Gledali... Obrazložili... Ocenili... :)

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Barefoot - 8/10

Bajkovita drama, komedija, romansa o zabludelom sinu bogatasa, koji odlucuje da iskoristi pacijentkinju iz bolnice u kojoj radi dok je na uslovnoj slobodi kako bi dosao do novca i izvukao se iz nevolje u koju je upao. Dobra ekipa Scott Speedman, veteran Treat Williams, oskarovac J.K. Simmons i odlicna Evan Rachel Wood. Dobar film za opustanje i vikend. :)
 
La peur de l'eau (2011)

(Fear of Water)

http://www.imdb.com/title/tt1783319/

peur-de-leau_legendre-600x285.jpg


klasican krimic, i glavni lik u ravni agate kristi. rasplice, rasplice, nije miran ni kad sve izgleda raspleteno. a u pravu je

lokacija, kanada, ostrvo, zivot na americki nacin a jezik francuski! sjajan mix. i policajac malog mesta koji je lik sa ljudskim osobinama, i manjom falinkom

sve u svemu sjajna prica ko voli krimice, prividno lagan tempo, ali tenzija drzi do kraja

imao sam mali problem sa titlovoma ali sam ih nasao pod francuskim imenom

po mom je ukusu - 8/10
 
http://www.imdb.com/title/tt0054387/?ref_=fn_al_tt_1 - The Time Machine iz 1960. godine - mladi naučnik otkriva mogućnost za kretanje kroz četvrtu dimenziju odnosno vreme i putuje kroz budućnost kako bi uvideo tehnološki razvoj i napredak ljudske civilizacije. Za ono vreme film je 10ka.

http://www.imdb.com/title/tt0268695/?ref_=nm_knf_t2 - The Time Machine iz 2002. godine - mladi naučnik zbog gubitka svoje verenice kreira mašinu za putovanje kroz vreme kako bi promenio prošlost ali otkriva da nije u stanju to da uradi i zato putuje u budućnost kako bi od naprednije civilizacije dobio odgovore na svoja pitanja. Ovaj film je rimejk onog iz 1960. i dosta je drugačije urađen nego taj film ali mi se svejedno sviđa zato mu dajem 9ku.
 
Nightcrawler (2014)
http://www.imdb.com/title/tt2872718/
Sasvim solidan film, iznad mojih očekivanja.
Posle Prisoners, još jedan dobar film sa ovim buljavim Gilenhalom, ako se tako izgovara. On tumači lik poremećenog Luisa, koji danju krstari internetom, a noću hvata priliku da snimi ekskluzivne snimke nekog nasilja, udesa ili kakve druge krvave zgode, a onda te snimke prodaje tv stanici. U liku Luisa otelovljen je sav nakaradni sistem vrednosti današnjeg sveta kome i mi pripadamo. Makijavelistički metod koji ne preza ni od najgorih postupaka da bi ostvario svoj cilj. Luis je slika i prilika Novog sveta, dehumanizovanog, deerotizovanog i nastranog. Moralne norme ne postoje, za boga nismo čuli, savest ne poznajemo. E, sad, iako je Luisov poremećaj najvidljiviji, poremećaj onih koji emituju takve snimke je mnogo veći i društveno opasniji. Oni, mediji, kao udarna pesnica vladajućeg poretka snose ogromnu odgovornost za to što se svet pretvara u predapokaliptičnu tvorevinu, kojoj će se uskoro desiti potop, a barke za spas neće biti.
Da ne mrsim više, ponavljam, sasvim solidan film, iznad očekivanja, za jedan holivudski film...

Patrik, Age 1.5
http://www.imdb.com/title/tt1067733/
Švedski film. Rekoh, što da ne...
Komšije se okupiše u bašti. Tu su muževi sa ženama i decom. Najednom, pojavi se novi komšija sam, i ostali ga upitaše, gde je njegova žena. No, on ne imaše ženu, nego muža. Ajde rekoh, preživeo sam Blera, preživeću i dvojicu zaljubljenih Šveđana. I zagrliše se oni, preživeh, poljubiše se, i dalje živ, legoše, ranjen sam ali i dalje izdržavam. Ali kad su počeli da uređuju sobu za bebu, koja treba da usvoje, stigoše me primitivni koreni i izbacih ga...
 
