Genetička Struktura Srba i Hrvata

U zadru je doslo do zamene stanovnistva, nekada hrvatski cakavski grad je primio dobar deo spskih pridoslica, sto se ogleda i u genetici.
Oblasti gde je izrazito pomesana cakavica i stokavica ukazuju na mesanje srpske i hrvatske populacije.
Aha, a zašto navodno mješana hrvatska i srpska populacija ima veće razine i2a od navodno čiste srpske populacije, ako su Srbi nosioci i2a?
 
I da budemo jasni, gradovi poput Zadra nisu naseljavani Srbima na nacin na koji ti mislis, to su bile periodicne omanje seobe, na taj nacin si se pridosli dosljaci iz BiH brze asimilovali i prihvatali obicaje starosedelaca ( Hrvata).
To se desavalo i u Lici itd. Dakle, manje grupe, nije sigurno doslo brdo Srba i odjednom postalo vecina.

Da razjasnimo nesto jos, ja nikada necu tvrditi da su sve Y3120 izrazito srpske, vec govorim samo o onima koje pokazuju dublje grananje u okviru srpskog etnosa, kao i ravnomerno prisustvo i kontinuitet.
 
Aha, a zašto navodno mješana hrvatska i srpska populacija ima veće razine i2a od navodno čiste srpske populacije, ako su Srbi nosioci i2a?
Dalmatinska Zagora i Lika imaju visoke procente Y3120 jer je mali broj rodova bio dominantan (izvorno dinarički klaster) + geografska izolacija.

Srbi (Istočna Hercegovina) imaju manji procenat, ali daleko veću raznovrsnost, što ukazuje na dužu i bogatiju filogenetsku strukturu.


Drugim rečima: procenat ≠ raznovrsnost!

Visok procenat u Zagori = osnivački efekat, uska plemenska struktura, slabo mešanje.

Dalmatinska Zagora50–60%Mali brojNizak STR diverzitet, ali visok procenat
Istočna Hercegovina45-50%Više potklasteraVisok STR diverzitet, šire SNP grananje.
 
Osnivački efekat znači da se manji broj muškaraca — koji su nosili jedan ili dva specifična klastera (npr. PH908 → FT14506) — uselio ili ostao izolovan u toj oblasti.

Ti rodovi su migrirali ili su asimilirani iz šireg srpsko-dinarskog genetskog korpusa.

Tokom vekova, ta linija se masovno razmnožavala unutar male, zatvorene zajednice — bez mnogo novih grana ili mešanja.

Zašto to zapravo znači asimilaciju?

Zato što širi genetski diverzitet PH908 i Y3120 (30+ podgrana) nije nastao u Dalmatinskoj Zagori — on je stariji i formirao se u karpatsko-balkanskoj zoni, gde je centar diverzifikacije bio u ranosrednjovekovnom srpskom etnosu.

Lokalno stanovništvo u Zagori preuzelo je te linije (bilo da su starosedeoci ili useljeni rodovi) i asimiliralo ih u svoj identitet — u ovom slučaju, hrvatski ili čak krajiški (u širem smislu).

Time se u procenatu pojavljuje visoki Y3120, ali bez šireg SNP diverziteta, jer je sve poteklo od ograničenog broja predaka.

Šta to genetski govori?

✔️ Da — visoki procenat uz nizak diverzitet = klasični znak founder efekta.
✔️ I to je tipično za plemenske mikro populacije koje su asimilirale prethodno divergirana balkanska bratstva — što je bio uobičajen proces kroz istoriju (migracije, prelazi vere, prelazi identiteta).

Manja raznovrsnost u Zagori = više govori o tome odakle su došli ti rodovi (širi srpsko-dinarski bazen) nego da je to kolevka Y3120.

Visoki procenat bez raznovrsnosti = jasan signal da je Y3120 došao „gotov“ — i da se kasnije nije razgranavao u toj mikrozoni

Osnivački efekat = asimilacija.
Dalmatinsko zaleđe pokazuje uski genetski profil Y3120 jer je sekundarni centar, dok je pravi diverzitet PH908/Y3120 formiran u širem srpsko-balkanskom prostoru (Raška, istočna Hercegovina, Crna Gora, zapadna Srbija).
.
 
Dalmatinska Zagora i Lika imaju visoke procente Y3120 jer je mali broj rodova bio dominantan (izvorno dinarički klaster) + geografska izolacija.

Srbi (Istočna Hercegovina) imaju manji procenat, ali daleko veću raznovrsnost, što ukazuje na dužu i bogatiju filogenetsku strukturu.


Drugim rečima: procenat ≠ raznovrsnost!

Visok procenat u Zagori = osnivački efekat, uska plemenska struktura, slabo mešanje.

Dalmatinska Zagora50–60%Mali brojNizak STR diverzitet, ali visok procenat
Istočna Hercegovina45-50%Više potklasteraVisok STR diverzitet, šire SNP grananje.
Da, a obe skupine proizlaze od L621 koji su donijeli Hrvati sa Zakarpatja.
 
Da, a obe skupine proizlaze od L621 koji su donijeli Hrvati sa Zakarpatja.
Zbilja si ogranicen.
1751758433076.png
 
Osnovno o E-V13

E-V13 je grana E1b1b1a1b1a — autohtoni evropski klaster unutar velike E1b1b.

