Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Пази, ја сам превише емотивно везан за степу, иако никад у њој нисам био, па је сасвим могуће да сам прећутао и по неки јефтини емотивни трик, којим се режисер користи
Но, истина, Руси знају бити мрачни, али када временом уђеш у њихов систем мишљења, а ја сам то, бар се надам, учинио преко песника и писаца, онда оно, што ти је у први мах деловало мрачно, постане некако природно и нормално. Западни свет то никада неће разумети, и у томе је предност нас Срба. Ми имамо природну предиспозицију да разумемо оно што западни човек не може, само је питање, колико заиста желимо да разумемо.
Postane prirodno jer što više gledaš u ambis, ambis počinje da gleda u tebe.
Šalim se.U pravu si sa poslednjom rečenicom.Mi zaista umemo da zapanjujuće dobro shvatimo Ruse, iako nismo kao oni.Dovoljno je samo pogledati kritike naših kritičara ruskih dela, filmova, pa i tvoj post o tom ruskom filmu između ostalog.Čitao sam pre nekoliko meseci nastavke Noćne i Dnevne straže - Straža Sumraka, Poslednja Straža, Nova Straža (koliko straži) i naprosto, uprkos drugačijem ambijentu, primesi azijatskog u ruskoj svakodnevnici i kulturi, ulazi u glavu.Kao da čitam nekog domaćeg pisca koji piše o nekoj stranoj zemlji.
Pa gledaj ga svakako, gluma jos i nije losa... ali je spoooor mnogo, bez ubrzanja, radnja nemastovita... hbg mozda mi nije legao sinoc zbog ritma.... tj., nisam bio raspolozen za tako spor film, vise sam bio u nekom Mad max road fury raspolozenju
Pa gledaj ga svakako, gluma jos i nije losa... ali je spoooor mnogo, bez ubrzanja, radnja nemastovita... hbg mozda mi nije legao sinoc zbog ritma.... tj., nisam bio raspolozen za tako spor film, vise sam bio u nekom Mad max road fury raspolozenju
Нисам читао све коментаре, тако да нисам сигуран да л' је га је неко поменуо, али препоручујем филм "Последњи Мохиканац" (Тhe Last of the Mohicans). Занимљива прича, помало клише због неизбежне љубавне приче, нажалост, али је шира тематика јако интересантна. Верујем да га је доста вас погледало, наиме, ради се о тројици припаднаика Мохавк племена, које је на издисају - отац, син и усвојени син, Енглез пореклом. Причу прате сукоби индијанских племена са енглеском и француском војском крајем 18. века. Оно што је овај филм издваја је фантастична музика, непоновљива, која савршено прати сваку сцену и сваки детаљ у њој, кроз цео филм. Такође, режија, у комбинацији са наведеним - савршено. Кажем, верујем да има доста вас који сте га погледали, али ви који нисте, под хитно. Обавезно
Поздрав
Nije loš mada ni ništa posebno, liči na naše partizanske...Što i nije čudno s obzirom na to koliko domaćih glumaca igra...! Interesantno je gledati Slavka Štimca sa plavom kosom svi su jako dobro i engleskom što me je prijatno iznenadilo...Ali nije ni loš ima taj šmek dobrog raspoloženja i životne radosti koji je iščezao u tamu i hladnoću modernog vremena...Dobra je i strana ekipa...zato 8/10
Dobra stara horor komedija, prilično bizarno...Jedan od onih filmova koji su mi bili SUPER kao klincu a sada se pokazuju kao prosečni mada ima dobrih scena sexa i crnog humora a i lokacija snimanja hotel na litici je super već to je ''sablasno''...8/10
Po meni, ovo je sasvim dobar film.
Mozda malo vise pretenciozan, gde se previse vodilo racuna o samom stilu u odnosu na pricu, ali za razliku od svakojakog holivudskog smeca kada je u pitanju ovaj zanr, Stoker je definitivno izuzetak.
Film je raj za oci. Izuzetna rezija, fotografija, mali detalji koji obogacuju svaki kadar.
Radnja filma je spora, ali odlicno tempirana, tako da se u pravo vreme "presalta" u vecu brzinu.
Likovi su izuzetno mracni, jezivi i neobicni. Ne zna se ko je ludji maltene.
Glavna ideja filma ocigledno je da se prikaze ta mracna strana koja postoji u svakom coveku i koju on pokusava svesno da kontrolise, svestan da veoma lako moze da ispliva na povrsinu.
To je ona tanka granica koju normalan covek ne prelazi, za razliku od psihopata, koji kad jednom predju tu granicu, vise se ne vracaju na drugu stranu.
U ovom filmu to je jako lepo prikazano kod klinke i njenog strica.
Ne bih sad da pisem o detaljima, jer bih onda morao da spojlujem, ali je simbolika u pojedinim scenama izuzetno jaka.
Kada je u pitanju gluma, Metju Gud je jeziv, prava reinkarnacija Entoni Perkinsa iz "Psiha".