Poslednja izmena:
Nightcrawler (2014)
http://www.imdb.com/title/tt2872718/
Sasvim solidan film, iznad mojih očekivanja.
Posle Prisoners, još jedan dobar film sa ovim buljavim Gilenhalom, ako se tako izgovara. On tumači lik poremećenog Luisa, koji danju krstari internetom, a noću hvata priliku da snimi ekskluzivne snimke nekog nasilja, udesa ili kakve druge krvave zgode, a onda te snimke prodaje tv stanici. U liku Luisa otelovljen je sav nakaradni sistem vrednosti današnjeg sveta kome i mi pripadamo. Makijavelistički metod koji ne preza ni od najgorih postupaka da bi ostvario svoj cilj. Luis je slika i prilika Novog sveta, dehumanizovanog, deerotizovanog i nastranog. Moralne norme ne postoje, za boga nismo čuli, savest ne poznajemo. E, sad, iako je Luisov poremećaj najvidljiviji, poremećaj onih koji emituju takve snimke je mnogo veći i društveno opasniji. Oni, mediji, kao udarna pesnica vladajućeg poretka snose ogromnu odgovornost za to što se svet pretvara u predapokaliptičnu tvorevinu, kojoj će se uskoro desiti potop, a barke za spas neće biti.
Da ne mrsim više, ponavljam, sasvim solidan film, iznad očekivanja, za jedan holivudski film...

Patrik, Age 1.5
http://www.imdb.com/title/tt1067733/
Švedski film. Rekoh, što da ne...
Komšije se okupiše u bašti. Tu su muževi sa ženama i decom. Najednom, pojavi se novi komšija sam, i ostali ga upitaše, gde je njegova žena. No, on ne imaše ženu, nego muža. Ajde rekoh, preživeo sam Blera, preživeću i dvojicu zaljubljenih Šveđana. I zagrliše se oni, preživeh, poljubiše se, i dalje živ, legoše, ranjen sam ali i dalje izdržavam. Ali kad su počeli da uređuju sobu za bebu, koja treba da usvoje, stigoše me primitivni koreni i izbacih ga...

Iznad mojih ocekivanja zaista fenomenalan ti film preporucujem,Disaster Movie (2008
Superbabies: Baby Geniuses 2 (2004)
neces se pokajati ako ogledas
jer vidim da volis kvalitetne filmove :)
 
http://www.imdb.com/title/tt1528100/
hqdefault.jpg


Jos jedan Ridlijev epski promasaj, bez ijedne scene za pamcenje, ijednog upecatljivog lika ili bilo kakve svetle tacke. Za glavnu ulogu bi od Bejla jedini gori izbor bio DiKaprio. Uz mogucnost da je tesko iskasapljen u postprodukciji, ovo je sigurno jedan od najlosijih istorijskih spektakala u ovom veku, u drustvu sa svojim bratom po ocu - Robinom Hudom.

4/10
 
Poslednja izmena:
Deux jours, une nuit
http://www.imdb.com/title/tt2737050/?ref_=fn_al_tt_1
Волим овакве филмове. То је моја област. Минималистички приступ у коме режисер снима филм о најобичнијим фрагментима из живота својих протагониста. Неки ће сигурно, можда и с правом, рећи да ту нема оног филмског чара, оне напетости или драматуршке нијансираности, и да такав филм може да сними свака шуша, међутим, мени се у тој обичности и једноставности крије суштина. Када се у неком филму идентификујем са главним ликовима, када у њиховим проблемима препознам шире друштвено-политичке проблеме и једну ненаметљиву нит критике система, велика је шанса да ће ми се филм допасти.
У овом филму депресивна, кењкава Сандра, која живи са мужем и двоје мале деце, суочава се са благодетима и плодовима либерално-капиталистичке склоности да се поиграва са судбинама људи. Наиме, менаџер њене фирме је пред њене колеге ставио изазов да бирају између њеног останка на послу и 1000 евра бонуса. У овој дилеми видимо огољено лице друштвено-политичког система који је толико дехуманизован, да се осети једна морбидна наслада у чину посматрања борбе у којој се животиње (људи) међусобно истребљују. Сандра је решила да се бори и да замоли људе да изаберу њен останак, иако је свесна да то није нимало лака одлука. Она проводи викенд лутајући од колеге до колеге и наилази на различите погледе, одговоре и ситуације. У филму нема неке значајније карактеризације тих колега, али ствари и нису постављене на тај начин да би се то сматрало неким недостатком. И, тако дошао је понедељак, а резултати су неизвесни...

