grad vs.selo

Živim na selu, 10km od grada, što je relativno blizu.

Dobro je sto imamo bašticu i lakne ti kad u vreme nestašice ne daješ pare za paradajz, krastavce, luk, krompir, i dr. Nemamo domaće životinej izuzev prasića i kokošaka, koji ne zahtevaju neku veliku brigu, ali zimi ima mesa, i ima uvek svežih jaja, što takodje znači na ovu krizu. Sve je uvek sveže, bez raznoraznih aditiva. Nadje se i poneka voćka u dvorištu. Ne trubi mi niko pod prozorom, lepo se spava.

Loše je špto smo tehnički zaostali, posle tri godine čekanaj stigao nam je ADSL, posle malog povetarca nestaje struje, a leti su restrikcije vode. KAda zoveš tehičke službe da prijaviš kvar, svi te kuliraju, moraš da ideš da tražiš vezu u gradu se sve odmh sanira. Da ne pričam o tome kako kao mala nisam išla ni na kakve rekreativne aktivnosti, jer nije imao ko da me vodi do grada ( nije dolazilo bu obzir da idem sama), noću nema prevoza posle 22 časa, a tu su i ,, drage komšije" koje znaju sve šta se gde radi i šire abrove. Ko kaže da je loše što se u gradu ne zna ko ti je prvi komšija, mogu da mu pošaljem baba Stanku, da ga predomisli. U selo se sve manje i manje ulaže, sve pare odoše u grad.

KAžem, ja sam bliže gradu, ima i drugih zabačenijih sela, gde prevoz ide dva puta dnevno, gde nema ni normalnog puta do kuće. Baš u jednom sličnom mestu žive jedni mji rodjaci. Medju njima je i moja strina kojoj je jednom prilikom pozlilo, i kada je njen svekar zvao hitnu pomoć, oni nisu hteli da dodju. Ili znam priču da je hitna pomoć vratila zimus jednu staricu kući, i ostavila je na putu oko kilometar od njene kuće da ode sama, pa su je neke komšije prenele po snegu.

A da i to, zimi ste prepušteni sami sebi oko čišćenja seoskih puteva.
 
koje su pogodnosti i mane vezane za život na selu tj.gradskog života?
na osnovu vašeg iskustva,vašeg viđenja i doživljavanja sela odnosno grada:D

da li bi možda mnogi od vas živeli na selu kad bi i tamo moglo da se zarađuje kao i u gradu?
da li ste uopšte imali priliku da boravite na selu il ste deca iz grada:p?
volite li seosku kuhinju:D?

kakvi su ljudi na selu u odnosu na građane?

i sve što vam padne na pamet vezano za selo tj.grad,pišite...ako želite:rumenko::rumenko::rumenko:

p.s. bila sam za vikend kod mojih rođaka sa sela pa me opio svež,seoski vazduh:mrgreen:

postoji bolja opcija, predgrađe (al ne ono divlje beogradsko)
 
Živim na selu, 10km od grada, što je relativno blizu.

Dobro je sto imamo bašticu i lakne ti kad u vreme nestašice ne daješ pare za paradajz, krastavce, luk, krompir, i dr. Nemamo domaće životinej izuzev prasića i kokošaka, koji ne zahtevaju neku veliku brigu, ali zimi ima mesa, i ima uvek svežih jaja, što takodje znači na ovu krizu. Sve je uvek sveže, bez raznoraznih aditiva. Nadje se i poneka voćka u dvorištu. Ne trubi mi niko pod prozorom, lepo se spava.

Loše je špto smo tehnički zaostali, posle tri godine čekanaj stigao nam je ADSL, posle malog povetarca nestaje struje, a leti su restrikcije vode. KAda zoveš tehičke službe da prijaviš kvar, svi te kuliraju, moraš da ideš da tražiš vezu u gradu se sve odmh sanira. Da ne pričam o tome kako kao mala nisam išla ni na kakve rekreativne aktivnosti, jer nije imao ko da me vodi do grada ( nije dolazilo bu obzir da idem sama), noću nema prevoza posle 22 časa, a tu su i ,, drage komšije" koje znaju sve šta se gde radi i šire abrove. Ko kaže da je loše što se u gradu ne zna ko ti je prvi komšija, mogu da mu pošaljem baba Stanku, da ga predomisli. U selo se sve manje i manje ulaže, sve pare odoše u grad.

KAžem, ja sam bliže gradu, ima i drugih zabačenijih sela, gde prevoz ide dva puta dnevno, gde nema ni normalnog puta do kuće. Baš u jednom sličnom mestu žive jedni mji rodjaci. Medju njima je i moja strina kojoj je jednom prilikom pozlilo, i kada je njen svekar zvao hitnu pomoć, oni nisu hteli da dodju. Ili znam priču da je hitna pomoć vratila zimus jednu staricu kući, i ostavila je na putu oko kilometar od njene kuće da ode sama, pa su je neke komšije prenele po snegu.

