Gravitaciono polje ?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Objasnjenje da planete nemaju inerciju pri svom kretanju oko Sunca je tebi mozda zadovoljavajuce, meni nije. Svakoj sili akcije suprotstavlja se odgovarajuca sila reakcije, centripetalnoj (gravitacionoj)- centrifugalna (inerciona) sila. Mozda ti mozes da poredis silu i ubrzanje, ali tu postoji i masa, a masa sa ubrzanjem daje silu.
Cetiri fundamentalne sile (jaka i slaba nuklearna, elektromagnetna i gravitaciona) su, da tako kazem, apsolutne sile jer ne zavise od stanja materije- uvek deluju. Medjutim, masa (materija) svojim kretanjem proizvodi razne vrste sila koje mozemo nazvati sekundarnim i koje imaju razne nazive : centrifugalna, centripetalna, inerciona, vucna, sila pritiska, sila potiska, ... To sto nisu fundamentalne, ne znaci da ne postoje ( u odredjenim situacijama).
Sem toga, kako bi ti izracunao kolika je gravitaciona sila Sunca na rastojanju na kom je Zemlja? Tako sto bi izracunao kolika je na Suncevoj povrsini pa je onda proporcionalno smanjivao? Tesko.
U svakom slucaju, evo nekoliko mojih primedbi koje sam dosad izneo, pa ko zeli neka o tome razmisli. Ko je zadovoljan zvanicnim objasnjenjima neka ne trosi svoje dragoceno vreme.
 
Nelogicnosti u Suncevom sistemu.
1. Sam izgled suncevog sistema je neobican. U njegovom centru se nalazi gasovita lopta sastavljena uglavnom od najlaksih elemenata, vodonika i helijuma, zatim idu tezi elementi koji grade kamene unutrasnje planete, a onda ponovo gasovite planete. Tesko je zamisliti gravitaciono sazimanje koje bi proizvelo takav izgled. Logicno bi bilo da u sredini budu ili najlaksi ili najtezi ( najmasivniji) elementi, a da prema periferiji opada ili raste masivnost, shodno tome da li ce najtezi elementi biti centar gravitacionog okupljanja, ili ce zbog svoje velike inercije zavrsiti na periferiji. Ovako miksovano nema mnogo logike.
2. Ako je gravitacija Sunca zarotirala oblake gasa od kojih su nastale planete, zasto se Uran okrece oko njega u suprotnom smeru od svih ostalih planeta? Kako je nastala ta neobicnost?
3. Gravitaciona sila Sunca bi trebala da kvadratno opada sa rastojanjem, odnosno, to isto bi trebalo da se desava i sa silama inercije koje stvaraju planete svojim kretanjem. To nije slucaj. Jupiterova inercija je veca od Zemljine, a trebalo bi da je oko 25 puta manja, jer se nalazi na 5 puta vecem rastojanju od Sunca. Moze i obrnuto: Zemlja bi trebala da se okrece oko Sunca mnogo vecom brzinom, da bi sve bilo u skladu.
4. Nijedna unutrasnja planeta nema satelit osim Zemlje ( Marsovi „krompiri“ su kasnije zarobljeni iz asteroidnog pojasa, a i premali su). Zemlja ima, proporcionalno masi, najveci satelit na najvecem rastojanju od svih planeta suncevog sistema. Jupiter ima satelit (Io) koji je priblizan po masi , a na rastojanju koje je priblizno rastojanju Meseca od Zemlje (420.000 km), iako je 318 puta masivniji, a gravitaciona sila Sunca je tu oko 25 puta manja. Proporcionalno odnosu Zemlja- Mesec, Jupiter bi mogao da ima satelit te velicine na 318 x 25 x 384.000 km .
5. Kruzenje Meseca oko Zemlje je neobican fenomen. Na tom rastojanju od Sunca tesko da bi se njegova protolopta zarotirala oko Zemlje cija je gravitaciona sila mnogo manja od Sunceve. Logicno bi bilo da se Mesec okrece oko Sunca, a ne oko Zemlje. ( u stvari, najlogicnije je da je od njih nastalo jedno nebesko telo).
6. Kad se vec okrece oko Zemlje, onda bi snazna gravitacija Sunca morala da ostavi traga na putanju Meseca. To medjutim nije slucaj. Za razliku od Zemlje, Mesec kao da ne oseca Suncevu gravitaciju.
7. Proporcionalno predstavljen Suncev sistem izgleda ovako: Sunce velicine klikera se nalazi u centru, na rastojanju od 1,5 metara se nalazi tacka koja predstavlja Zemlju, na 7,8 metara se nalazi biberovo zrno (1,5 mm) koje predstavlja Jupiter, na 45 metara se nalazi zrno peska koje predstavlja Neptun, na 60 metara tackica koja predstavlja Pluton, itd. Da li iko moze da poveruje da jedan kliker gustine koja je jednaka suncevoj moze da na rastojanju od 45 ili 60 metara deluje svojom gravitacionom silom na bilo sta?
 
