Trenutno ima blizu 90 testiranih Bosansko-hercegovačkih Srba uzorak je sličan koliko i iz anonimnog istraživanja iz 2005 godine. 
Iz zapadnih krajeva BiH ima za sad 44 testiranih, iz istočnih krajeva BiH ima 40 testiranih. Ja sam podelio testirane na zapad i istok - pod zapad smatram teritoriju od Bihača do Brčkog i linija ide kroz srednju Bosnu i sve do zapadne Hercegovine. Istok smatram istočno od srednje Bosne sa Hercegovinom i sve do reke Drine.  (zapad: 44 testirani = 52.6%, istok, 40 testeranii = 47.4%). Nisam uzimao u obzir duplirane rezultate, gde se javljaju dvojica ili više testiranih iz jednog roda sa istim prezimenom i krsnom slavom računa se samo po jedan testirani. Na primer: Ima dvojica testiranih Avdalovića I2a od iste porodice, biće ubačen sam jedan. Avramijevštaci R1a-L1280 ima ih više testirani i sve je to plansko testiranje starost njhove grane ide i do 1000 godina, računću samo jednog od ove grane, Lakići J2b-M205 iz okoline B. Gradiške nisu iz istog sela, ali su iz iste porodice, obojica slave Tomindan, tako da biće ubačen samo jedan. Kecmani J2b-M205 slave Vartolomeja, takođe biće ubačen samo jedan. Kecmani su brojan rod u Krajini i eto genetika je pokazala da kod njih ima tri različite lože J2b-M205, I2a Dinarik Jug i R1a-M458 i još jedna E1b1b samo nose prezime Kecmanović i slave Varotlomeja po nekoj babi od Kecmana.  
E1b1:   
zapad: Božić, Vukić, Kecmanović, Krtinić, Vojinović
istok:   Bratić, Zurovac, Rakić, Vujović, Bjelica           ukupno: 10
I1: 
zapad:  Bomeštar, Todorović, Macura
istok:    Milićević, Krčo, Radović, Žugić, Grbović, Ćetković, Mićić, Ivanović      ukupno: 11
I2a Dinarik
zapad:   Čeko, Ćirić, Parojčić, Vranjašević. Rodić, Šobot, Polić, Mršić, Bubalović, Jerković, Kljajić, Ćustić, Bijelajac, Kecman, 
istok:     Gračanin, Ilić, Ivanović, Jović, Mihić, Subotić, Stefanović, Pejović, Milićević, Sijerčić, Avdalović, Tekić, Ozimković, Jahura    ukupno: 28
J1
zapad:  Kočić, Radonić, Šepa, Božić
istok:    Ružić, Ostojić
J2b
zapad:  Paripović, Novaković, Lakić, Kecman, Krljić, Dejanović   ukupno: 6
N1a
istok: Aškraba, Tešmanović    ukupno: 2
N1b:
zapad:  Zubić   ukupno: 1
R1a
zapad:  Šljivar, Panić, Tripković, Kecman, Bogdanović, Vujatović, Bursać, Grbić, Jagodić, Zlojutro
istok:    Stević, Radović, Drašković, Gajić, Šarenac, Stevanović, Ivković, Ristanović, Kadijević      ukupno: 19
R1b
zapad: Miljević    ukupno: 1
E1b V13 = 11.90%                                                             E1b1b = 11.90
I1 P109 = 8.33
I1 Z63   = 1.19                                                                   I1 = 13.09  
I1         = 3.57
I2a Dinaric= 5.95
I2a DN     = 5.95                                                               I2a Dinarik = 33.33
I2a DS     = 21.42
J1c  = 4.76
J1   = 2.38                                                                       J1  = 7.14
J2b M241 = 1.19                                                              J2b2 = 1.19                                         
J2b M205 = 5.95                                                              J2b1 = 5.95
N1a P189.2 = 2.38                                                           N1a = 2.38
N1b P63     = 1.19                                                           N1b = 1.19                                                               
R1a L366 = 1.19
R1a         = 3.57
R1a 3402- = 4.76
R1a L1280 = 1.19                                                           R1a = 22.61
R1a KD    = 3.57
R1a M458 = 8.33
R1b   = 1.19                                                                  R1b = 1.19
Svi ovi rezultati su sa Srpskog DNK projekta, FTDNA, Gedmatch i 23andMe. Za razliku od istraživanja iz 2005 godine, ovi rezultati nisu anonimni, tako da u 95 % slučajeva znamo ko su testirani i odakle su i očigledno je rezultati se ne podudaraju baš sa sumnjivim anonimnim istraživanjem iz 2005 godine. 
Počeću od haplogrupe R1b, za sad ima samo jedan pripadnik te haplogrupe kod BiH Srba od 84 uzoraka. Ipak uzimajući u obzir da ove haplogrupe ima prilično u Srbiju i Hrvatsku, trebalo bi da je ima i kod BiH Srba oko 3-4% i najviše zapadne varijante.