Formirala se ~7.500–8.000 godina BP, a njeno dublje diverzifikovanje u Evropi (balkanski i karpatski „boom“) dešava se između 3.500–2.500 godina BP (eneolit–bronza).

Većina Balkanaca koji nose E-V13 potiče od neolitizovanih paleo-balkanskih populacija: tračko-ilirsko-makedonsko-epirski sloj.



---

2) Vasojevići, Kuči i Bjelopavlići — kako se uklapaju?

Vasojevići

Najveći balkanski rod po predanju.

DNK istraživanja (Poreklo.rs, FTDNA) pokazuju da dominantna muška linija Vasojevića nosi E-V13 > BY4461, ponekad E-V13 > Z17107.

Neki ogranci pokazuju downstream oznake E-BY3880 i E-Z5018, što znači da je u samom bratstvu došlo do lokalnog divergiranja (~600–800 godina BP).

Modalni haplotip potvrđuje veliki osnivački efekat, što je tipično za plemenski oblik organizovanja.



---

Kuči

Staro pleme severne Crne Gore i albansko-montenegrinske granice.

Kuči su genetski šareni — u okviru E-V13 nalaze se:

E-V13 > Z17107 > CTS9320,

E-V13 > BY3880,

ali i J2b.


Grane pokazuju isto ilirsko-balkanski sloj, s tragovima asimilacije starijih rodova.



---

Bjelopavlići

Još jedno poznato pleme Zetske ravnice.

DNK testiranja pokazuju jak udeo E-V13, ali sa više paralelnih linija:

E-V13 > Z5018,

E-V13 > Z38456,

i stariji E-V13 upstream*.


To znači da Bjelopavlići verovatno nisu jednolinijsko bratstvo, već konfederacija rodova istog starobalkanskog porekla.



---

3) Ostala velika bratstva i regije

E-V13 je veoma česta i u Raškoj (posebno Sandžak, Pešter), Stari Vlah, Drina.

Tipične downstream grane:

Z5018: povezana s pan-balkanskim slojem.

CTS9320: česta u severnoj Albaniji i Crnoj Gori.

BY4461 / BY3880: vezuje se uz Dinaride i stara plemena.


U Srbiji van Crne Gore (npr. Šumadija, Pomoravlje, Mačva) E-V13 čini 8–12% muškaraca, ali je tu filogenetski raznovrsnija (pokazuje više „rasutih” linija bez jakih osnivačkih centara).



---

4) Kako je E-V13 ušla u ove prostore?

Prvi sloj: Neolit – Eneolit: stočari i zemljoradnici sa Balkana (Traci, Iliri, Peonci, Dardanci).

Drugi sloj: Bronzano doba – jačanje balkanske populacije, lokalna divergencija grana kao Z5018 i CTS9320.

Treći sloj: Ranosrednji vek – slovenska asimilacija starobalkanskih muških linija → E-V13 je inkorporirana u nove plemenske saveze (Vasojevići, Kuči, Bjelopavlići).

Četvrti sloj: Pleme / bratstvo kao “founder effect” – rodovi koji se eksponencijalno granaju u jednom zbijenom području.



---

5) Ključna poruka

Vasojevići, Kuči, Bjelopavlići i brojni drugi nose istinski starobalkanski sloj E-V13, koji je kroz plemensku organizaciju dobio snažan osnivački efekat i danas je marker lokalne etnogeneze.

E-V13 među Srbima i Crnogorcima(Srbima iz Cg) potvrđuje kontinuitet starosedelačkog, ilirsko-tračkog sloja, koji je u ranom srednjem veku slovenizovan i uklopljen u etnički okvir Srba i drugih.



---

Glavni izvori

YFull YTree E-V13

FTDNA Balkan E Project

Poreklo.rs (DNK teme: Vasojevići, Kuči, Bjelopavlići, Zeta, Brda)

Eupedia: E-V13 distribucija i TMRCA

Academic: Cruciani et al., Battaglia et al., Peričić et al.
 
Genetski profil Kuča u savremenim DNK bazama

1. Dominantne haplogrupe

Prema rezultatima sa Poreklo.rs, FTDNA Balkan i drugih regionalnih projekata, kod bratstava koja se svrstavaju u širi okvir plemena Kuča najviše se javlja haplogrupa E-V13, a u manjoj meri R1a (pretežno M458, Z280) i J2b.

Unutar E-V13, grane koje se najčešće pojavljuju su Z17107, CTS9320, BY3880, Z5018 — sve one pripadaju sloju koji se u genetici vezuje za paleo-balkanske populacije (eneolitske, bronzanodobne i kasniji ilirsko-trački sloj).

Specifična linija I2-PH908, koja je ključni marker za ranosrednjovjekovne slovenske zajednice na centralnom i zapadnom Balkanu (posebno za štokavske Srbe), za sada nije potvrđena u javno dostupnim bazama za pleme Kuča.



2. Genetsko značenje odsustva PH908

Činjenica da se PH908 ne pojavljuje ukazuje na to da glavnina muške linije Kuča ne potiče direktno od ranosrednjovjekovnih doseljenika koji su nosili dominantno slovenske I2-PH908 klastere (tipične za npr. zapadne dinarske rodove).

Umesto toga, E-V13 i J2b upućuju na kontinuitet starosedelačkih balkanskih populacija, koje su se u različitim fazama istorije inkorporirale u širi slovenski etnokulturni okvir.