Ne bi trebalo da budeš toliko siguran da fiziku poznaješ mnogo bolje od mene. Ne bih ti ni gordost preporučio kao vrlinu, ali poštujem svačije pravo na vlastiti izbor.

Bez ljutnje, ali ja mislim da poznaje fiziku prilicno dobro i bolje od svih nas ovde. Par puta na ovoj temi sam primetio da ti fizika nije jaka strana bez obzira koliko je znas. Stnco je profesor fizike, ne kazem da profesori znaju sve ali oni svake godine predaju isto plus novo i mislim da profesor fizike kao profesor ima prilicno siroko znanje.
 
Sveta685:
Nelogicnosti u Suncevom sistemu.
1. Sam izgled suncevog sistema je neobican. U njegovom centru se nalazi gasovita lopta sastavljena uglavnom od najlaksih elemenata, vodonika i helijuma, zatim idu tezi elementi koji grade kamene unutrasnje planete, a onda ponovo gasovite planete. Tesko je zamisliti gravitaciono sazimanje koje bi proizvelo takav izgled. Logicno bi bilo da u sredini budu ili najlaksi ili najtezi ( najmasivniji) elementi, a da prema periferiji opada ili raste masivnost, shodno tome da li ce najtezi elementi biti centar gravitacionog okupljanja, ili ce zbog svoje velike inercije zavrsiti na periferiji. Ovako miksovano nema mnogo logike.
I teskih i lakih elemenata ima svuda. Kada se kaze da Sunce cine laki elementi to se uvek uzima u relativnom smislu. Sunce ima ogromnu masu u odnosu na planete tako da u apsolutnim velicinama njegovih 0,5% mase koju cine tezi elemenati je vise od svih planeta zajedno.

2. Ako je gravitacija Sunca zarotirala oblake gasa od kojih su nastale planete, zasto se Uran okrece oko njega u suprotnom smeru od svih ostalih planeta? Kako je nastala ta neobicnost?
Ovo nije tacno. Uran se oko Sunca okrece u istom smeru kao i ostale planete.

3. Gravitaciona sila Sunca bi trebala da kvadratno opada sa rastojanjem, odnosno, to isto bi trebalo da se desava i sa silama inercije koje stvaraju planete svojim kretanjem. To nije slucaj. Jupiterova inercija je veca od Zemljine, a trebalo bi da je oko 25 puta manja, jer se nalazi na 5 puta vecem rastojanju od Sunca. Moze i obrnuto: Zemlja bi trebala da se okrece oko Sunca mnogo vecom brzinom, da bi sve bilo u skladu.
Bilo bi kao sto kazes kada bi Zemlja i Jupiter imali jednaku masu. Jupiter medjutim ima mnogo vecu masu sa kojom se sve lepo slozi kod racunanja gravitacione sile.
4. Nijedna unutrasnja planeta nema satelit osim Zemlje ( Marsovi „krompiri“ su kasnije zarobljeni iz asteroidnog pojasa, a i premali su). Zemlja ima, proporcionalno masi, najveci satelit na najvecem rastojanju od svih planeta suncevog sistema. Jupiter ima satelit (Io) koji je priblizan po masi , a na rastojanju koje je priblizno rastojanju Meseca od Zemlje (420.000 km), iako je 318 puta masivniji, a gravitaciona sila Sunca je tu oko 25 puta manja. Proporcionalno odnosu Zemlja- Mesec, Jupiter bi mogao da ima satelit te velicine na 318 x 25 x 384.000 km .
Sta si ovim hteo da kazes? Sve ovo je sasvim u skladu sa gravitacijom i nema nista cudno.

5. Kruzenje Meseca oko Zemlje je neobican fenomen. Na tom rastojanju od Sunca tesko da bi se njegova protolopta zarotirala oko Zemlje cija je gravitaciona sila mnogo manja od Sunceve. Logicno bi bilo da se Mesec okrece oko Sunca, a ne oko Zemlje. ( u stvari, najlogicnije je da je od njih nastalo jedno nebesko telo).
Pa Mesec se i okrece oko Sunca. Zajedno sa Zemljom. Ne mozes da posmatras Mesec izolovano od Zemlje.

6. Kad se vec okrece oko Zemlje, onda bi snazna gravitacija Sunca morala da ostavi traga na putanju Meseca. To medjutim nije slucaj. Za razliku od Zemlje, Mesec kao da ne oseca Suncevu gravitaciju.
Naravno da oseca. Ponasanje Meseceve orbite se povinuje istim pravilima kao plima i oseka na Zemlji.