A da i to, zimi ste prepušteni sami sebi oko čišćenja seoskih puteva.

al zato ne plaćaš infostan 100 evra, ne budi te komšija sa narodnjacima i tutnjava tramvaja, neće te niko opljačkati dok se vraćaš kući
 
Poslednja izmena:
Село је добро једино у случају да је близу града и да има добре везе или да имаш ауто, у супротном бежи и не окрећи се.
 
S Selusam ziveo i zivecu dok ne umrem. Sve pogodnosti ima selo... Grad ima manje rada e to je jedina pogodnost ali za mene ni to nije pogodnost. Ja volim selo i sve sto zivi u njemu.
 
Selo i samo selo. Gledam i krstim se kako se omalovazavaju seljaci, kako se smatraju prljavim i losim ljudima i nemogu verovati sta ovi gradjani pisu a u selu su samo prolazili... Pisu o necemu sto ne znaju. Pa gospodo Srspski seljak koji je rodjen na selu a na selu ce i umreti ne postoji bolji covek, to su ljudi velikog srcai duse. Srbija je zemlja seljaka! Ima i dobrih ljudi i svaka cast za njih a ovde se vidi koliko ima losih i ljudi koji su gradu pobegli sasela i umislili da su gospoda pa ga pljuju...Takvi nikad nece razumeti sta je selo!!!
 
Da život na selu nije lak potvrđuju informacije da se broj stanovnika u srpskim selima u periodu od 10 godina smanjio za više od 350 000 ljudi. 1200 sela je u fazi nestajanja, a sve je je manji procenat mladog stanovništva koje u njima živi.

Međutim, poslednjih godina, pogotovo za vreme pandemije Covid 19, sve više u prvi plan izlaze prednosti života van grada. Čovek uviđa blagodeti sela i ono što mu život u gradskoj sredini uskraćuje.

Mnogi portali kao što je Agromagazin.rs upućuju ljude u poljoprivredu i život na selu i obrađuju teme koje su važne svima koji se interesuju za ovu oblast.

U nastavku teksta pročitajte koje su važne prednosti života na selu u odnosu na grad i koji su razlozi iz kojih se pojedini ljudi odlučuju povratku ovom životu.


#1 Poljoprivreda – zdrava i prirodna ishrana ljudi na selu​

Čovek preko hrane u svoj organizam unese čak 90% štetnih materija, a razlog toga je loš kvalitet hrane koja se konzumira. Zbog toga je došlo do pojave mnogih zdravstvenih problema koji ranije nisu bili prisutni.

Život na selu nudi mogućnost zdrave i prirodne ishrane koja je u gradu znatno teža zbog načina života i cene organskih namirnica. Voće i povrće koje se kupuje u marketima je daleko lošijeg kvaliteta od onih koje uzgajate na sopstvenoj zemlji.

Većina ljudi u selu se bavi poljoprivredom, pa samim tim znaju kvalitet onoga što jedu. Zastupljena je robna razmena kako bi svako domaćinstvo imalo potrebne namirnice koje su provereno kvalitetne.

Pri uzgajanju voća i povrća, domaćinstva koriste prirodne metode bez štetnih materija, veštačkih dodataka, pesticida, hormona rasta i genetski modifikovanih organizama. Samim tim hrana sadrži veću količinu vitamina i minerala i značajno je zdravija.

Životinje koje se gaje ne primaju antibiotike i hormone rasta, hrane se isključivo prirodnom hranom i čuvaju se na zemljištu koje je udaljeno od industrijskih zona i nije izloženo izduvnim gasovima i zagađenju.

#2 Zdravo životno okruženje je glavna preporuka za život na selu​

Jedna od glavnih prednosti života na selu je kvalitet vazduha. U selima nema izduvnih gasova koje ispuštaju automobili, a industijske zone koje su najveći zagađivači vazduha ne postoje u blizini.

Svež vazduh je jedan od glavnih razloga zašto se ljudima sa respiratornim problemima preporučuje odlazak na selo i boravak u prirodi.

#3 Ako živite na selu – manji su troškovi života​

Poljoprivreda je jedna od glavnih delatnosti koje obezbeđuju bolji životni standard i priliku za samozapošljavanje. Veliki broj ljudi se odlučuje za preduzetništvo na selu jer je manja konkurencija i samim tim veća prilika za zaradu.

Ono što je danas glavna prednost u odnosu na prošlost, kada se veliki broj stanovništva odselio iz sela, je dostupnost interneta koji omogućava informisanje i povezanost sa ostatkom sveta. Velika zastupljenost rada od kuće omogućila je lakše donošenje odluke o preseljenju na selo, a takođe se proizvodnjom organske hrane može zaraditi značajan novac zbog velike potražnje za njom u gradovima.

