Glasine

Ako je glasina,samo obicna glasina i nema ni zrnca istine u njoj,ne bi trebala da boli,zar ne ?
Ne volim ni traceve,ni glasine ,ali vesti,pouzdane,volim da saslusam :lol:
 
Ako je glasina,samo obicna glasina i nema ni zrnca istine u njoj,ne bi trebala da boli,zar ne ?
Ne volim ni traceve,ni glasine ,ali vesti,pouzdane,volim da saslusam :lol:

...boli zato sto se putem nje izvrgava ruglu neki covek, njegovo ponasanje, uspeh, porodica, izgled, izbori te se unizava on kao licnost. Krajnje je prirodno da zaboli, licno mislim da boli bez izuzetka svakog coveka, recimo kada se majci udari na dete, zeni na kucu, devojci na "rep", kada se putem nje napravi zbrka u odnosima sa ljudima do kojih nam je stalo, kada izgubimo neki benefit i kada zbog iste moramo da crvenimo. To nisu lake stvari bez obzira na trend celicnih ljudi.
 
...boli zato sto se putem nje izvrgava ruglu neki covek, njegovo ponasanje, uspeh, porodica, izgled, izbori te se unizava on kao licnost. Krajnje je prirodno da zaboli, licno mislim da boli bez izuzetka svakog coveka, recimo kada se majci udari na dete, zeni na kucu, devojci na "rep", kada se putem nje napravi zbrka u odnosima sa ljudima do kojih nam je stalo, kada izgubimo neki benefit i kada zbog iste moramo da crvenimo. To nisu lake stvari bez obzira na trend celicnih ljudi.

Citajuci ovde sta se sve podrazumeva pod glasinama shvatam da ih je bilo i oko mene,neke su me onda mozda i iznervirale,ali sada shvatam da nisam trebala da se osvrcem na njih,radi sebe....Sada mi uopste nije bitno sta ti isti ljudi imaju da kazu o meni,i sto je najinteresantnije sada me vise postuju.Zao mi je sto to nisam shvatila ranije.
 
...boli zato sto se putem nje izvrgava ruglu neki covek, njegovo ponasanje, uspeh, porodica, izgled, izbori te se unizava on kao licnost. Krajnje je prirodno da zaboli, licno mislim da boli bez izuzetka svakog coveka, recimo kada se majci udari na dete, zeni na kucu, devojci na "rep", kada se putem nje napravi zbrka u odnosima sa ljudima do kojih nam je stalo, kada izgubimo neki benefit i kada zbog iste moramo da crvenimo. To nisu lake stvari bez obzira na trend celicnih ljudi.
Слажем се, потпуно.
И не бих волела да се тема претвори у чат, јер јесте занимљива.
И онај ко каже да га гласине не занимају, није ни чуо гласине о себи.
Не боли ме кад комшилук прича како сам стално нашминкана и како, самим тим, сигурно дембелам. То ми је смешно. Али, такве гласине не могу да ми науде.
Но, дозволићете, ако прича о томе ,,ко зна ко је довози - одвози'' стигне до љубоморног мужа, онда јесте проблем.
Мој муж није љубоморан, на те приче се насмејао, али, није код сваког тако.
 
...boli zato sto se putem nje izvrgava ruglu neki covek, njegovo ponasanje, uspeh, porodica, izgled, izbori te se unizava on kao licnost. Krajnje je prirodno da zaboli, licno mislim da boli bez izuzetka svakog coveka, recimo kada se majci udari na dete, zeni na kucu, devojci na "rep", kada se putem nje napravi zbrka u odnosima sa ljudima do kojih nam je stalo, kada izgubimo neki benefit i kada zbog iste moramo da crvenimo. To nisu lake stvari bez obzira na trend celicnih ljudi.

Da... ima logike u tome, a opet... nije da boli, bar ne u mom slučaju. Prvu sam glasinu koju sam čula, doživela kao nepravdu, iznendilo me je i možda malo uvredilo. Po fazonu, onom kako deca umeju da reaguju - ali to nije istina! Zašto tako pričaju kada to nije istina?!
Posle, kada sam shvatila da nisam ja bitna, da je bitno pričati, bilo šta o bilo kome, uvući se u tudju kuću da svoja nebi stigla na red, da je bitno zagledati, tumačiti i interpretirati po svome, da je bitno uzeti muštuluk za "novo saznanje i novu vest", jašta nego izmišljenu, i da je bitno biti prva alapača u društvu, ona koja je najbolje obaveštena - e tada je prestalo da me tangira iole. I do tada nije nešto, ali tada potpuno gubim osećanja prema tome.
Kada smo neko vreme posle venčanja uzeli jedno dete na starateljstvo ( privremeno, sada je srećan jer se vratio mami i tati, a mi smo i srećni i tužni, već kako to ide... :) ), počele su priče da je to moje vanbračno dete, pa je posle bio moj brat... ali sam ubedjena da do dana današnjeg niko van kuće nije saznao ko je mališa i zašto je bio kod nas. Jer niko iz kuće, svako iz svojih razloga, nije bio raspoložen da priča o tome.
Ono za moju ćerku me je malo povredilo, e to jeste i to priznajem. Valjda bi svaku majku to zabolelo, taj stav - ma ko zna čija je, ko zna ko je pravio. Ostalo... ma nek laju, bar znam šta od koga mogu očekivati, bolje i to nego da mislim da mi je prijatelj onaj ko to realno nije!
 
