Glint
Iskusan
- Poruka
- 5.310
Once Upon a Time in Anatolia
http://www.imdb.com/title/tt1827487/
Ne znam kako sam ga propustila te 2011/12 godine, ali jesam.
No, nadoknadih prosle noci.
I, nevjerovatno bi (mi) bilo da neko ovdje vec nije pisao o ovom fenomenalnom filmu,
a, ako jeste, nadam se da su utisci bili pozitivni, kao moji sto su.
Ako me pitate o cemu se u filmu radi, reci cu vam da je to, naoko, jednostavna storija:
Po brdima Anadolije (prekrasni su kadrovi stepe u mraku) vozi se grupa policajaca, sudski tuzitelj i doktor,
zajedno sa ubicom i njegovim bratom, u nadi da ce im ubica otkriti gdje je zakopao svoju zrtvu.
Otezavajuca okolnost u svemu tome je sto je ubica bio "pod gasom" kada je nesretnika "pokopao" (a i brda Anadolije
se ne razlikuju mnogo), i potraga se tako oduzi na gotovo cijelu noc.
Kada konacno nadju les, vracaju se u grad da bi doktor mogao obaviti autopsiju.
I to je, (ponavljam) naoko, gotovo sve sto se u filmu desava.
Bez jurnjave, frke, adrenalina, sa policajcima koji su sve samo ne "super profesionalci", povremeno mnogo smijesni cak u svojoj "obicnosti" i sitnim prepirkama;
jednostavno, dogadjaji se odvijaju nekim svojim, prirodnim ritmom.
No, ne dozvolite da vas jednostavnost ove price zavara; (a i tehnicki gledano, ovo mora da je bio prilicno zahtijevan poduhvat
jer, veliki dio radnje se odvija nocu, sa sturim izvorima svjetlosti, a opet, to ni malo ne utice na ljepotu dugih, meditativnih kadrova i fantasticnu fotografiju).
Film, u stvari, odise simbolikom i svaki detalj ima znacenje i doprinosi mozaiku cjeline.
Ponesto od te simbolike (neke specificne scene i dijalozi) je, kriticari rekose, omaz pojedinim rediteljima (a i Cehovu).
No, ostavicemo "prepoznavanje" istih onima koji se razumiju (ja, ne, odmah da dodam).
Medjutim, ono sto gotovo svako moze prepoznati i sa cime se vecina moze identifikovati, su likovi u ovom divnom filmu, koji,
iako specificni za Anadoliju, da ne kazem Tursku, predstavljaju (pokazuju) sveopstu sliku ljudske duse.
Svakako me je ovaj fim potakao (inspirisao) da pogledam jos neke Ceylanove filmove, pogotovo "Winter Sleep" (dobitnik ovogodisnje Palme d'Or nagrade u Kanu),
jer sam (in the past) samo "Uzak" odgledala, a i njega vam toplo preporucujem.
http://www.imdb.com/title/tt1827487/
Ne znam kako sam ga propustila te 2011/12 godine, ali jesam.
No, nadoknadih prosle noci.
I, nevjerovatno bi (mi) bilo da neko ovdje vec nije pisao o ovom fenomenalnom filmu,
a, ako jeste, nadam se da su utisci bili pozitivni, kao moji sto su.
Ako me pitate o cemu se u filmu radi, reci cu vam da je to, naoko, jednostavna storija:
Po brdima Anadolije (prekrasni su kadrovi stepe u mraku) vozi se grupa policajaca, sudski tuzitelj i doktor,
zajedno sa ubicom i njegovim bratom, u nadi da ce im ubica otkriti gdje je zakopao svoju zrtvu.
Otezavajuca okolnost u svemu tome je sto je ubica bio "pod gasom" kada je nesretnika "pokopao" (a i brda Anadolije
se ne razlikuju mnogo), i potraga se tako oduzi na gotovo cijelu noc.
Kada konacno nadju les, vracaju se u grad da bi doktor mogao obaviti autopsiju.
I to je, (ponavljam) naoko, gotovo sve sto se u filmu desava.
Bez jurnjave, frke, adrenalina, sa policajcima koji su sve samo ne "super profesionalci", povremeno mnogo smijesni cak u svojoj "obicnosti" i sitnim prepirkama;
jednostavno, dogadjaji se odvijaju nekim svojim, prirodnim ritmom.
No, ne dozvolite da vas jednostavnost ove price zavara; (a i tehnicki gledano, ovo mora da je bio prilicno zahtijevan poduhvat
jer, veliki dio radnje se odvija nocu, sa sturim izvorima svjetlosti, a opet, to ni malo ne utice na ljepotu dugih, meditativnih kadrova i fantasticnu fotografiju).
Film, u stvari, odise simbolikom i svaki detalj ima znacenje i doprinosi mozaiku cjeline.
Ponesto od te simbolike (neke specificne scene i dijalozi) je, kriticari rekose, omaz pojedinim rediteljima (a i Cehovu).
No, ostavicemo "prepoznavanje" istih onima koji se razumiju (ja, ne, odmah da dodam).
Medjutim, ono sto gotovo svako moze prepoznati i sa cime se vecina moze identifikovati, su likovi u ovom divnom filmu, koji,
iako specificni za Anadoliju, da ne kazem Tursku, predstavljaju (pokazuju) sveopstu sliku ljudske duse.
Svakako me je ovaj fim potakao (inspirisao) da pogledam jos neke Ceylanove filmove, pogotovo "Winter Sleep" (dobitnik ovogodisnje Palme d'Or nagrade u Kanu),
jer sam (in the past) samo "Uzak" odgledala, a i njega vam toplo preporucujem.
kako jos koji dinar da otme od sirotinje,,ali vazno da ti nisi zabrinut i slobodno se opusti uz Skarlet 