---

Istorijski izvori o Kučima i etničkom okviru

1. Prvi pouzdani zapisi

Pleme Kuča se pod tim imenom pouzdano pominje u 15. i 16. veku u dubrovačkim i osmanskim izvorima. Tada su Kuči opisani kao stanovništvo koje živi na severnoj granici Zetske oblasti, u zoni kontakta srpske pravoslavne i albanske katoličke sfere.



2. Naziv i etimologija

U literaturi se spominje nekoliko tumačenja porekla naziva „Kuči“. Jedna hipoteza ga vezuje za stari slovenski izraz za „kutak“ ili „ugao“ (kъtъkъ). Druga povezuje naziv sa albanskim rečju kuqe („crveni“). Ove etimologije odražavaju realnost mešovitog kulturnog kontakta i dugotrajnog bilingvalizma na toj teritoriji.



3. Etnički razvoj

Kuči su kroz rano novovekovno razdoblje razvili čvrstu plemensku organizaciju sa vojvodstvom i tradicionalno se svrstavaju u tzv. Brda — zonu koja je bila deo crnogorskog plemenskog sistema, ali je uvek bila pod snažnim uticajem susednih severnoalbanskih malisorskih klanova.

Većina bratstava bila je pravoslavne vere, sa ograncima koji su kasnije delom prešli na katolicizam ili islam (posebno u pograničnim područjima). Takva verska i jezička dinamika često ide paralelno sa etničkim preklapanjem, ali se u osnovi zasniva na zajedničkoj lokalnoj populaciji.





---

Antropogeografsko značenje

1. Genetski sloj E-V13

E-V13 je među Kučima zastupljen u više paralelnih potklastera, što znači da nije reč o jednom ograničenom „osnivačkom efektu“, već o sloju koji svedoči o dugoročnom lokalnom kontinuitetu starosedelačkog balkanskog stanovništva.

U arheogenetskim nalazima i komparativnim populacionim studijama (Cruciani et al., Battaglia et al.) E-V13 je čvrsto vezana za eneolitski i bronzanodobni Balkan, a u kasnijim vekovima ulazi u genetsku matricu srednjovekovnih slovenskih i vlaških zajednica.



2. Nedostatak PH908

Nema potvrđenih PH908 rodova u Kučima ni u širem uzorku. To jasno razlikuje Kuče od plemena i bratstava u zapadnoj Crnoj Gori, istočnoj Hercegovini ili severnoj Crnoj Gori gde je PH908 vrlo dominantna.

Zbog toga se može zaključiti da Kuči nisu u celini formirani migracijom plemena koja su nosila tipičnu slovensku I2-PH908, već se radi o lokalnom sloju koji je postepeno slovenski asimilovan.



3. Kontakt sa Malisorskim plemenima

S obzirom na geografsku zonu Kuča, u kojoj se preklapaju zetski i severnoalbanski planinski klanovi, logično je da su Kuči u periodu 16–19. veka razvili bilingvalne veze. Mnogi ogranci su u administrativnim popisima upisivani i kao katolici, a deo je prelazio u islam.

Istoričari poput Jovana Erdeljanovića beleže da su Kuči i delovi Malisora često imali zajedničke akcije, rodbinske saveze i uzajamno priznavanje plemenskih veza, što je dodatno „zamutilo“ jasne etničke granice.





---

Sveobuhvatni zaključak

Genetski podaci pokazuju da pleme Kuča nema karakteristike ranoslovenskih plemena sa dominantnom I2-PH908.

Njihova haplogrupa E-V13 ukazuje na lokalno starobalkansko poreklo, koje je u kasnom srednjem veku postepeno integrisano u pravoslavnu i srpsku plemensku matricu, uz stalne kontakte sa severnoalbanskim klanovima.

Po svemu sudeći, Kuči nisu primarno nastali u albanskom etničkom okviru, niti su u potpunosti „uvoz“ iz slovenskih oblasti, već su produkt dugotrajnog preplitanja starosedelačkog sloja, slovenskog doseljavanja i kasnije plemenske konsolidacije.



---

Reference

DNK izvori: Poreklo.rs DNK projekti (Kuči, Crna Gora), FTDNA Balkan E Project, YFull YTree E-V13 downstream

Istorijski izvori: Jovan Erdeljanović (Stara Crna Gora), Vasilije Petrović Njegoš (Istorija Crne Gore), Osmanlijski defteri i dubrovačke knjige

Genetske studije: Cruciani et al. 2007, Battaglia et al. 2009, Peričić et al. 2005

Gde je plemenski koren?

Prvi pouzdani zapisi o Kučima (XVI vek) beleže ih u pravoslavnoj i zetskoj oblasti, gde su deo Brda.

Njihovo susedstvo s Malisorskim klanovima nastaje na prirodnoj granici (Zatrijebač, Kelmendi, Hoti) i tu se formira dugotrajan kontakt.

Osmanlijski defteri i dubrovačke knjige ukazuju da se u tom periodu deo bratstava unutar Kuča preklapa sa malisorskim srodnicima (posebno u pograničnim zonama), što je uobičajeno u brdskoj plemenskoj strukturi.


b) Bilingvizam i prelaz identiteta

U XVII–XVIII veku deo Kuča postaje bilingvalan, a deo bratstava prihvata katoličanstvo — to je tipičan obrazac za brdsko plemstvo koje se na granici formiralo između pravoslavne Zete i malisorskog sveta.

