Evo popis vlaških prezimena (treba imati na umu slavenske nastavke -ić, -ović, -ević itd), najpoznatije na prvi pogled sam istaknuo podebljanjem:
P. Šimunović - Hrvatski prezimenik, 2008:
"Dančul, Markul, Blasul, Jadrul (Andrija), Lovrul, Anzul, Krstul, Produl, Babul, Dobrul, Vlčul, Bakul... Barbat, Bukor, Bun, Fečor, Singur, Surdul, Njegul, Ursul, Kožul, Bukal, Dančul, Kokor/Kokora/Kukor, Korda/Kordić, Laurić, Marlović/Marlata, Mirčeta, Negoš, Prle/Prlić, Poropat, Faraguna, Bursać, Čepo, Đupor, Durdov, Đropulja/Dropulić, Furko, Kel/Kelan, Kupres/Kupreš, Kutrović/Kutrovac, Lepur, Luger, Pariš/Parišić, Roša/Rošić, Drakul, Furtul, Regul, Šanišul, Vidul, Kutul, Bambul, Didul, Musul, Šišul, Čirigul, Šikul, Mirča, Balša, Šola, Bilbija, Koran, Boban, Dejan, Princip, Sukara, Bobara, Vraneš, Peleš, Njegoš, Maras, Latas [Omar Pasha], Vidas, Dokman, Durman, Radman..."
Rodoslovlje, "Vlasi u nama svima":
"Abras(ević), Anzul(ulović), Bandul(a), Barut, Basar(ić), Basta(sić), Bazina, Beara, Bokul(ić), Botun, Brbat, Brbatović, Bulat, Bumbak, Buza(j), Buzancic, Dančul(o), Domin, Drakul(ić), Džakul(a), Gavela, Kacan, Katul(ić), Kekez, Kožul(j), Mamula, Marul(ić), Mastela, Matavulj, Sanader, Šerbula, Štedul, Šugar, Šuker, Vatav, Vrsal(o), Žužul..."
Ostala prezimena predpostavljenih vlaških korijena "Alić, Basarović, Bastašić, Bilosavić, Buljkorčić Bursić, Burzanović, Butur(ac), Dobanović, Dobrić, Hrastovačić, Lakonović, Lijačić, Luić, Milić, Milinović, Nebrilović, Pasijaković, Pavečić, Radeljić, Rasporić, Selendović, Sestić, Sestrić, Strahojević, Šubašić, Šuranović, Šutilović, Vlajnić, Vlašić, Vrsajko, Vrsajković, Vrsalović, Vukosavić, Zečković, Zokić..."
[Osobni dodatak - tipičan vlaški nastavak -ul ima i prezime Stulić/Štulić]
M. Šarić, Predmoderne etnije u Lici i Krbavi prema popisu iz 1712./14., 2009: Posebnost vlaško-bunjevačkog antroponimijskog sustava ogleda se ponajprije u značajnom udjelu (oko 20%) prezimena starobalkanskog (vlaško-arbanaškog) porijekla, što zorno svjedoči o kultrnopovijesnim slojevima i asimilacijsko-akulturacijskim procesima koji su se događali u dinarskom planinskom području još od srednjeg vijeka. Mnoga od tih prezimena motivacijski su povezana sa starom stočarskom terminologijom, ili općenito s prirodnim i sociokulturnim ambijentom vlaških stočara. U prvoj skupini su prezimena izvedena iz balkanskoromanskog jezičnog naslijeđa bilo s obzirom na tvorbenu osnovu ili na sufiksalne tvorbe:
Bačić, Bandić, Basarić, Basta, Bruja, Brujić, Bobanović, Bokulić, Bukarica, Buneta, Butorac, Čubrilo, Čuturilo, Ćupurdija, Dopuđa, Drača, Drakulić, Dukić, Dusper, Džodan, Eror, Gagulić, Galac, Galić, Galović, Guteša, Gredelj, Kecmanović, Kontić, Kordić, Krmpotić, Krneta, Kulješić, Labus, Macut, Mandarić, Maoduš, Mikulić, Orelj, Pađen, Pešut, Pezelj, Počuča, Rabatić, Radulović, Sekulić, Sovilj, Suša, Šepa, Škorić, Škundrić, Šobat, Štakić, Šulentić, Šuput, Šute, Tarbuk, Varda, Žakula, Žeželj
