Ja zivim ceo svoj zivot u centru Beograda. Imam babu i dedu na selu na jednoj planini. Tehnicki gledano, mnogo je bolji grad. Svugde stizes pesice, ne cimas se oko grejanja, ciscenja leda, lisca, blata, klime uopste. Ne cimas se oko divljih zivotinja, domacih zivotinja, insekata, zivotinja uopste. Mislim, ako ti se gledaju zivotinje, odes u zooloski vrt, to sam htela da kazem. Nije tacno da ima vise pasa lutalica u gradu nego na selu... Ne cimas se oko vodovoda, bunara, septickih jama i td.
Znate, selo mozda deluje bajkovito, ali cak i kada se tim ljudima pruzi Total TV i CDMA, njihov zivot uopste nije bajka. Sad druga je stvar sto ovi moji misle da je nama u gradu bezveze. Osnovni argument su im vocke i povrcke. Kao-sve moras da kupis! Pa i tamo sve moras da posadis, pokopas, poprskas, navodnis, dodje na isto...
Sa druge strane ni Beograd nije cvecka. Mislim da je najgori momenat saobracaj. Guzva, buka, napecen asfalt leti, neprohodni mostovi cim padne kisa. Smog. Ako otvoris prozor, ne cujes sebe sta pricas. Nervoza, zurba... Igraonice u trznim centrima. Mislim... Kad sam ja bila mala uopste nisu bile ovolike guzve u gradu, ali od kad su se izdesavali ovi ratovi krize i ostalo, pa ne moze da se prepozna Beograd.
Sad sam se ja raspisala... Mozda ovi manji gradovi deluju kao zlatna sredina. Al tamo imas mnogo malu perspektivu za vecinu profesija. A i tamo je obicno sve mrtvo cim odu studenti. Mislim, ti manji gradovi se ubrzano pretvaraju u sela, sa izuzetkom nebavljenja poljoprivredom. Prosto, svi su dosli u Beograd i to je cinjenica.
Ustvari, znam sta je idealno! Vila na Neimaru. Nema guzve, nisu toliki mafijasi kao na Dedinju, nema buke, blizu je park, centar, skole, pijace, crkve, klubovi, prodavnice, sve... A opet, imas svoju kucu, dvoriste i mesto gde da posadis tresnju. Npr.