Mia Vasilkovska nimalo ubedljiva, a Kidmanova neprimetna, doduse njen lik je nekako skrajnut u vecem delu filma.
Proslih dana sam gledao iskljucivo italijanske orore. Falilo mi je tog argento/avati/fulci smeka, pa sam za belu nedelju, jelte, resio da uzivam. "Kuca nasmejanih prozora" je jako dobar film koji na momente, osnovom price, podseca na odlican "Don't Look Now" sa Saterlendom u glavnoj ulozi.
Stefano je umetnik koji dolazi u izolovano mestasce, ne bi li renovirao jednu od freski u lokalnoj crkvi, no nije sve tako jednostavno kako se naizgled cini, jer nekome nije u interesu da se slika restaurira. Istrazujuci misterioznu smrt ludog umetnika koji je naslikao ovo remek-delo, Stefano dolazi u borbu za sopstveni zivot. Nakon anonimnih pretnji i smrti prijatelja, on i dalje istrajava u naumu da obavi posao zbog koga je pozvan, a sve ga to uvodi dublje u pricu ispreplitanu od intriga i proslosti.
Atmosfera filma je odlicna. U nekoliko navrata me je asocirala na "Zenu u crnom" iz 89. te godine. Ima dosta jezivih i upecatljivih momenata. E, sada... ne moze ni sve da bude tako bajno. Rasplet je naivan, u neku ruku i smesan i apsurdan sto film baca na jednu drugu stranu, koja mi sada, gledajuci iz neke druge perspektive, cak i prija. U svakom slucaju - vredi pogledati.
Sigurno jedan od boljih filmova koji pogledah u poslednje vreme.
Fantasticna, izuzetno teska porodicna drama, sa sjajno koncipiranim i vesto razvijenim likovima.
Prica se vrti oko troclane porodice Dzaret, koja je prethodno pretrpela gubitak jednog clana. Stariji sin Bak je stradao u nesreci na jedrenju. Da stvar bude gora, mladji sin Konrad je nakon toga pokusao da izvrsi samoubistvo.
Iako su to rane koje tesko zaceljuju, Dzaretovi se ponasaju kao da se nista nije desilo, glumeci normalne ljude. Izuzetak je Konrad, kome je jako tesko da se vrati rutini i normalnom zivotu. On sebe krivi za bratovljevu smrt, a sa druge strane smatra da ga majka dovoljno ne voli i da je oduvek vise volela brata nego njega. Otac mu preporucuje da poseti psihijatra, cisto radi neke sigurnosti i on odlazi tamo, u nameri da izdejstvuje vise kontrole, da ga u kuci ne smatraju za kucnog ljubimca (tu ide maestralna scena u kojoj Konrad razgovara sa majkom o tome kako je zelela uvek da ima nekog kucnog ljubimca, nekog psa, da bi na kraju scene Konrad zalajao kao pas).
Lik majke je izuzetno kompleksan. Ona je stub kuce, angazovana u zajednici, uvek sa osmehom u javnosti. Najvise joj je stalo do imidza i...same sebe. Saznajemo da je dok joj je sin Konrad bio u bolnici, ona putovala po Evropi i da nije dolazila da ga poseti. Posebno jaka scena je u kojoj je muz pita zbog cega je u haosu, usled smrti starijeg sina, ona toliko paznje posvecivala tome koju kosulju on treba da obuce za sahranu, kao i to da jedino ona i Konrad nisu plakali na sahrani. Njen lik je, uz Konrada, mozda i najvazniji u celom filmu, jer je sjajno "demaskiran".
Na kraju imamo oca, koji je i sam svestan da sluzi kao neka vrsta "tampon zone" izmedju majke i sina. On je tu da smiruje situaciju, da pazi na Konrada, da udovolji zeni. Ali je zato duboko nesrecan kada je sam sa svojim mislima.
U sustini je ovo film o potiskivanju osecanja, o tome kako ljudi akumuliraju u sebe sve ono sto smatraju nepodesnim da iskazu, samo kako bi drugim ljudima izgledali normalni i srecni. Srecne i idealne porodice ne postoje, "svaka je nesrecna na svoj nacin". Ovaj film pokazuje da ukoliko se stalno trudis da potiskujes svoja osecanja, na kraju dodjes do tacke kada vise ne osecas nista. A tada se porodice raspadaju...
Scene sa psihijatorom su zlatna vredne i znacajne. Konrad se jedino pred njim "ogoljuje", jer prema ostalim ljudima nema dovoljno poverenja, cak ni prema roditeljima. A i kako bi kada su oni isti kao i on. Sve to kulminira kada mu psihijatar kaze kako je on njegov prijatelj.
Posebno je upecatljiva scena kada Konrad izadje na pice sa devojkom koja mu se dopada i pocne da joj prica o tome zbog cega je pokusao da pocini samoubistvo, a onda upada grupa mladica koja ga prekida u prici i dovodi do toga da devojka odjednom pocne da se grohotom smeje. Naravno, Konrad je isprva uvredjen, zbog toga sto je devojka jako brzo zaboravila ono o cemu joj je pricao i krenula da se smeje klinackim glupostima, ali na kraju shvata da je to neka vrsta njenog odbrambenog mehanizma, da je to njena maska kojom potiskuje ono sto zaista oseca pre tim tipusima, a to je gadjenje.