7. Proporcionalno predstavljen Suncev sistem izgleda ovako: Sunce velicine klikera se nalazi u centru, na rastojanju od 1,5 metara se nalazi tacka koja predstavlja Zemlju, na 7,8 metara se nalazi biberovo zrno (1,5 mm) koje predstavlja Jupiter, na 45 metara se nalazi zrno peska koje predstavlja Neptun, na 60 metara tackica koja predstavlja Pluton, itd. Da li iko moze da poveruje da jedan kliker gustine koja je jednaka suncevoj moze da na rastojanju od 45 ili 60 metara deluje svojom gravitacionom silom na bilo sta?
Naravno da moze da poveruje.
 
ristob:
Ne bi trebalo da budeš toliko siguran da fiziku poznaješ mnogo bolje od mene. Ne bih ti ni gordost preporučio kao vrlinu, ali poštujem svačije pravo na vlastiti izbor.
Umesto ovakvog komentara bilo bi bolje da si izvršio experiment koji sam ti predložio i time izmerio količinu svog i mog znanja fizike. Uzgred, posetioci ovog Foruma znaju za moje profesorsko zvanje i moje godine. Ti se još nisi izjasnio koju školu si završio niti koliko ti je godina. Ako želiš poštenu diskusiju i diskusiju bez šaljivih upadica (koje si uzgred karakterisao kao proste) reci o sebi bar te osnovne podatke da znamo sa kim razgovaramo. Ovako za nas ovde si važan isto kao i g.ovno u travi. :lol: :(
 
proximo:
Bez ljutnje, ali ja mislim da poznaje fiziku prilicno dobro i bolje od svih nas ovde. Par puta na ovoj temi sam primetio da ti fizika nije jaka strana bez obzira koliko je znas. Stnco je profesor fizike, ne kazem da profesori znaju sve ali oni svake godine predaju isto plus novo i mislim da profesor fizike kao profesor ima prilicno siroko znanje.
Meni je prigovorio ne stncu. Ali ta tvoja greška ne utiče na kvalitet samog odgovora.;) Pitanje je samo da li ristobu to nešto znači.:lol:
 
Nelogicnosti u Suncevom sistemu.
1. Sam izgled suncevog sistema je neobican. U njegovom centru se nalazi gasovita lopta sastavljena uglavnom od najlaksih elemenata, vodonika i helijuma, zatim idu tezi elementi koji grade kamene unutrasnje planete, a onda ponovo gasovite planete. Tesko je zamisliti gravitaciono sazimanje koje bi proizvelo takav izgled. Logicno bi bilo da u sredini budu ili najlaksi ili najtezi ( najmasivniji) elementi, a da prema periferiji opada ili raste masivnost, shodno tome da li ce najtezi elementi biti centar gravitacionog okupljanja, ili ce zbog svoje velike inercije zavrsiti na periferiji. Ovako miksovano nema mnogo logike.
2. Ako je gravitacija Sunca zarotirala oblake gasa od kojih su nastale planete, zasto se Uran okrece oko njega u suprotnom smeru od svih ostalih planeta? Kako je nastala ta neobicnost?
3. Gravitaciona sila Sunca bi trebala da kvadratno opada sa rastojanjem, odnosno, to isto bi trebalo da se desava i sa silama inercije koje stvaraju planete svojim kretanjem. To nije slucaj. Jupiterova inercija je veca od Zemljine, a trebalo bi da je oko 25 puta manja, jer se nalazi na 5 puta vecem rastojanju od Sunca. Moze i obrnuto: Zemlja bi trebala da se okrece oko Sunca mnogo vecom brzinom, da bi sve bilo u skladu.
4. Nijedna unutrasnja planeta nema satelit osim Zemlje ( Marsovi „krompiri“ su kasnije zarobljeni iz asteroidnog pojasa, a i premali su). Zemlja ima, proporcionalno masi, najveci satelit na najvecem rastojanju od svih planeta suncevog sistema. Jupiter ima satelit (Io) koji je priblizan po masi , a na rastojanju koje je priblizno rastojanju Meseca od Zemlje (420.000 km), iako je 318 puta masivniji, a gravitaciona sila Sunca je tu oko 25 puta manja. Proporcionalno odnosu Zemlja- Mesec, Jupiter bi mogao da ima satelit te velicine na 318 x 25 x 384.000 km .
5. Kruzenje Meseca oko Zemlje je neobican fenomen. Na tom rastojanju od Sunca tesko da bi se njegova protolopta zarotirala oko Zemlje cija je gravitaciona sila mnogo manja od Sunceve. Logicno bi bilo da se Mesec okrece oko Sunca, a ne oko Zemlje. ( u stvari, najlogicnije je da je od njih nastalo jedno nebesko telo).
6. Kad se vec okrece oko Zemlje, onda bi snazna gravitacija Sunca morala da ostavi traga na putanju Meseca. To medjutim nije slucaj. Za razliku od Zemlje, Mesec kao da ne oseca Suncevu gravitaciju.
7. Proporcionalno predstavljen Suncev sistem izgleda ovako: Sunce velicine klikera se nalazi u centru, na rastojanju od 1,5 metara se nalazi tacka koja predstavlja Zemlju, na 7,8 metara se nalazi biberovo zrno (1,5 mm) koje predstavlja Jupiter, na 45 metara se nalazi zrno peska koje predstavlja Neptun, na 60 metara tackica koja predstavlja Pluton, itd. Da li iko moze da poveruje da jedan kliker gustine koja je jednaka suncevoj moze da na rastojanju od 45 ili 60 metara deluje svojom gravitacionom silom na bilo sta?

