Pošto je Kor već postavio rezultate Srpskog DNK Projekta htio bih se malo osvrnuti na neke rezultate do kojih sam ovih mjeseci došao radeći na tom projektu.Naravno volio bih da i drugi prokomentarišu. Ići ću po haplogrupama.
E1b
Uspjeli smo da izdvojimo bar dva klastera, onaj od Kuča Mrnjavčića i Vasojevića. Ovo je neki putokaz kako bismo trebali ići i ubuduće. Znači, tražimo genetsku potvrdu bratstva, a ne plemena. Jer pleme je šira, krvno nevezana kategorija, a bratstvo je krvna. Kuči Mrnjavčići su poslije Drekalovića najjače bratstvo u Kučima, vode predanje po porijeklu od Gojka Mrnjavčevića. Za Vasojeviće sam već pisao i oni imaju veoma karakteristične vrijednosti na nekim markerima, recimo 14 na DYS389-1. Među E1b bi se mogao izdvojiti bar još jedan jasan klaster od nekoliko prezimena, koji doduše ne znam kako bih nazvao. Interesantna je i grupa hrvatskih katoličkih plemićkih porodica: Cvetković, Von Makanec koje su E1b i koje nalazimo u okolini Zagreba. E1b kod Srba ne mora biti porijeklom samo iz crnogorskih Brda i sjeverne Albanije, već je jedan dio svakako i vlaškog porijekla iz Rumunije , pogotovo u Vojvodini (Muncanov, od Munćan, čovjek iz Muntenije u Rumuniji i sl.) U svakom slučaju, E1b je značajan element u etnogenezi srpskog naroda, pogotovo onog dijela koje se označava vlaškim i starosjedilačkim. Ima ga najviše među Srbima u Crnoj Gori i Bosni, ali koliko vidim nije mali ni u Hercegovini. To su zapravo pravi potomci vlaških katuna iz srednjeg vijeka. O prožimanju sa župskim srpskim i slovenskim stanovništvom još ću govoriti.
G
Haplogrupa G je interesantna zbog pojave haplogrupe G1 o kojoj smo već govorili da je moguće da je došla u onoj prvobitnoj mađarskoj hordi. Druga grupa je kompaktan klaster unutar G2a koji je pretstavljen sa dvije srpske porodice iz Hrvatske i jednom iz Crne Gore (njihovo zajedničko porijeklo je nesumnjivo, ostaje da se vidi koje je)
H
Ciganska grupa H1a ima samo jednog predstavnika
I1
O I1 haplogrupi sam već dosta pisao. Ona se dijeli u najmanje tri kalstera : normanski P109 (Odavić, Barać, Đukić, Krtinić), klaster Macura Z63 (Macura Merdžan) , istočnoevropski klaster (Barilović, Mlinarec). Posebno je interesantan ovaj normanski klaster koji je potvrđen i u zadnjem istraživanju za Srbe gdj ga je bilo 4,9% i bio je najzastupljeniji I1 među Srbima. Ostaje da se vidi kako je dospio među Srbe. Centar širenja je svakako bio iz južne Hercegovine.
I2a1a
Postoji samo jedan predstavnik, Tanovići muslimani iz Hercegovine, koji potiču od Tana Đenerala iz Primorja. Porodica Tani je postojala u Primorju i najvjerovatnije je bila porijeklom iz zapadnog Mediterana gdje je ova haplogrupa inače zastupljena.