Ali ključna tačka: jezgro Kuča ostaje u pravoslavnoj plemenskoj matrici, što znači da su najvažnija bratstva (npr. Drekalovići) prepoznata u srpskoj etničkoj tradiciji.

Istorija:

Kuči se pojavljuju u pisanim izvorima kao pravoslavno brdsko pleme, čvrsto vezano za Zetsku oblast i srpski politički okvir.

Kontakti s Malisorima su neprekidni, ali plemenska osnova (vojvodstvo, starješinstvo, bratstva) čvrsto se održala u zetskoj, a ne severnoalbanskoj matrici.


Sinteza:

Pleme Kuča nije u potpunosti ušlo među Albance pa se vraćalo u srpski okvir — već je reč o lokalnom brdsko-balkanskom sloju koji je istorijski primarno integrisan u srpsko-pravoslavnu plemensku strukturu, uz sekundarni malisorski uticaj na granici.

Genetski, E-V13 potvrđuje starosedelačko poreklo, zajedničko za obe strane.

Glavni izvori

DNK baze: Poreklo.rs, FTDNA Balkan Project, YFull E-V13 grane

Istorijski izvori: Osmanlijski defteri, dubrovački arhivi, putopisi (npr. P. Keglević), Jovan Erdeljanović (Stara Crna Gora), Vasilije Petrović (Istorija Crne Gore)

Genetske studije: Cruciani et al., Battaglia et al., Peričić et al., Behar et al.
 
I jedni i drugi su musava mešavina ko zna čega, znatno različita od ostalih slovena. Nije čudno što ih niko od rasnih teoretičara nije smatrao belcima (Franklin, Gobineau itd.). Sad će neko da zakmeči na rasizam i uspešno potvrdi takva stajališta.
Molim te da se uzdrzis od daljeg komentarisanja na temi. Ne zelim da tema ide u tom morbidnom pravcu. Hvala.
 
Vasojevići, jedno od najvećih i najpoznatijih plemena na severoistoku Crne Gore, predstavljaju važan primer očuvanja starobalkanskog, paleo-balkanskog genetskog sloja unutar savremenog srpskog etnosa. Analiza Y-hromozomskih podataka (Poreklo.rs, FTDNA Balkan Project, YFull) pokazuje da je ovo bratstvo dominantno nosilac haplogrupe E-V13, tačnije specifične grane E-V13 > BY4461, sa dodatnim, stabilnim downstream linijama koje su se diverzifikovale unutar samog plemena.


---

1. Genetski profil

DNK testiranja na uzorcima iz više bratstava Vasojevića pokazuju:

Visok stepen unutarplemenske homogenosti: glavninu čini E-V13 > BY4461, sa prisutnim potklasterima kao što su Z17107, CTS9320, BY3880.

Downstream grane pokazuju modalne razlike i SNP mutacije koje ukazuju na dovoljno ranu plemensku divergenciju, procenjenog TMRCA od ~600–900 godina BP.

Nema zabeleženih poklapanja sa I2-PH908 koja je karakteristična za većinu zapadno-dinarskih slovenskih rodova, niti sa R1a ili R1b linijama tipičnim za severnoslovenske i karpatske klastere.



---

2. Poređenje sa Malisorskim plemenima

Dok severnoalbanski Malisori (Hoti, Kelmendi, Gruda) nose slične E-V13 linije (npr. Z17107, CTS9320), Vasojevići se izdvajaju:

Po monolitnom, duboko stabilizovanom modalnom haplotipu, bez direktnih poklapanja u javnim bazama.

Po SNP razlikama koje potvrđuju rano odvajanje — grane Vasojevića i malisorskih bratstava razilaze se mnogo pre formiranja savremenih etničkih granica.



---

3. Istorijski kontekst

Istorijski izvori (osmanski defteri, dubrovački zapisi, radovi Jovana Erdeljanovića) potvrđuju da su se Vasojevići kao plemenska organizacija konstituisali unutar srpskog pravoslavnog plemenskog sistema, sa jezgom u gornjem Polimlju i jasnim vojvodstvom.
Njihov ekspanzivni rast od XVII veka stvorio je osnivački efekat koji je genetski jasno vidljiv: velika populacija sa malim brojem muških osnivača, ali sa većom SNP diverzifikacijom u poređenju sa klanovima koji su deo otvorenih brdsko-malisorskih migracija.


---

4. Značenje za genezu srpskog prostora

Genetska i istorijska slika Vasojevića potvrđuje da oni predstavljaju:

Stabilan kontinuitet paleo-balkanskog sloja (E-V13) koji je uklopljen u srpski etnokulturni okvir.

Jedan od najboljih primera očuvanja autohtonog genetskog sloja kod Srba, jer nema značajnih poklapanja sa severnoalbanskim Malisorskim klanovima u savremenim bazama, i nema znakova naknadne asimilacije sa strane.

Ovaj obrazac potvrđuje pretpostavku da se deo starosedelačkog ilirsko-tračkog muškog stanovništva inkorporisao u srpske plemenske saveze tokom kasnog srednjeg veka, formirajući karakteristične DNK klastere sa stabilnom lokalnom granom.