1. Lightim ti je vec odgovorio na ovo.
2. I ovde je bio u pravu. Uran se ne rotira u suprotnom smeru vec rotira pod uglom od 98 stepeni u odnosu na putanju sunca. A zasto je to nemoguce da se desilo prirodno usled sudara sa nekim drugim telom???
3. Ovo nije tacno, ti ili ne uzimas dobre formule za racunanje ili pogresno racunas. Sasvim sve lepo funkcionise nego je problem u tvojim proracunima. Ajde lepo pokazi kako si racunao a mi cemo ti reci gde gresis. Prvi si izneo tvrdnju da nesto nije u redu pa budi fer pa pokazi sta nije uredu. Izvoli, pokazi racun, korak po korak pa cemo da vidimo.
4. Evo ti pitanje, zasto se Mesec udaljava od zemlje za 1m svakih 25 godina? Zasto je povrsina Meseca i zemlje kogemerickog porekla? Zasto mesec nije potpuno okrugao( sferong oblika) i zasto mu centar mase nije u geometriskom centru?
5. Tvoj opis kretanja meseca oko zemlje i sunca je vrlo cudan fenomen. Prestani da filozofiras i pokazi formule i jednacine koje koristis da opises kretanje 3 tela u gravitacionom polju?
6. Previse si mali, kao i svi ostali da bi to posmatrao odokativno. Daj mi jednacine i za ovo.
7. A ovo ti je ubedljivo najzesci primer koji sam ikada cuo. Pa care, elektromagnetna sila je jaca 10 na 37 puta od gravitacione, mislis li da ce se dve naelektrisane kugle privuci ako im das iste karakteristike? Nece se ni tada privuci. A zasto?
 
Sveta685:
Objasnjenje da planete nemaju inerciju pri svom kretanju oko Sunca je tebi mozda zadovoljavajuce, meni nije. Svakoj sili akcije suprotstavlja se odgovarajuca sila reakcije, centripetalnoj (gravitacionoj)- centrifugalna (inerciona) sila. Mozda ti mozes da poredis silu i ubrzanje, ali tu postoji i masa, a masa sa ubrzanjem daje silu.
Cetiri fundamentalne sile (jaka i slaba nuklearna, elektromagnetna i gravitaciona) su, da tako kazem, apsolutne sile jer ne zavise od stanja materije- uvek deluju. Medjutim, masa (materija) svojim kretanjem proizvodi razne vrste sila koje mozemo nazvati sekundarnim i koje imaju razne nazive : centrifugalna, centripetalna, inerciona, vucna, sila pritiska, sila potiska, ... To sto nisu fundamentalne, ne znaci da ne postoje ( u odredjenim situacijama).
Sem toga, kako bi ti izracunao kolika je gravitaciona sila Sunca na rastojanju na kom je Zemlja? Tako sto bi izracunao kolika je na Suncevoj povrsini pa je onda proporcionalno smanjivao? Tesko.
U svakom slucaju, evo nekoliko mojih primedbi koje sam dosad izneo, pa ko zeli neka o tome razmisli. Ko je zadovoljan zvanicnim objasnjenjima neka ne trosi svoje dragoceno vreme.
Nisi naglasio kome si uputio ovaj post pa sam pretpostavio meni i evo: uopste nisam rekao da planete nemaju inerciju vec ne stvaraju nikakvu inercijalnu silu.
Sto se tice sila akcije i reakcije opet si u velikoj zabludi. Zaboravljas da sila akcije i reakcije deluju na dva tela a ne na jedno, da bi govorio o nekom suprostavljanju. Nauci III Njutnov zakon. Sto se tice ovog dalje sto pises, sve lici kao da si sa cekicem od 10kg kod preciznog mehanicara da popravljas. Ti ne priznajes zvanicnu fiziku vec verujes u neku svoju i zato nemam nameru da ti ista objasnjavam, jer je uzaludno, da ti, npr., i dalje pricam o inercijalnoj sili, i da se sve sile pa i "vucna" i sve ostale, svode na elektromagnetnu. Razmisli malo o kontaktu dva tela sa stanovista molekulske strukture.
 
