Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
Tema: Antropološka istraživanja srednjeg veka u susednim zemljama
Madjarska: velika seoba naroda traje od 6-9 v. a onda dolazi period naseljavanja koji potiče od Ungara, a oni poticu iz oblasti Kama Volga. Izmedju 630. i 830. oni žive na Donu. Potom se pomeraju, i od 830. su izmedju Dona i Dnjepra. U toj oblasti su došli u kontakt sa istočnim Slovenima i istočnim Gotima i u obodnim zonama se sa njima i mešaju. Mešaju se i sa turskim grupacijama. 896. Ungri idu dalje na zapad i dolaze u Panonsku niziju. Tu se oni preimenuju u Madjare sastavljene od sedam plemena. Tu su naisli na brojne Avare. Arpad (madjarski vladar) porazio je Avare koji traju do 10 v.
Antropološki posmatrano imamo dve glavne komponente stanovništva :
Rumunija: antropologija konstatuje da su u periodu velike seobe naroda na njenom tlu prisutni Huni, Gepidi, Avari i Sloveni. Rumuni nisu lingoslavi. Oni tu imaju i jedan deo Madjara a ima i protobugara. U periodu od 10-12.v. na tlu Rumunije su prisutne mešovite populacije. U njihovim velikim oblastima (Oltenija, Valahija, Moldavija, Dobrudža, Transilvanija) različit je antropološki sastav. Do 12.v. te velike makro regije nisu u antropološkom smislu iste. Od 13.v. istraživane nekropole ukazuju na antropološki etničku konsolodaciju. Postoje lokalne varijante ali se akcenat stavlja na autohtone Dačane. Rumunska antropologija insistira na autohtonizmu (na Dačane) koji su osnovni element njihove antropogeneze.
Bugarska: tokom velike seobe naroda Huni i Avari izvršili su odredjeni uticaj na lokalno stanovništvo. Za Slovene kažu da dolaze u nenastanjene oblasti npr. najstarija skeletna serija iz Novog Pazara (7-8.v.) pripada staroslovenskom i starobugarskom stanovništvu. Kod starijih protobugara prisutna je jaka mongolska komponenta. Po interpretaciji bugarskih antropologa protobugari su mešavina mongolskih i evropskih elemenata. 1396. Bugarska potpada pod Tursku vlast i to je ostavilo promene na demografskom i antropološkom planu. U Bugarskoj je izražena islamizacija. Prvo je islamizirano plemstvo a posle i siromašnije stanovništvo, da bi taj uticaj ostao i do danas. Proces brahikranizacije dugo prisutan na Balkanu, je i na tlu Bugarske bio ometan za vreme slavizacije. Bugari su lingoslavi i naučno dokazuju da nisu bioslavi jer akcenat stavljaju na tračkom poreklu. U 17., 18., i 19.v. Bugarska ima malo antropološkog materijala ali su našli vezu sa recentnim stanovništvom. Priznaju regionalne razlike. Na južnom delu njihove teritorije izraženo je gracilno stanovništvo tamnije kompleksne pigmentacije a na severu je više prisutna pontska brahikranizacija i depigmentovana varijanta. U Pirinskim planinama ostalo je očuvano autohtono Tračko stanovništvo.
*somatologija – antropologija živog stanovništva (somatska antropologija)
Albanija: antropologija se oslanja na autohtoni Ilirski supstrat. Grčka kolonizacija u 8.v.p.n.e. je obuhvatala samo priobalne delove. Od 2.v.p.n.e. taj priobalni deo je provincija Ilirikum. Posle romanizacije dolazi ekspanzija Slovena koja je više prisutna u severnom delu Albanije nego u južnom. Na ovom tlu Albanije dugo živi Komani kultura (8-12.v.) koja se definiše kao slovenska, romanska i vizantijska mešavina. Posle nje dolazi islamizacija a stanovništvo koje je bilo dublje u brdima počinje da migrira posle 16 v. u granične oblasti. Tako su stigli i do Srbije, Grčke, Makedonije, Crne Gore. Kao država, Albanija postoji od 1913. Poznata je po velikoj demografskoj ekspanziji.
Današnje stanovništvo se deli kao dijalektološka granica – na Toske i Gege. Severno od reke Mati žive dinaridi svetle kompleksije, a južno tamnije kompleksije i nižeg rasta.