Manji troškovi života su svakako jedna od primamljivih odlika života na selu. Sa obzirom da se hrana sama proizvodi, mnogo manje novca se troši. Osim toga, zbog pojačane emigracije stanovništva u gradove, cene placeva sa kućom su znatno niže i pristupačnije nego cene nekretnina u gradu. Ovo igra bitnu ulogu u odluci o preseljenju u ruralnu sredinu.

#4 Bezbednost – stopa kriminala skoro nepostojeća​

Sigurnost i bezbednost u selu je daleko veća nego u gradu. Dok se svakodnevno može čuti o raznim krivičnim delima i kriminalnim aktivnostima u gradovima, ovo je u selu gotovo nepostojeće.

Dok su u gradu pljačke na dnevnom nivou, u selu ljudi bezbrižno žive i ostavljaju vrata od kuće otvorena ili otključana bez straha da će biti žrtva pljačke. Ovo je posebno važno ukoliko imate decu, jer ne morate da se brinete za njihovu bezbednost.

U selima u Srbiji je kriminal zanemarljiv, na nivou statističke greške, a jedan od razloga je taj što se svi stanovnici sela znaju i međusobno poštuju.

#5 Zajednica – bliskost ljudi​

Dok se ljudi u gradovima vode politikom “svako za sebe”, u selima ljudi žive i rade kao zajednica. Iako su kuće na selima razređenije, zbog manjeg broja stanovnika svi stanovnici se međusobno poznaju i često provode vreme zajedno, bilo da je to na poslu ili u druženju. Seoske zajednice su čvršće i homogenije, a poznato je i da su stanovnici sela druželjubiviji i lakše sklapaju prijateljstva.

Trend preseljenja mladih iz sela u gradove koji je bio zastupljen poslednjih decenija, polako počinje da se menja. Sela čuvaju naše običaje i tradiciju, a njihova lepota se ogleda u svim prednostima koje smo naveli. Ukoliko se odlučite da napravite važan korak i preselite se na selo, nema sumnje da ćete brzo osetiti sve blagodeti koje seoski život pruža.
 
Pa i na selu mozes da ne radis seoske poslove,budes frilenser odatle
Ja volim rad sa zivotinjama... Ada naravno sve sto mozze u gradu moze i u selu. Selo mnogo bolje ljudi bolji(naravno i u gradu ima dobrih) mir,priroda ma lepota zivota. Na selu se zivot zivi u gradu proleti. Ja neznam kako neko moze zivet u gradu, meni je sesko par sati provest u radu al dobro to je sve stvar navike al selo je bolje. Nebih dao svoju njivu, ni bunarsku hladnu vodu pa me cude nasi ljudi kad iz sela u grad odu!
 
I ja sam pola zivota protracio u gradu,zdravlje boze da se pokrenem i prodam ovo eto me na selu
Pametno. Videcete tek sta je zivot. Mnogi nemogu zamisliti selo i neshvacaju lepotu sela. Malo je nas so shvacamo lepotu ali to nam se vraca u najboljem mogucem nacinu. Ibolje tako nek povrsni ljudi ostanu u svom gradicu a mi na selu da uzivamo =D
 
Reke ljudi sa sela i malih gradova i dalje se slivaju u velike urbane centre u potrazi za boljim životom. Činjenica je da je život na selu neizvestan i težak, ali da li je napuštanje sela zaista rešenje?! Iskustva su da ono što ljudi nađu u gradu, u potrazi za boljim životom, najčešće nije ni život, a kamoli bolji.

Nije ni čudo što se stariji ljudi oduvek, kad završe sa radnim vekom, umorni od takvog života u gradu koji im je dao samo preživljavanje, vraćaju selu, na parcele i stare kuće koje su im ostale od predaka.

Pored onih očitih prednosti kao što su spokoj, tišina, čist vazduh, čista voda, mogućnost uzgoja sopstvenog voća i povrća koje nije tretirano otrovnim hemikalijama, na selu pronalaze i one manje očite kao što su rukovanja i neposredna bezmrežna komunikacija koja polako pada u zaborav.

Ljudi na selu ne prolaze jedni kroz druge nego jedni pored drugih, svesni postojanja drugih živih bića. Još jedna od ogromnih prednosti sela je smirenost koja proističe iz sporog protoka vremena koje kao da teče duplo sporije nego u užurbanim gradovima. Ovo naravno pozitivno utiče na stanovnike sela koji imaju mnogo manje problema sa depresijom, nervozom i oboljenjima prouzrokovanim pritiscima na psihu.