Citat:
5. Kruzenje Meseca oko Zemlje je neobican fenomen. Na tom rastojanju od Sunca tesko da bi se njegova protolopta zarotirala oko Zemlje cija je gravitaciona sila mnogo manja od Sunceve. Logicno bi bilo da se Mesec okrece oko Sunca, a ne oko Zemlje. ( u stvari, najlogicnije je da je od njih nastalo jedno nebesko telo).

Zaista je Logika čudna nauka! Vrlo je lako svako stavlja u usta.
 
meni sad uopste nije jasno u sta Sveta veruje, a u sta ne....
koliko mi se cini on ne veruje ni u inerciju.....
pa ako ne veruje, nek pokusa onaj eksperiment sto je predlozio ilic, sa ciglom i kanapom...
i onda kad neko zavitla tu ciglu, nek postavi glavu na njenu putanju i kaze: "Inercija ne postoj....."......
 
Obersturmfuehrer:
meni sad uopste nije jasno u sta Sveta veruje, a u sta ne....
koliko mi se cini on ne veruje ni u inerciju.....
pa ako ne veruje, nek pokusa onaj eksperiment sto je predlozio ilic, sa ciglom i kanapom...
i onda kad neko zavitla tu ciglu, nek postavi glavu na njenu putanju i kaze: "Inercija ne postoj....."......
U šta Sveta685 veruje možeš da se uveriš u Istorija/Grčka mitologija, str 1, post broj 7.:D
 
Proximo
1. Velikim praskom se dobija svemir koji sadrzi atome vodonika i helijuma koji se krecu u svim mogucim pravcima brzinama koje su bliske (ili predstavljaju znacajan deo) svetlosnoj. Kako se od takvog sistema mogu dobiti galaksije, a u okviru njih zvezdani sistemi kakav je suncev sistem? Taj proces mora da krene od istih brzokretajucih atoma koji imaju mizerne gravitacione sile. Kako su se ti atomi zaustavili u galaksije? Kako su galaksije dobile centrifugalno ubrzanje , odnosno cime su ti atomi „ispaljeni“ velikim praskom pravolinijski, skrenuti u kruzno (spiralno) kretanje (opet se mora poci od atoma cija je G-sila zanemariva)?
Drugi osnovni zakon univerzuma – entropija – nam govori da svaki sistem sam od sebe tezi da predje u stanje manje organizovanosti, slozenosti, manje energije. Kada se mastilo naspe u sud sa vodom ono ce se ravnomerno razliti po celoj zapremini. Ako hoces da mastilo zadrzis u jednom delu, onda ti je potrebna dodatna energija koja se mora dovesti izvan doticnog sistema. Ako hoces da savrseno „entropirane“ (ravnomerno rasporedjene ) atome vodonika i helijuma sakupis u galaksije, a u okviru njih u zvezdane sisteme, treba ti dodatna energija izvan sistema (svemira). Koja je to energija? Odakle?
2. Koje je to telo, kada se desio sudar, gde je to telo sada, kako izgleda sudar sa gasovitom planetom?
3. Mogao bi i ti da pokazes racun po kome se sve savrseno uklapa.
4. Prva konstatacija-pitanje je, tehnicki gledano, besmislena. ( a ukoliko ja tacna, onda bi trebao da se zapitas na kom je rastojanju Meseceva lopta bila pre 4.6 milijardi godina – lepo bi bilo da napises cifru). Ostalo su prava pitanja za vas astronome. Ja nemam nikakvih problema sa tim podacima.
5. Ovo je vezano za prvo pitanje, a ukoliko si u pravu za podatak iz prethodnog, onda mi samo dodajes benzin na moju vatru.
6. Ne znam o kakvim jednacinama govoris. Da je Sunceva gravitacija na ovom rastojanju veca od Zemljine je ocigledno (tj. trebalo bi da bude ako postoji). Ipak, tu gravitaciju koja je veca od Zemljine Mesec ne oseca. Njegova orbita bi morala da bude u najmanju ruku jako elipticna.
7. Ovu tvoju primedbu nista nisam razumeo. Tvrdis da je za to odgovorna elektromagnetna sila?
 
Obersturmfuehrer:
meni sad uopste nije jasno u sta Sveta veruje, a u sta ne....
koliko mi se cini on ne veruje ni u inerciju.....
pa ako ne veruje, nek pokusa onaj eksperiment sto je predlozio ilic, sa ciglom i kanapom...
i onda kad neko zavitla tu ciglu, nek postavi glavu na njenu putanju i kaze: "Inercija ne postoj....."......