Takodje, izuzetno je odradjen i taj neki vrhunac filma:
kada Konrad saznaje da je njegova prijateljica iz bolnice, koja je takodje bolovala od depresije, izvrsila samoubistvo. I tu sledi majstorska paralela izmedju onog sto se dogodilo njegovom bratu i onog sto se dogodilo toj devojci, kada Konrad saznaje da je preziveo zato sto je jak, zato sto se borio za svoj zivot i da ne treba sebe da krivi zbog svega sto se desi, jer je zivot jednostavno takav, sastavljen od iskusenja, bola, patnji, a samo oni najjaci, koji se nikad ne predaju, ostaju na povrsini.
Sam kraj filma je izvanredan i predstavlja kulminaciju svih tih odnosa glavnih likova tokom filma. On donosi potpuno "ogoljavanje" likova, koji konacno pustaju sve te potisnute emocije da isplivaju na povrsinu.
Jesam oduzio, ali verujte, o ovom filmu moze da se pise i prica u nedogled. Toliko je kompleksan, sa mnogo subkonteksta, da zaista imam osecaj da je i ovo sto sam napisao premalo i da nisam obuhvatio sve detalje. Zato je moj predlog da svako ko nije, obavezno pogleda ovaj film i pronadje neke svoje zakljucke.
Da, zaboravih da pomenem odlicnu glumu. Zaista, svi su maestralni, posebno Saterlend i Murova.
Redfordova rezija je takodje dobra. Uspeo je da napravi jedan duboko emotivan film, bez nekog preteranog glumatanja i zalazenja u patetiku. On jako dobro usmerava glumce i od samog pocetka zna sta zeli da postigne, fokusirajuci se iskljucivo na glavne likove i njihove odnose, bez nekog izletanja iz tog kruga. On sjajno kontrolise ritam filma, vodeci pricu i likove do kulminacije.
Za mene, kazem, jedan od najboljih filmova u poslednje vreme, pa je logicno da mu dam 10
The Purge: Anarchy 7/10
Captain America: The Winter Soldier 7/10
Egzorcizam Emili Rouz 6.5/10
Deliver Us from Evil..7/10
Herkul 6,5/10
The Homesman 7/10 veoma neobican film,Hilary Swank odlicna.
Napokon da odgledam ovaj film, pošto bi više red bio da zaokružim The Vengeance Trilogy.
Ovo je prvi dio, i može se reći da parira kvalitetom filmu koji mu slijedi, čuvenom Oldboy-u.
Ovdje nedostaje misterija koja prati Oldboy-a, već se odmah sve zna i ide ka kulminaciji. Kulminaciji na koreanski način, što nije za svačiji stomak.
Neke scene su toliko...drugačije...od onoga što možemo gledati na zapadu.
Scena u kojoj 4 momka prisluškuju stenjanje iz susjednog stana. Ma Koreja, šta drugo reći.
The Purge: Anarchy 7/10
Captain America: The Winter Soldier 7/10
Egzorcizam Emili Rouz 6.5/10
Deliver Us from Evil..7/10
Herkul 6,5/10
The Homesman 7/10 veoma neobican film,Hilary Swank odlicna.
Prilično dobar triler horor pomalo naivan iz današnje perspektive ali sa vrlo jezivim trenucima...Lepo opisuje taj tip žena, neurotično-histerične ludakinje koje kada izgube k ontrolu mogu da p očine mnogo surovije zločine nego muškarci ali i generalno govori o m/ž odnosima iz danas već mrtve romantične predstave sveta...Istvud se dobro snašao u ulozi koja možda i nije za njega kao i ženski deo ekipe mada su premršave i preravne za moj ukus...9/10
Alergičan sam na ekranizacije Marvelovih stripova, ali ovaj film je prijatno iznaneđenje.Obrnuto od uobičajenog scenarija kad neki serijal film tone iz goreg u gore, ovaj serijal filmova se tokom vremena poboljšavao.Od prvog dela koji ima originalnost, preko dvojke i trojke koju nisam ni odgledao, početak je bio očajan.Onda četvorka, već ozbiljan film, ali ovaj najnoviji je nadmašio sve prethodne.
Fantastična akcija, vizuelni efekti prva liga, priča zaista zanimljiva (koliko je moguće za marvelovske priče o superherojima.) Proveo sam dva sata i 11 minuta u istinskom uživanju.Svaka preporuka.
@Đelo232
Marvelove ekranizacije su najbolje ekranizacije stripova koje postoje. Blade, X-Men, Wolverine, Iron Man, Thor, Guardians of the Galaxy, Captain America, cak i stari Konan sa Svarcenegerom je bio odlican za svoje vreme. Bude tu i neki kiks, ali vremenom postaju sve bolji.