Е, сад, оно што ми се посебно свидело код овог филма јесте та фантастична, сликовита и симболична премиса. Она ме је навела да промислим о евентуалном поступању својих колега, као и људи из мог окружења у сличној ситуацији. Код оних људи који би у сличној ситуацији гласали за бонус, добијамо типичан лик егоисте, онај прави пример нуспроизвода себичног система у коме живи, лишеног било какве емпатије за друге. Наравно да постоје различити мотиви код људи који би изабрали бонус, неко да би купио ТВ дијагонале 2 метра, а неко да би новац уложио у школовање деце, но, моменат одсуства емпатије је сличан у оба случаја. Какав сам то човек, ако својим избором угрозим право другог човека? Ја, лично, се не би смео погледати у огледало јер је један од мојих основних животних циљева да у часу представљања пред Богом, могу у сандук, уздигнуте главе.:D

Има у овом филму и онога што мало релативизује ову Сандрину борбу за егзистенцију. То је чињеница, да уколико не задржи посао, она ће с изгубити само бољи стан у коме тренутно живи, али ће имати могућност враћања у социјални стан и на социјалну помоћ. Е, па видео би те сестро кад би живела у блероСрбији. То би ти било hard core преживљавање. Овако, и није нека фрка, који квадрат мање, мош мислити, и није нешто због чега би те нешто много жалио. И, када дођемо до овог момента, могао бих се, пратећи своје задрте и минималистичке стандарде, вратити на питање смисла овог филма, али нећу бити толики екстрем, барем не овај пут.:D

Препорука за оне који воле тај минималистички концепт са егзистенцијалном проблематиком. Они који воле да у филму њихов јунак убија мала крезуба бића која лете, неће се науживати...:D
 
Poslednja izmena:
Препорука за оне који воле тај минималистички концепт са егзистенцијалном проблематиком. Они који воле да у филму њихов јунак убија мала крезуба бића која лете, неће се науживати...:D
Где то има, где то има... ;)
 
Deux jours, une nuit
http://www.imdb.com/title/tt2737050/?ref_=fn_al_tt_1
Волим овакве филмове. То је моја област. Минималистички приступ у коме режисер снима филм о најобичнијим фрагментима из живота својих протагониста. Неки ће сигурно, можда и с правом, рећи да ту нема оног филмског чара, оне напетости или драматуршке нијансираности, и да такав филм може да сними свака шуша, међутим, мени се у тој обичности и једноставности крије суштина. Када се у неком филму идентификујем са главним ликовима, када у њиховим проблемима препознам шире друштвено-политичке проблеме и једну ненаметљиву нит критике система, велика је шанса да ће ми се филм допасти.
У овом филму депресивна, кењкава Сандра, која живи са мужем и двоје мале деце, суочава се са благодетима и плодовима либерално-капиталистичке склоности да се поиграва са судбинама људи. Наиме, менаџер њене фирме је пред њене колеге ставио изазов да бирају између њеног останка на послу и 1000 евра бонуса. У овој дилеми видимо огољено лице друштвено-политичког система који је толико дехуманизован, да се осети једна морбидна наслада у чину посматрања борбе у којој се животиње (људи) међусобно истребљују. Сандра је решила да се бори и да замоли људе да изаберу њен останак, иако је свесна да то није нимало лака одлука. Она проводи викенд лутајући од колеге до колеге и наилази на различите погледе, одговоре и ситуације. У филму нема неке значајније карактеризације тих колега, али ствари и нису постављене на тај начин да би се то сматрало неким недостатком. И, тако дошао је понедељак, а резултати су неизвесни...

Е, сад, оно што ми се посебно свидело код овог филма јесте та фантастична, сликовита и симболична премиса. Она ме је навела да промислим о евентуалном поступању својих колега, као и људи из мог окружења у сличној ситуацији. Код оних људи који би у сличној ситуацији гласали за бонус, добијамо типичан лик егоисте, онај прави пример нуспроизвода себичног система у коме живи, лишеног било какве емпатије за друге. Наравно да постоје различити мотиви код људи који би изабрали бонус, неко да би купио ТВ дијагонале 2 метра, а неко да би новац уложио у школовање деце, но, моменат одсуства емпатије је сличан у оба случаја. Какав сам то човек, ако својим избором угрозим право другог човека? Ја, лично, се не би смео погледати у огледало јер је један од мојих основних животних циљева да у часу представљања пред Богом, могу у сандук, уздигнуте главе.:D

Има у овом филму и онога што мало релативизује ову Сандрину борбу за егзистенцију. То је чињеница, да уколико не задржи посао, она ће с изгубити само бољи стан у коме тренутно живи, али ће имати могућност враћања у социјални стан и на социјалну помоћ. Е, па видео би те сестро кад би живела у блероСрбији. То би ти било hard core преживљавање. Овако, и није нека фрка, који квадрат мање, мош мислити, и није нешто због чега би те нешто много жалио. И, када дођемо до овог момента, могао бих се, пратећи своје задрте и минималистичке стандарде, вратити на питање смисла овог филма, али нећу бити толики екстрем, барем не овај пут.:D

Препорука за оне који воле тај минималистички концепт са егзистенцијалном проблематиком. Они који воле да у филму њихов јунак убија мала крезуба бића која лете, неће се науживати...:D
Gledao ga odavno.
Simpatičan filmić.
 