U inerciju, tj, inercionu silu ne veruju tvoje kolege. Ja bih vam preporucio sledeci eksperiment : iskocite naglo pred sleper ili brzi voz - vozac ce sigurno prikociti i ako ne postoji inerciona sila nece vam se nista desiti, u suprotnom...
 
Sveta685:
A i u narednim postovima. Samo to nije vera vec se radi o cinjenicama i logici (kada nema utvrdjenih cinjenica). Veru slabo koristim. Uglavnom mozak.
E, sada smo na polaznoj tački. Da bi potpuno shvatio nešto u vezi sa naukom, recimo inercijalnu silu ili inerciju (to su razliciti pojmovi), treba prvo da pogledaš dokle je nauka stigla u tome, za šta ti treba mozak svakako, a onda da ideš korak dalje, da sopstvenim razmišljanjem, opet upotreba mozga, to negiraš ili usavršiš. Meni se čini da si ono prvo preskočio, nisi dakle naučio elementarne definicije iz fizike (konkretno) pa su tvoja pitanja nerazumljiva ili konfuzna na koja ne može da se da odgovor. Imaš još jednu čudnu osobinu, a to je, da ne prihvatš ni neke jednostavne stavove elementarne fizike, kao što je pojam mase, sile, inercijalni i neinercijalni sistemi, a u vezi sa njima i inercijalne sile i te famozne inercijalne centrifugalne sile. To su elementarne stvari dinamike, i veoma lake za razumevanje, ako na pravi našin upotrebiš mozak.
 
Zalazio sam na ovu temu zbog sledećih pitanja:
Odakle nebeskim telima (sunce, planete, sateliti...) energija da se okreću jedno oko drugog stalnom ugaonom brzinom, čime se postiže anuliranje privlačnih i odbojnih sila između ta dva tela, što uzrokuje da manje telo rotira oko većeg po približno istoj (kružnoj) putanji? Da li se ta energija vremenom troši i da li će jednog dana nestati? Da li Sunce tako rotira po kružnoj putanji oko centra galaksije i kolika je njegova revolucija?
Slično tome, odakle kometama energija da rotiraju po eliptičnim putanjam oko dve zvezde i da li su komete dokaz da se energija rotiranja, ipak, troši pošto smo svedoci da neke komete potuno nestanu?
 
ristob:
Zalazio sam na ovu temu zbog sledeæih pitanja:
Odakle nebeskim telima (sunce, planete, sateliti...) energija da se okreæu jedno oko drugog stalnom ugaonom brzinom,
Kruzno kretanje je posledica uticaja gravitacije na pocetno pravolinijsko kretanje.

èime se postiže anuliranje privlaènih i odbojnih sila izmeðu ta dva tela,
Kojih odbojnih sila? Gravitacija je samo privlacna.

što uzrokuje da manje telo rotira oko veæeg po približno istoj (kružnoj) putanji?
Tela uvek rotiraju zajedno oko zajednickog centra mase. Zajednicki centar mase je blize centru mase veceg tela pa se kod velikih razlika skoro poklapa sa centrom veceg tela.

Da li se ta energija vremenom troši i da li æe jednog dana nestati?
Kad bi Sunce i Zemlja bile idealne lopte u idealnom vakuumu bez ikakvif drugih tela u svemiru onda se kruzenje ne bi menjalo. Medjutim na putanju i brzinu utice mnogo toga. Materija na orbiti malo usporava Zemlju sto bi dovelo do postepenog priblizavanja Suncu i konacnog pada. Ali osim te materije tu je i Mesec koji stalno cima Zemlju i ona u zavisnosti od uzajamnog polozaja Sunca, Zemlje i Meseca stalno menja brzinu i udaljenost od idealne orbite. Postoji i uticaj drugih planeta i on je mnogo manji ali vec i sistem sa samo tri objekta (Sunce, Zemlja i Mesec) u praksi je nepredvidiv (nestabilan, haotican) tako da je moguce da se na duzi rok uspori ili ubrza.

Da li Sunce tako rotira po kružnoj putanji oko centra galaksije i kolika je njegova revolucija?
Da. Oko 250 miliona godina.

Slièno tome, odakle kometama energija da rotiraju po eliptiènim putanjam oko dve zvezde i da li su komete dokaz da se energija rotiranja, ipak, troši pošto smo svedoci da neke komete potuno nestanu?
Komete kruze samo oko jedne zvezde. Nestanak nekih kometa nije dokaz trosenja energije. One nestanu ili zato sto im orbitu poremeti neki veci objekat (planeta) ili zato sto se raspadnu ili zato sto su na hiberbolickoj putanji (najcesci uzrok za takvu putanju je uticaj Jupitera ali moguce je da neke poticu van Solarnog sistema) koja ih vodi samo jednom oko Sunca.
 