---

Zaključak

Vasojevići se izdvajaju kao primer jednog od najčvršćih starobalkanskih slojeva kod Srba, s posebnim naglaskom na stabilnost E-V13 haplogrupe koja ukazuje na neprekidni lokalni kontinuitet od eneolita i bronzanog doba, preko srednjeg veka, do današnjeg plemenskog identiteta.


---

Glavni izvori

Poreklo.rs DNK projekt Vasojevići

FTDNA Balkan Project – E-V13 grane

YFull YTree v13+ – E-V13 downstream distribucija

Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora i Brda

Vasilije Petrović Njegoš, Istorija Crne Gore

Cruciani et al. 2007; Battaglia et al. 2009; Peričić et al. 2005

Tradicionalno poreklo Vasojevića prema narodnom predanju veže ih za staru Rašku, Zetu i limsku oblast.

Prvi pouzdani zapisi o njihovom imenu u dubrovačkim i osmanskim izvorima vezuju ih za gornji Lim, Brda i Polimlje — i to od 15. veka nadalje, kada se ime „Vasojevići” kao bratstvo već koristi.

Sam genetski sloj (E-V13 > BY4461) jeste stariji, ali trenutak formiranja plemenskog saveza Vasojevića datuje se u kasni srednji vek — realno je pretpostaviti da su njihovi stariji rodovi već integrisani u srpski prostor tokom ranog srednjeg veka, kada je veliki deo paleo-balkanskog stanovništva (Iliri, Dardanci, Traci) inkorporisan u novoformirana slovenska plemena.

Zaključak: DA, Vasojevići (u genetskom smislu) nose sloj koji je uključen u srpski etnos još u ranom srednjem veku, ali se kao plemenska konfederacija pojavljuju tek kasnije, u kasnosrednjovjekovnom periodu.



---

2) DNK baze — imaju li Vasojevići srodnike među Slovenima?

Hajde da ovo proverimo konkretno prema:

Poreklo.rs (analize bratstava, modalni haplotipovi)

FTDNA Balkan E-V13 Project

YFull YTree


Šta se vidi?

E-V13 > BY4461 i Z17107 grane koje nose Vasojevići su specifične za balkansko područje, naročito Dinarsku zonu (Polimlje, Crna Gora, istočna Hercegovina, Sandžak).

Iste precizne modalne haplotipove i SNP grane nema u Panoniji, Karpatskoj zoni, Poljskoj, Češkoj, Ukrajini ili Belorusiji — dakle, nema šireg poklapanja sa tipičnim zapadnim ili istočnim Slovenima.


Šta se javlja?

Slovenima (posebno u Karpatskom i Baltoslavenskom klasteru) je dominantna I2-L621 (Z280) i R1a (M458, Z280) — to su pravi markeri ranih Slovena.

E-V13 se kod Slovena javlja u tragovima, ali mahom kao Z5018*, Z16663 i slične varijante bez direktne veze sa BY4461 linijom koja je tipična za Vasojeviće.


Šta to znači?

Vasojevići nema u DNK bazama nikakvo direktno rodbinsko grananje s velikim slovenskim linijama.

Njihova E-V13 je autentično balkanski starosedelački sloj, uklopljen u slovenski etnos tek asimilacijom lokalnog stanovništva, ne donet iz praslovenske matice.



---

Sinteza

Paleo-balkanski sloj Vasojevića (E-V13) je autohton, formiran znatno pre dolaska Slovena.

Asimilacija u slovenski/srpski okvir dešava se tokom ranog srednjeg veka, ali se plemenska struktura Vasojevića kristališe tek od kasnog srednjeg veka (15–16. vek).

U DNK bazama ne postoje dokazi o direktnoj vezi između Vasojevića i tipičnih slovenskih haplogrupa (I2-PH908, R1a-Z280) niti o tesnim SNP podudarnostima sa današnjim Slovenima.


---

Zaključak

Genetski: Vasojevići su primer lokalnog paleo-balkanskog sloja (E-V13 > BY4461) koji nema direktnih poklapanja s tipičnim slovenskim haplogrupama.
Istorijski: Njihov sloj je uključen u srpski etnički okvir još u ranom srednjem veku, ali kao starosedelački element koji je kasnije organizovan u jedno od najvećih plemena Dinarske zone.


---

Glavni izvori

Poreklo.rs DNK projekt Vasojevići (niz kitova, serije 6000–7000)

FTDNA Balkan E-V13 Project

YFull E-V13 YTree v13+ (TMRCA podaci za BY4461)

Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora i Brda

Cruciani et al., Battaglia et al. — genetske studije o E-V13

Behar et al., Peričić et al.
 
Netačne i zastarele tvrdnje.
Procenat jeste velik u juznoj Dalmaciji i Zahumlju, ali je raznovrsnost manja nego kod Srba drasticno.
Uostalom postvljas istorujski srpske krajeve Paganiju i Zahumlje kao epicentar.
To savim jasno odgovara onome što pišem o asimilaciji.
Ne ulazim puno na ovu temu jer već rekoh da sam laik za genentiku, al geografija je druga priča pa se moram ubacit na trenutak. Mapu koju je postavia ronhil ne pokazuje da tamno plava boja obuhvaća samo Paganiju i Zahumlje kako ti kažeš već se to širi malo dalje na zapad i zahvaća prostor od Cetine do Splita(i zaleđe) šta nisu nikakvi istorijski srpski krajevi. Ni po Konstantinu ni po Francima ni po Vatikanu, a ni po arh. nalazima. Kraj priče.

