Iz gorespomenutog djela
Southeastern Europe in the Middle Ages, 500-1250 Rumunjsko-američkog povjesničara i Slaviste Floriana Curte donosim par rečenica o naseljavanju Srba na ove prostore(obzirom da je tekst znatno kraći nego onaj o nama i to očito s razlogom).
Iako on nigdi decidirano ne govori di su se naselili Hrvati, a di Srbi više nego očito je šta misli kad u dijelu teksta posvećenog nama spominje arheološke nalaze od Dubrovnika do Istre ili kad spominje nalaze i sve one države iz DAI-a(Zahumlje, Travunija, Konavle..) pa i samu Bosnu ili Slavoniju. Ili to šta uz nas veže Franački "proboj" na istok pa i dolazak kršćanstva i brojne Benediktinske samostane koji su nicali na ovom prostoru itd.
S druge strane arheološki nalazi u vezi vas upućuju i njega na to da ste živili baš tamo di vas i ostali povjesničari redom vide, a to je oko onih par rijeka u Raškoj i okolici. S tim da je Curta na još zanimljivijem tragu o kojem sam danas iz zahebancije nešto napisa, al srića po vas nema dovoljno arh. tragova da se to potvrdi. Nalijte Rašku betonom dok je na vrime
"Unatoč njihovom ranom spominjanju u franačkim analima, povijest Srba iz devetog stoljeća
je slabo shvaćena. Prema Konstantinu Porfirogenetu, poglavica Srba po imenu Vlastimir uspio je u nekom trenutku 840-ih godina pobijediti bugarsku vojsku.
Iako car više puta koristi riječ "Srbija" u svom djelu "De administrando imperio", nije sasvim jasno gdje se točno nalazilo poglavarstvo Vlastimira. Međutim, poznato je da je svoju kćer udao za Krajinu, "sina Belaesa, župana Terbounije", što ukazuje na to da je njegovo područje možda bilo u zaleđu Trebinja, u dolinama gornjeg Drima i Lima (jugoistočna Bosna i jugozapadna Srbija).
Vlastimirovi sinovi, Mutimir, Strojmir i Gojnik, porazili su još jednu bugarsku vojsku koju je protiv njih poslao Boris, pa čak i zarobili sina bugarskog vladara. Ubrzo nakon toga, Mutimir je preuzeo kontrolu nad poglavarstvom i potisnuo svoju braću, koja su pronašla utočište u susjednoj Bugarskoj. U nekom trenutku tijekom prvih godina vladavine cara Bazilija I., možda kao posljedica nedavnog preobraćenja Bugarske, srpski izaslanici stigli su u Carigrad tražeći misionare. Kada je Mutimir postao jedini vladar, Gojnikov sin Petar pobjegao je u Hrvatsku, kao i njegov suparnik Prvoslav, Mutimirov sin, kada ga je Petar porazio u bitci u nekom trenutku 1900. godine.
To što su politički suparnici smatrali lakšim preseljenjem u Hrvatsku nego u Bugarsku snažan je pokazatelj da je srpska država možda bila i susjed teritorija kojim su upravljali hrvatski knezovi. Međutim, odsutnost korelata materijalne kulture reprezentacije moći sličnih onima identificiranim u Hrvatskoj otežava procjenu na sličan način je li "Srbi" etnička ili društvena oznaka.
Brojna groblja iz osmog do devetog stoljeća iskopana su u sjevernoj i sjeverozapadnoj Bosni, južno od rijeke Save, naime u regiji u koju je Ljudevit vjerojatno pobjegao nakon što je protjeran iz svog uporišta u Sisku.Za razliku od suvremenih pogrebnih skupova u Hrvatskoj, nema oružja povezanog prvenstveno s prikazom muške moći. Međutim, slično kao i u suvremenoj Bugarskoj na istoku, rodne razlike posebno su vidljive u većem broju i raznolikosti grobnih predmeta, uglavnom modnih dodataka, pronađenih u grobovima s ferulama.
Najmanje jedno važno gradište identificirano je u sjeverozapadnoj Bosni u Vrbljanima na rijeci Sani, a nalazi s tog nalazišta u mnogočemu su usporedivi s onima s dalmatinske obale. Nasuprot tome, takvi nalazi nisu poznati iz istočne regije Bosne i središnjeg dijela današnje Srbije. Keramički skupovi iz brojnih naselja i groblja pronađenih oko Knjaževca, blizu srpsko-bugarske granice, izvanredno su slični onima iz bolje istraženog područja podunavlja na sjeveru.
Dugotrajna iskapanja gradine na brdu Gradina blizu Pazarišta, oko šest milja sjeverno od Novog Pazara, u jugozapadnoj Srbiji, otkrila su ranosrednjovjekovnu fazu naseljavanja koja datira najranije u drugu polovicu devetog stoljeća. Ovo je najvjerojatnije tvrđava Ras na zapadnoj granici srednjovjekovne Bugarske, do koje je, prema Konstantinu Porfirogenetu, knez Boris došao nakon poraza od Mutimira i njegove braće oko 860. godine poslije Krista. Slično kao i na suvremenim nalazištima u sjeveroistočnoj Bugarskoj, stanovnici Rasa iz devetog stoljeća ponovno su upotrijebili ranobizantsko gradište popravivši neke od njegovih bedema suhozidom i dodavši palisade. Naselje se sastojalo od nekoliko kuća razasutih unutar područja okruženog zidovima, uglavnom izgrađenih uz bedeme.
Osim lokalno proizvedene keramike, keramički nalazi iz Gradine uključuju ulomke amforoidnih vrčeva najtipičnijih za regiju Pliska i Preslav u sjeveroistočnoj Bugarskoj. U istom smjeru upućuje nekoliko metalnih nalaza i lončanica s bugarskim runskim natpisima. Susjedna gradina na Gradini blizu Postenja pružila je slične dokaze o okupaciji iz devetog stoljeća. Nasuprot tome, na Gradini blizu Vrsenica, nedaleko od modernog naselja Sjenica (na granici s Crnom Gorom), faza okupacije iz devetog stoljeća nije uključivala nikakve materijale usporedive s onima iz sjeveroistočne Bugarske. Iz rasprostranjenosti nalaza iz devetog stoljeća u regiji, Marko Popović je zaključio da je krajem 1000-ih godina područje Rasa bilo veći okrug Bugarske, možda sjedište lokalnog vladara koji je kontrolirao gornji tok rijeke Lim. Gradina blizu Pazarišta stoga se može smatrati arheološkom ilustracijom rastuće moći Bugarske devetog stoljeća koja se proteže daleko u središnja područja Balkana."
I koje sad ovde lud, svi svjetski priznati povjesničari(pa čak i oni iz vama bliskih država ili bar bližim nego nama) odbacuju onu čuvenu rečenicu iz DAI-a i smatraju kako ste se naselili samo u Raškoj dok nas uglavnom vide u velikoj većini današnje RH i BiH, ali i u nekim susjednim državama šta oće reć dokle su sezale etničke granice Hrvata po dolasku ovde.