Na prvi pogled, život u većim urbanim sredinama pruža raznolik život prepun mogućnosti za ostvarivanje snova. Kad se malo bolje pogleda, za većinu ljudi taj život i nije toliko raznolik nego više liči na jedan monotoni dan koji se razvukao na čitav život, surovi dan u kome se dečački snovi o budućnosti gase jedan za drugim, iza sebe ostavljajući samo prazninu i osećaj neostvarenosti.

Prihvatili smo depresiju, stres i nesanice kao nešto normalno, nešto od čega savremen čovek ne može da pobegne ako želi da bude uzoran član ovog društva i da živi od svog, najčešće, nedovoljno plaćenog rada, prihvatili smo da budemo nesrećno srećni.

Migracije stanovništva iz sela u gradove dve najveće zemlje sveta, Kine i Indije, najbolje oslikavaju koliko ljudi traži sreću u gradovima. U Indiji je od 1951-2011. godine broj stanovika koji žive u gradovima narastao sa 17 na 31 odsto, dok je u Kini od 1990-2013. taj procenat porastao sa 26 procenata na 53.7. U 160 zemalja sveta više od 30 posto stanovništva živi u gradovima, i taj broj stalno raste.

Selo je savršena sredina za odgoj dece jer se na selu deca bude uz cvrkut ptica a ne uz zvuke bušilice za beton, saobraćaja ili glasne muzike koja dopire iz obližnjeg kafića.

Živeći u skladu sa prirodom, deca brzo nauče da je cene i da je čuvaju. Roditelji ne moraju da budu u grču svakog trenutka pitajući se da li im je dete sigurno stiglo do škole ili prijatelja jer se stopa kriminala na selu veoma niska pa su deca koja žive na selu mnogo bezbednija nego ona koja žive u gradu.

Ono što danas dodatno olakšava život van granica grada je internet koji pruža brzu i jednostavnu komunikaciju sa celim svetom. Više nije neophodno veliko grupisanje ljudi na malom prostoru radi lakšeg komuniciranja i razmene informacija.

Sad možemo da pratimo sve što se dešava u svetu pa čak i da radimo iz udobnosti uljuljkanog života na selu dok posmatramo vedro noćno nebo sa milionima zvezda kojima se svake noći iznova čudimo jer, zbog gradskog svetla, smoga i magle, nismo ni znali da na nebu postoje drugi objekti osim Sunca i Meseca.

Od svog nastanka gradovi su politički, ekonomski i kulturni centri koji privlače mnoštvo onih koji žele da se ostvare u jednoj od tih grana ili prosto žele da svoj pošteni seljački, mukom zarađeni hleb, zamene onim lakšim, gradskim, serviranim iz tuđe peći, napravljenim tuđim rukama. Nemamo kad da se zapitamo ni šta je sve u tom hlebu, ni na kakvom je stolu mešen. Kad svi jedu ješću i ja. To je psihologija za kojom se većina povodi. Nismo valjda svi budale.

Zbog velikog broja stanovnika nam se čini da su gradovi zanimljiviji i nepredvidljiviji nego što je to zaista slučaj. Moglo bi se pretpostaviti da će se u svakodnevnim sudarima stotina hiljada ili miliona nepovezanih života dešavati mnogo haotičnije reakcije. Ali to nije slučaj.

Gradska svakodnevica je prilično monotona, poneka pljačka, silovanje, ubistvo, protesti… Sve brzo dosadi. Posle jednog istraživanja o gradovima, švajcarski fizičar Alberto Hernando je rekao:

„Došli smo do saznanja da se skupine koje broje čak i milione ljudi ponašaju kao koherenta celina. Milioni individualnih slobodnih i nepredvidivih odluka dovode do zajedničkog ishoda koji je zasnovan na osnovnim zakonima i principima.“

Dakle, čini se da živeći u gradu, polako gubimo sebe i postajemo deo celine. Iz ugla vladara to je dobra vest jer je lakše upravljati mnoštvom koje se ponaša kao jedan organizam nego svakom individuom posebno. Iz ugla nevladara, to nije dobra vest jer to znači da samo prividno donosimo odluke jer su one sve vreme dirigovane.

Ulicama gradova prema penziji marširaju gomile ljudi koji još nisu ni svesni da su već odavno roboti. Čitav dan je isplaniran a pola ga provedemo trpeći stvari koje su nam stale na put – crveno svetlo na semaforu, redovi u kojima zaglavljeni čekamo, beskrajne reklame na televiziji… Druženje i porodica će da sačekaju neki drugi dan.

Zbog ubrzanog i stresnog života u gradu i usamljenosti do koje on dovodi mnoge svoje stanovnike, sve više ljudi shvata da im selo, čak i ono udaljeno samo desetak kilometara od grada, donosi beg od većine problema koje im on stvara.

Zbog toga nas ne treba čuditi ako u narednom periodu budemo videli sve više povratnika prirodi i zdravom načinu života.
 

Back
Top