Makedonija: postoji razlika izmedju istočne i zapadne Makedonije od početka naseljavanja do današnjeg antropološkog sastava. Od 9-10.v. pa do 17.v. sa tla Makedonije imamo 20-ak skeletnih serija. Do 12.v. se računa rani i puni srednji vek a od 12.v. ide mladji period, sve do 16.v. I po njima, u tom prvom periodu prisutni su gracilni i robusni mediteranac sa raznim podvarijetetima, tu su dinaridi, nordijci baltidi, mongolski tip i još neki drugi manji. Posle 12.v. sastav je isti kao prethodni ali samo njihov procenat varira. Što se tiče savremenog stanovništva u Makedoniji tokom 20.v. su ga najviše obradjivali stranci. Ima i lokalnih autora ali to su pretežno biometrijski radovi. Stavlja se akcenat na peonsku osnovu, zatim se uzima u obzir slavizacija jer su makedonci lingoslavi s tim sto procenat prema nemakedonskom stanovništvu nije mali. Celovita antropogeneza se ne može postići izmedju 15. i 16.v. koji im nedostaju.
Bosna i Hercegovina: radovi iz vremena SFRJ. Na antropološkoj obradi entiteta se minimalno radilo ali pravi početak tek treba očekivati. Zapadno od Drine je populacija stećaka a oni sami su kućoliki nadgrobni spomenici ispod kojih se vršila sahrana u periodu od 13-16 v. Oni su rasprostranjeni i istočno od Drine – na tlu Srbije. Ispod stećaka u Bosni su bile sahranjene i istorijske ličnosti. Pavle Radenović je bio sahranjen npr. ispod monumentalnog stećka u selu Pavlovcu blizu Sarajeva. Viganj Milosević je takodje bio tako sahranjen u selu Kočerinu kod Lištice. A ostaci Batala, bosanskog velmože, čuvaju se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Hrvatska: od osnivanja svoje države institucionalizovala je antropologiju. Najviše se istražuju izolati na Jadranskim ostrvima u saradnji sa strancima, i njihov časopis COLEGIUM ANTROPOLOGICUM ima značajan opus. Nema dovoljno humanog osteološkog materijala i imamo vrlo razvijenu somatsku antropologiju i klasičnu biofiziku.
Madjarska: velika seoba naroda traje od 6-9 v. a onda dolazi period naseljavanja koji potiče od Ungara, a oni poticu iz oblasti Kama Volga. Izmedju 630. i 830. oni žive na Donu. Potom se pomeraju, i od 830. su izmedju Dona i Dnjepra. U toj oblasti su došli u kontakt sa istočnim Slovenima i istočnim Gotima i u obodnim zonama se sa njima i mešaju. Mešaju se i sa turskim grupacijama. 896. Ungri idu dalje na zapad i dolaze u Panonsku niziju. Tu se oni preimenuju u Madjare sastavljene od sedam plemena. Tu su naisli na brojne Avare. Arpad (madjarski vladar) porazio je Avare koji traju do 10 v.
Antropološki posmatrano imamo dve glavne komponente stanovništva :
- je sastavljena od azijskog elementa
- je evropska komponenta i sastavljena je od Baltida i istočnih evropeida.
Rumunija: antropologija konstatuje da su u periodu velike seobe naroda na njenom tlu prisutni Huni, Gepidi, Avari i Sloveni. Rumuni nisu lingoslavi. Oni tu imaju i jedan deo Madjara a ima i protobugara. U periodu od 10-12.v. na tlu Rumunije su prisutne mešovite populacije. U njihovim velikim oblastima (Oltenija, Valahija, Moldavija, Dobrudža, Transilvanija) različit je antropološki sastav. Do 12.v. te velike makro regije nisu u antropološkom smislu iste. Od 13.v. istraživane nekropole ukazuju na antropološki etničku konsolodaciju. Postoje lokalne varijante ali se akcenat stavlja na autohtone Dačane. Rumunska antropologija insistira na autohtonizmu (na Dačane) koji su osnovni element njihove antropogeneze.