Druga nijansa plave boje obuhvaća područje za koji valjda ne bi tribalo bit dvojbe da je naseljeno od strane Hrvata jer se proteže put Šibenika i Knina pa dalje put SZ Bosne(Bihać otprilike) za koje također svi arh. nalazi bez dvojbe ukazuju na najraniju prisutnost Hrvata, a isto govore i razni izvori. Ostale nijanse idu već malo šire pa ću tu stat, al za ove prve dvi nisi u pravu i tu nema rasprave.

Ako kolega ronhil može doć do mape koja ima bolju rezoluciju to će se sve bolje uvidit, al i ovako je više nego očito da krivo tumačiš tu mapu i navlačiš samo na jednu stranu. Pa ako nešto šta je toliko očito ti svaćaš na ovakav način onda ne znam kako da ti virujem da ispravno čitaš. tumačiš i predstavljaš sva ova genetska istraživanja s kojima se baviš na ovoj temi.

Toliko od mene na ovu temu(bar zasad)
 
Što je interesantno u istraživanju porekla Balkanerosa jeste ta haplogrupa za koju mnogi misle da ništa ne znači. Zapravo pokazuie poreklo. Ako prema poreklu znamo da je predak većina balkanerosa slovena bio I2 tip, možemo ispratiti da su migracije na Balkan I2 tipova bili izazvane time što su ih proterali R1a tipovi još odavno iz Polezja, te su naselili ovo mesto. Ratni klanovi R1a careva su sišli i zarobili plebs. Zato su i Nemanjići, Tesla i svi veliki od Srba tog istog porekla
 
Vasojevići, jedno od najvećih i najpoznatijih plemena na severoistoku Crne Gore, predstavljaju važan primer očuvanja starobalkanskog, paleo-balkanskog genetskog sloja unutar savremenog srpskog etnosa. Analiza Y-hromozomskih podataka (Poreklo.rs, FTDNA Balkan Project, YFull) pokazuje da je ovo bratstvo dominantno nosilac haplogrupe E-V13, tačnije specifične grane E-V13 > BY4461, sa dodatnim, stabilnim downstream linijama koje su se diverzifikovale unutar samog plemena.


---

1. Genetski profil

DNK testiranja na uzorcima iz više bratstava Vasojevića pokazuju:

Visok stepen unutarplemenske homogenosti: glavninu čini E-V13 > BY4461, sa prisutnim potklasterima kao što su Z17107, CTS9320, BY3880.

Downstream grane pokazuju modalne razlike i SNP mutacije koje ukazuju na dovoljno ranu plemensku divergenciju, procenjenog TMRCA od ~600–900 godina BP.

Nema zabeleženih poklapanja sa I2-PH908 koja je karakteristična za većinu zapadno-dinarskih slovenskih rodova, niti sa R1a ili R1b linijama tipičnim za severnoslovenske i karpatske klastere.



---

2. Poređenje sa Malisorskim plemenima

Dok severnoalbanski Malisori (Hoti, Kelmendi, Gruda) nose slične E-V13 linije (npr. Z17107, CTS9320), Vasojevići se izdvajaju:

Po monolitnom, duboko stabilizovanom modalnom haplotipu, bez direktnih poklapanja u javnim bazama.

Po SNP razlikama koje potvrđuju rano odvajanje — grane Vasojevića i malisorskih bratstava razilaze se mnogo pre formiranja savremenih etničkih granica.



---

3. Istorijski kontekst

Istorijski izvori (osmanski defteri, dubrovački zapisi, radovi Jovana Erdeljanovića) potvrđuju da su se Vasojevići kao plemenska organizacija konstituisali unutar srpskog pravoslavnog plemenskog sistema, sa jezgom u gornjem Polimlju i jasnim vojvodstvom.
Njihov ekspanzivni rast od XVII veka stvorio je osnivački efekat koji je genetski jasno vidljiv: velika populacija sa malim brojem muških osnivača, ali sa većom SNP diverzifikacijom u poređenju sa klanovima koji su deo otvorenih brdsko-malisorskih migracija.


---

4. Značenje za genezu srpskog prostora

Genetska i istorijska slika Vasojevića potvrđuje da oni predstavljaju:

Stabilan kontinuitet paleo-balkanskog sloja (E-V13) koji je uklopljen u srpski etnokulturni okvir.

Jedan od najboljih primera očuvanja autohtonog genetskog sloja kod Srba, jer nema značajnih poklapanja sa severnoalbanskim Malisorskim klanovima u savremenim bazama, i nema znakova naknadne asimilacije sa strane.

Ovaj obrazac potvrđuje pretpostavku da se deo starosedelačkog ilirsko-tračkog muškog stanovništva inkorporisao u srpske plemenske saveze tokom kasnog srednjeg veka, formirajući karakteristične DNK klastere sa stabilnom lokalnom granom.



---

Zaključak

Vasojevići se izdvajaju kao primer jednog od najčvršćih starobalkanskih slojeva kod Srba, s posebnim naglaskom na stabilnost E-V13 haplogrupe koja ukazuje na neprekidni lokalni kontinuitet od eneolita i bronzanog doba, preko srednjeg veka, do današnjeg plemenskog identiteta.