I2a1b
Iako najbrojnija, najmanje je raznovrsna. Podijelio sam je na dva glavna klastera koja znamo: Sjever i Jug. Nadam se da ćemo ubuduće moći izdvojiti i druge klastere. Recimo bunjevački sa 14 na DYS19. Iz sve analize koju sam dosad pravio, nesumnjivo je da su pripadnici ove haplogrupe pripadali onom slovenskom plemenu koje je naselilo doline Lima, Tare, Pive,Rame, Neretve i župe Hercegovine, a to su mogli biti samo Srbi. Kad se malo dublje uđe u analizu svih tih prezimena, pogotovo u Crnoj Gori vidi se da su pripadnici te haplogrupe uglavnom iz onih brattava koje su živjela u dolinama rijeka (Srbljaci) i koje su veoma kasno ulazila u plemensku organizaciju. Neka stara muslimanska bratstva u Raškoj oblasti koja znaju da su od starih Srba, zatim Srbljaci iz doline Lima, moguće čitav narod Mataruga, ali i Riđani. Ovaj stari dolinski sloj je vejrovatno u 14. vijeku bio pod velikim pritiskom što doseljenih vlaških plemena (Bjelopavlići iz Dukađina, Pješivci iz Gruda, Vasojevići iz Lijeve Rijeke) što opšte nesigurnosti usljed sloma nemanjićke Srbije. Tako da je to staro srpsko stanovništvo moralo i samo da se priklanja jačim vlaškim plemenima, ili da se samo organizuje u plemena. Mnogo je dokaza omraze između Slovena Srba i Vlaha u tom periodu. Vasojevići su prezirali Srbljake, baš kao što su Bjelopavlići prezirali Lužane, Banjani Mataruge, a Drobnjaci Kriče. Veliki broj tih srpskih bratstava se raseljavao , najviše u zapadnom pravcu. Poznata je legenda o progonu Mataruga u zapadnu Hercegovinu. Zato među krajiškim Srbima nalazimo i Kričke i Macure i Mataruge i Matavaze, koje je nažalost srpska istoriografija ne ulazeći dublje u etimologiju samih imena naprasno proglašavala vlaškim iako se radilo o slovenskim stanovnicima (Mataruga od Motoruka, štap na mlinskom kamenu, u prenesenom značenju čovjek koji je krupan kao toljaga i danas prisutno u Crnoj Gori, od toga i matrak) Upravo zbog tog položaja, kao stanovnici dolina, masovnije su se i islamizirali, pa je I2a1b danas prisutnija kod muslimana nego kod Srba. Zato se i danas o njima u Crnoj Gori i Hercegovini govori kao o starom narodu kojeg je bilo ko na gori lista, a ne kao o plemenu.
J2a
Veoma rijedak kod Srba, na projektu samo dva pripadnika, od kojih jedan nesumnjivo grčko-cincarskog porijekla.
J2b
Prilično zastupljena haplogrupa kod Srba, podijeljena na dvije grane J2b1 M205 i J2b2 M241.
J2b M205 prisutna je kod nekoliko porodica iz Crne Gore, Srbije, Bosne, Hercegovine koje su nesumnjivo povezane. Sve upućuje na prostor oko Skadarskog jezera i na pleme Klimenti, ali za to treba još potvrde.
J2b M241 je na Balkanu najzastupljenija kod Albanaca.
N
Zasad najveća misterija na projektu. Dvije familije : Jokić i Šućur sa haplogrupam koje izuzetno rijetka na svjetskom nivou (N1*) i sreće se danas još samo kod Kineza i na dalekom Istoku. Kako je došla do naših prostora, za sada ne znamo.
Q
Takođe rijetkost, nađena kod Hrvata u Ljubuškom i na Hvaru.
R1a
Veoma razrađivana u poslednje vrijeme,najviše zahvaljujući Mlađi koji je imao kontakt sa administratorima međunarodnog R1a projekta i koji je pomogapo da se R1a klasteruje. Značajna je definicija klastera koji se definiše kao starohrvatski klaster. To bi trebala biti haplogrupa onih Hrvata koji su imali državu na prostoru sjeverne Dalmacije, koji su govorili čakavicom i koji su se kasnije raseljavali po ostrvima, Gorskom kotaru i Istri. Imamo zatim jedan jasan srpski klaster unutar R1a (L1280) koji je vezan za staru Rašku po svoj prilici. Izdvojen je M458 klaster koji se uslovno naziva Vendskim, a mislim da bi ovaj klaster mogao biti vezan sa najstarijim slovenskim stanovništvom na tlu plemena Kuča (Klikovac, Maričić vjerovatno i Zlojutro), a to bi mogli biti ili Bukumire ili Mataguži.
R1b
Ne toliko zastupljen haplogrupa među Srbima. Značajno je definisanje, inače već poznatog albanskog klastera koji je nađen kod dva Hrvata i jednog Srbina, a za sve njih se može utvrditi dalje albansko porijeklo. Koliko sam uspio da shvatim , neko bratstvo u plemenu Škrelja je imalo ovu varijantu R1b haplogrupe. Inače albanski klaster spada u staru balkansko-anadolsku L23* varijantu R1b. Nisam još pretresao ostale R1b, ali je interesantno da je nekoliko haplotipova sasvim jasno R1b L21 što je tipična keltska varijanta R1b, prisutna danas u Škotskoj, Velsu, Irskoj i Bretanji (lončarić je i testiran kao L21)
Eto toliko za sada, mnogo toga bi se još moglo reći. Očekujem komentare.
BTW isto prezime se srece i kod muslimana u Bosni.