I samo da dodam: kružno kretanje nije kretanje samo po sebi, već ja telo prisiljeno da se kreće po kružnici delovanjem realne sile koja je usmerena prema centru kružnice. Ako bi ta sila u jednom trenutku prestala da deluje,telo ne bi pošlo prema centru kružnice nego tangencijalno na nju.
Pošto sila deluje normalno na putanju ona ne vrši nikakav rad, pa se zato energija tela koje se kreće ne menja. Jasno da je ovo idealan slučaj. Gore je objašnjeno kakav je uticaj ostalih planeta i njihovih satelita.
 
lightm:
Kruzno kretanje je posledica uticaja gravitacije na pocetno pravolinijsko kretanje.
Kojih odbojnih sila? Gravitacija je samo privlacna.
Tela uvek rotiraju zajedno oko zajednickog centra mase. Zajednicki centar mase je blize centru mase veceg tela pa se kod velikih razlika skoro poklapa sa centrom veceg tela.
Komete kruze samo oko jedne zvezde. Nestanak nekih kometa nije dokaz trosenja energije. One nestanu ili zato sto im orbitu poremeti neki veci objekat (planeta) ili zato sto se raspadnu ili zato sto su na hiberbolickoj putanji (najcesci uzrok za takvu putanju je uticaj Jupitera ali moguce je da neke poticu van Solarnog sistema) koja ih vodi samo jednom oko Sunca.
Koje je to početno pravolinijsko kretanje i odakle ono?
Kako kojih odbojnih sila? Ovde su me uputili na eksperiment sa kladivom. Ako popustim kanap kladivo će i dalje rotirati ali sa većim prečnikom. Postoji li sila koja deluje na zategnutost kanapa? Obrnuto, skraćivanjem kanapa mogu kladivo dovesti tačno do šake, odnosno to bi se desilo sa manjim telom koje rotira oko većeg ako bi prevagnula sila gravitacije većeg tela. Pitao sam: koje sile drže sistem zemlja-mesec u kružnom kretanju oko sunca tako da ga sunce ne usisa ili se vremenom ne udalji od sunca, pa i napusti sunčev sistem?
Šta prisiljava tela da rotiraju oko zajedničkog centra mase?
Kako se onda objašnjava kretanje komete po eliptičnoj putanji oko samo jedne zvezde?
Ako je kometa došla van sunčevog sistema da li je njena putanja ipak eliptična ali, zbog ogromnih udaljenosti koje ta kometa prevaljuje, nama izgleda da se nikada više neće pojaviti u našem sistemu tj. da joj je putanja hiperbolična?
 
ristob:
Koje je to početno pravolinijsko kretanje i odakle ono?
Kako za koji objekat. Za neke jos od velikog praska, za neke od supernova ili slicnih eksplozivnih dogadjaja.

Kako kojih odbojnih sila? Ovde su me uputili na eksperiment sa kladivom. Ako popustim kanap kladivo će i dalje rotirati ali sa većim prečnikom. Postoji li sila koja deluje na zategnutost kanapa? Obrnuto, skraćivanjem kanapa mogu kladivo dovesti tačno do šake, odnosno to bi se desilo sa manjim telom koje rotira oko većeg ako bi prevagnula sila gravitacije većeg tela. Pitao sam: koje sile drže sistem zemlja-mesec u kružnom kretanju oko sunca tako da ga sunce ne usisa ili se vremenom ne udalji od sunca, pa i napusti sunčev sistem?Šta prisiljava tela da rotiraju oko zajedničkog centra mase?
Pa gravitacija. Ona deluje prema centru mase. Odgovor na sledece pitanje bi trebao delimicno da odgovori i na deo prethodnog.
Kako se onda objašnjava kretanje komete po eliptičnoj putanji oko samo jedne zvezde?
Isto kao sto se i planete krecu oko Sunca. I planete se krecu po elipticnim putanjama samo manje izduzenim. Kometa pod uticajem gravitacije "pada" (ubrzava) ka Suncu, zbog inercije ne ide tacno ka njemu nego ga "promasuje" i pocne da se udaljava. Kad se udaljava gravitacija sada deluje u suprotnom smeru od smera kretanja pa usporava. Ako kometa nema dovoljno veliku brzinu u jednom trenutku ce ponovo poceti da pada ka Suncu (kao kamen koji bacis u vazduh) i sve to izgleda kao elipsa. Ako kometa ima dovoljno vecu brzinu moze da "pobegne" gravitaciji Sunca (kao kad sa Zemlje lansiras letelicu u svemir) i nece ponovo poceti da pada nego zauvek odlazi iz Suncevog sistema (to je hiperbolicna putanja) i mozda jednog dana uleti u neki drugi.