---

Glavni izvori

Poreklo.rs DNK projekt Vasojevići

FTDNA Balkan Project – E-V13 grane

YFull YTree v13+ – E-V13 downstream distribucija

Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora i Brda

Vasilije Petrović Njegoš, Istorija Crne Gore

Cruciani et al. 2007; Battaglia et al. 2009; Peričić et al. 2005

Tradicionalno poreklo Vasojevića prema narodnom predanju veže ih za staru Rašku, Zetu i limsku oblast.

Prvi pouzdani zapisi o njihovom imenu u dubrovačkim i osmanskim izvorima vezuju ih za gornji Lim, Brda i Polimlje — i to od 15. veka nadalje, kada se ime „Vasojevići” kao bratstvo već koristi.

Sam genetski sloj (E-V13 > BY4461) jeste stariji, ali trenutak formiranja plemenskog saveza Vasojevića datuje se u kasni srednji vek — realno je pretpostaviti da su njihovi stariji rodovi već integrisani u srpski prostor tokom ranog srednjeg veka, kada je veliki deo paleo-balkanskog stanovništva (Iliri, Dardanci, Traci) inkorporisan u novoformirana slovenska plemena.

Zaključak: DA, Vasojevići (u genetskom smislu) nose sloj koji je uključen u srpski etnos još u ranom srednjem veku, ali se kao plemenska konfederacija pojavljuju tek kasnije, u kasnosrednjovjekovnom periodu.



---

2) DNK baze — imaju li Vasojevići srodnike među Slovenima?

Hajde da ovo proverimo konkretno prema:

Poreklo.rs (analize bratstava, modalni haplotipovi)

FTDNA Balkan E-V13 Project

YFull YTree


Šta se vidi?

E-V13 > BY4461 i Z17107 grane koje nose Vasojevići su specifične za balkansko područje, naročito Dinarsku zonu (Polimlje, Crna Gora, istočna Hercegovina, Sandžak).

Iste precizne modalne haplotipove i SNP grane nema u Panoniji, Karpatskoj zoni, Poljskoj, Češkoj, Ukrajini ili Belorusiji — dakle, nema šireg poklapanja sa tipičnim zapadnim ili istočnim Slovenima.


Šta se javlja?

Slovenima (posebno u Karpatskom i Baltoslavenskom klasteru) je dominantna I2-L621 (Z280) i R1a (M458, Z280) — to su pravi markeri ranih Slovena.

E-V13 se kod Slovena javlja u tragovima, ali mahom kao Z5018*, Z16663 i slične varijante bez direktne veze sa BY4461 linijom koja je tipična za Vasojeviće.


Šta to znači?

Vasojevići nema u DNK bazama nikakvo direktno rodbinsko grananje s velikim slovenskim linijama.

Njihova E-V13 je autentično balkanski starosedelački sloj, uklopljen u slovenski etnos tek asimilacijom lokalnog stanovništva, ne donet iz praslovenske matice.



---

Sinteza

Paleo-balkanski sloj Vasojevića (E-V13) je autohton, formiran znatno pre dolaska Slovena.

Asimilacija u slovenski/srpski okvir dešava se tokom ranog srednjeg veka, ali se plemenska struktura Vasojevića kristališe tek od kasnog srednjeg veka (15–16. vek).

U DNK bazama ne postoje dokazi o direktnoj vezi između Vasojevića i tipičnih slovenskih haplogrupa (I2-PH908, R1a-Z280) niti o tesnim SNP podudarnostima sa današnjim Slovenima.


---

Zaključak

Genetski: Vasojevići su primer lokalnog paleo-balkanskog sloja (E-V13 > BY4461) koji nema direktnih poklapanja s tipičnim slovenskim haplogrupama.
Istorijski: Njihov sloj je uključen u srpski etnički okvir još u ranom srednjem veku, ali kao starosedelački element koji je kasnije organizovan u jedno od najvećih plemena Dinarske zone.


---

Glavni izvori

Poreklo.rs DNK projekt Vasojevići (niz kitova, serije 6000–7000)

FTDNA Balkan E-V13 Project

YFull E-V13 YTree v13+ (TMRCA podaci za BY4461)

Jovan Erdeljanović, Stara Crna Gora i Brda

Cruciani et al., Battaglia et al. — genetske studije o E-V13

Behar et al., Peričić et al.
Ceo Montenegro je misteriozan sa poreklima. Planine su uvek bile idealne za mešanje stanovništva. Crnogorci narodni junaci su često bili Albanskog porekla, Marko Miljanov Tom Cruise na primer je bio začet od Albanca koji je prešao u Pravoslavlje.
 
Ne ulazim puno na ovu temu jer već rekoh da sam laik za genentiku, al geografija je druga priča pa se moram ubacit na trenutak. Mapu koju je postavia ronhil ne pokazuje da tamno plava boja obuhvaća samo Paganiju i Zahumlje kako ti kažeš već se to širi malo dalje na zapad i zahvaća prostor od Cetine do Splita(i zaleđe) šta nisu nikakvi istorijski srpski krajevi. Ni po Konstantinu ni po Francima ni po Vatikanu, a ni po arh. nalazima. Kraj priče.