Bugarska: tokom velike seobe naroda Huni i Avari izvršili su odredjeni uticaj na lokalno stanovništvo. Za Slovene kažu da dolaze u nenastanjene oblasti npr. najstarija skeletna serija iz Novog Pazara (7-8.v.) pripada staroslovenskom i starobugarskom stanovništvu. Kod starijih protobugara prisutna je jaka mongolska komponenta. Po interpretaciji bugarskih antropologa protobugari su mešavina mongolskih i evropskih elemenata. 1396. Bugarska potpada pod Tursku vlast i to je ostavilo promene na demografskom i antropološkom planu. U Bugarskoj je izražena islamizacija. Prvo je islamizirano plemstvo a posle i siromašnije stanovništvo, da bi taj uticaj ostao i do danas. Proces brahikranizacije dugo prisutan na Balkanu, je i na tlu Bugarske bio ometan za vreme slavizacije. Bugari su lingoslavi i naučno dokazuju da nisu bioslavi jer akcenat stavljaju na tračkom poreklu. U 17., 18., i 19.v. Bugarska ima malo antropološkog materijala ali su našli vezu sa recentnim stanovništvom. Priznaju regionalne razlike. Na južnom delu njihove teritorije izraženo je gracilno stanovništvo tamnije kompleksne pigmentacije a na severu je više prisutna pontska brahikranizacija i depigmentovana varijanta. U Pirinskim planinama ostalo je očuvano autohtono Tračko stanovništvo.
*somatologija – antropologija živog stanovništva (somatska antropologija)
Albanija: antropologija se oslanja na autohtoni Ilirski supstrat. Grčka kolonizacija u 8.v.p.n.e. je obuhvatala samo priobalne delove. Od 2.v.p.n.e. taj priobalni deo je provincija Ilirikum. Posle romanizacije dolazi ekspanzija Slovena koja je više prisutna u severnom delu Albanije nego u južnom. Na ovom tlu Albanije dugo živi Komani kultura (8-12.v.) koja se definiše kao slovenska, romanska i vizantijska mešavina. Posle nje dolazi islamizacija a stanovništvo koje je bilo dublje u brdima počinje da migrira posle 16 v. u granične oblasti. Tako su stigli i do Srbije, Grčke, Makedonije, Crne Gore. Kao država, Albanija postoji od 1913. Poznata je po velikoj demografskoj ekspanziji.
Današnje stanovništvo se deli kao dijalektološka granica – na Toske i Gege. Severno od reke Mati žive dinaridi svetle kompleksije, a južno tamnije kompleksije i nižeg rasta.
Makedonija: postoji razlika izmedju istočne i zapadne Makedonije od početka naseljavanja do današnjeg antropološkog sastava. Od 9-10.v. pa do 17.v. sa tla Makedonije imamo 20-ak skeletnih serija. Do 12.v. se računa rani i puni srednji vek a od 12.v. ide mladji period, sve do 16.v. I po njima, u tom prvom periodu prisutni su gracilni i robusni mediteranac sa raznim podvarijetetima, tu su dinaridi, nordijci baltidi, mongolski tip i još neki drugi manji. Posle 12.v. sastav je isti kao prethodni ali samo njihov procenat varira. Što se tiče savremenog stanovništva u Makedoniji tokom 20.v. su ga najviše obradjivali stranci. Ima i lokalnih autora ali to su pretežno biometrijski radovi. Stavlja se akcenat na peonsku osnovu, zatim se uzima u obzir slavizacija jer su makedonci lingoslavi s tim sto procenat prema nemakedonskom stanovništvu nije mali. Celovita antropogeneza se ne može postići izmedju 15. i 16.v. koji im nedostaju.
Bosna i Hercegovina: radovi iz vremena SFRJ. Na antropološkoj obradi entiteta se minimalno radilo ali pravi početak tek treba očekivati. Zapadno od Drine je populacija stećaka a oni sami su kućoliki nadgrobni spomenici ispod kojih se vršila sahrana u periodu od 13-16 v. Oni su rasprostranjeni i istočno od Drine – na tlu Srbije. Ispod stećaka u Bosni su bile sahranjene i istorijske ličnosti. Pavle Radenović je bio sahranjen npr. ispod monumentalnog stećka u selu Pavlovcu blizu Sarajeva. Viganj Milosević je takodje bio tako sahranjen u selu Kočerinu kod Lištice. A ostaci Batala, bosanskog velmože, čuvaju se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Hrvatska: od osnivanja svoje države institucionalizovala je antropologiju. Najviše se istražuju izolati na Jadranskim ostrvima u saradnji sa strancima, i njihov časopis COLEGIUM ANTROPOLOGICUM ima značajan opus. Nema dovoljno humanog osteološkog materijala i imamo vrlo razvijenu somatsku antropologiju i klasičnu biofiziku.