Слажем се, потпуно.
И не бих волела да се тема претвори у чат, јер јесте занимљива.
И онај ко каже да га гласине не занимају, није ни чуо гласине о себи.
Не боли ме кад комшилук прича како сам стално нашминкана и како, самим тим, сигурно дембелам. То ми је смешно. Али, такве гласине не могу да ми науде.
Но, дозволићете, ако прича о томе ,,ко зна ко је довози - одвози'' стигне до љубоморног мужа, онда јесте проблем.
Мој муж није љубоморан, на те приче се насмејао, али, није код сваког тако.

Nisam imala nikakve posledice zbog glasina,verovatno oni koji dozive stetu zbog njih ne mogu da ostanu ravnodusni.

Ostaje mi da se radujem sto nisam imala ovakva iskustva :D
 
hm,poslednje 2.
1.Kresnulo me pola krste,tab prvi,tako sam postala mod :mrgreen:
2.Debela sam i puna celulita. U rl-u imam sponzora jer hocu bogato da se udam.
3.Radim u pekari,ne studiram i fotke koje stavljam nisam ja. :lol:
sve tachno. :mrgreen:
 
Гласине да мој муж и ја нисмо венчани, и да он неће да призна децу, нас све насмејавају. Али, опет понављам, то не може да нам науди.

Али може да науди прича како учитељица (нисам у питању ја, али може и мени да се деси) троши ђачки новац. Десило се код нас у школи, ишло дотле да је неко брижан подигао кривичну пријаву против учитеља за кога се причало да узима новац од деце. Човек имао силне проблеме, и иако је доказано да није истина, ипак многи у граду кажу:,,А, то је онај што је мажњавао паре!'' Шта мислите, како је његовој рођеној деци?
 
Слажем се, потпуно.
И не бих волела да се тема претвори у чат, јер јесте занимљива.
И онај ко каже да га гласине не занимају, није ни чуо гласине о себи.
Не боли ме кад комшилук прича како сам стално нашминкана и како, самим тим, сигурно дембелам. То ми је смешно. Али, такве гласине не могу да ми науде.
Но, дозволићете, ако прича о томе ,,ко зна ко је довози - одвози'' стигне до љубоморног мужа, онда јесте проблем.
Мој муж није љубоморан, на те приче се насмејао, али, није код сваког тако.


E sad, bio ljubomoran ili ne, zna ko me dovozi pre nego bi cuo neki moguci komentar jer kazem mu, uz jutarnju kafu u kratkim crtama mu prepricam prethodni dan a da to i ne ucinim on se ne bi osvrnuo na te price. Poznajemo se, veruje mi.
Kad bi odreagovao na price ko me dovozi ili odvozi zaista bi me zabolelo ali tracevi ne bi bili uzrok tom bolu vec cinjenice da takva jedna glupost ima moc da unese nemir u moj dom, a ja na izgradnji srecne porodice radim vec dve decenije. Kakav bi to bio poraz za mene.

Kad nesto pogresim ne umem sakriti. Vidi se na meni kao na detetu. Ne bi bila potrebna ogovaranja komsiluka da imam ljubavnika pa da mu se otvore oci, dobio bi tu informaciju kao serviranu na tacni i to bas od mene. Sta mogu, kad me poznaje jos od kad sam malo dete bila.
 
Da... ima logike u tome, a opet... nije da boli, bar ne u mom slučaju. Prvu sam glasinu koju sam čula, doživela kao nepravdu, iznendilo me je i možda malo uvredilo. Po fazonu, onom kako deca umeju da reaguju - ali to nije istina! Zašto tako pričaju kada to nije istina?!
Posle, kada sam shvatila da nisam ja bitna, da je bitno pričati, bilo šta o bilo kome, uvući se u tudju kuću da svoja nebi stigla na red, da je bitno zagledati, tumačiti i interpretirati po svome, da je bitno uzeti muštuluk za "novo saznanje i novu vest", jašta nego izmišljenu, i da je bitno biti prva alapača u društvu, ona koja je najbolje obaveštena - e tada je prestalo da me tangira iole. I do tada nije nešto, ali tada potpuno gubim osećanja prema tome.
Kada smo neko vreme posle venčanja uzeli jedno dete na starateljstvo ( privremeno, sada je srećan jer se vratio mami i tati, a mi smo i srećni i tužni, već kako to ide... :) ), počele su priče da je to moje vanbračno dete, pa je posle bio moj brat... ali sam ubedjena da do dana današnjeg niko van kuće nije saznao ko je mališa i zašto je bio kod nas. Jer niko iz kuće, svako iz svojih razloga, nije bio raspoložen da priča o tome.
Ono za moju ćerku me je malo povredilo, e to jeste i to priznajem. Valjda bi svaku majku to zabolelo, taj stav - ma ko zna čija je, ko zna ko je pravio
. Ostalo... ma nek laju, bar znam šta od koga mogu očekivati, bolje i to nego da mislim da mi je prijatelj onaj ko to realno nije!

Bas tako,bolje je suociti se sa pravim stanjem,pa prema svakom onako koliko i kako zasluzuje.
 
Гласине да мој муж и ја нисмо венчани, и да он неће да призна децу, нас све насмејавају. Али, опет понављам, то не може да нам науди.

Али може да науди прича како учитељица (нисам у питању ја, али може и мени да се деси) троши ђачки новац. Десило се код нас у школи, ишло дотле да је неко брижан подигао кривичну пријаву против учитеља за кога се причало да узима новац од деце. Човек имао силне проблеме, и иако је доказано да није истина, ипак многи у граду кажу:,,А, то је онај што је мажњавао паре!'' Шта мислите, како је његовој рођеној деци?
Da li je i ovo glasina ?
Meni dodje kao optužba...
 

Back
Top