Druga nijansa plave boje obuhvaća područje za koji valjda ne bi tribalo bit dvojbe da je naseljeno od strane Hrvata jer se proteže put Šibenika i Knina pa dalje put SZ Bosne(Bihać otprilike) za koje također svi arh. nalazi bez dvojbe ukazuju na najraniju prisutnost Hrvata, a isto govore i razni izvori. Ostale nijanse idu već malo šire pa ću tu stat, al za ove prve dvi nisi u pravu i tu nema rasprave.

Ako kolega ronhil može doć do mape koja ima bolju rezoluciju to će se sve bolje uvidit, al i ovako je više nego očito da krivo tumačiš tu mapu i navlačiš samo na jednu stranu. Pa ako nešto šta je toliko očito ti svaćaš na ovakav način onda ne znam kako da ti virujem da ispravno čitaš. tumačiš i predstavljaš sva ova genetska istraživanja s kojima se baviš na ovoj temi.

Toliko od mene na ovu temu(bar zasad)
Pa nisu problem teritorije, nisam ja to osporio, već genetika pokazuje kasnije migracije srpskog stanovnistva ka tim teritorijama sto se vidi kroz genetiku.
 
Kad i koji su Srbi migrirali put Splita u tolikom broju i koji izvori ili arheološki nalazi to potkrijepljuju?
U Splitu mnogo manje, ali u zaleđu zaista jeste bilo značajnih migracija.
Mislim da se ne razumemo, ja samo kazem da su grane u okviru Y3120, a pogotovo PH908 koje su kod Srba ekstremno razgranate najverovatnije kod dela Hrvata dospele sekundarno kroz mešanje i pretapanje identiteta što je normalno za srednji vek.

Niko je tvrdi da neka haplogrupa ima "nacionalnu" etiketu.

Većina ljudi ne čita temu uopšte, barem ne moje postove, od kojih je svaki važan od početka do kraja, barem ove kada nešto iznosim.
 
Ceo Montenegro je misteriozan sa poreklima. Planine su uvek bile idealne za mešanje stanovništva. Crnogorci narodni junaci su često bili Albanskog porekla, Marko Miljanov Tom Cruise na primer je bio začet od Albanca koji je prešao u Pravoslavlje.
Cudno.

Ja sam detaljno napisao etnogenezu ta dva plemena iz kojih se vidi da jedina sličnost sa Albancima jeste u tome što potiču iz paleo-balkanskog korena.
Ta plemena su jako rano inkorporirana medju slovenski-srpski element.

Niti je Marko Miljanov poreklom Albanac, niti je Tom Kruz, koji je Irsko-nemačkog porekla :D
 
Poreklo: Najveće neslovenske haplogrupe među Srbima — E-V13, J2a, J2b, I1, delimično N2, kao i retke R1b linije — predstavljaju starobalkanski i kasnoantički sloj stanovništva. One svedoče o kontinuitetu eneolitskih, bronzanodobnih i antičkih populacija (Traci, Iliri, Dardanci, delom Goti i Sarmati) koje su se uklopile u ranoslovenski i srpski etnički okvir.

Neslovenske haplogrupe kod Srba su dokaz kontinuiteta autohtonog starobalkanskog stanovništva koje je, kroz plemensku organizaciju i kasnije slovensku asimilaciju, postalo deo genetske osnove savremenog srpskog naroda
 
Hrvati imaju nekoliko retkih Y3120 podgrana (npr. YP237, BY128) koje su češće u Gorskom Kotaru, Kordunu i Zagorju, a pokazuju genetsku sličnost sa Slovencima i alpskim klasterima.

Ove linije su kod Srba gotovo nepostojeće, što ukazuje na regionalni founder effect i kontakt s alpsko-panonskim Slovenskim populacijama, a ne na širu etničku razliku.

Nema velikih, bazalnih Y3120 grana koje bi bile jedinstvene za Hrvate, već samo lokalne klastere u zapadnim planinskim oblastima.



Glavni izvori

YFull YTree v13+ (CTS10228/Y3120 grane)

FTDNA Discover & Balkan Y-DNA Project

Poreklo.rs (PH908, S17250 teme)

GENI Adriatic & Slovenija DNK projekti

Rootsi et al., Peričić et al., Eupedia.
 
Grana: S17250 > YP196 > YP237

Lokacija:

Stabilno prisutna u Gorskom Kotaru, Hrvatskom Zagorju, delovima Korduna.

Potvrđena kod Slovenaca u Štajerskoj i Gorenjskoj.


Šta je specifično?

YP237 je downstream linija S17250 koja se izdvaja jer se pojavljuje u slovenačko-hrvatskom alpskom arealu.

U Poreklo.rs nema potvrđenih Srba sa SNP-preciznim YP237.


Pretpostavka porekla:

Moguće da je deo panonsko-alpskog slovenskog talasa, a ne klasičnog dinarskog plemenskog klastera.

Ove retke podgrane (YP237, BY128) imaju više sličnosti s alpsko-panonskim slovenskim populacijama (Slovenci, severna Austrija) nego s jugozapadnim dinarskim klasterima.

To ukazuje da su verovatno ušle u kajkavsku i severnočakavsko-zagrebačku zonu kroz kontakt s ranopanonskim slovenskim grupama, a ne kroz štokavsko-dinarsku struju koja dominira kod Srba

Neke tipičnije linije za Hrvate u okviru I2a..
 

Back
Top