Haplogrupa R1a je iz već pomenutog anonimnog istraživanja nađena kod BiH Srba oko 13 %. Međutim izgleda da je ima dosta više od 13%. Mišljenja sam da u Bosanskoj Krajine haplogrupa R1a dostiže procente blizu 20%, a možda i prelazi 20%.Jedino gde bi R1a bio ispod 15% je verovatno neka produžena Hercegovina dakle južnije od Sarajeva. Po meni R1a kod BiH Srba ima najmanje 17%, a najviše što može da dostigne su 19%. 
Ima jedan testirani Zubić sa Kupresa pripada retkoj haplogrupi N1b P63. Ove haplogrupe uopšte nema u Evropi, jako retka. tako da ovi Zubići su neki zalutali Mongoli. 
Haplogrupa N1a P189.2 je prilično zastupljena kod BiH Srba. Nedavno je dr. Todorović iz SANU otkrio da ove haplogrupe zaista ima u solidnom procentu kod BiH Srba. Ima je sigurno 4-5%, a možda i prelazi 5%.Uostalom ove haplogrupe ima i najviše u Bosni uglavnom je prisutna kod BiH Srba.
Haplogrupa J2b-M205, najviše je prisutna kod Krajšnika, u Krajini je ima definitivno 10%, a možda i više. Još uvek se niko nije pojavio sa ovom haplogrupom u istočniim krajeva BiH. Očigledno je da je na istoku BiH malobrojna, ali je ima svakako i na istoku BiH. Mislim da kod BiH Srba ova haplogrupa može da dostigne 5-6%. 
Haplogrupa J2b-M241 za sad samo jedan testirani Paripović iz Glamoča. Nebojša je nedavno pisao na forum poreklo da haplotip Paripovića ima sličnostima sa haplotipovima iz Poljske, Nemačke itd. Nema nekih bliskih haplotipova sa Balkana, tako da možda su oni od neke slovenske, germanske migracije na Balkan. 
Haplogrupa J1, od toga su četvorica J1c. Ova haplogrupa izgleda ima najviše u bosanskoj Krajini. Ja verujem da kad bi bilo nekog istraživanja u bosanskoj Krajini ova haplogrupa bi sigurno dostigla i do 3%. Ipak kod BiH Srba uopšte haplogrupe J1 sa svim podgrupama ne verujem da ima više od 1.5%.
Haplogrupa I2a Dinarik je po meni nešto više zastupljeniji na istoku BiH nego na zapadu BiH. Ima je sigurno kod BiH Srba 35%, ne verujem da prelazi 40%.
Haplogrupa Z63, za sad samo jedan testiran Macura iz Krajine od 84 uzoraka. Očigledno da ove haplogrupe ima veoma malo kod BiH Srba, ali je ima sigurno više od J1. 
Haplogrupa I1 P109, svi pozitivni na ovu haplogrupu su sa istoka BiH, samo je jedan iz Krajine iz Krupe na Uni. Haplogrupe I1 sa svim podgranama kod BiH Srba ima verovatno najviše na relaciji Romanija- severoistočna Hercegovina mislim pre svega na podgrupu P109. I1 kod  BiH Srba ne bi trebalo da ima više od 5-6 %.
Haplogrupa E1b1b prema anonimnom istraživanju iz 2005 godine ova haplogrupa je bila zastupljena kod BiH Srba sa oko 22%. Previše zastupljena, očigledno je da je nema toliko kod BiH Srba. E1b kod BiH Srba nema više od 15%. Najmanje bi mogla da je prisutna sa 13%, a najviše do 15%.  Zaista je previše zastupljena prema tom istraživanju iz 2005 godine, u nekim oblastima gde žive milion ljudi kod Grka, Cincara, Šiptara, Bugara ne dostiže takve procente, a upravo na jugu Balkana je i najviše ime. Ima za sad priličan broj testiranih iz Hercegovine i istočne R.Srpske i ne vidim puno testiranih sa tom haplogrupom. Nekima je sigurno poznato da dr. Todorović, odnosno SANU radi istraživanje po Srbiji i u Prijepolju je nađeno od 70 i nekoliko ispitanika i svega nekoliko pripadnika sa haplogrupom E1b, u Prijepolju nema je ni 10%. Dakle naslućuje se da možda E1b ima u Hercegovini oko 10% u istočnoj Bosni možda nešto više, u severnoj Bosni i bosanskoj Krajini sigurno se procenti kreću od 10 do 15%, verovatno je ima u nekim oblastima i nešto više od 15%, ali sve u svemu E1b kod Bih Srba ne prelazi 20%, nema ga ni približno 20%, ima je najviše do 15%. 
Zanimljivo je da se još niko nije pojavio sa haplogrupm G2a kod BiH Srba.