripremljenog za čoveka, najzad je i na najuzvišeniju tvorevinu-samog čoveka, red došao. Budući uzvišeni nad svime nad čime im je Bog dao gospodarstvo, nije ni billo neophodno naglasiti koliko je i sazdanje ljudi billo dobro.
 
Kažu...da je Bog sve što je stvarao, redom, stvarao za čoveka. Tako ''vide da je dobro'' - može da znači i da je video da je to dobro za čoveka, onoliko koliko je sve iz ljubavi Svoje, prema istom, namenio. Tek, posle svega pripremljenog za čoveka, najzad je i na najuzvišeniju tvorevinu-samog čoveka, red došao. Budući uzvišeni nad svime nad čime im je Bog dao gospodarstvo, nije ni billo neophodno naglasiti koliko je i sazdanje ljudi billo dobro.

I onda ga potopi.
 
:D Potopi ga kad je i sam čovek postao toliko ogrezao i nevaljao. Ogrešio se i pogrešno koristio datom mu tvorevinom. Možda količina (zamišljenog) potopa govori o srazmeri onoga koliko je čovek u svojim (ne)vrlinama već potonuo. Nasuprot tome, odabrao je pravednog Noja i njegovo seme, i ponovo - deo tvorevine. Sud roditeljski (i samih naših roditelja) i kazna, često dodju preteški, prestrogi. Ali, šta bi bez njih!
Potop može da se razume i kao Božija pravda. (Ona poslednja koji mnogi (pomenuti u Blaženstvima) očekuju. Ne ova naša ljudska koja je često surovija, pa i kriva. Zato se tako često i govori: ,,Ne sudi. Oprosti.'' Oprostom ćeš sigurno manje pogrešiti. A i dušu svoju i dušu svog (uslovno rečeno) (Ne)prijatelja -spasti.
Kada se ljudi toliko udalje od Boga (ko s djavolom dugo na put ode, teško se vraća), i kada na Boga više ni ne misli, ili kada nestane spasonosnog straha Božijega, onda se i dogodi-potop, Sodoma i Gomora, višnja koju je prokleo, ili okamenjena Lotova žena.
Bog nas 'samo' u više navrata vraća Sebi.
Zamisli da se voziš kolima, i po svome teraš, a neko drugi zna da ćeš se na kraju sav razlupati i dušu svoju pogubiti. A kako se , pre toga, nisi osvrnuo na blaga i blaža upozorenja-onda se nešto drastičniji 'ukor' desi.
U svakom slučaju, Onaj koji u svojoj vlasti ima život dati i oduzeti, a i u Crkvi koja je zajednica i živih i mrtvih, niko ni od jednih ni od drugih nije (do Poslednjeg Suda) pogubljeni. Molitva je bar bezvremena, pa osim pomena naših živih i naših usnulih, drage volje se još uvek mogu i svi nekadašnji naši sužitelji pomenuti.
Na kraju krajeva...Patrijarh Pavle se nadao da će 'gore' svoju tetku sresti. :) A šta je potop naspram onoga ako se gore sve milijarde i milioni ljudi budu u konačnom Raju našli i videli! :D
 

Back
Top