Drugu skupinu čine prezimena koja potječu iz još starijeg, ilirsko-tračkog etnojezičnog sloja, kako prema imenskoj osnovi:
Balen, Balenović, Baljak, Bulajić, Bulj, Čavčić, Kalanj, Kalember, Kalinić, Kekić, Kričković, Leka, Malešević, Maljković, Pupovac, Šakić, Šegan, Šegota, Šikić, Šolaja, Špal
tako i prema arbanaškim antroponimijskim sufiksima –aj i –eza:
Bastaja, Bulaja, Mataija, Saraja, Šolaja, tj. izvedenice, Krnjajić, Lemajić, Ljevnajić, Matajić, Rapajić, Suknajić, Talajić, Zirajić, te Mikez, Popeza odnosno Ivezić, Sekezović
Vlaško-bunjevački antroponimijski sklop ima još neke osobitosti, npr. prezimena na sufiks –as (Maras, Paskas, Pekas, Vitas), te augmentativna prezimena na –ina (Arežina, Javorina, Komadina, Ljuština, Matovina, Olbina, Polovina, Rukavina, Stranjina).
Ć. Truhelka (I. Mužić - Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, 2010) popis najznačajnijih vlaških prezimenima u BiH:
Banjan, Balac, Bilbija, Boban, Bokan, Banduka, Bencun, Belen, Bender, Besara, Bovan, Čokorilo, Darda, Doman, Drečo, Đerman, Gac, Gala, Jarakula, Kalin, Kešelj, Keser, Kočo, Kalaba, Kokoruš, Kosor, Lopar, Macura, Mataruga, Pađen, Palavestra, Punja, Riđan, Šola, Šolaja, Šabat, Šurla, Šatra, Škipina, Špira, Tubin, Taor, Tintor, Kecman, Šikman, Toroman, Šuman, Karan, Šurlan, Servan
E. Kurtović, Seniori hercegovačkih vlaha, 2011: katuni u Hercegovini u 14-15. stoljeću; Pliščići, Gleđevići, Burmazi, Ugarci, Bobani, Mirilovići, Vragovići, Kresojevići, Nenkovići, Bančići, Pilatovci, Pocrnja, Primilovići, Drobnjaci, Riđani, Banjani, Maleševci, Vlahovići, Žurovići, Predojevići [Hasan Pasha], Kutlovići
To su bili nazivi katuna tj. šire rodbinske zajednice, i njihovi pripadnici s vremenom dobivaju patronimska prezimena pa kod određenih obitelji se gubi npr. "vlacchos de Predoeuich", dok kod nekih opstaje vlaški naziv kao prezime.
M. Šufflay je isticao kako "Vlaško-albansko-crnogorska simbioza očituje se u plemenskim imenima Piperi i Moguši, Kuči, te u imenima s ostponiranim članom -ul, kao Gradul, Radul, Serbul, Vladul, zatim u nazivima vrhova planina Durmitor i Visitor"
V. Škarić "Mnoga imena bratstava, kao Sarapi, Radomani i dr. u Crnoj Gori, pripadaju doseljenicima iz srednje Albanije, a bratonožički Bukumiri, vasojevički Vajmeši i hercegovački lbalji došli su iz sjeverne Albanije."
J. Cvijić "ističe da su potpuno asimilirani ili prognani ostatci nekih grupa, «kao što su Mataruge, Macure, Mugoši, Kričkovi, Ćići i pravi, (sic, Z. M.) Vlasi, koji se često pominju kao imena bratstva ili plemena. Pored njih još i Španji, najstariji stanovnici zetske doline i nikšičkih krajeva. Za gotovo sva gornja bratstva ili plemena zna se da su stanovala u oblastima današnjih srpskih plemena u Brdima staroj Crnoj Gori i crnogorskoj Hercegovini (..) Ima asimilovanih grupa u sastavu mnogih plemena, naročito Pipera, Kuča, Bratonožića, Bjelopavlovića i t.d. koje su zadržale svoje staro ime.»"