Ako je kometa došla van sunčevog sistema da li je njena putanja ipak eliptična ali, zbog ogromnih udaljenosti koje ta kometa prevaljuje, nama izgleda da se nikada više neće pojaviti u našem sistemu tj. da joj je putanja hiperbolična?
Mozda putanje neke jeste elipticna (oko nekog udaljenog masivnog objekta) medjutim kad pridje dovoljno blizu Sunca i uticaj Sunceve gravitacije postane mnogo jaci nego drugog objekta, ta putanja ce biti potpuno izmenjena i mozda ce postati elipticna oko Sunca ili ce biti hiperbolicna oko Sunca i opet otici dalje u svemir dok je ne uhvati neki sledeci masivni objekat.
 
ristob:
Koje je to početno pravolinijsko kretanje i odakle ono?
Kako kojih odbojnih sila? Ovde su me uputili na eksperiment sa kladivom. Ako popustim kanap kladivo će i dalje rotirati ali sa većim prečnikom. Postoji li sila koja deluje na zategnutost kanapa? Obrnuto, skraćivanjem kanapa mogu kladivo dovesti tačno do šake, odnosno to bi se desilo sa manjim telom koje rotira oko većeg ako bi prevagnula sila gravitacije većeg tela. Pitao sam: koje sile drže sistem zemlja-mesec u kružnom kretanju oko sunca tako da ga sunce ne usisa ili se vremenom ne udalji od sunca, pa i napusti sunčev sistem?
Šta prisiljava tela da rotiraju oko zajedničkog centra mase?
Kako se onda objašnjava kretanje komete po eliptičnoj putanji oko samo jedne zvezde?
Ako je kometa došla van sunčevog sistema da li je njena putanja ipak eliptična ali, zbog ogromnih udaljenosti koje ta kometa prevaljuje, nama izgleda da se nikada više neće pojaviti u našem sistemu tj. da joj je putanja hiperbolična?
Evo ja ću da ti odgovorim na ova čisto fizička pitanja, iako mislim da nisi pažljivo čitao ranije postove na ovoj temi.
Kada pokušavaš da objasniš kružno kretanje vrlo je važno da unapred utvrdiš iz kojeg sistema posmatraš. Npr. u primeru sa kladivom: da li posmatraš iz tzv. inercijalnog sistema tj. sa tribina ili si ti bacač kladiva pa pojavu posmatraš iz tzv. neinercijalnog sistema. Ako posmatraš sa tribina onda na kladivo deluje samo jedna sila koju ostvaruje bacač preko žice i ona se naziva centripetalna sila, i ta sila prisiljava kladivo da se kreće po kružnici. Jasno da i kladivo deluje na žicu realnom silom i zateže je, i to su dve sile koje deluju na dva tela: kladivo i žicu (III Njutnov zakon). Pošto kladivo stalno teži da se kreće po tangenti na kružnicu i tako udalji od bacača, to se sa smanjenjem centripetalne sile povećava poluprečnik kružnice.
Ako si ti bacač onda sasvim drukčije stvari vidiš. Ti vidiš da kladivo miruje u odnosu na tebe jer ti rotiraš zajedno sa njim. No ti moraš da vučeš kladivo prema sebi realnom silom (to je ona malopređašnja centripetalna sila) i zašto sada kladivo ne padne na tebe? Zato što u neinercijalnim sistemima deluje inercijalna sila zbog ubrzanja sistema. Ova sila nije realna već prividna i zove se inercijalna centrifugalna sila i deluje na kladivo od tebe i kompenzuje (poništava) onu silu kojom ti deluješ na kladivo. Isti slučaj je sa Suncem i nekom planetom.
Što se tiče kretanje planeta i kometa preporučujem ti da, ako imaš vremena, nađeš neku fakultetsku fiziku i u njoj nađeš naslov "Kretanje u polju centralnih sila". Tamo ćeš videti matematički dokaz da se tela u polju sila koje su usmerene prema jednom centru kreću po kružnici, elipsi, paraboli ili hiperboli i vrlo retko pravolinijski a sve zavisi od početnih uslova.
 
gravitacija na delu:
Letelica ce u narednih par sati biti najbliza Jupiteru, i priblizice mu se brzinom od 75000km/h. Priblizava mu se radi iskoristenja efekta zvanog gravitaciona pracka. Ukratko, gravitacija Jupitera ce toliko ubrzati letelicu da ce put skratiti za 4 godine, pa ce umesto 2019. letelica pristici Pluton 2015. godine. Da bi sve ovo radilo kako treba, letelica mora da "pogodi" prozor velicine oko 800 km. Uzimajuci u obzir da je letelica "ispaljena" sa Zemlje, to je ekvivalentno gadjanju obicne mete iz puske sa par stotina kilometara.

http://cozzmonut.blogspot.com/2007/02/novi-horizonti.html

eto...
i pored toga sto gravitacija ne postoji, i pored toga sto su naucnici u zabludi, i pored toga sto formule ne valjaju, New Horizons gura ka Plutonu...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top