The Salvation
http://www.imdb.com/title/tt2720680/?ref_=fn_al_tt_1
Ја и вестерн немамо ништа заједничко. Не подносим виски, Вејн ми је антипатичан, навијам за Индијанце...
Међутим, пошто у овом филму глуми глумац број 1, Мадс Микелсен, одлучих да га погледам . Наравно да овај филм садржи сва општа места једног вестерна и да нема ту много филозофије, али мени је у овом моменту, баш пријао. Прича је типична, портрети су класично црно-бели, нема нијанси, освета је звезда водиља, а правда је на крају, уз извесне тешке жртве, увек задовољена. Као и америчка спољна политика-буде ту и тамо који жртвован војник или службеник амбасаде, али онда се појаве фоке и реше ствар, па на крају организују и јавно вешање негативца. Кад човек боље размисли, Американци, барем она малоумна већина, на живот и гледа кроз призму вестерн филмова са искривљеним почетним премисама. Тај жанр је масовно утицао на њихову новију колективну свест.
Сам филм има добар ритам, ствари се решавају прилично брзо, нема празног хода, тако да се може погледати у једном даху. Сигурно је да се сутра нећу сећати ничега из овог филма, али било је забавно подсетити се детињства када су овакви филмови били неприкосновени.
 
Olivia (aka Pit of loneliness :lol: ) http://en.wikipedia.org/wiki/Olivia_(film). Gledala na yt, snimak je katastrofalan i iako ima dodatne scene (koje su isečene za potrebe američkog tržišta u vreme hays code-a) deluje kao da je seckanja bilo i za evropsku javnost. Film je rađen po istoimenom polubiografskom romanu Dorothy Bussy, koji je u engleskoj prvi put štampan od strane Leonarda i Virginie Woolf u Hogarth pressu :D

The secret diaries of miss Anne Lister http://en.wikipedia.org/wiki/The_Secret_Diaries_of_Miss_Anne_Lister. Biografski film o jorkširskoj zemljoposednici iz 19.stoleća, koja je pisala šifrovane dnevnike o svojim ljubavnim dogodovštinama, a koji su dešifrovani 150 godina kasnije.
 
Foxcatcher (2014)
http://www.imdb.com/title/tt1100089/
Ostavio je jak utisak na mene. Možda i najbolji film iz 2014. koji sam pogledao. Dobro, nije baš na nivou Američkog snajperiste, ali svakako film, i te kako vredan pažnje.

Iako je na prvi pogled ovo film o rvanju, sportu, to nije sasvim tako. Sport je ovde samo instrument kojim se režiser izuzetno vešto služi kako bi razobličio neke druge pojave. Naime, olimpijski šampion u rvanju, koji živi na ivici egzistencije dobija poziv od jednog od najbogatijih ljudi u Americi, Džona Du Ponta, da dodje na njegovo imanje. Du Pont mu se predstavlja kao trener rvanja i nudi mu fenomenalne uslove za trening, kako bi se pripremao za olimpijadu u Seulu i druga svetska takmičenja. Oduševljeni šampion, ushićeno pristaje, te poziva i svog starijeg brata Dejva, takođe olimpijskog prvaka i trenera rvanja, da mu se pridruži. Dejv ispočetka odbija, ali kasnije mu je Du Pont dao ponudu koju nije mogao da odbije.

Po dolasku Marka na monumentalno imanje, počinje da se odmotava klupko centralnog motiva ovog filma. Taj centralni motiv je patološko stanje ličnosti gospodina Du Ponta. Međutim, Džon Du Pont je mnogo više od samog Džona Du Ponta. On je simbol, alegorija, personifikacija. Kritika ovog megalomanskog sistema u kome svi mi živimo, duboko bolesnog iznutra, data je u 2 dimenzije. Ove dimenzije se međusobno dopunjuju i uzajamno determinišu. Prva je više okrenuta ka spolja, ka društvu, druga ka samoj ličnosti Du Ponta. Naime, Džon je veliki američki patriota, finansira celokupan rvački savez i rvače, finansijski pomaže policiji, organizuje razne koktele sa najviđenijim senatorima, rečju, on je simbol uspešnog američkog čoveka, predstavnik onog sloja oligarhije kroz prizmu čijih interesa se donose najvažnije političke odluke. Druga dimenzija, bavi se untrašnjim stanjem ovog čoveka i uzrocima bolesnog stanja njegovog duha. Ta druga dimenzija može uticati i na određenu empatiju koju ćemo kao ljudi, kao ljudska, bića osetiti prema njemu.

