U civilizovanom svetu prioritet u jednom naselju nisu verski objekti, već osnovna infrastruktura: vrtić, škola, ambulanta, park, javni prevoz, zelene površine… Crkva u sekularnoj državi može da dođe tek kad sve to postoji, i to tako da ne remeti ni jedno od tih prava.
Kada se kreće od crkve, šalje se pogrešna poruka: kao da smo država iz srednjeg veka, a ne moderno društvo. Još u kontekstu pretvaranja zemlje u rudarsku koloniju i potrebe da narod ostane poslušno zatucan, ovakvi potezi samo kompromituju i samu crkvu, koja je ionako duboko kompromitovana bliskošću sa vladajućom strankom. Ovo nema nikakve veze sa iskrenim vernicima ni sa službama, već sa politikom i kontrolom.