Ima jedan stih Miće Vukašinovića koji kaže: Gdje je puno para, kilava su djeca. E, tu počinju problemi Džona Du Ponta. Najznačajnija determinanta Džonovih kompleksa jeste njegova dominantna majka. Kombinacija bolesno bogatih roditelja sa dominantnom majkom i izneverenim očekivanjima, uvek za rezultat daje ruiniranog čoveka, ljušturu, prazninu koja ljudima može naneti samo zlo i nesreću. I, sad nije toliki problem kad ovakva ruina, polučovek, ne drži u svojim rukama poluge moći, ali kada je moćan, onda je svet u problemu.

Džon, sugeriše nam režiser i previše očito, nikada nije bio u stanju da zadovolji majku, nikada nije imao druga, nema porodicu... On živi jednu vrstu savršenog ništavila. Zato pokušava da šminka mrtvaca, pa je sebi pripisao ulogu velikog trenera i mentora, uzora rvačima od kojih će, eto, on tako sposoban napraviti prave ljude i dobre američke građane. Režiser insistira na ovom motivu patriotizma, kao da nam poručuje kakvo je duhovno stanje generatora te velike ljubavi prema american way of life.

U Markovom bratu Dejvu, ovaj nesrećnik, vidi sve ono što on nije. Dejv je olimpijski šampion, ima divnu porodicu, rvači ga vole i predstavlja prirodni autoritet. E, to je i okidač za finale ovog filma.

Glumac koji glumi Du Ponta je savršeno odradio ulogu. Zaista savršeno. Za mene je to najbolja uloga Holivuda u poslednjih par godina. I drugi glumci su na visokom nivou. Takođe, film sadrži ogroman broj izuzetno simboličnih scena, koje gledaocu koji želi da vidi, otkrivaju mnoge stvari vezane za američko društvo i kreatore njegove najviše politike. Sve je to samo jedan špekulativni mehur, koji će nažalost, kada pukne, povući sa sobom i nas, koji nismo, niti luk jeli, niti luk mirisali...

Film za svaku preporuku, što se mene tiče.
 
Poslednja izmena:
e pogledah i hunger, definitivno nije film koji bih svakome preporucila ali za mene je 9/10, jer volim filmove bazirane na pravim dogadjajima + ovaj ima vrlo malo muzike tako da je dozivljaj realniji, opet nema gomile glupih specijalnih efekata, i vrlo je sirov za gledanje, cak neprijatan na momente. takodje ima malo dijaloga jer je akcenat po meni na vizuelnom utisku i generalno sa ciljem da docara mentalno stanje zatvorenika, cuvara i cele severne irske....nisam gledala ostale filmove (znam da ih ima nekoliko) cija je tema strajk gladju zatvorenika iz 1981, ali ko sto rekoh ovaj mi je lego.

plus na mene je imao "das boot efekat", iliti lako se poistovetis sa onima koji su istorijski bad guys, mada iskreno za mene niko ko se suprotstavi britanskom kolonijalizmu, licemerju, dvostrukim standardima i otimacini ne moz biti tolko los :manikir: a posebno sto je duga istorija dokazala i pokazala ko je kakav.

inace stekoh utisak posle 12 years a slave i hunger da steve mcqueen iskusno istrolao britance (i kolonijalne amerikance) sa ova dva filma :lol:

Na mene 12 years a slave nije ostavio jak utisak, dok je Hunger sasvim druga priča. Iako je režiser isti, filmovi su po kvalitetu daleko. Hunger je vrlo mučan film. Gluma je fenomenalna, pogotovu scena kad zatvorenik priča sa sveštenikom. Scena traje oko 10 minuta, a kamera se ni jednom nije pomjerila, sve je snimano bez rezanja i montiranja, dok danas najobičniji razgovor snimaju iz 10 puta pa montiraju. Inače, mogao bi da pogledaš i film Shame. Nije režirao McQueen, glumi ovaj Michael Fassbender, možda bi ti se dopao.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top